1. Kad polazi djevojka
Naša seko, naša drugarice,
ti polaziš, a naske ostavljaš.
Je l’ ti žao, vesela ti majka,
je l’ ti žao što se rastajemo?
-Žao mi je, moje seke mile!
Žao mi je drva i kamena,
a kamo li u selu drugara.
Seke moje, zbogom ostanite!
-U dobri čas, naša sejo mila!
Svaka seki drago milje daje,
drago milje po kitu cvijeća:
-Na ponesi svome suđeniku
Sitnu kitu mirisli cvijeća:
miloduha da se milujete,
karanfila da se ne karate,
ljubičice da te često ljubi,
da te ljubi kadgod se probudi.