Ko sada plače negdje na zemlji
bez razloga plače negdje na zemlji ,
nada mnom plače.
Ko se sad smije negdje u noći,
bez razloga se smije negdje u noći,
meni se smije.
Ko sada ide negdje zemljom,
bez razloga ide negdje zemljom,
krećući k meni.
Ko umire sada negdje u svijetu,
bez razloga umire negdje u svijetu,
gledajući mene.
pB
Sve što čovjeku od sreće prianja
uz ljudski život, božanskim imenom zva
vjernosti sklad, što ne zna kolebanja,
i prijateljstvo, što bez sumnje cva,
luč, što mudraca put vrlih misli proganja,
a pjesniku slikama lijepim sja,
baš sve sam to u svoje najljepše čase
otkrio u njoj i našao za se.
Dijana hvala ti.
Dozvala si nam sjećanja i suze.
Živi, voli, igraj se i juri.
Jednostavno budi dijete. Tebi je samo šest godina.
Od srca ti želimo svu sreću koju Nebo može podariti.
****
Babuška
Korača naša babuška
Korača naša babuška,
štapom tukući.
Govorim ja babuški:
“Pozovi Iekara!
Od njegovih Iekova,
zdrava biti ćeš!
Ako bude gorko,
šta možemo tako je.
Pretrpiš malčice,
a kad ode Iekar
Ja i ti na ulicu,
igraćemo lopticu!
Trčat ćemo babuška!
Skakati visoko!
Vidi, sada skočit ću?
To je tako lako!
Govori mi babuška:
Zašto će mi doktor?
Ja nisam bolesna,
ja samo stara sam!
Stara sam i seda,
Negde sam izgubila,
mladost godina.
Tamo daleko,
iza tamnih gora,
Visokih vrhova,
vodenih dubina.
Kako se tu vratiti,
nije znano ljudima
Govorim ja babuški:
“Seti se tih mesta,
tamo ću otići!
Plivaću! lći ću!
Godine
tvoje mladosti
naći ću!”
Danas je 5. Maj / Svibanj 2024. godine.
Počesto ovi datum zapadne petkom..A petak je čuven po hejbet značajki:
-Počinje vikend , ali samo onim srećnicima koji znaju omastiti brk ili su sami sebi gazde . Oni koji kuluče i oni koji ne rade , njima svaki dan isti,
-rimuje se za riječ metak . ma dobro pane tu neko jalovo zrno iliti ćorak. Jazuk kolateralis,
– hadumi i prepisivači ne znaju za petak. Njima je svaki dan isti , jer iz dana u dan prepisuju,
-kažu mere biti i baksuzan dan . Napriliku , većini potonje opisanih na veliku nepriliku , zlo i sramotu . Jednog petka sastala se družba od 13 insana . Jazuk broj u takarli dan . Svi baksuzno završili. Kako ne bi !? Hoće se njih 13 sastati u petak , na 13 dan nekog mjeseca o kome su se crkve razišle i među sobom i sa historijom , pa ga mi ne možemo prijaviti , jer zarobljeni u dobrotu i um svoj ne širimo lažne glasine. Sad zamislite 13-tog nekog mjeseca u trinaest sati po hebrejskom lunarnom ciklusu , sastala se družba akšamlija , trinaestorica njih . 13 akšamlije , a ženska ni za iladža . Jazuk , garant ! Nit su prave akšamlije , nit đuvegije ; nist su age , nit su se na Ilidži kraj Sarajeva zapili , al vinopije dobre jesu , a poneki i izdajice . Mere biti svih njihke dvanaest u judejske japanke , odnosno apostolke obuveni,
-nova zapadna demokratija označila da je petak dan kad njihovi robovi mogu u mehane, jel krčme jal bircuse stampedat , da utole čemer kuluka , sve dok se u jeftinoj pijači i brlji ne obaljeste i ubarabate . Tada ih higijeničari ili grobari metlom il lopatom kupe , i u ćenife ili smeće pokrajnjih sokaka bacaju .
-petak je dan kada kuluk robinje kraj penđžera čame i đardine svoje neljubljene , nemilovane oplakuju u začudnom čekanju, nerazumom obdarene i isprane moždane šupljine svojih izabranika,
-petak je dan kad pametne ljube ( mahom onih iz prethodne stavke ) svojim đuvegijama krišom noći milodarje i još štošta dijele . I onda se svi malograđani i sveštena lica čude i sude , prstom upirući na nemoral i čuveni cognak curvoasije . Mi nikako da skontamo što su im krive azijske slatkice .
-petak bi se trebo prozvati blagdanom Metkovanja ili Metkovdan , ali bolje što nije . To bi to bila još jedna izvlakuša za prepisivače , blečke i hadume,
-petak je …
Ma dosta više , uduni , već jednom , dobri čovječe zatrpa nas blacki petkom . Ima li još kojijeh dana u hefti?
Nuto njihke , a ja jako započeo . E vala ću još o petku i metku u nastavku pismena , a vi to nećete ni anlaisati.
Ovog petka su se vako dani podijelili:
124 dana adio za navik. aha , samo se vi dekomodirajte.
Ništa novo reklo bi se . Historia est magistra vita nikad nikog išta da nauči. Svako svakom bijedu krca , upucava i takari . Gluhi i čoravi , a bome i naopaki vakat prihajo .
Ali , repeticio est mater studiorum ponekad prepoznamo u danima koji se vrnu .
241 narednih dana , kažu , čeka ista sudba .
Mere bit da bidne, mere bit da ne bidne. Ali, uglavnom bidne.
A jopet tko da zna? Ko da je dane briga za historiju ? Nju pišu pobjednici . A dani su čudo , ka perpetum mobile . Neprestano se rotiraju i vraćaju . I za sobom neštedimice povlače pučanstvo . Al’ dani se vrate još ljepši , umiveniji i mirisniji . Al hajvanski insani ne. Natakare se za vik vikova.
Jednog petka kazahu : Boj se Danajaca kad ti ljepote šilju!
Mi dodajemo i Trojanaca kada ti u posjetu hode.
Potonji ljepote helenske kradu. A Helena ko Helena, uvijek je svrbilo , još od dvanaeste kuke .
Tada je oteo ona nezasita švalerčina Tezej . I njoj svrabež otad nikad nije minuo . Čak ni kada je otišla na Jelisejska polja. Ma ne Pariška ,već na Ostrvo blaženih ,kada je za dva cigla srebrenjake o vaktu prevežena.
Nemojte se ništa više pitati ni čuditi !
Sve sama bruka i sramote . I tek pokoji takar.
U Helenin život su upetljali svi grčki i perzijski bogovi i poneki titan . Za egipatske , asirske, vavilonske nismo sigurni , jer nam nije dojavlljeno. A bome se bukadar što naivnih i pravdenih(?), što dobrih, što ljubomornih i zlih boginja i žena u (i)storiju o petku uvališe. A i prepisivači su prvine zatajili i o svom se jadu zabavili. Znate onu o ludom i zbunjenom, Hej ,deset godina prepisivanja o jadu , zlu , čemeru jednog rata i netakarenju , bez smisla i sadržine.
Moštel dumati ljudi dobri , a bome , poneki i zlohudi. Joj hajvana rajo draga .
Ne bi mi ni dan , ma ni sekunde ratovali , sve da nam je Helena mati bila. Nju zasvrbilo , sa đuvegijom se magle njegovim dvorima faćala , a mi da se rana il kakvog većeg jada dofaćamo i naj”'grabusimo. Nismo ahmaci . Nije čudo što se Ahilej opoganio . Svi osim Homera nasjeli na šuplju o Ahilejevoj ranjivosti. Jedino mahalaši i ‘omer skontaše da je ona pogan Patroklo bio njegova (ahilova ) peta. I u zajednički grob im kosti sprcaše. Pogan , pa to ti je.
U Helenin dever takar pohitiše hejbet kraljeva i švalera da ih ni ‘omer nije izbrojati moga. Modru rijeku Skamander silni bozi izabraše za sakupljanje krvi i lešina , i vidanje rana mahnitova . A oni ubleha Prajs nam Skamander za Neretvu našu tali . Jošte Stolac drevni , mu ko Troja dođe. Ono ima tu nešto. Paris mora da je našem bogumil Muji neki rod. Vazda se kod nekih krlajica , polubožica uvaljivali. E vala ne rekosmo vam zbog čega !Ma nismo mi toliko loši! Zbog recki , eto zbog čega.
Prema našim izvorima tih deset godina se nigdje osim ispod Troje , čini nam se , nije riknjavalo . Rijeku Stiks je Zevs natandario pored Skamandera da bi mrtvima i Ahileju bila bliže. Avaj , uzalud . Stiks vječnost darova čednim dušama , a smrt pogančerima.
Jedino znamo da su starogrci , napriliku Danajci , sebe metaforisali u drvenom poklonu i zanavijek ostali upamćeni kao loši i ljubomorni ljubavnici i pogančeri . Jer da nisu , niti bi im se žene tandarale i bježale sa tujinima, niti bi zbog njih ratove vodili.
A jopet , vrhovni žrec sa Olimpa , otac Helenin , braneći njenu čast , istragom kaznio Trojance . Sve to slijepi ‘omer na šargiji poetski iskanto i zamuhuro . Toliko belajli baksuzluka da čojku mozak , jal stane jal provrije , i u Stiks il’ Skamander obeznanjen se zavali i pamet ladi .
Što bi poete rekli:
-David je uvijek takario Golijata, baš ka’ Tezej i Paris Helenu i Menelaja.
U prevodu :
-Pročitajte i vi nešto , budite malo pametniji , i vidjećete , da ih još uvijek deru i taslače , ko Mojsije nekog rogatog hajvana.
Ja cjelova se tvojih bojim
Ti mojih se ne boj
Pod teškim duhom jedva stojim
i što da mučim tvoj
Tvoj glas me plaši , kretnje , lice
Ti mojih se ne boj
Nevinim srcem djevojčice
Ja slavim drhtaj tvoj
A šta ćemo, kažu oni,
Kada ćun taj brzo tone
I kada nas pandur goni?
– Vi veslajte, kažu one.
Ali kako, kažu oni,
Da se suze sad ne rone,
Kako mržnji da odzvoni?
– Vi spavajte, kažu one.
Kako da nam, kažu oni,
Bez napitka budu sklone
Lepe žene? – Glas im zvoni:
– Vi volite, kažu one.
Uveli cvijetak bezmirisni
pušten u knjizi gledam ja.
I gle, već mnoštvom čudnih misli
duša se moja puni sva.
Kog prolleća je cvao cvatom
i čijom rukom skršen bi?
Da l’ poznatom il’ nepoznatom?
Zašto ga ovde ostavi?
Možda za spomen na poznanstvo
il’ na rastanak možda dug?
Na kakvu šetnju kroz prostranstvo,
kroz tiho polje, tamni lug?
Živi li on il’ ona živi,
gde li je njihov kutak sad?
A možda su i uvenuli
ko ovaj ovde cvjetić mlad?
nećeš me od tijela odvratiti
te drgosti koju htjede nagrditi negrljenjem
od koje si ruje u svoje skute sklanjao
ne pominji tmice plodne nesanice
pred kojima putenost ima uzmicati
misliš da ću tebi povjerovati
tvom nehaju za sve što mili
podno lomna isposničkog trona
pljuckaj dalje svoje srdžbe sam
ljuljuškaj se majčin sine
u tom krilu što si spravi
od suza za sisom i toplim poprsjem
-skloništem od opasnog daška
nije me briga napreži se
možda ćeš si poljubac odista
u snu utisnuti
samuj sam!
ako nećeš nimfe da namami na te
i na tvoja drška zarivanja u se
mini mimo mene
rasplini se kao moran san
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
na visokom odru, u agoniji svijeća,
gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
sumnjajući da su tamne oči jasne
odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
sve što očajanjem htjedoh da oživim
u slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
samo kosa tvoja još je bila živa,
pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
Tovariš Tito , zdravstvuj . ono šenkrat plaho
Možda bih trebao početi sa :
Hvala ti za sve što si učinio za svoj narod.
Ali ne ide!
Oprosti nisam nezahvalan ,
saćekaću tvoju reakciju na jednu malu molbu.
Druže Broz ,
davno se nismo čuli, još od devedeset i neke prošlog vijeka.
Umišljati nije loš fakat.
Mnijem , imam neka prava.
Davne 1974./1975, su me poslali da položim ako treba i svoj život za tebe.
Nećemo sad o tome da li su me pitali ili nisu.
Imao sam dobar i simpatičan CV i neophodnu visinu.
i poslaše me na Dedinje i ponekad u Karađorđevo .
Jednom sam , ko’ slučajno , na petanest dana zalutah u Dobanovce.
Volio si ; hajd’ recimo,prirodu
Kažu pazi nam na Tita.
Jašta ću drugo raditi , nego paziti.
Te godine skoro da mi nije dozvoljeno da imam pametnijeg posla.
O danas šta da ti rečem Stari?
Velim , nema potrebe da ti pričam, vidiš i sam šta se dešava.
Gledaš nas , a žaloste te ljudi zli koju nam ubijaše Majku domovinu
prelijepu i časnu Jugoslaviju.
Još više te boli plemeniti narodi koji ko stada kurbana , ka janjadi za klanja,
šutke prihvataju da ih zatvaraju u torove ,
i prinose kao žrtve na sotonske / šejtanske oltare .
Znam , tužan si jer i dalje ubijaju tvoje časno pučanstvo.
I pljačkaju ga i porobljavaju , u fašističke ih konc torove trpaju.
Četiri decenije zla je previše da bi to nevini , napaćeni narod mogao izdržati.
Ali trpi.
Dokle ,pitaš se?
Eh , i ja se pitam!
Neću ti puno tupiti štovani druže.
Volio si da te oslovljavaju sa druže Tito,
jer bio si najveći tovariš.
A veći si dinGospo od svih monstruma zajedno,
svih onih zlotvora i ubica , koji te ruše ,
i uzludno guraju tamo gdje je njima mjesto ,
na smjetljušte historije/istorije/povijesti.
Imam samo jednu skromnu molbu .
Za tebe prava pravcata sitnica.
Ti si uvijek imao veza i znao prave riječi koja otvaraju svaka čarobna vrata.
Daj molim te , potegni neka poznanstva , tamo gore , progovori koju.
Mislim da je vrijeme da se sva fašistička , nacionalistička ,mafijaško – pljačkaška bagra i fukara pomete sa lica zemlje i uputi u mjesto koje joj po zasluzi pripada: u pržun oliti pakao.
Hvala unaprijed i drugarski pozdrav.
Do tada:
Smrt fašistima / fašizmu , sloboda jugoslovenskom narodu.
I HVALA ti za sve.