Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima: želim svjetlo žito tvojih ljubljenih ruku, da me još jednom dirne njihova svježina da osjetim nježnost što izmjeni moju sudbinu. Hoću da živiš dok te uspavan čekam, hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar, da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali. Hoću da ono što volim nastavi živjeti, a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega, zato cvjetaj i dalje rascvjetana, da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju. |
Neruda – Kad umrem
Bookmark the permalink.