Unutar ove nepoznate ljubavi, umri.
Tvoj put počinje na drugoj strani.
Postani nebo.
Kreni sa sekirom na zatvorski zid.
Spasi se.
Izađi kao neko ko se iznenada rodio u boji.
Učini to sada.
Pokriven si crnim oblakom.
Klizni postrance. Umri, i budi tih.
Tihost je najsigurniji znak da si umro.
Tvoj stari život bio je mahnito bežanje od tišine.
Ćutljivi pun mesec pojavljuje se sad.
Školjka na pješčanoj obali poče
u suncu da se sjaji
Zbunom lovorike i bajama javi se
sjeverni vjetar
Na limunovu stablu zamirisa jače
bijeli cvijet
Sve prisutnije se tada čuše glasi
drevnog vremena
Galebovi evo već dugo kruže okolo
budućeg kretanja
U srebrnoj pjeni probuđenog mora
izda se boginja
Krajnji je čas zbiljski shvatiti
vlastitu odsutnost
I zakoračiti u one neizvjesnosti
provalije
U samom
sebi
Zasnovah svoj svijetli raj
Okruživši se palisadom
I dodje u plav,divan kraj
Mama,da traži svoju radost.
“Gdje si mi ,sine,gdje?”-Tišina
Nad tarabama sunce zri polako
I grije sigurnim zrakom
Dolinu slatkog rajskog vina.
A majka brižno obilazi
Zavjete moje i tratine
I opet zove:”Gdje si sine”-
Pazeći cvijeće da ne gazi…
Da l ona zna da je tišina
Zato što zri u tom plotu?
Što neće prošlu ljepotu
Onaj ko proba rajskog vina.
U ogromnom gradu noć je – teška
iz sanjiva doma idem bez – smeška
i ljudi misle: žena ili ćerka
a ja samo pamtim: noć je teška.
Julski vetri mi metu put
i negdi muzike u oknu – prut.
Do zore vjetar postaće – žut
kroz tanke zidove grud u – grud.
Eno crne topole u oknu – blesak
i zvon s tvrđave, u ruci – cvet
i korak za tobom što nije – klet
i ta senka moja, a mene – nije.
Svetiljke kao zlatan đerdan
noćnog listića ukus – slan,
skinite sa sebe što nosi dan
shvatite, ljudi, ja sam vaš – san.
Njoj
Ja cjelova se tvojih bojim,
Ti mojih se ne boj;
Pod teškim duhom jedva stojim,
I što da mučim tvoj.
Tvoj glas me plaši, kretnje, lice,
Ti mojih se ne boj;
Nevinim srcem, djevojčice,
Ja slavim drhtaj tvoj.
*
Smrkava, a na zapadu, nečija noga
gurnula krčag s vinom koje se prolilo vidikom.
Mlad mjesec kao rogovi s kacige u kojoj,
na filmovima, Mojsija prikazuju. Miriše borovina
na smjesu limuna sa tamjanom
Na straži borac, dugačak, i krt ko slamka ražana.
Krt od mladosti i ljubavi. Pomno izvlači iz njedara
bijelu žensku bluzicu. I zagnjuruje u nju lice.
Dugo joj miris pije. Tih pet-šest grama tekstila
mogao bi provući kroz burmu vjenčanu
Prizor, božanski neiskaziv. Reći ga riječima
bilo bi što i težinu zrake sunčeve
na terazijama izmjeriti.
Odjedamput, od svega, od vinskog zapada
od rogatog mlađaka, od ženske bluzice
po čijemu se mirisu, kao po koncu, izlazi iz pakla—
odjednom, od svega toga, lakše mi je na duši.
I lakše na svijetu
Znaš i dalje da na zemlji postoji
rat kao crno klupko. Al s njime bi se duša
igrala kao mače. Smrt se i dalje
kroza sve providi, ali ne kao prćasta
lubanja kroz kožu lica, već kao sjemenka
kroz zrno grožđano: čini ga čarobnijim.
Danas je Ponedeljak 17. April / Travanj 2019. godine.
Ovako su se dani podjelili:
U testamentirane 106, nasljednike 259 dana . Sve su prilike da ćemo i oni uskoro pisati oproštajna pisma i otpremnine , ako se zbog više sile ne predomisle. A to ne bi vljalo. Na dunjaluku ima preko 7 milijardi , kakvih takvih ljudi.
Vi mislite svi su ljudi ljudi i da je viša sila,tek tako, neka šuplja fraza.
Jok boni,oklen vam to.
Kao i kod svih havjvana tako i kod insana ima svakojake sorte. A sve to mere napraviti golem haos ,ako “viša sila” to stanje povremeno ne sredi.
‘vođe ne smijemo pričati o svakakvim činjenicama. Namah vam natakare neku jal’ tužbu , jal’ pogrdne riječi, jal'vas izopače mimo svijeta.
Više ne moš pederu reći da je peder i pogančer; i uz to umobolni bolesnik ,koji vrši gnusno djelo i ogavni protuprirodan blud.
Jok nikako.
Pogan se nakotila i osilila.Imaju svoje deklaracije i svoja prava,svoje zakone ,koja im dozvoljavaju jedni drugim čeprkaju po izmetu i ako lanete o tome, vi ste zgriješili i prekršili zakon.
Nekad su ljudi vjerovali u Boga Milostivog i poštovali njegov nauk i zakone.
Sada se boje pederske pogani , umobolnih bolesnika i onih koji im pov lađuju ,više nego Boga Silnog.
Maloumnci zaboravljaju Sodomu i Gomoru,Inkviziciju,Hitlera ,Staljina,Cedunga,Homeinija… i ostale čistaće pederskih gnusoba i ogavnosti.
Ne prizivamo ih mi. Nalet ih bilo , ali uvijek ih je bilo,s vremena na vriujeme i mora biti. Odrade pos'o , zarade pržun i idemo dalje.
Nećemo prizivati sravljenja novih Sodoma i Gomora. Nije naša domena. To je u rukama “više sile”, koja uvijek ima svoja,jedinstvena rješenja kada se silnici i pogan osile.
A tada mnogima ne bi bili u koži. I ne samo njima , nego i onima koji nemaju ili “kao” nemaju ništa protiv parada i ostalih pogančerskih prljavština i zla, a pritom se kunu u Boga Jedinog.
Svakom njegovo znanje i njegovo vjerovanje.
Nama naš nauk i ljubav prema Bogiu Jedinom.
Što bi poete rekle:
-Sve se da srediti i svesti na razumnu mjericu.I pedersku i licemjernu pogan.
U prevodu:
-Kuku lele, kuku njima. Biće spašavaj se ko može.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek kaže tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu,
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Nju tražiš i ne slutiš
da putovanje samo istini vodi
Utoneš u njenu dubinu
ponireš u sebe i nađeš ogledalo smisla
i pitaš kako izdržati
kako zadržati svetlost
kako je propustiti čistu kroz oči i zvuk
Umire ravnodušnost i puca od zlobe zloba
Istinu tražiš
bića i žića
A putevi njeni
skuplji su od istine same
U očima produži ruke u rukama srce produži
da se raširi istina do onih koji je slute.
***
Uzlete duše sa prevarom slasnom,
sa rečju ropskom – živ jezik bogova,
svetinju tihu – lakrdijom glasnom
on smeni, glup svet da prevari ovaj.
A kad sam, zbačen, razočaran vrlo,
setiti se htede lepote negdanje,
blasfemni jezik, pav u zemni brlog,
zalud je zvao nestrulive sanje.
Ljubavi tužne omamljive zvuke
bezverja zlobni krik zagluši sramno,
od dira željne ostadoše ruke
i bleda avet odlete u tamno.