Lav je car životinja , kažu leksikon i riječnik. Tu nema ništa sporno.
Zoologija nije baš ubjeđena i sumnjičavo vrti glavom.
Sporna je tamo neka poetika. Ona se čini tako groznom jer tjera neke ljude da se nerazumno ponašaju i vide ono što nevide, a ono što vide pretvaraju u nešto drugo , što drugi ne vide.
Krivac je i izreka – Sve je u parovima.
To lave dobrim ljudima znači razum, muzika, ljubav i :
Lav je Bubanj što o jednom proljeću sanja.
Lav je Glas što o jednoj ženi sanja.
Lav je Klavir što o jednom izvoru sanja.
Lav je Bas što o jednoj rijeci sanja.
Lav je Gitara što o jednoj vjeri sanja.
Lav je onaj liljan bijeli, onaj ljiljan zlatni što o jednoj zemlji mira i sreće sanja.
Ej’ orkestar – Lav'a je to; što u ljubavi i ženi, radosti i bolu,sreći i tuzi, zemlji svojoj muziku je sa neba lio i snio.
Orkestar lava to su Indexi. A Indexi to je akademija lava.
E’, i mi sa njima smo pjevali i učili o ljubavi.
……
Ima i onih drugih koji se sa poetikom i ljubavi nisu na svojim predratnim, razrookim pijacama sreli. Oni su uvijek siročad života bili. Poneki i abortusi.
Njima vlada ogromni vjekovni strah i njima to lave znači nerazum, zlo i smrt, čak i kad:
Neko jednu nevinost dječiju siluje – a oni to lave zbore kao čekajuć’ u redu.
Neko nekog drvosječkom sjekirom ubije – a oni to lave kao sjekirom zamahuju.
Neko nekog na kamu kolje – a oni lave to lave kamom sjeku.
Neki neke ubiju i zakolju – a oni to lave kao ruke krvave brišu.
Neki još više nekih nestaše – a oni to lave kao ne znaju mjesto nestanka.
Neke to tam – tam gusle i pranga junaštvom zovu- a oni to lave kao zverinje luduju,i sa zverima šuruju.
Nema tu šta da se misli : nekih je lav omiljene bludnice zvijer.
Da volimo proklinjati ovim drugim bi rekli : prokleti bili.
Nećemo jer praštamo,ali pamtimo i znamo :
Dan Sudije je blizu.