Dani su prelijepi / Igrokaz na dan 23. Maj / Svibanj 2017. Godine.

Danas je Četvrtak 23. Maj / Svibanj 2019. Godine.

Rakoše nam zapišite 142 – 223.

Mi k'o blećci sve pišemo i onda skontamo:

To nije telefonski broj. Nema predbroja.

Nije ni igra pokera .On se igra sa pet karata ,koliko mi znamo.Osim onih koji imaju par Kečeva u

rukavu. Njih zovu varalicama. Oni uvijek imaju plan A,B,C…Pitajte Dodika,Čovića,Izetija i njihovu tro-

nacionalističku pljačkašku svitu i bagru.

Iz čista mira prosvijelti nam se.Tako se poredali odlazeći i nadolazeći dani. Ljudi misle da su ih predeverali

142 dana, a da ih čeka 223 dana ( ili  skoro triling dvica  u danima ) do kraja godine.

Nama se ta računica ne dopada. Dani se vraćaju , beskonačni su. A insani koje dani pokupe

garantovano se ne vraćaju , do onog kritičnog dana.

A tog dana imentovani će biti imentovani kao putnici za vječnu ,  paklenu vatru.

+

Što bi poete rekle:

Dani su prelijepi.

U prevodu:

Kako kome? Nekome lijepi , nekome  slijepi , nekome mirišu na pržun.

Šarl Bodler – Alegorija

Cveće zla CXIV





Prelepa, golih ramena, pušta vlasi

do ruba čaše, da ih vino kvasi.

Kandže ljubavi, otrov, spletke glupe

skliznu sa granitne joj kože, i otupe.





Smeje se smrti, razvratu se ruga,

tim zlotvorima, čija ruka gruba

iako sve čačka, nikad ne bi smela

da ospori slavu njenog čvrstog tela.





Gazi ko boginja, spava ko sultanija;

s uživanju je od paše odanija,

ruke joj pune dojki, okom zove

u širok zagrljaj sve ljudske sinove.





Dobro zna ta deva jalova, nesveta

a ipak potrebna za opstanak sveta

da lepota tela dar je vrhoviti,

pa za svaku gadost oprost će dobiti.





Pojma ne ima o čistilištu, ni raju,

pa kad u noć crnu uroni na kraju,

gledaće, ko novorođenče kad kroči,

bez mržnje, bez kajanja, smrt pravo u oči.

Majakovski – Priča o crvenoj Kapici

 

Bio jednom jedan kadet,

crvenom kapicom beše snabdet.

 

Osim te kapice što pripade kadetu

ni trunke crvenog u njegovom svetu.

 

Revolucija je negde – ču kadet – začeta,

al je kapica još uvek na glavi kadeta.

 

Ko bubreg u loju živeli za kadetom kadet,

i otac kadetov i kadetov praded.

 

Podiže se jednom neki silni vetar,

u parčiće razdra kapicu kadeta,

 

i on ostade crn. Videć’ ga gde šeta,

vuci revolucije ščepače kadeta.

 

Zna se u vukova kakva je dijeta:

zajedno sa manžetama proždraše kadeta.

 

Kad se budeš bavio politikom, dete,

ne zaboravi priču o ovom kadetu.

 

 






												

Vilijam Batler Jejts – Kad budeš stara

Kad budeš stara i seda, sanjiva kraj kamina,

uzmi tu knjigu, i polako je čitaj draga,

seti se kako si nekad bila nežna i blaga,

sa očima koje gledaju iz dubokih tamnina;





Da, voleli su čari i dražest lepotice

ko iskreno, ko lažno, i u velikom broju,

al samo jedan je voleo skitničku dušu tvoju

i tugu sto ti ponekad zamrači lice;





I  šapni, tada, oborivši glavu ka vatri,

reci, pomalo tužno, kako se ljubav rasplinu

kako zaminu za visoku planinu

i lice svoje među sazvežđa sakri.

Dani i insani / Igrokaz na dan 22. Maj / Svibanj

Danas je Ponedelja 22. Maj / Svibanj 2023.

Ako kažu da su otpisali 141 dan , a preostalo za otpis 224 dana do kraja godine, ne vjerujte im, jer će se isti ti dani vratiti slijedeće godine.

A u međuvremenu će ti prelijepi dani neštedimice otpisivati insane.

Razlika u inteligenciji.

Dani skontali , njima dovoljno kedan dan godišnje, ali izračunato u vječnim omjerima to je skoro pa iskon.

Ljudi pomislili da su pametni i odredili sebi život dug koliko im dani dozvole. I kapak. Nema više.

Ono ima . ali ne na ovom dunjaluku.  A tamo su svi dani isti. Ne mjenjaju se i vječno traju.

A insani?

Kako koji !

Svi se nadjau vječnosti , a večina ne čini ništa da se spasi gantovane gruntovnice upržunu.

Danas je Ponedeljak  22. Maj / Svibanj 2023.

Ako kažu da su otpisali 141 dan , a preostalo za otpis 224 dana do kraja godine, ne vjerujte im, jer će se isti ti dani vratiti slijedeće godine.

A u međuvremenu će ti prelijepi dani neštedimice otpisivati insane.

Razlika u inteligenciji.

Dani skontali , njima dovoljno jedan dan godišnje, ali izračunato u vječnim omjerima to je skoro pa iskon.

Ljudi pomislili da su pametni i odredili sebi život dug koliko im dani dozvole. I kapak. Nema više.

Ono ima . ali ne na ovom dunjaluku.  A tamo su svi dani isti. Ne mjenjaju se i vječno traju. U jednom segmentu tamo daleko je mir i hladovina. U drugom segmentu pržunm vječno proklestvo i vrime mili kao puž na nauljenoj uzbrdici.

A insani?

Kako koji !

Što bi poete rekle :

-Svi se nadajuu vječnosti , a večina ne čini ništa da se spasi gantovane gruntovnice  upržunu.

U prevodu :

– Pazi što činiš i još bolje pripazi šta ne činiš !

Evo recimo , na današnji dan:

337 – Umro je rimski car Konstantin I Veliki, prvi rimski car koji je prihvatio hrišćanstvo u Rimskom carstvu. Godine 325. sazvao je prvi hrišćanski sabor u Nikeji.

Nikejski sabor je uveo strahobalna , vrlo neinteligentna bogohuljenja. Samo nebesa što se ne sruše.Ali će zato pakao biti krcat.

Što bi poete dodale:

Dani su vam kao neke savršene knjigovođe .

Dodatak u  prevodu:

Što je u danima  zapisano ne treba muhur, ni nikejski sabor.

Aleksa Šantić – Ako hoćeš









Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!

Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!

Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu –
Mirisavu meku svilu!

Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela –
Da udišem miris cvijeća!

Il’ ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!…

Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!

Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!

Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu –
Mirisavu meku svilu!

Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela –
Da udišem miris cvijeća!

Il’ ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!…

Vesna Parun – Zlato

Ako je život rijeka što teče,
ljubav je zlato nataloženo.
Ona ga u svom koritu njiše
A zlato raste. I što ga dalje
u sebi nosi sve zlatnija je.

Ja već prevalih tri nizine
Daleko za mnom izvor šumi,
a ušće ne znam gdje se krije.
A kad gledam na svoje dno
u šljunku sija zlato čisto.
I od visokog klasja ljeta
zlato je moje raskošnije.

Lope de Vega – Crnka

Bijela sam vam bila ja,

A kad žetva započela,

Na suncu sam pocrnjela.

Ja sam bijela bila, znam,

Prije, kada nisam žela,

Ali sunce nije dalo

Da i dalje bude bijela

Ova vatra moga tijela.

U svanuću mog života

Kao ljiljan bijah bijela,

Ali me sunce ogrijalo

I tako sam pocrnjela.