Ne paničite – to je samo pomračenje

Rezultat slika za Pomračenje sunca

 

Jedno sasvim uobičajeno, mjestimično neuobičajeno pomračenje sunca.

Mjesec  polako tamni .

Sunce se sakrije.

More se malo uskomeša.

Plima postaje močnija.

Ništa novo.

Igra stara 4,6 milijardi godine se ponavlja milijarditi put.

 

I onda neuki glupaci , nalik jehovinim svjedovcima,

kreacionistima,evolucionistima i drugim poganima  ,

od 1914. godine,svake godine

u stilu malog  Jovaice apokaliptičara ,

počnu paničiti i plašiti pučanstvo:

-Smak svijeta…

I biće jednog dana, nakon vremena i vremena ,

i još nekog nepoznatog  vremena,

ali niko neće imati priliku da kaže :

-Smak svijeta…

Garant, a ni da preživi.

 

 

 

 

 

O takaru i danima / Igrokaz na dan 29. April / Travanj

Danas je Petak 28.  April 2023. godine.

Ovako su se dani  postavili:

117  lagano položeno tamo gdje pripadaju,   a  248  dana  ovog stađuna se nećkaju. Dane ne traba požurivati. Oni to ne vole. Mnogi su  se na smrt prevarili svojim srkletom.

Sve bi nešto na brzaka , nazor. a najčešće se insan obarabati do zavrata  i natakari. Ne moš ti danima opeplit. Ni vako ni nako.

Dani su izuzetno  pametni . odrade  nanijećeni  posa u dvadeset četiri sata i duškaju čitavu godinu. Normalno je što su hvijek mladi , novi , svježi , sveobuhvatni , moćni i neuhvatljivi.   I tako eonima . od postanja do sudnjeg dana.

Bez dana , i noći , nema vam života , a bome ni smrti. Insan se rodi u zapisanom danu , živi koliko mu je dana podareno i na kraju umre danom u kojem je svečano objavljeno njegovo ime.

Iz tog kola se niko rođen , živ ni mrtav nije izvukao . 

Dani su vam veoma časni i pošteni. I savjesno obavljaju svoj posao. Ne moš ih potkupit, nit se pozvati na rodbinske , prijateljske ili bilo kakve političke  mafijaške veze , pa sve da ti je otac rahmetli Napoleon ili bilo koji drugi satrap.

I sa smješko prozivaju , ko hećiumi:

-Slijedeći , …. dalje , slijedeći , i tako redom dok se kvota putnika ne ispuni  i svi krenu na odredišna mjesta. Jal tamo gdje je vječni hlad , jal tamo gdje vječni pržun.

Što bi poete  rekli:

Takar, vako ili ‘nako , nam ne gine.

U prevodu:

Ljudi optimisti, misle njih će sudba poštediti. Jes, kako ne.

Herman Hese – Biti srećan

U životu ne biva nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim naređenjima
rijetko činimo jedno drugo srećnim,
jer  sebe time činimo nesrećnima.
Ako čovek biva dobar,
može to samo onda
ako je sretan,
ako u sebi ima sklada,
dakle ako voli.
To je bilo naukovanje,
jedini nauk na svijetu.
To je govorio Isus,
To je zborio Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga  na ovome svetu
jedino je važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova mogućnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili krpe;
tada je svijet suglasan sa dušom,
tada je dobro.

 

 

pB

Sergej Jesenjin – Misli





Tužne i duboke, misli tajnovite,

misli teške, gorke, misli kao pelin,

misli, što od sreće vječite bežite,

suputnice moga života nevesele!





Misli, roditeljske patnje i mučenja,

i misli ledene, misli očajnice,

misli, što ste izvor suza, ogorčenja,

i misli slobodne, misli kao ptice.





Zašto mi umorne razdirete grudi,

kad hoću da svojim putem idem mirno?

Zašto vaš zov snagu slomljenu mi budi

i vodi u borbu s tamom neprozirnom?





Raspaliti nećeš dogorjeli oganj,

i posljednja iskra u pepelu trne.

Lek nećete naći bolu srca moga,

vi bolesne misli, beživotne, crne!

Marina Cvjetajeva – Ispovijed

 

 

Uz smiješak mrvicom su me zvale,
U igri stavljale u svoja krila…
Drhtao sam od njihova dodira
I nisam smio otići, nisu mi dale.
A one su tvrdoglavca radi šale
Cjelivale!

U njihovim očima vidio sam oceane,
U njihovu govoru pjev sam noći čuo.
“Ti si naš pjesnik! Na koga si se umetnuo?”
Koliko žara ta pitanja nose!
Ta na mene se naginjao, tamne kose,
Lik Tatjane!

Bukete donosim dok jutarnja zvona zvone,
S vrata šapćem, strah me snaži:
“Ako je da – zašto me mučiti laži?
Ako je ne – zašto ste me cjelivale?”
A one bi mi uz smiješak davale
Bombone.


												

Gabrijele Demets – Tiha pjesma

Toliko mi je drag,

Na zemlji, pred kućom, taj trag

Njegovih koraka, nag. Ko ga je zvao

Pred moj prag? Ko ga je oterao?

Ja sam ga odavde vratila, ja,

I nisam patila.

Nisam patila. Ali nečim sam platila,

Nečim što je nestalo, što je prestalo,

Ili je zakopano u dušu moju.

Kao vojnici, svi na broju,

Misli mi stoje u stroju.

U noći,

Veje sneg.

Pritisnuo je zemlju, ko teg.

Peku me oči:

Valjda zato što mi se drema,

Ili je to zbog snega,

Zbog njega,

Zbog traga kog više nema.

Miroslav Antić – Pjesma za nas dvoje




Znam, mora da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene i srece moje.

Pijana kisa, siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al’ ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci – prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da, mora da je tako.

 

Cigaret pauza ili otrgnuti Igrokaz na dan 27.April / Travanj

Danas je Četvrtak   27.  April / Travanj 2023. godine.

Ovako su se dani  postavili:

116  spičeno,    kontra 249  dana koji piče. Dane ne traba pičiti. Mnogi su na smrt spičeni. Što bi poete rekli: pičim , pićim, pičiću i u raj stići ću. Ljudi optimisti. Zaboravljaju da ima i pržun.

Mi se davno dohavizali i skontali mikako se ne može  pobjeći od korijena .

Izraz muhađiri je lijep i poetski, pa je mahala izmislila svoj izraz došlje. To znači neki su došlji od nekud ,jer su šljegli.

Ono “od nekud”znači tri četiri cigar pauze ,minimum,do najbližih kasabica.

Pošto ovi mlađi ne znaju šta je cigar pauza,a njihovi stariji “zaboravili”,a neki neće da se sjete stid ih korijena;mi vam moramo objasniti.

To vam je napriliku vako.

Spremite se vi na polugodišnju fasungu u grad. Konja ,jal magare uprtite na leđa ili pješe.Jok bolan ,šalimo se ,gdje će hajvan hajvana uprtiti na leđa; satro bi vas.Zajašete ili pješe i prema prvoj palanci.

Mora se prije svanuća krenuti,i hoditi, jer na konju i magarcu ima ličnih potrepština.Prvo duhan i gigaret papir,pa cipele i ljudske čarape.Ne možeš u opancima ili kalošama i čarapama sa krompirima u grad sići.Zatim ogledalo, češalj, safun,peškir, ( može i neka krpa od stare haljinke – nismo cjepidlake),pribor za brijanje i potkovica za sreću.Što masivniju i jaču,konjsku na priliku.

To su vam manje stvarčice .Krupnije su jastuk,oka luka i po oke češnjaka,kanister malćenice i koji suhi rogač ili mušmula.I obavezno šator , odnosno kišobran.Ali samo crni.To je znak gospodstva.

No ,da skratimo, cigaret pauza se radi na svakih sat,sat i po, dva hoda.Jer đabe vam i konj i magare,pa čak i auto kad u tim vukožderinama ni koza nije put utrla.Umori se hajvan sa hajvanom po goletima i vrletima.

E sad vi izračunajte koliko je to sati pješaka.Otegne se čitav dan.I oni nama došli prodavati murafe.

Neće moći,mnijemo mi.Al’ viđu jada.

Na asvaltu ih dočekaše njihove rođe,  papci. I zajedno se urotiše. Sve kulturno,pismeno, asvaltno ili mahalsko žicom svoje bijede i gladi ogradiše i poče nacionalistička žurkata na akrepite,bagre i fukare.

No,strpljivi smo mi i Bogu mili.

A ON nas uči : Kad – tad.

Emili Dikinson – Pjesma 1764

 

Najhuđa buka, najslađa buka,

Najluđa buka što se diže –

Nju ptice prave u proljeće

Kad ljupki konac noći stiže.

 Mart je odvojen od Aprila

Onom granicom čarolijskom

Za kojom ljeto oklijeva,

Gotovo odveć nebeski blisko.

To podsjeti nas na sve mrtve

Što skitali su tuda s nama,

Okrutno dražim učini ih

Rastanak svojim vradžbinama.

Podsjeti na sve što imasmo,

 A za čime se sad uzdiše.

Skoro želimo – sirenska grla

Da odu i ne poje više.

Hitro, ko koplje, uvo može

Slomiti srce čovječije,

Pa zaželimo da uvo srcu

Tako pogubno blizu nije.