Category Archives: Grad čednosti

No comments

Bobovac i Bijela tabija – dvije sramote i dvije ode Bosne ponosne

  By Bosna, Grad čednosti

 

Bobovac i Bijela tabija –  dvije svetinje   Bosne ponosne.

Obnavlja se Bijela tabija. Zidanje Skadra na Bojani.

Od Bobovca napraviše neuspjelu planinarsku šupu.

 

I jedna i druga sramote.

I jedna i druga ode.

 

Jad, tuga,čemer i sramota. Tolika sramota da je svakog Bosanca stid onog drugog pogledati. Više se i ne gledaju. To je toliko sramote da se neće oprati dok je Bosne.

A najvjerovatnije “oni”  ne žele onu našu Bosnu. Sigurno je da oni i dalje kroje “neke svoje” Bosnice.

Bijela tabija je u osmanlijskim vremenim bila jedan od sastavnih dijelova vratničke Tvrđave. Služila je kao zatvor (zindan, pržun) i stratište Bosanaca. Bez obzira na vjeroispovjet i greške, dokazane ili nedokazane, tu se glava gubila.

Bijela tabija je i glavno bosansko gubilište bila. Gajtan svila je tu presiđivala. Više nevinih nego krivih progutala. Jest da je na vratničkoj tabiji smrt ljepše i čistije izgledala. Pametni turci bili.

Nema kame, sjekire tupit, macole brusit. Nema barut, puške trošit. Hem trošak, hem dever. A i mnogo ljudi čuje i zna. Što manje svjedoka to bolje. Jedan hamal, jedan dizdar, dva stražara i svilen gajtan.

Ne treba ga ni metar, a tanak ko neka dlaka. Nema peksinluka krvi, fleka, koje se ne mogu oprati. Osim onih koje na čast padnu.

Sada se pod patronatom Zavoda za planiranje i izgradnju grada Sarajeva vrši opsežna rekonstrukcija i mermerno uljepšava i ukrašava Bijela tabija. Daje joj se sjaj, dimenzije i izgled koji nikad nikad nije imala.

Laika podsjeća na nešto što bi moglo biti iz osmanlijskih vakata, stručnjaci arhitekti i historičari se smiju, ali ne smiju obznanit svoj sud. Boje se, jer znaju ko stoji iza zavoda i gradnje. Mi budale ne znamo zato se i javljamo.

To postavlja pitanje sredstava ua izgradnju, ciljeva i svrhe ponovne izgradnje i ” rekonstrukcije ” historijskih ruševina. Nismo arhitekte u arhiteketonskom smislu,pa se tu stvarno ne trebamo praviti budale. Ali i kao laik vidim da nema veze sa vratničkom tvrđavom i stratištem.

Bobovac je sramota za Bosance i Bosnu. Ova vlast se odriče korijena koji Bosnu čine Bosnom.

Bobovac jedan od glavnih oslonaca Bosanske opstojnoti i njene časti. U Bobovcu stolovali mnogi bosansnki banovi i tri poslijednja bosanska kralja. Bobovac je pretvoren u ružnu planinarsku šupu. Hiljadu običnih planinarskih domova širom Bosne izgledaju bolje od Bobovca.

Koga briga za Bobovac i bosanske banove i kraljeve.Kroatjance i Srbalje sigurno ne.Joj dobrih pojmova za  stihovati.Oni niječu Bosnu i Bosansku prošlost.Oni se mole da RUmprofor greškom baci napalm bombu na Bobovac.Amerima se to dešavalo,ne bi im bilo prvine.Njima se te greške mogu „slučajno“ desiti.Samo platiš i to je to,zapalio se planinarski ćepenak.Šta je jedna napalm bomba naspram dvije atomske.Atomćić mali.Tada se ništa ne bi moglo rakonstruisati i priča o prijestolnici bosanskoj Bobovcu bi zauvijek bila zakopana i završena.

Treba bolan troglavata vlastelo prvoBobovac na noge postaviti,pa onda svaki banski i kraljevski stoni grad,jedan po jedan popraviti,obnoviti,restaurirat i ukrasit.To bi radili časni i pošteni ljudi koji u Boga jedinog vjeruju.A viđamo svu trojicu kako o čestitim praznicima u prvim redovima glavnih bogomolja k'o fol skrušeno glave saginjete.Licemjerje to preočito,da bi se komentarisalo.

Ima ih sva sila takvih Bosanskih zdanja koje treba popraviti i na staro vratiti.Ne zna se jkoji je ljepši!?Ako treba i prodat,nema veze.Ali kupca dekretom obavezati:Nikad ničim u svetinje ne barkat.

Bijela tabija komad podzida napriliku,meitsko mezarje nevinih ispod,kosti im građevinari razgrću.Vidi se lijepo Bijela tabija se završava.Ne za prodaju,već za se preuzimanje sprema.

Neka ,velim tako i treba.Sve na svoje mjesto treba pristavit i stavit .Valja sve podavljene , ubijene i uznemirene duše umirit.Ima tu i džina,oni se kače za takva mjesta.Velik je to posao,a samo neko bogat,ko je nevjernik,se sa tim može borit,ali ne i izborit,to garant.Ne pomažu tu ni IZ ni hanefijske sihire ni fetve.Jok nikako.Duhovi podavljenih,nasilu prekinutih života su veoma ljuti,nekad nasilni,a nekada mogu biti i smrtonosni.Ljutite duhove i džine ne valja uznemiravat ili dirat.Najviše vole nemoćne,žene i djecu.Ka jednom dohvate ne pušćaju više.Spotaknuta osoba kopni,vene,suši se i samo selidba pomaže.Nekad i za to bude kasno.Uh,nalet čovjeka bilo od takijeh mjesta.Vi mislite ne bi to austro-uzgar,bivši kralj ili komunist renovirali da je to moglo na dobro izaći!?Jok bolan bježali oni do Bijele tabije ko Miloš Obilić ili Marko Kraljević od Kosova.Ne znam koji od njih,a možda i obojica.

Onom glavatom trojstvu  je po pitanju Bobovca je sve jasno,oni nisu Bosanci i neće ništa poduzeti.

Onaj jako poglavati sa naočarama,sa sanu skicama u srcu spava.Ako mi ne vjerujete;otvorite mu srce i načrtenije će se ukazat sad,pa sad.Krvavo,jako krvavoali čitljivo.Srca nećete naći i načrtanije se pretvorilo.

Ona robijaška neosuđena sijeda glavurda,onaj da može negdjebi se onoj kitačkici zavukao.Ona nije Bosanka,vidi joj se namah,sva nekaka nasukana i nadrkana da prostite.Dobro,izvinite mogo sam reči sva nekaka drčna,to biva ko ljepše,ali nisam,izletilo.Šta ja tu sada mogu?Ne mogu sad vratit riječ.Nema kod mene ono nešto uradiš pa poližeš.E ovo zadnje sam izveo par ekselans,iako sam moro ja ružnu riječ nisam pomenuo.A nedokazani čovjek lopovluk srca nema,tako se čini.Nemojte provjeravati.Vidi se,usne ne rastavlja.Jal’ kuveta nema,jal’ mu srce koje nema ne pumpa dobro.

Ona treći riđobradi i nema bošnjačke korijene.Meni to nije bitno jer nisam bošnjak,ja sam Bosanac.On svom zavodu nalog za gradnju Bijele tabije dao.Nešto me krenulo,nema onih prostačkih fula.

Članovi troglavatog podaničkog predsjedništva od krvavog rata 1992.-1996.-2015. su uvijek jedan kroatjanac,jedan srbalj i jedan Izetbegović.Riječi dušu dale za stiha i rime,ovo su moje riječi ne Debine.Ne računamo onog 50 maraka matičara. Jednom pedeset maraka matičar uvijek 50 maraka drvonoša.Ime mu već zaboravili.Ne možemo mu reći ni rahmetli, nikad nije bio rahmetlija.Gdje ćeš bolan biti rahmetlija od 50 maraka?A i sada mu zasigurno nije lako.Meni vruće.Kavazoviću takođe,ali njemu je lako on se svoje kišne dove dohvatio pa se njome hladi..Sve se nešto pitam kako je sad dole.Niko da javi.Tako kontam o tim vrućinama i okrećem se da li me neko od konzilija sluša.

Gdje ćeš ti tu naći Bosanca,koliko god troglavatih hajvana kroz zbor prošlo.Nemojte vi meni sada kredibilitet,mržnja, tolerancija.Jel bilo hajvana u zboru ?Jest!Jel bilo blentovija među troglavitim?Jest!Nećemo sada nabrajat.E to bi bila netolerancija i netrepeljivost,reći konkretnom čovjeku ti si hajvan ili blentovija ili obadvoje zajedno.

Evo kad bi sada reko ima li razrokih uškopljenih hajvana što se od sala ne mogu vući vi bi frku zadigli.

A ja juče na  Radio Sarajevu ba portalu pročitao  da je 13.ooo sarajevskih podebelih kerova uškropljeno.Ne tim riječima ali na isto mu dođe.Jal’ ti sterlisao il’ uškropio ostadoše psi i kuje bez ponosa svojih.I to je kažu ekološki i još se hvale se time.

Volio bih da psi samo na jedan dan zavladaju pa vas uškrope,makar se i mene greškom dohvatili.Iako nevin zaslužio bih to.Ne mogu stati na put ekolozima i drugima koji zlo odobravaju i čine.

Otfikare vam ili podvežu nešto da osjetite koliko to boli.Pa bez bez potomstva i zdravog seksa ostanete.Vi mislite da hajvan nema misli i osjećanje.Za ono seksa nemate nije vas ni briga.kako bi bilo da vas uškrope

Svi ostali portali to kasnije prepisali i na svoju stranu natandarili.Kontaju što'š ti toplu vodu izmišljat  kad možeš ćopit ili prepisat.Mudri Buvar i Pekiše,sve predvidjeli.

Ako hoćete da se sa vama suglasim,a vi meni fino navedite šta su te poglavate troglavate kreature za Bosnu,za njenu dobrobit učinili,osim što su narodu krv na slamku pili i toliki novac oteli.Dvije su Bosne mogle obnoviti i vas cijeli narod dobro nahraniti i još u trezore ostaviti.

Ne tražimo puno samo nek mi neko,bilo ko,jedan jedini čovjek navede koje su to dobro glavonje bilo kome,osim sebi i svojima učinili?Ne mora biti ni množina.

Kviz:Jedan glavonja,jedno dobro.

Znamo da se neće se niko javiti.Svi šute već dvadeset godina.

Za naš kredibilitet  nemojte brinuti,mi smo ga pokazao kad treba i kome treba.

Ja vas evo jasno i glasno pitamo :

„Odgovorite nam gdje je vaš“

Govor mržnje,netolerancije itd i etc.je samo način da se ljudi ušutkaju,da se boje progovoriti istinu.

-Ne može nama niko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a biti autor ili koautor 6 miliona jevreja ubijenih u tri –četiri tuš cikolon-B barake.

-Ne može neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji  a nestajati „urođenike“ dvije Amerike.

-Ne može  neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a sa dvije bombe atoma nestati milion ljudi.

-Ne može  neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a nestajati pola nevine Afrike

I pride onih 1o miliona  mrtvih Kongoanaca vlasništvoBelgijanca Leopolda  i 10 miliona rekvizit šaka odsječenih sa živih ljudi.

– Ne može neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a istovremeno i dalje porobljavati i ubijati čitav svijet.

-Nemojte vi nama  govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a 42 mjeseca na Tv horor sapunici svijet gledao:kako ubijana su djeca,žene,narod Bosne,Bosna i Grad čednosti.

-Nemojte vi nas učiti o mržnji,toleranciji i demokratiji a 10.000 ljudi,žena i djece je lomačama, maljevima, drvosječkim sjekirama,bratskim kamam i bombama u jednom danu poklano.

Imaš punoglavce,rodi se katkad i dvoglava zmija,ali troglavati zbor to je izum „umova“. Troglavci i mentori uporno donose zakone kojim hoće da nas nauče šta je što i dam zabrane da istinu govorimo.

Jad do jada.Bijeda duha i duh bijede je to.Oni to ne sakrivaju već i dalje našu Bosnu,Zemlju Božje Milosti , naš Narod Njemu Jedinom predani i naš Grad Čednosti rastakaju,polako nestaju i ubijaju.

Neće im to na dobro izaći.Mi smo  usamljeni,slabi i nemoćni ,ništa im ne možemo.

Tješi nas,ima Jedan Silni sve zna i može.Njega se bojte ako razuma imate.

Naš jedini grijeh je bezrezerva ljubav prema Bosni,Sarajevu,njenom iskrenom,čestitom i poštenim narodu.Njih nam nemojte dirati.

Naše srce krvari, um je sleđen, krv više ne kola,ni zraka više nemamo,samo damara krik što vrišti do neba do Boga Jedinog :

Ne damo  svoju Bosnu,ne damu svoj Narod i ne damo svoj Grad  ,smiluj nam se Bože Milostivi i oprosti nam  grijehe naše.

Kod nas nema religija ni prve,ni druge,ni treće,ni četvrte diktatom nametnutom smislu.One lažu.

Kod nas ima samo Jedan Jedini Bog.

 

No comments

Drvodeljina poema – VI dio

  By Grad čednosti, Ljubav

 

 

Da li ste ikad razmislili kako da ja otkupim vaše grijehe?

Koliko grijeha mogu podnijeti moja pleća?

Milijarde je grešnika,a to je mnogo više grijehova.

Koji se to silnik drznuo da naplaćuje iskupljenja u moje ime?

I ko ima pravo oprosta osim Boga Jedinog Milostivog?

 

Pokazuje historija koja nikoga neukog i slijepog ne uči ,

unazad iskona što ih ljudi pišu

silnicima  pripada samo jedno mjesto bez pomisli o oprostu,

napose  od vremena Nabukodonosora.

Oni što protiviše se Bogu jedinom

i još se tako nazvaše bezumnici

Izrailjci – oni koji se bore sa bogom

kažnjeni zbog nasilja lutahu tri milenija.

I opet će pitanje je dana, bezumnici zaboravljaju,

čim ih  Jedini Bog malo milosti da,

oni  sada   oni drugima ne daju mira.

Čineći što je njima činjeno bilo

otimajući tuđe  oni gube svoj mir ka šeolu se kreću.

Oni su šaka pjeska koje će lahorac rasijati,

jer tako nebo sa stisnitim rukama radi.

 

Poslije njih, oni sa bludničkih sedam brežuljaka:

oni što se časnom  materom mojom kunu

i u moje ime zaklinju  nevjernička  zvjerstva čine.

A ne  prevariše ih farizeji i izrailjski žreci

ni onaj što je Sodomi pristajao,

onaj što nije gledo jel pod njim je žensko il muško.

Ne prevariše jer oni  znaše za spletke i Bogohuljenja

da se moje učenje makne od Svetog hrama i Zida plača.

 

Nije onaj, ime mu se ne pominjalo,  moj apostol ,

on je progonio i zatvarao moje učenike.

Mnoge je pobio i netragom nestao.

Zar nije on bio Kajafin sluga i žbir?

Zar nije  samo prvosveštenika Izrailjova i Irodova nedjela  izvršavao?

A  to vam je oni Kajafa  što me Pilatu predade.

Zar ne zapisaše , zaboravljajući da će ih istina stići:

„Međutim Savle,još odišući prijetnjom i ubistvom protiv učenika Gospodnjih,

Otiđe prvosvešteniku i izmoli od njega poslanice za damaštanske sinagoge,

u svrhu da ako nađe pristaše nove nauke,

ljude ili žene,da ih svezane dovede u Jerusalim …“

I gle čuda,neposredno poslije  susreta sa prvosveštenikom,

Kajafom I njegovim povjerljivim pisarom Teofilom

Savle je  susreo mojega  duha,

oslijepio na tri dana,   preobratio se i postao moj apostol.

Ma hajte molim vas! Ne budite djeca!

Ja i moh duh. Dovodi me do smijeha.

Izgleda da smo mi stalno iz grmlja iskakali,

kad god je to farizejima iz Jerusalima ili Vatikana trebalo.

A šta vi znate šta je duh?

Nije sigurno ono o čemu vas uče.

A Savleti  posvjedoči, da je mog duha sreo i zanijemio,

neki Ananije , učenik.

Koji crni Ananije, šta je učio  i odakle,  sad,  on ispliva?

Moje ga se pamćenje ne dotiće.

Ispliva tako neki nepoznati učenik i bi vjerodostojan svjedok.

To je isto ko da ste Barabu uzeli za svjedoka.

A možda je to Baraba bio, volio je taj krasti i lagati.

Za srebrenjake bi sve učinio.

Ali sigurno nije dobio  trideset svjetlucavi, pomalo zelenih.

Previše je za tu očitu laž.

Ko odluči da je vjerodostojan?

Kajafa prvosveštenik, ona pogan  Teofil

i ova pogan što je bolešću svojom muške žigosala.

Ne vjerujem da je to bio onaj Danilov Ananije.

Zasigurno to znam ,jer ja sam Božiji poslanik.

A koga Bog odredi za svoga pomazanika,

taj je upućen u mnoge tajne , zemaljske i nebeske.

Nije to bio onaj Danilov Ananije

zasigurno to znam

jer ga i vrijeme i mjesto odvajaju od pogana.

Nije to bio onaj  Ananije iz vremena Nabukodonosora,

zasigurno to znam , jer je taj častan čovjek bio.

Jedino čovjek Savletovog kova bi mogao biti „ vjerodstojan „ svjedok.

Lažov , prevrtljivac i sodomit.

 

Eakva je postala i crkva izgrađena na mojem nauku,

čistom od svih onih riječi i potvore što Rimska bludnica iznese na me.

Iskušavo je mene Đavo u pustinji.Ništa neviđeno.

Svakog dana, u svim vremenima ,svakog čovjeka Đavo  iskušava.

To mu je jedini posao i zabava otkako je sklonjen iz Raja.

Mnogi dođu u napast i pokleknu njegovom zavođenju.

Crkva sa Sikstinskom kapelom je bila lak plijen.

A Đavo  se samo okrene i ode od njih ,smijući se.

Uperavo im je gadarije prodao za dobar nauk.

 

 

No comments

Drvodeljina poema – Glava V

  By Grad čednosti, Ljubav

 

Glava V

 

A šta ako je hrišćanstvo podvala farizeja

u najmanju ruku pobožna obmana.

Šta ako su moji  rani  sljedbenici, u svome žaru

da ubijede  druge a možda i sami sebe,

zbog osjećanja krivnje što me svi izdadoše; osim Jude,

samoinicijativno smislili novozavjetne   memorijabilije.

 

Da li je hrišćanstvo izgrađeno mudrom

reklamnom kampanjom , koju je provela rana crkva

na snazi i krvlju  Konstantinovog mača i pijanih Nikejskih konzilijaša.

Njihovo učenje  nema veze sa mojim naukom!

Crkvu  je tu , vodila farizejska sveštenička elita

da makne opasnost istinitog nauka daleko od svoje kuće.

U tu svrhu rabin Teofil znani prevrtljivac,

Kajafin pisar i  farizej anggažova svog žbira Savla,

da glumi slijepca i da sebe proglasi trianaestim apostolom.

 

Ja ih ne imadoh doli dvanaest sljedbenika.

Ko Savleta prizna za mog učenika?

Pa zar se  ljudi čestiti hrišćani nikad ne upitaše,

odakle Savle ispliva i odakle se javi.

Utemelji on crkvu na lešini mojoj,

jer raspori me i ubi  još jednom .

Savleta oliti Pavleta konvertira po naređenju

nigdje vam ja ne vidjeh i ne upoznah,mili moji.

Ni moji apostoli o njemu ni riječi ne progovoriše.

Odakle sada Teofil da bude glavni pisar nauka moga?

Kako čestiti hrišćani ne vide farizejsku spletku,

koja uspi i maknu moj nauk iz Svete zemlje.

Sasjekoše ga u korijenu i dadoše svoj đavolji,

koji neuku janjad vodi pravo u klanicu silnika

i čini ih  saučesnicima u strahotama i bogohuljenju.

 

Ne rekoh li čuvajte se lažnih proroka?

Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati!

Koji su plodovi Savletovi?

Mučko proganjenje i ubijanje mojih sljedbenika.

O njemu je sve rečeno  Djelima apostolskim i Poslanicama,

samo ih trebate  pažljivo čitati i tumačiti,mili koji.

Šta nam ta pridodata , nevješta pismenija kaže o Savletu?

Savle  je okrutni polupismeni ubica,

grana   nečovječne žbirovske zaluđenosti zlotvora Iroda

i farizeja, što je  bjesomučno proganjao protivnike,

neistomišljenike sociopatskog kralja

i farizejske svešteničke oligarhije.

Bio je od onih koji su zatočili Jovana Krstitelja i

kumovao njegovoj glavi na pladnju bludnica Salome i Irodijade..

Savle bješe odobrio ubitstvo Stefanovo.

Savle pak raskopavaše crkvu, jer iđaše po kućama

istjerivaše ljude i žene predavaše ih u tamnicu.

Tog bezumnika vam bludnici poturaju

za nauk kjoji nema veze sa mojim.

 

 

Koji su plodovi vaših svećenika?

Liječio sam mnoge opsjednute i bogohulne,

ali ovi vaši sveštenici su gori i od sumanutih zlikovaca.

Nemaju  plodove jer su sebi odredili besplodnost.

Nemože zlo stablo dati dobre plodove.

Svako stablo koje ne rađa dobre plodove

Nebo će  sjeći i bacati u najžešći oganj.

 

Neće onaj koji se poziva na ime moje,

koji mi reče: rabi rabi ne prokovasmo li u tvoje ime,

zar nismo crkvu nad tvojim krstom izgradili,

ući u kraljevstvo nebesko Ocu našem.

Jer reći ću im: Nikad vas nisam poznavao,

silnici i bezakonici idite od mene u pakao.

Tamo vam je mjesto za sve splatke i laži.

Izgradiste crkve, da bi dobrotu i Božiji nauk iz njih izgonili.

Ja sam iz takvih nalik vama zle duhove izgonio.

Vaša kuća je nalik onoj  koju luđak gradi na pijesku.

Srušiće se kad nebo spusti kišu na nju.

To je pitanje vremena,jer presuđeno je.

 

Takva vam je crkva koju svojom zovete.

U njoj ne stanuje ni trunčića mauka Boga Oca vašega,

niti  mene meni može dopast slava po njoj.

Jer na temeljima sedam brežuljake

bludnice i antikrista je građena!

 

Lažno vas uče o iskupljenju mojom krvlju.

Lažno vas hrane mojim tijelom.

Lažno se žene i udaju za moje mošti.

I muški po muški,i ženske po ženski.

Bogohuljenje i bolesna taština je to.

Nisam vam ja došao dokinuti zakon.

I milodarjima vas obasuti,Naprotiv.

 

Došao sam ispuniti svako slovo Božjeg nauka.

Oni koji dokinu i najmanju zapovjed Božiju i ljude neuke tome uče,

najmanjim će se zvati u kraljevstvu nebeskom

i u njega nikad neće ući.

A silni mogu biti u rasplamsaloj vatri paklenoj.

Amin Gospode.

 

Uplašili se Izrailjci narod moj

Zbog svega toga i zbog stalnog prkošenja Bogu ,

koje kulminiralo lažima da se Jakov  hrvao sa Bogom,

ubijanjem Božijih poslanika i jedenjem narodnog imetka.

Ubiše , zaklaše  pomazanika nebeskog na Herodovom dvoru.

Uplašiše se Istinite riječi Božije koje mi Otac nebeski objavljuje.

Ali nikako da dođu pameti i još veći grijeh učiniše,

Božji  nauk međ pagana u daleke zemlje baciše,

kao biserje pred svinje koje su od neba proklete.

Tamo daleko od Svete zemlje  lakše im bi

Nauk kvariti , i na zlo ljude navraćati.

Uskogrudo htjenja da imaju  slavu zauvijek odabrananog naroda to bješe.

A Stvoritelj je Jedini Bog svih ljudi, sve ljude gleda kao svoju djecu.

Neće Ozrailjcima pomoći nikakve spletke.

Dok  ne promijene svoju bitnost neće imati mira

Dok je svijeta i vijeka. Amin.

A vama kažem ne ugledajte se njih,mili moji.

I još vam kažem,ako pravednost vaša

ne bude veća od pravednosti pismoznanaca, farizeja i svećenika,

zasigurno nećete ući u kraljevsko nebesko.

 

No comments

Ješua Hanocri : Drvodeljina poema Glava IV

  By Grad čednosti, Ljubav

 

Judu,milog čovjeka,skoro dječaka ,

mog vjernog Judu, ocrniše kao nikog,

u historiji ljudstva,a zarad pravih izdajica.

Teško bijaše to breme za mlada pleća.

Vjerovanje njegovo u Boga Milostivog

nauk njegov biješe čist

ko izvori tekučica  u raju.

Ocrniše ga a čitaju jevanđelja.

Juda je samo došao da me upozori na dolazak

onih sa mačevima i štitovima;

onih što sprovedoše zavjerenika htjenje,

onih što odvedoše me pred Kajafu,

da mi sudi iskreno predavanje Bogu Milosnom.

 

Zar za trideset bijednih srebrenjaka me prodade?

Zar on ,koji je jedini među nama imao novaca;

nebrojeno  puta više od toga?

Zar godinama nismo živjeli, skoro samo od njegove potpore?

Nemoguće je i zamisliti da bi se apostoli

mogli održati zajedno bez njegove pomoći!

 

Na kraju krajeva , po mom  „uskrsnuću“ ,

zar i on nije bio prisutan,

tako vi zapisaste i svjedočite.

Sva  jevanđelja to potvrđuju.

Jovanovo ide čak i dalje :

Isus  je boravio sa apostolima četrdeset dana

po Isusovom „uskrsnuću“.

Ocrnjuju Judu a čitaju jevanđelje.

I za vo to vrijeme ,u svim jevanđeljima

Nije zabilježena  niti jedna moja riječ prebacivanja Judi.

Njemu su, kao i svim apostolima.upućene riječi

uputa o širenju radosnih vijesti i nauka.

 

Ocrnjuju Judu a u jevanđelju stavljaju:

„Opustio stan njegov,

i u njemu niko živ ne bio“

i još:

„Čin njegov nek drugi primi.“

Petar nije nije imao poroda,a tri puta me izdao.

Jovan nije imao poroda,

a  u vrijeme moje pred Kjafom i Pilatom,

noći je provodio u farizejskom hramu.

Sasvim mirno i nekažnjeno,kao da je njihov.

Zašto se nikad ne upitaste zašo?

Sve apostole pobiše osim njega.

Juda je imao sina koji  napisa njegovo jevanđelje.

Njegov dom ne opustje.

Čin Judin niko ne primi,jer nije imao šta primiti.

Osta laž,farizejska,Jovanova i Svletova.

 

I reče Luka da ja rekoh:

Juda!Zar poljubcem izdaješ Sina čovječijeg?

Jovan izdajnički poljubac i riječi ne spominje,

Marko samo poljubac, a Metej,uz Judin poljubac zapisuje:

Isus mu reče:Prijetelju šta si došao.

Četiri jevanđelja, četiri scene,ni jedna drugoj ne sliči.

Vaistinu vam kažem ,ne potvaraj druge lažima i djelima

Da se ne bi očas o svom jadu zabavio.

 

Odakle vam  sa Jordana svjedočenje:

„I gle glas sa nebesa progovori:
Ovo je sin moj ljubljeni,u kome je moje blagoslovenje.“

Nijedan  evenđeljista nije bio prisutan,

a časni Jovan i ja mogli smo čuti riječ:

Ovo je moj poslanik, u kojeg su moje blagoslovljene riječi.

Ali nismo ništa čuli,

jer je Bog Mudri  sebi odredio da se ne glasa pred mnoštvom.

Kad bi se oglasio, stvar bi bila svršena,

i svijeta bi nestalo.

Samo se Adamu, Abrahamu i Mojsiju od ljudi i poslanika oglasio,

ostalim  je u snove ili vizije dolazio,

ili preko anđela poslove svršavao.

 

Ja sam bio Jevrej,moji apostoli Jevreji!

Poslat sam Jevrejima da im naukujem.

Mnoga su se zla i hule,nevjerstva i blud,

uvuklo među farizeje,sveštenstvo i narod  vaskoliki.

Bog isitne nekom narodu šalje poslanike koji je njihov,

koji zna njihovu bitnost i vjeru.

Poslat sam kao i svaki poslanik,

da ih opomenem,

da mi njihovi sveštenici i velikaši ne vjeruju.

Da im se povećaju grijesi  njini,

da iz gejane nikad ne izađu.

 

Ne počeh svoje naukovanje riječima:

„Pokajte se jer se približava,kraljevstvo nebesko.“

To je  Jovana Zaharijeva  nauk.

Moje naukovanje je započeto riječima:

„ Blaženi siromašni duhom ,jer je njihovo kraljestvo nebesko.

Blaženi koji su ožalošćeni,jer će se utješiti.

Blaženi krotki,jer će držati zemlju.

Blaženi gladni i žedni pravde,jer će se nasititi.

Blaženi milosrdni,jer će naći milosrđe.

Blaženi koji su čista srca,jer će Boga vidjeti.

Blaženi mirotvorci jer će se sinovi Božiji nazvati.

Blaženi prognani zbog pravde jer je njihovo kraljevstvo nebesko.

 

Da li u mojim riječima ima šta nejasno?

Da li rekoh da sam božanstvo,Bog dušu da mi prosti?

Ljudima govorim da će samo čistim srcem boga vidjeti.

Mene su stalno među sobom viđali.

Pa kako se nećete opametiti?!

Zar ne rekoh da će se svi blaženi Božjim sinovima nazvati?

Pa zar se nećete opametiti?!

Nisam ja došao da zakone rušim,

već da ih sprovodim.

Nisam ja došao da vam milosrđe dajem.

Ona vam je Boga jedinog data.

Došao sam da vam upozorim na oganj pakleni,

koji vas čeka ako budete slijedili farizeje i sveštena lica,

ma kojim  se oni imenom  zvali.

 

Pa zar nećete nauk primiti?

Nisam ja došao da vam grijehe nosim i praštam.

Došao sam da vam kažem istinu koja vam se neće svidjeti.

Svakom je bolje oko iskopati,

nego sa žudnjom pogledati ženu koja nije vaša.

Ako vam je desna ruka kamen spoticanja,

prevaru,lakomost,kamatu i zlo nosi i čini,

odsjecite je i bacite je.

Ako vjerujete, znate šta vam je bolje.

Odsjeci dio tijela svoga,

baci ga daleko od sebe nek se lešinari tove,

Bolje je to, nego pustiti da ti dušu truje

i tijelo vodi pravo u gejanu.

 

 

No comments

Ješua Hanocri : Drvodeljina poema – Glava II

  By Grad čednosti, Ljubav

 

Moje rođenje bijaše početkom proljeća

a smjestiše ga u vrijeme paganskih slava solsticija.

Prevareni narod  slavi neki izmišljeni datum,

neko staroegipatsko sveto trojstvo.

Oziris, Izida, Horus i mnogoboštvo,

četrnaest vijekova su skrivali moje riječi

ubijali,na lomači spaljivali

sve one koji su imali

radosne vijesti moje.

Zbrenjeno ljudima  bilo imati,

u ruci držati jevanđelje,

nauk od Boga poslat.

 

A zbog čega?

Zbog,

ne misliti glavom i srcem,

ne vidjeti  prevare,

zlo i smrti,

u ime Boga Milostivog,

u moje ime što oni čine.

 

Najuzvišenija svetost i časnost

Milog nam i Jedinog Boga

isključuje  mogućnost da ima sina.

Otkud Njemu  dijete a nema  supruge?

 

Pošto Gospod Bog nema ženu,

Njegovo dijete bi bilo izvanbračno.

Njegovi uzvišeni sveto-nazori kazuju;

svetost braka i rođenje djece je isključivo u braku.

Potvora  nikejskog sabora i Konstantina I,

branjena mačem i krvlju je gnusna laž.

Oni  hoće Boga nam Jedinog da pretvore u bludnika

poput Zevsa i Lede

Apolona i Kireje.

 

Oni mene radikalizuju.

oni mene trpaju u božanstva.

Meni se umeće,

meni se podmeće ,

meni se podvaljuje.

Mene se  se poiistovjećuje sa

Bogom živim – Bogom  Jedinim.

 

Zar nisu svjedoci bili

za trpezoma sam jeo sa njima.

Žene milovao i ljubio

i one mene,jošte me

miomirisima mazale i doticale.

Nebeska bića to ne čine.

Zar nisu nazočili

da sam ritalna pranja sa njima vršio.

Zar nisu svjedoci bili

da  sam liječio gubavog i slijepog,

mrtvoga i živoga

zazivajući ime Gospoda Silnoga.

Čuda ne činih ja već molitva moja

I  Gospod Moj rukom mojom.

Znojio sam se i spavao,

i  kao čovjek svaki sam bio;

osim što me Milostivi nazva pomazanikom svojim.

 

Ne režite mi kovanog lika!

Reče Gospod.

A oni Egipatsko pagansko sveto trojstvo

preslikaše u hrišćansku ideologiju.

mene sačuvaj me Oče grijeha

sinom Tvojim proglasiše

i na svaki kam zgrada svjedočanstva

neki smušeni moj lik

ni nalik meni obejsiše i boja,a raznim obojiše.

Glava od bijednih laži  da se  raspukne,

od ludosti i srama.

 

Poncije Pilat me nađe za pravednog,bogougodnog.

Shvati bezbožnik da sam božji pomazanik,

ne dade me ubiti,

vrati me farizejima i saducejima

ovi me prognaše.

Zar nisu vidjeli krst

kako se vrti kao vrtuljak,

jer ja vidio sam,

šta će moj progonitelj da mi stavi usta.

 

 

No comments

Suzan Zontag

  By Grad čednosti, Sarajevo

 

Većina informativnih kuća je kratko objavila:

16.01.1933. – Rođena je američka književnica Suzan Zontag.

a nešto malo prije toga,

28.12.2004.- Umrla je Suzan Zontag, radikalna američka književnica i kritičarka.

Mi ostali zaprepašćeni.

U prvi mah pomislimo: Vrlo smiješni termini za divnu osobu u rečenicam šest i devet riječi,sa veznicima.

Pa onda kažemo,zastanimo malo,zar to nije   Suzan Zontag   jedna od najuticajnijih i najprovokativnijih mislilaca 20. vjeka,počasna Sarajka i koja ga je voljela kao i svoj Njujork.Skoro.

Ta ličnost je predstavljena izuzetno tendecioznom i nebuloznom rečenicom.

Bilo bi komično da rečenica nije izrečena u  izrazito negativnoj i nepismenoj konotaciji.

To je pisao neko ko se plaši njenih istina.

Prvo i osnovno  ,osoba  koja govori istinu nikad ne može biti radikalna američka kniževnica i kritičarka.

I kakav je to izraz radikalna književnica.

Tako nešto prvi put čujemo.

Znamo da imaju radikalne stranke,naprimjer kao ona Milojka, bivše gospođice broj 1. Zeničkog andergraund pržuna.

Znamo da ima i radikalnih vjerskih fanatika.

Mi pedererčine nazivamo i radikalno bolesnim ljudima.

Ali ne sve.One koji su kažnjeni proviđenjem AID-a ne prozivamo.Oni su sami sebe prozvali.

Da bi osvježili pamćenje uzmemo riječnik i pročitamo šta znači riječ radikalan.Šta znamo možda su u nekom,neodređenom ,međuvremenu obogatili značenje te riječi.

radikalno

korjenito ,temeljito, sasvim ,

u prenesenom smilu može značiti:

nepopustljiv,ekstreman ,zadrt

Ništa što nismo znali.

Onda ta  značenja interpoliramo u rečenicu.

Umrla je Suzan Zontag,  korjenita ( temeljita,sasvim) američka književnica i kritičarka.

To je ono što bi nas nasmijalo ,jer je samo nepismeni  klovnovi mogu osmisliti takav šnit rečenice.

Ne treba žuriti,velimo sami sebi ;da vidimo kako se uklapaju inačice prenesenog značenja:

Umrla je Suzan Zontag zadrta (nepopustljiva,ekstremna) američka književnica i kritičarka.

Ovo baš radikalno, sasvim temeljito i korjenito nagrdi misaoni i jezički slijed medijskog lingviniste-istoričara.

Znamo da je većina medijskih rabotnika i kolumnista polupismeno.Naročito ako imaju loknice i ako ih nazivaju gospođice. I polupismeno i lijeno da pročita vlastiti  „misaoni“  slijed. Zato nismo nikom ništa zamjerili.

Đeš ba zamjeriti hajvanu koji misli da je insan.

Idemo  na pijacu informacija da pribavimo neke crtice o Suzan Zontag i  ispitamo njen radikalizam,Mi ga nismo primjetili,možda neko drugi zna više od nas.

-Vatreni,ali dostojanstveni i istinoljubivi istupi su je učinili političkom i književnom ikonom svoga doba.

-Poštovanje njenog djela, veliki Danilo Kiš je krunisao  vrlo bliskim prijateljstvom.

-Kritičarke i spisateljica čija su dela o fotografiji, ratu, bolesti društva i terorizmu aktuelna i danas.

– Briljirala je istovremeno kao autorka ljubavnog romana, isticala se kao prvorazredna esejistkinja i bila priznata kao mislilac.

– Zontag je bila velika dama savremene američke književnosti.

-Bavila se postojećim problemima i izrazažavala se savim jasno.U njenim riječima nije bilo mjesta nedoumici.

Nigdje traga onom radikalizmu sa negativnim konotacijama.

Čeprkamo dalje.

-Šezdesetih sa nepunih 30.godina izjavljuje da je “bela rasa” rak rana istorije, a da je Amerike utemeljena na ” istrebljenju naroda”.Ništa ekstremno ,sasvim realne i provjerljive činjenice.Mogla je ,vala ,američko iskustvo utemeljenosti sasvim logično povezati sa učiteljima:Vatikanom i Zapadnom Europom  izmetli ” kolijevkom civilizacije”.

Nemojte nas odmah ružiti.Imamo jedan gori izraz ,ali nije naš.Damin je.Čuvamo ga za kasnije ,kao dragulj.

-Za terorističke   napade 11.o9.2oo1. je rekla da nisu bili usmereni protiv civilizacije i slobode uopšte, kako je tvrdila Bušova vlada, već su bili posledica spoljne politike SAD kao super sile.Mi bi rekli i terminatora čednosti.

Slažemo sa njom i dodajemo , da nikad nije utvrđeno ko su bili ti teroristi i šta je pozadina tih napada.

Mi smo čak napravili serijal o tim napadima ,gledan kroz prizmu dobrih poznavalaca teorija zavjere.

U kontekstu tog pismenija,Zontagova je mala macica koja još nije naučila da grebe.

Ne znamo čemu radikalizam i ljevičarstvo.

Suzana je bila  strasna žena,koja je pisala dobre  ljubavne romane,radila zanimljive publikacije  i prvorazredne eseje. Nije bježala od izazova glume,režije i fotografije.

Dio života je posvetila Sarajevu Gradu čednosti ,često govoreći o njegovoj majci Bosni Zemlji Božije milosti.

Heroina Susan Sontag,počasna Sarajka, bila je i prva osoba sa strane , koja je svjetskoj javnosti poručila da se u BiH dešava genocid,

-Rat u Bosni je smatrala zakašnjelim  za otprilike 5o godine.To su ustaše i četnici željeli dovršiti posao iz 1941. na  svoj koljački,genocidni način.

-Bosna je Španski građanski rat našeg vremena,napuštena od svih i prodata i predata u ruke koljača.

-Sav njen radikalizam se ,vjerovatno, očituje u rečenici  “Svako ko ostane neutralan u ovom ratu je govno.”

Biserli, ali sasvim na mjestu, nema sumnje.Što sad ne prigovarate,

Hrabrost je  dijelila sa Blaženim čista srca.Za rata je devet puta  dolazila u opkoljenu Čednost.

Sarajevu je 1992. godine podarila Beketovog Čekajući Godoa. Predstava  je  igrana je u Pozorištu mladih,a Predstavljena na MESS-u.

Vjest o toj predstavi, o ljudima koji čekaju, a ne mogu dočekati kraj tuge, beznađa i straha, objavljena je u brojnim svjetskim medijima.

Tu su se “svjetski” mediji  koji tako pišu malo natakarili.

U Sarajevu nije vladalo bezbađe i strah,već samo ogromna tuga.

Ubijana su djeca.

Ubijane su žene.

Ubijani su starci.

Ubijano je cvijeće.

Ubijani potoci i bregovi.

Ubijana je ljubav i ljudskost.

Ubijano je Nebo.

Da je vladalo beznađe i strah ,danas Sarajeva i Bosne  ne bi bilo.

Grad  čednosti i Zemlja Božije milosti disali su kao jedno anđeosko biće.

Na može se izgubiti nada i osjećati strah, ako se zna da je neko vrlo Moćan,pun milosti i ljubavi na tvojoj  strani.

Godo je onaj apsurdist koji nikako da se pojavi ,a glavni je lik drame.

Ima tu neke simbioze između obrnute  hiperbole i preuranjene takarli simbolike.

Koliko god zločinci preuveličavali svoje junaštvo i efikasnost i jakost koljačkih alata i nakana    na kraju budu posramljeni.

Mi se profinili.Nismo upotrebili vulgarizme.

Ne može to tako.

Kad je obrnuta hiperbola popušila, nadovezala se zakašnjela takarli simbolika.

U Bosni nikako da se u glavama vlastodržaca pojavi pamet,a svi pričaju o pameti.

Svoj posljednji roman Suzan Zontag napisala je 2000. godine.

Posvetila ga je svome  Sarajevu.

Kad god neko krene u Hram umjetnosti, pročitaće ime Suzna Zontag.

Trg nosi njeno ime.

Zaslužila je.

Peas ,sister ,selam.

To su opće, poznate činjenice.

 

No comments

Davorin Popović je bio samo pjevač VIS Indexi

  By Grad čednosti, Sarajevo


šarmer u cvijeću   Egalite   Magla nad Gradom Čednosti   velovi grada čednosti

Umjesto rekvijuma

 

Indexi su u svemu naj naj u svemu naj

Davorin Popović je bio pjevač Vokalno instrumentalnog sastava Indexi.

I ništa više.

Ništa više od toga.

On je samo to želio biti pjevač Indexa.

Primo inter paris tria odabranog septeta Muzičke akademije Indexa.

Tri su sačunjavali : Pjevač Davorin Popović Pimpek, solo gitarista Slobodan A. Bodo Kovačević i Fadil Redžić Fadiljo.

Valja nama preko rijeke.

Septet sa njima  trojicom su  kompletirali: Đorđe Kisić i Miroslav Šaranović bubnjevi, Ranko Rihtman, Miroslav i Nenad Jurin klavijature.

Ostali, nenabrojani članovi grupe su se mjenjali na pozicijama bubnjara i klavijaturista. Kratko vrijeme bi proboravili u akademiji, naučili zanat i krenuli dalje u lov na slavu.

Bilo bi nepravedno prema ostalim neke izdvojiti. Ipak moramo.Ismet Nuno Arnautalić, Enco Lesić i Đorđe Novković to svojim odnosom i doprinosom zaslužuju.

Davor je imao i tri  LP izleta u solističke vode i nekoliko poklona Mostarskim kišama,zajedno sa Indexima. Ali sve što je napravio kao solista je bilo djelo Indexa ili uz njihovu nemjerljivu pomoć.

Pimpek kao čovjek je nešto drugo. Mi nećemo duljiti drugi se previše toga rekli. On je bio bard, boem, kozer, da sam ja netko i čaršijac; po većini karakteristika pravi mahalaš, onaj dobri.

Poslije smrti neki su ga nazvali maršalom ili nekim drugim glorifikantnim imenima. On bi se iskreno ljutio na te bombastične izljeve prijateljstva.

Maršal je bio samo jedan, maršalćiće su glumili mnogi.

Pjevač je bio samo jedan. Njega se niko ne usuđuje glumiti. To je nemoguće.

Davor je bio i raja. To je u Gradu čednosti misaona , nemoguća i nedostižna putanja za mnoge koji su to željeli i žele da budu.

Ko nije raja grad ga jednostavno abortira i oni odlaze na okolna brda i bijes i nemoć iskaljuju snajperom i desecima miliona granata. Najdraže im je ubijati i nestajati djecu i žene.

Drugi pak laju kao bijesni psi na vozove koji nekim ciljem jure.

Oni koji nemaju bijele bubrege sakrivaju se po vukožderinama i selendrama i blate grad koji im je dao sve.

Popović čovjek , ljudina je bio iznad svih razmeđa i zla.

Bacio je sve niz rijeku i prvi je pružio Pružam ruke.

Časnih pet svih kamenih spavača , Modre rijeke, Kamenih cvjetova i plime mirisa žutih dunja posijanih ljubavlju koija je krasila na hodočašću onog da sam ja netko i resta Indexa kojima je i pad je let.

Nadamo se da  neka žena, mnoge žene, sve žene svijeta, negdje u zatišju, ponekad slušaju i pjevuše Mojoj jedinoj ljubavi ili barem Pružam ruke

Ovdje prekidamo naš rekvijum da bi dali prostora nekim učesnicima molitve za dušu blaženog Davorina Popovića.

Prepisali smo neka nepretenciozna razmišljanja ljudi koji se iz profesionalnih razloga razumiju u muziku više od prosječnog pučanstva.

Oni će kompetentnije progovoriti o muzici Indexa i Davorina Popovića Dače.

Pošteni Arsen Dedić (7.10.2013.g.):

“Jučer sam gledao Mik Đegera, njegov koncert iz 1978. g. iz Amerike. Davorin je sve to predvidio i tu koreografiju i to plaženje jezika, dvije harmonije i deranje preko toga. Ali kod Indexa je to bilo sve drugačije. Kod njih je bilo pjevanja, melodike, dobrih tekstova, aranžmana, koreografije svega. Ja sam inače sve što se moglo vidjeti u svijetu već vidio. Od Frenk Sinatre, Mik Đegera, baš sve. Ali Davorin i Indexi tu je bilo toliko finoće, elegancije…”

Čestiti Zoran Predin (Lačni Franc) je jednom prilikom , neposredno poslije smrti Davorina Popovića rekao (sažetak) :

Indexi su bili vodeći svjetski bend, ali mi to tada nismo znali.

Korektni i profesionalni Petru Lukoviću prepričava anegdotu sa koncerta Indexa u Londonu 1995. g. :

Glazbom Indexa i Davorinovim glasom očarana Engleskinja koja je na koncertu stajala do Lukovića okrenula se u jednom trenutku beogradskom novinaru i rekla mu:

“Da su ovi momci rođeni u Londonu bili bi veći od Beatlesa.”

Luković joj je odgovorio:

“Gospođo, ovi momci su u Sarajevu puno veći od Bitlsa ili bilo koga.”

Da,zaista Indexu bili veći od Bitlsa ili bilo koga.Ne samo za Sarajlije već za objektivni muzički svijet. Bodo, Fadil i Davorin su bili veći od Lenona, Pola, Sinatre, Đegera ili bilo koga.

Srećom Indexi e” i mi sa njima smo to uvijek znali. Vaspitanje, skromnost, poštenje i paska jako strogog miljea;Čaršije, nije ostavljala mogućnosti da se samoreklamira stvaralaštvo i umjetnost Dvora.

Umjesto nas, iskreni Branko Požgajec iz grupe zagrebačke grupe Drugi način je na najslikovitiji i najednostavniji način oslikao muziku Indexa koju su decenijama darivali svijetu :

– Ja sam uveo jedan termin, to je bio moj privatni termin, kada je riječ o karakterizaciji svirke Indexa, ali su ga prihvatili moji prijatelji u mom krugu i muzičari. Konstatacija je bila da Indexi strahovito plemenito sviraju; znači filigranski izbrušena svirka: Za ono vrijeme nevjerovatno dotjerani aranžmani, izbrušeni i meni se uvijek sviđela njihova poetičnost.

Jednostavna konstatacija autora rekvijuma dijagnosticirana na osnovu razmišljanja iz prethodnog dijela teksta glasi:

Indexi stoje rame uz rame sa grupama The Beatles i The Doors.

Bitlsi su grupa koja je najviše doprinjela popularnosti pop-rok muzike, postavivši neke osnove te muzike.

Dorsi su sa Indexima proširili postavke roka do neslućenih granica.

Ostatak rok ergele kaska iza ovog triumvirata minimum jednu klasu. Potonje generacije muzičara su samo mogli da prave varijacije na zadate teme koje su oni ucrtali .

Veoma smo zahvalni nebesima što su Indeksi i Davorin potekli iz ovog grada i postali kosmopolitska muzička akademija.

No comments

Indexe ima ko da brani

  By Grad čednosti, Ljepota

 

preuzmi (3)  preuzmi (4)  Rijeka blistava  Fantazija

 

Nedavno smo saznali za neke navode da su Indexi pjesmom Plima plagirali Led Cepelin i njihovu pjesmu Thank You.Neki opet idu tako daleko0 da je plagijat  pjesme Erica Burdona i The Enimals   When I was Young.

Ima tu još nekih ne muzičkih komentara koji zadiru u privatnost Indexa, a koje nemaju blage veze sa stvarnošću.Na govor mržnje i prostakluke se ne treba osvrtati.Svako ima pravo da govori i da se kreće.Iz glagola kretati mogu tvoriti mnoge izvedenice,imenice i opisni pridjevi.

Neke  kreature pričaju o stvarima koje ne poznaju i sa muzikom se nisu sreli ni u snu..

Međutim drago nam je da su to ustvrdili.

Plima je snimljena 15.januara 1969. god.Kompozitor je Slobodan A.Kovačević,tekst K.Kovač ili D.Popović.D.Popović ga potpisuje  a  K.Kovač svojata.Nama to nije bitno.

Nedugo poslije nastanka ,Plima  je bila opetovano  emitirana na radio Luksemburgu.Tih godina radio Luksemburg je slovio  glavnim oglašivačem  vrhunskih muzičkih noviteta iz cijelog svijeta.

Niko ,nikad nije pominjao (opoređivao) vezu  Indexi-Led Cepelin-Eric Bardon/The Animals niti dovodio u vezu pomenute kompozicije.

Takođe nikad niko nije posumnjao u autentičnost stvaralaštva Indexa.Uostalom radio Luksemburg je bio veoma strog u svojim izborima i nikako ne bi sebi dozvolio luksuz da propagira plagijat.

Nepojmnjivo je i  bilo kakvo povezivanje Indexa sa drogom ili bilo kakvim skandalima.

Inače,Indexima nisu bile svojstvene nečesne rabote ili skandali jer su uvijek,baš uvijek bili podvrgnuti rigoroznoj paski Velikog  suca – Čaršiji.

Album Led Zeeepelin II je izdat 22.oktobra 1969.Deset mjeseci poslije Plime,Analogija se pita ko je koga plagirao,ako je plagijata uopšte bilo.

Pjesme Indexa : Jutro će promjeniti sve(1968.),Plima ( 15.januar 1969.),Jutro će promjeniti sve(11.oktobar 1969.) i još mnoge pjesme Indexa nastaju prije tog albuma Cepelina.

O kakvim  plagijatima maloumnici snuju.Postavlja se sasvim razumno pitanje ko je koga plagirao.

I još nešto!

Led Zeeepelin je grupa koja je najviše optuživana i osuđivana za plagijate,krađe autorskih prava ,imitacije (…) i vrlo često osporavana sa stanovišta autentičnog autorstva…Sasvim su izvjesna najmanje dva njihova vansudska poravnanja  u vezi plagijata ili autorstva.Jedino im Goran Bregović može oteti primat u muzičkoj pljački.

Sličnost Plime i When I was young je vrlo simbolična – kreće se do 3%  i to samo u bržem dijelu bubanj sekcije,To je i sasvim normalno jer skoro sve rok (pop)  pjesme nastaju baziraju se na sličnom tonalitetu : bubnjevi 2-2-4 sa malim varijacama u prelazima i brzini udaraljki.I tu se sličnost završava.

Zapravo sve ćemo zamrsiti uvođenjem pjesmu In my white room grupe The Cream (čiji je gitarista bio Erik Klepton). Uporedite pjesme Krim i Enimals.Postavka bubnjeva je toliko identična da se razlika manifestuje jedino u punoći i čvrstini svirke Đinđer Bejkera ; po mnogima neprevaziđenim bubnjrem rok muzike ikada.Normalno rame uz rame Đorđu Kisiću.

Plima ,Jutro će promjeniti sve i Negdje na kraju u zatišju(nastale 1968/69.) ,su andergraund kompozicije sa psihodeličnim konotacijama najvišeg harmonijskog sustava  i  koketiraju sa hard rokom kojeg Indexi u nekim drugim kopozicijama određenije upražnjavaju.

Zaparavo,poslušajte When I was young i  In my white room nasuprot Stairwey to heven i uporedite!Ne možete se oteti utisku da je uradak Led cepelina samo sažvakana,uprošćenija, i duža i zbog  toga,čini se, malo usporenija verzija odnosno kompilacija  pjesama When I was young i In my whitw room.

Poslije Bitlsa i  The Creams,samo su Indexi  i grupa Dors te 1969.god   svirali autentični i širokospektni  rok nepodnošljivom lakoćom sviranja.Rok  na čijim će osnovama sve ostale grupe učiti i stvarati k'o fol nove žanrove roka,ali autentičnošću,plemenitošću i virtuoznošću svirke  ih nikad neće prevazići.

Onda navedenim pjesmama dodate: Pružam ruke,Oko malih stvari svađamo se mi,Hej ti,Dvojnik,fantomski Izvor,Ugasila je plamen, Budi kao more,Obala pusta obala vrela,Šabn-dabn di bajo,Povratak Đek Trbosjeka, Krivac si ti,Jedan čovjek jedna žena,Sve su ruže znale…(i druge nastale do 1972.).

Onda poslušajte Dip Parpl,Juraja Hip,Pink Flojd i dalje do današanjih dana.Nema ni jedne note koju Indexi nisu odsvirali prije njih.Dugovječni ponavljači Kotrljajuće kamenje su samo male mace u poređenju sa Indexima.

I na kraju još ponešto!

Stvaralaštvo Indexa je kulminiralo čarobnom,tajanstvenom i neobjašbnjivom Modrom rijekom  – van vremenskoj simfonijskoj rok rapsodiji tkanoj na poetskoj potki  savršenstva Makovih stihova.

Sveukupni umjetnički dojam albuma sugeriše savršeni konceptualni spoj kamerno-simfonijske muzike,bluza, đeza,hard roka i psihodeličnih potpurija.Bila je to kruna karijere jedne iskrene ali i voljene  mladosti, koja je ( skoro) svu svoju muziku bazirala na tom spoju.Izvanredno i neprevaziđeno muzičko djelo koje  se može svrstati u vrh svjetske pop-rok antologije, antologije ozbiljne ili bilo koje druge muzike.

Indexi su snimili i izdali  studijski album Modru rijeku ljeta 1978 g.

Kao odgovor  Pink Floyd godinu dana kasnije (1979.) izdaju operu Wall.Uporedite pa nam se ajavite.

Slučajnost zar ne!?

I sličnost sasvim dovoljno očita i izvjesna.

I ponovo uporedite Indexe (rani radovi do 1972.g.) i Dorse sa Led cepelin,Juraja Hip,Blek Sabat ,Dip Parpl,Pink Floyd (sve stvaraoci poslije Indexa i Dorsa).

Slušajte muziku i poredite ,o riječima da ne govorimo,one su neuporedive.I razmislite koliko se u muziku razumijete.

Toliko  je sličosti sa uočljivom razlikom : harmonijska profinjenost,savršenstvo plemenitih aranžmana i kristalna jasnoča nasuprot bučne sirovosti i izvještačenom ponavljanju (manje više dva-tri,max.četiri akorda).

Pogodite u čijim se baštama nalaze rasadnici kvaliteta muzike,sviranja, tema i ideja.Palata odnosi primat.

U pobrojanu muziku Indexa umiksajte Pozdravi Sonju,Bacila je sve niz rijeku,Žute dunje,Opila me jedna jesen,Kameni cvijetovi(album),Balada i balade i pjesama bez broja po ličnom izboru,može i recept Torta od badema: sve dok ne dođete negdje do broja debelo  preko dvije stotine kompozicija samo za vas.

Ako se uzme u obzir dužina trajanja kompozicija to bi bilo tidesetak albuma za tridesetak godina.Sasvim zadovoljavajuće!

To što nisu radili albume svake godine ne znači ništa.Kad su imali šta reči,rekli su i to kako!Kao grupa ništa nisu radili pod moranje.Već onako čarsijski laganice-na tenane,svojski, iskreno i ljudski.

Tada lezite,a ljubav pored vas,tko voli može i čaša u jednu ruku i slušajte i uživajte u Indexima i Pjevaču ,jer samo su muziku tu htjeli ljudima da daju.

I pjevaju.I  Bože moj , kako čarobno-kako plemenito – kako jezivo i nepodnošljivo lako sviraju!

Oprez,samo ljudi sa najvišom dozom intelekta mogu da podnesu,shvate i prihvate  Indexe. Ostali nisu krojeni po mjeri i ne mogu da probave njihovu muziku.

A,opet neke stvari je bolje ne objašnjavati.

Rest in peace.

 

No comments

Parkhour na Bentbaši

  By Grad čednosti, Sarajevo

Radio Sarajevo ba je ljetos obavijestilo dunjaluk, da u Sarajevo stiže parkour. Sarajlije znaju za njega decenijama prije nego što je nastao. Poslije prve rečenice ja zaklopio portal. Neću budalaštine gledat. Idem viceve tražit. Ali ne ide to tako, crv se uvuče pa crvulja ko crvuljak.

Kontam devedesetih nas krenu svaki belaj i glupost nama uvališe, k'o budali novine. Toliko in je da ih insan ne može sve popisati i uhavizati.

Obrnem ti opet onaj radio S što i nije i što jest radio.

Đez’ ba ti vidio čitat radio, gdje to ima.Joj j..,(zvežem;kontam kćer nadamnom bdi) jazuk vakta, kad ti radio možeš čitati i gledati. Ako hoš čitat, haber slušat, ćemane i akšamluk slušat i gledat,ti lijepo ti kupiš ono haber kutiju sa slikom i upucaš se.

Joj blente reći će neko. Kupio televizor i onada se upuco. Baš ovi svijet komad govedine. Kad dođe do toga da ti nekog slušaš, čemane i ašikovanje na haber kutiji gledaš ,makar ona i sa slikom bila, jedini ti je izbor presvisnuti ili se ljudski i junački na ahirat preseliti.Metak iz uha, lice da ne nagrdiš.

Prvo se pripremim pa obrnem nazad i pročitam i pregledam,kako dolikuje.

Kad čitaš ove nove haber kutije sa slikom mora čo'ek obrazli biti. Šta znaš: možda su nešto postavili. Ima kažu neka uš,pristave je a ona sve vidi i snima. Ja ti se zato pred izlazak pred portal, to mu dođe ko neki kont, vas sredim i preipremim. Kravata, bijela košulja, odijelo, ogledalce cipele nabacim, vazu sa svijećem natandarim i svijeću za svaki slučaj natakarim.

Nisam naučio, a neću da molim da mi pokažu,kako se buket portalu uvaljuje. Nokti podrezani, okupan, ošišan, frizura fen-kare jal’ tarzanka, može i skijaška, ali nikako ona gologuza što nalik je anamo onom. Ispod pasa ne moram ništa imati, mogu gologuz biti, to ne snimaju nisu za navirit bube izmislili. Ne bi niko vidio šta li dole landara jal’ ne landara.

Dakle pročitam, utrnem haber kutiju skroz . Sigurno je sigurno što bi rekla opatica. Nešto sve više opatici ličim, samo što nisam celibat potpiso i amanet i halal svijetu dao. Tako ti česne rade kad nešto u penziju šalju. Ali lako se njima predomisliti. Kad se meno to , gluho bilo , jednom desi povratka nema. Penzija za vjeke vjekova.

Provjerim još jednom da li je sve isključeno, čak i ono muško iz onog ženskog iz zida, i tada se razvalim od šege. Oni meni o dječijim igricama pišu.Vuk bi parkhout preveo: čas u parkuši.

Nije i nije to ba za portal i jeste.

Ono jest to svakako i svakako. Treba djeci i mladima prikazat kakvih gluposti ima. Nisu to obične dječije gluposti. Ovo su pogibeljne gluposti, može se noga ruka, kičma ili rebro slomiti. Glava ili vrat razbiti i usmrtiti. Nije dobra igra taj parkour. Smrtonosna je to igra i pogađa samo najmlađi, najljepši naraštaj.

Taj parkour treba zakonom zabraniti, odmah i trenutno. Njemu slične vratolomije takođe. Majke i očeve po đepu dobro udariti, prije nego ijedna majka zaleleče.

Ono jedno nije je zato što i djeca i omladina gledaju portale i slične stvari. A šta zna dijete šta je parkour. Što dijete vidi to dijete imitira. Čim prije nešto na zabranjeno voće liči to će ga djeca prije prihvatiti. I eto masovnog belaja. Nesreće nikad ne valja prizivati,i one nikad nisu usamljene.

Ono drugo nije je za mene. Mene našli izazivati. Đeš’ ba čo'eka čist načisto izazivat sa nekim tamo parkourom?

Sarajevo puno historičara. Svaki čovjek historičar i svaki svoju priču nudi. A ima i arhivara koji sve bilježe i slažu. Vole naši ljudi i redati i slagati i lagati čudo jedno. Bogat je ovaj naš maternji jezik. Recimo ova riječ slagati. Kako jaka, moćna, višeznačna i više slojna riječ. S njom možeš i cjepanice slagati.

A ima i ljudi koji imaju pamćenje. Ti nisu ni historičari ni arhivari, oni su kao Kameni spavači.

Spavaju i pamte. A onda nenadano progovore. Hajd što su progovorili; to ni po jada, red je. Poslije ih nemreš; ni topom sa bijele tabije; zaustaviti kad bujicu riječi suknu.Ili one žute zavodovske ili halne. Zahod se prije hala ili ćenifa zvala.

Bila jednom prelijepa Bembaša. Ta stara Benbaša nalik raju. Sva ljepota koja se na dunjaluiku može zamisliti,i bašće i đul bašte, šadervani i hamami, hanovi i harami, vakufi i mezarje, deset džamija, pedeset ezena dnevno i koji više ako bi ljepota zaigrala, pride deset gasulhana. Sijaset gajeva, đardina i gradina i jedan Jekovac i jedan Babin zub.

Usred Bembaše na krivini jezero i brana na njoj. A bilo povrh nje i sa strana i krša i hridina raznijeh visina.

Dio te Bembaše živio i u naše vrijeme.

Nemojte vi meni Bentbaša,na vašoj Bentbaši se niko ne kupa, namjerno je opoganili paljanski počkovići i papci za rata.

Ko je od mahalaša vodio ovce na Benbašu ? Niko! I nisu ovce vođene ni na Darivu na kraj Benbaše. Jok bolan! Ovce su vodili čobani,papci i levati. Gdje će voditi hajvan hajvane u ljepotu. Može kroz, sokakom nek blene i uživa. Vodile se ovce ka Darivi pa izviše nje sve do Kozje ćuprije. Ne zna se ko koga vodi. Jal’ pa'pak papka ili papak pa'pka

Nije ni ta ćuprija za koze napravljena. Hajvan je to koji se može i na Babin zub popeti i sići. Opet popeti i sići sve dok i jedne vlati trave ima. A onaj WW peško, rek'o bi Deba i uvalio bi se u pisaniju da može, ali mi ne damo. I još bi svašta nešto zakantačio.

Trebao je nekako taj seljak, papak, čobanin sa kozama ili ovcama i drugim hajvanima u Saraj'vo, u grad doći. Prčaju stariji, mi ne pamtimo ta vremena; kad bi oni na kaldrmu ili asfalt stigli skidali bi opanke da tu ljepotu ne uprljaju.

Opanke su po skidanju u ruksake sakrivali da im gadski jalijaši pakosti ne bi radili. Čuj molim te kuka na mokasinama. Znalo se zašto služi, ali se nije moglo vjerovati da neko za zahod nije čuo.

Levati su bili od onih sa opancima sa kukom, što u grad su došli da se obučavaju za hamale i sluge. Iz njihovih redova su se regrutovali novi levati, blentovije i blećci. Ovi su se i u mahali mogli rodit. Ili im majka nije pazila s kim se spanđala il’ se insan taki rodi. Fali mu daska u glavi,pa mu onda nisu sve koze ili ovce na broju.

A onda se neko ” pametan ” našo pa ih u pjesmu kad ja pođoh dao, da ih k'o fol takari. Peder neki garant. ” Dobar ” posao ostalim mahalašima napravio.

Nisu ni opjevani vazda naivni i mokrom krpom opičeni.udareni. Ima ih i lukavih i podmuklih i opasnih. Mnogi je kont siguro propao. Počeli mi i talijanski šprehati. Po francuski odavno znamo svašta nešto zborit i pride raduckati. Ovce se iznenada znaju vratiti. nema belaja, ali ne stigneš ni đulu zakititi.

Jezero i brana bijahu znamen Bembaše.

Nad branom zgrada brane; sa onim zupčanicima ko cirkuski šator, oko zgrade hridine i stijene na još većim i manjim visinama.

Šta su tu ljudi svega lijepog i prelijepog radili? I staro i mladi i djeca. Sada ćemo govoriti samo o skokovima. Lasta, salto, orao, dva salta, kobac, trokstruki – četvorostruki aksl sa ili bez salta, aksel salto, lasta i salto, aksel lasta, poneka žaba, gušter ili kamen.

Nije bitno kako, samo nek se skače, što više. Iz šarene množine može se roditi blistava jednina. Bilo je samo jedno pravilo skači: ali nikad ni za živu glavu inside axel (unutrašnji aksel). Ako ga uradiš , načisto si nagrabusio. Tres u branu i nema te više.

Kombinacija ko u riječi slagati. Svi se trudili za što veće visine, ljepše, uvrnutije i riskantnije skokove. Sve do jednom.

Najčešće se skakalo subotom i nedeljom. Tada je najviše posjetilaca na jezeru. I ženskog svijeta polugolog. Kad je skoku prisustvovalo  žensko polugolo to  je mnogo značilo.

Sve sama Đejn do Đejn. Sve nasmijane, vrckave, migoljave i uspaljene. Valjalo se tada Tarzana igrati ne sa brane, niska je ona. Sa zgrade i hridina poviše nje se skakalo. Da ti neka kaže da se treba sa Babinog zuba skakati, skočilo bi se.

Poslije se može i o igri ja Tarzan ti Đejn razmišljati. A nije da nije bilo i toga i bez skokova. I tada nisu bile samo polugole, zaćas bi postale   nage ženskinje. Dariva haman tu do Bembaše bila. Niko se nije brino za guje, a bilo ih hejbet.

Poginuo jednom jedan čo'ek. I pad je let. Poletiš nema više povratka i padaš dok se vode mile, drage i nježne ne dočepaš.Joj rahatluka, majko mila.

Čo'ek trostruki aksel plus dva salta sa krova kuće na brani izveo. Jak vjetar iznenada zapuhao, na branu ga bacio. Nije on htio inside axel jok. Vjetar ga izokreno, ni kriknuti nije stigao Jedno muklo tres i gotovo.

I bi čovjeka pa ga nema. Branu odmah spustiše jezero isprazniše. Džaba, čoek mrtav pa mrtav. Godinu dvije niko ne skače, u plićaku se dunaluk brčka. Starija generacija više ne skače niti uči mlađe. Mlađa polako, bojažljivo, za par godina stasa i posta glavna.

Poginu drugi put jedan od ovih mladih. I pad je let. On dvostruki salto plus aksel izveo. Nije on htio aksel inside,jok ni za živu glavu. Neki se tuberan u publici na zdravo zakašljao, onaj ga pogledao , zaboravio da je u letu i hek o branu. Začuđen toliko bio da ni kriknuti nije stigao. Jedno muklo tres i gotovo.

I bi mladića pa ga nema. Branu namah spustiše jezero isprazniše. Džaba, mladić mrtav pa mrtav.Godinu dvije niko ne skače u plićaku se svijet brčka. Mladići više ne skaču niti djecu uče. Djeca polako bojažljivo za par godina stasa i postadoše glavna.

Poginulo treći put neko dijete.I pad je let.Ono samo lastu izvelo. Iznebuha orao na njega naletio. Niko nikad ne sazna što i zašto. Vidjelo se kako.Orao zagrebao dijete ono kriknulo. Dijete malo, ni krivo ni dužno, hek u branu.Jedno jedvačujno kvrc i gotovo.

I bi djeteta i nema ga. Jadna li mu majka. Branu namah razmontiraše. Džaba, djete mrtvo pa mrtvo. Djeca više ne skaču i nemaju koga učiti. Niko slijedećih godina nije bojažljivo stasavao i postajao glavni. Koliko se znalo niko više nije skakao. Plitko za insana.

Poginla je i četvrta osoba. Jedan pijani hajvan se za opkladu trebao popeti na nekadašnju kučicu za branu. Oklizno se, kažu u letu se pokušao za nešto uhvatiti ali ništa ne nađe. Nije bilo hek i tres. Kiša padala, Miljacka nabujala nije bilo je buć. I bi pijanca pa ga nema. Nisu imali šta spustiti. Džaba pijanac mrtav pa mrtav. Pijana hajvanska posla.

Nije se tek tako išli skakat ne benbašu. Svaka škola imala fiskulturnu sekciju. Ko svaka jednoumna politika i socijalizam htio praviti svoje uebermensch.

Sjećamo se fiskulturne sale Hrasno i priprema fiskulturne sekcije za dan škole. Tada ta škola bila četvorogodišnja, mala matura kažu. Dvadeset gimnastičara završnog četvrtog razreda je trenilralo za slet. Tako je bilo u svakoj sarajevskoj školi, maloj ili većoj.

Faruk Šuko trebao na rukama prohodati duž sale. U prvoj polovini iz ručno hodajućeg stava napraviti dva salta i između premet. U drugoj polovini sale isto tako.

Naki Dobro Dobri zvijezde dijagonalno salom trebao raditi. U prvoj polovini dva premeta i jedan salto između,u drugoj isto tako. Il’ mu teže išao salto ili je to bilo radi sinhronizacije.

Njih dvojica su morala to sinhronizovati, na pola sale se susresti i na centru jedan salto drugi premet za cenat se mimoići. I nikad nije bilo ni hek ni tres.

Poslije na red dolazili preskoci preko kozlića i sanduka. Tu je glavni bio Edin Sprečo. Šta je taj dječak radio radi. Bio najviši od svih, štrkljast i krakat. Premet sa saltom, aksel sa saltom, salto sa akslom, aksl sa saltom. Konj, Miro Cerar u najboljim danima nije mogao raditi stvari kao Sprečo. Valjda dijete pa ne zna šta su mogućnosti ili nemogućnosti. U parteru Šukalo, Sprečo i Dobri neprikosnoveni.

Neko nešto zezno i sleteri prestali vježbati. Kažu roditelji se pobinili, djecu na smrtonosne park hour vratolomije tjeraju.

I neko će nam pričati o park houru.

Ubrzo poslije ipak održanog sleta generacija malomaturanata se raspršila u druge škole. Neka djeca nalik parkourima nisu došla ni do trećeg razreda, a kamoli do male mature.

Šukalu se krv u mozak malo slila, pa je ponekad neko salto znao izvesti kao inside aksel i uz čista mira  ruku slomit vrlo često. Samo jednom glavu glavu. Šuti, belaj živi. Nije imao nikog da ga na Benbašu vodi il’ mu stari lovu za tranvaj propio. Dobro ispalo, pametan mu otac, kakve je sreće glava zijan; garant.

Sprečo se fudbalu dao. Po makazicama se vidjelo da je gimnastičar bio. Skokovi ga nisu zanimali. Čitaj roditelji zabranili. I fudbal je skoro kao gimnastiku znao.

Sreća Dobrog ponovo u mahalu vratila. Išao je često na Benbašu, stigao do skoka na noge sa brane. Kažu za početnika skoro solidan bio. Ono skoro je rastegljiv pojam. Sreća njegova, ubrzo branu rasturiše pa se nije morao plašiti ni vjetra, ni tuberana, ni orlova ni inside aksela. Što je taj Dobri sreće u životu imao,to se ne mre opisati.

Da li je neko još koji put na Benbaši poginuo, jest. I više puta. Sa Babinog zuba ili sa Jekavca su se skokovi izvodili. Oni letovi sa Jekavca nisu romantični, niko te ne vidi i mnogo su rjeđi.

Letači sa Babinog zuba se trudili da svoj usud romantičnije i nježnije ispune. Poslijednji je to let u životu. Nesretno biće se popelo, ne može ga niko zaustaviti. Oni na estetiku i složenost letova nisu obraćali mnogo pozornosti.

Jedno muklo hek, tres, kvrc i buć i nesretnika nema. Iako je visina bila smrtonosna nije skakača briga za inside aksl bilo.

I onda oni meni parkhour. Nemojte više tu riječ  spominjati, zbog djece, njihove nerođene djece i poginulih parkhouraša.

No comments

Danas je veoma tužan dan

  By Grad čednosti, Ljubav

 Progone nas misli da li se i šta se moglo učinit da se ne dogodi masakar u Parizu.Zvijer odavno siluje i ubija Orijent.Odavno prijete Okcidentu.

Sada se svi hvataju za glave i izražavaju svoju sućut.Malo kasne.

Sutra je novi dan i gospodari gradova i svijeta mogu opet zavući glave u toplinu pijeska.Nije njima bitan taj terorista.On im donosi novac ,mnogo novca.On je njihov plaćenik.

A to nije ni terorista.Teroristi su dinosaurusi koji su izumrli krajem prošlog milenijuma.Ovi koje sada nazivaju teroristima su manijaci,koljači i horde zla.

Ali danas nismo raspoloženi za tu vrstu priče.

Danas nam je u srcu velika tuga.

Ovih dana svaki čas nam je bio veoma tužan dan

Vidimo našeg starog znanca prelijepe Bijele dvore tišine koji okupani jesenjim bojama kriju poglede od Grada svjetlosti. Svijajući se na zelenilu boemskog i slikarskog  Monmartra dva vijeka Sakre Ker  pruža utočište ljudima: tugi i molitvama sviklim.

Svi uvijeni u plaštove iskrene ljubavi su se divili njegovoj utješiteljskoj ljepoti.Mnoge su nade izgovorene u tišini neobjašnjive mistike miliona svijeća što danonoćno  gore;  pružajući utjehu i hrabrost ljudima.

Ko će njega sada utješiti.

Malo niže i malo dalje raskošna Jelisejska polja i Bulonjska šume kao da se ljute na Etoal i slavoluk,kao da su oni krivi za zlo koje se desilo. Nekako se skupile i posivjele.Osječamo krikove i jecaje koje šume žalovite pjesme i  vjetrom nošene se šire diljem Francuske,

Notre  Dame prvi put žali što je zarobljen na  adi Cite u srcu Pariza.Neće moći dati poslijednju pomast svojim posjetiteljicama.

Osječaj da ova gotika stalno nekud plovi napravila je Senu saučesnikom vijekova i Kvazimoda i Esmeralde.

Neke nova Esmeralde se više neće vratiti svome draganu ni djecu roditi,kao i ona Kvazimodova.Ali ona je umrla u zagrljaju jedne nesrećne ljubavi.Ove krasotice  u dvadeset prvom vijeku ubiše  zvijeri na očigled Svjetlosti grada pločnika.

Luvr  plače.Iz bajkovitih hodnika klize suze Mona Lize i Miloske Venere koje su obukle udovičke odore.

Raskošni i neuhvatljivom ljepotom optočeni vrtovi Versaja i Žardina (Jardine Des Plantes) su ocvali i potamnili ,prekriveni velovima korote.

Mnogo pariških dragana i Malih prinčeva više neće pogledima šaptati riječi čežnje i snova što lepršali su kraj umjetnosti i cvijeća.

Ovih dana Edit Pjaf,  metar i žilet prkosa bi stala na vrhu čeličnog svetionika i pjevala himnu ljubavi poručujući im : Čitav svijet vas voli i oplakuje mili naši.

Grad svjetlosti  ne zaslužuje taj masakr.Uvijek je bio kosmopolitski nastrojen prema svim ljudima svijeta.

Uvijek su se na njegovim pločnicima odvijale dramatične i tragične ,ali prelijepe i tople priče o ljubavi i ženama.Sve te priče su unosile  vjeru i nadu u  teške životne puteve, koje su pratili maleni razigrani vrapčići i lijeni golubovi.

Neznane  junakinje i junaci su to.Mogao je bilo koji građanin Pariza biti na njihovim mjestima.

Zanaju se imena ali ako se ne pominju čini se da manje bola ima, a da je tuga univerzalnija.

Zapravo ni jedan grad  na ovoj Plavoj planeti milosnice Božije Ljubavi zlo ne zaslužuje.

Ne grad nego nijedan kućerak,izba,koliba ili iglo bi morali biti iznad bilo kakvog zla..

I jošte dalje ni jedno jato,roj ili pčelica, mrav,delfin,ljubičica i rose  to ne zaslužuju.

Rose c'est la voe. Ruža , to je život. Krhka,prelijepa i mirisna

Odakle nekom pravo da skrnavi i nestaje Božja stvorenja.

Odakle nekom prava da uništava snove ,nadu i ljubav.

Neka ,može se zvijer  provući ovaj put.

Ali neće dugo ; osjetiće zvijeri i horde zla na svojoj koži bol i tugu neba.

-Blaženi koji žaluju,oni će biti utjeršeni!

-Blaženi ćžedni i gladni pravednosti;oni će biti nasićeni!

-Blaženi čista srca;oni će Boga gledati!

(Matej 5.4.,6. i 8.)

i

Teško onima koji zlo dobro a dobro zlo zovu,

Koji od mraka svjetlost prave a mrak od svjetlosti,

Koji od gorkoga prave slatko a od slatkoga gorko.

( Isaija 5.20 )

i

 Proklete bile ruke Ebu Lehebove*,a on je propao.

Nije mu koristio njegov  imetak ni ono što što je zaradio.

Bit će pržen u rasplamsaloj vatri,

I njegova žena koja mu nosi drva (drvonoša).

Na vratu joj usukan konopac.

( Kur'an sura  111. El-Leheb.)

A znaju li zvjerinji nevjernici i Bogohulnici šta je rasplamsala vatra.

To je hutama džehenemska vatra:

A znate li vi  ti šta je Hutama? Božja vatra  razbuktana, koja će do srca dopirati. Ona će iznad njih biti zatvorena, plamenim stubovima zasvođena.’

 

Pokunjeno klečeći pred Gospodarom Svijetova pridružujemo se molitvama za spas duša nevino ubijenih Francuza i Parižana,stanovnika Plave planete,Boga Milostivog čeda.

 Amin!