Evo me noci
stara prijateljice
opet njoj cu poci
niz duge puste ulice
Tamo gdje strahovi prestaju
obraz mi grije njen dlan
na njemu moje usne nestaju
beskrajno sam, uzdah joj znam
Casti me noci
stara prijateljice
u casu natoci
zudnju da me slomije
zar nisam dovoljno gubio
ko ce izmjeriti bol
do ocaja ljubio
namjerno bjezao
da bih se vracao
Ref.
Opet mi se budi tuga
tuga najveca
koju nosi snijeg s planina
vjetar ravnica
Koga sad joj srce voli
kazi nek jos jace boli
idemo do dna
tuga ti i ja
Pozdravljam te noci
stara prijteljice
i ovaj krug ce proci
nece stic me kajanje
Sta je ovo proljece
spram njeznih godina
poziv njen me pokrece
cak i sa dna isto izgleda