Izgubljena ljepota Božije ljubavi i darivanja zaleđena kistom u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.
Pitali nas kako nastaju mjesečeva i druge slikovne bajke.
Nismo sigurni da bi nas razumjeli, jer i sami ponekad ne shvatamo kako nam boje pomute um.
Ako kažemo s ljubavlju u redu je, jer je istina.
Ali to nije sve!…
…
U narednom periodu ćemo vas , vizuelno i riječima upoznati sa nekim čarolijama i biserima Galerije
Bosna zemlja Božije milosti.
Slika 2.
Boje univerzuma
Boje univerzuma ( Slika prodata)
Slika nastala u periodu najvećih razaranja Sarajeva Grada čednosti .U Gradu vladaju haos i smrt.
Poznati scenarij – Zvijeri kidišu na nevinost Jauci ranjenih , umirućih , potoci krvi pogunulih,
krvave ruže i ljudska tjelesa na sve strane.
Jednostavno rečeno zločinačko ludilo.
Jedina nada je pomoć Milostivog.
Umjetnik je nemoćan, ne želi da slika zlo , jer ovoliko zlo se ne može nslikati zdravom pameću.
U molitvi on odiže pogled ka nebu i shvata koliko je prelijepo djelo Božije. Koliko je ljubavi i milosti
podareno ljudima i onome što ga okružuje.
I umjetnik počinje da slika. Nećemo reći da je sujevjeran, više beznadežno opterećen dječijim i
ženskim kricima , ali umišlja da sve će prestati. ako uspije preniejti ljepotu i nezamislivi sklad
Univerzuma .
Sa nešto malo preostalih boja,počinje trka sa vremenom i smrću. I on je smrtan, i on je čedo bijelih
dvora, i kao svi časni ljudi ,stao je na bedem zlatnih ljiljana, ispred žena i nejakih.I on može postati
dio jedne crvene ruže.
Univerum je živ organizam, u neprikdnom trajanju ;rađanju i širenju.
Sve u njemu u neprekidnom stvaranju i po zamisli Tvorca buja, kreće se,pliva i teče.
Univverzum se čini kao jedna ogromna živa rijeka u koju se ulijevaju milijarde raznobojnih rijeka i
dijelovi , koji neumitno ode ka svom kraju, koji jedino Znalac svega zna.
Umjetnik nema druge mogućnosti nego da u svojoj nijemoj likovnoj molitvi , neizmjernost svemira
sažme , zbije na platno skromnih dimenzija, trudeći se da uhvati dašak ljepote , koja je u tim
vremenima čitav jedan univerzum. bila udaljena od surove stvarnosti .
Kada je završio shvatio je da ga Univezum podsjeća na našu ogromnu , ljubavlju Božijom stvorenu
Modru rijeku. Povjerovao je da će sve biti u redu.
I bilo je!
Neko vrijeme.
Šta dalje?
Slika u svojoj eksplicitnoj beskonačnosti ne daje ni trunku nade zlu.
Sve je podređeno Ljubavi.
Nježni blagi tonovi, laki pokreti kista , velovita lelujanja i nadnaravnost iskričave nebeske čarolije…