Mjesečeva bajka
Vrijeme je iluzija stvorena u neukosti ljudskog uma.Nema ni prostora jer ga ni osnovi kvantne i teorije relativiteta ne mogu definisati.Čak i “nelogično” širenje univerzuma anulira datost vremena i prostora.
No krenimo redom.
Ljudi su kao vremenske nabacili sate i još manje jedinice, dane godine,desetljeća, vijekove, milenijume, eone…(I prostor su obuhvatili mjenrim jedinicama.)
Osim biblijskih , malo ljudi doživi sto godina odnosno jedan vijek. I sada bi malenkost koja uspije da namakne cifru blizu jednog stoljeća trebala da razmišlja o milijardama godina i šta će biti ili šta bi bilo …i šta je bilo.
Ta praška sićušnija od mikrosekunde ,se ne okrene, a već je poput tahiona nema. Ni u nepostojećem vremenu , još manje u protraćenom prostoru.
Neko bi reko jes ovi pisac pametan ko konj kad zarovi glavu u zobnicu ili kad ga Muje kuje po mjesecu.
Napokon se dokopasmo Mjeseca. A mjesec je bajkovit. Takav je i život. Mjesečeva bajka. Ako ga živiš. Tada se sakupi dovoljno uspomena da ih uvežeš u niz sliku koje miluju srce i um.
Sada , sveznajući narator u poslijednju godinu trećeg kvartala svoga bivstvovanja ograničenom jednim vijekom, uz Božiju milost još uvijek persistira.
Sedamdeset pet godina!
Neko bi rekao lijepe godine. Mnogo je tu otkinutih listova kalendara.A znamo kakvi su listovi kalendara. nacifrani , zavodljivi, opijajući…
Međutim iz uma čovjeka koji život mjeri unazad sve se svelo na tu jednu jedinu – nepoznatu i neupozantu česticu : tahion.
No , ne mo'š ti život spengat ni u prostoru, ni u vremenu. Jednostavno proleti brže od te najbrže nepostojeće ćestice.
Probajte , kad ste toliko pametni izračunajte koja je to brzina kada život – konkretno 75 godina stane u vrijeme kraće od par misli ili slika.
Gledam sliku Mjesečeva bajka i zahvaljujem se Bogu Jedinom što mi je podario Ljubav i Milost da naberem znanje i umjeće da svoj život pretočim u par slika i nekoliko poetskih zapisa.
Hajd nećemo biti cjepidlake. Ima malo više slika i još više poetskih zapisa. No, ko mi kriv kad sam ljubavalju skupljao uspomene i pretakao ih u slike i riječi. Poklonjene i kradene. Ali i prelijepe. Zbog iskrenosti , ljubavi i dobrote u bezgraničnom neuslovljenom darivanju svaka slijedeća je ljepša od prethodne.
Da! Da!
Život je Mjesečeva bajka.
Tajanstven. Blistav. Nadrealan. Kao tisuće iskrica koje svjetlucaju u Mjesečevoj čaroliji. Kao uzburkana Modra rijeka nošena plimnim valovima Božije milosti i ljubavi. Kao san koji bljesne i izgubi se u mglicama.
A u tom snu obitava tisuće novih snova. U svakom danu barem jedan san , jedan dodir, jedan zagrljaj i mnogo nježnosti.
Moj Bože milostivi hvala na svakom dašku mog života i svoj ljubavi, dobroti i ljepoti koju si mi darovao..