Category Archives: Bajke

V.Poglavlje

 

NA  ZAPADU I BALKANU NIŠTA NOVO

 

/Kameni cvjetovi/

 

A vremena paklena

Nisu bitna

 

 Mentoru pantagramu

‘avetinji od inostranu zvijer – zlokobnu netajnu

‘umanitarcu st.šćemlijice – podmuklu pretamnu

 

rulji bjelosvjetskih kurvi vatrom obasjanih

da ‘proste proste prodavačice ljubavi njihovih

 

ni Dijana

ni Đenis

ni Besi

ni Žana

 

pogotvu djeca ta

Blažena

Čista srca

i gladna

i bosa

i bolna

i žedna

a čedna

nježna

prelijepa

i snena

ubijana što su

dok ležeć

uporno sanjala:

 

Sveti Grad Čednosti

Dvor svoj divni mili

Zemlju Božje Milosti

Bosnu svoju

Love ana Peace

modrozelenih polja

zlatnih ljiljana i

djevičanskih ljubica

 

i                                                 

 

Pjevača kako pjeva

Sa horom Romkinja

Prelijepih anđela:

 

„ Konji i Ovce umorno stoje

Po jaucima granate broje

Jerbo more ih smrtu žeđu i gladu

Djeca smurt umjesto kokoši kradu

Sve što konji i ovce od života imadu

Gitara nek plače violina svira

Oj lele

Oj lele

Oj lele

 

To je ciganska noć

 

Njiihhaa-Beee

Njiihhaa-Beee.“

 

i      murtvi

u Boga Jedinog

ne gubeć nadu

Bleju nebu.Nada  da će možda proć

O krvavo preduga   +  zverinja noć.

 

Život predivni

život žalosniji

život černobiljniji

Život nagasakiji

život hanojnii

život hirošimniji.

 

Život je kratka ”’

kak’ bi rekla filozofi

op-op-op

Opet

opet

i – opet

bez prestanka

teroro mnogih od srbalja

-grmalja

 

fiijjuu grrrum Njihhaaa

fijjuu grruuhhaaa Beee

J upi du

Jupi du

Jupi du

kako vivo pakleno

Stupidu

Stupidu

Stupidu

kako bijedno žalosno.

 

 

Sve

baš sve

pa i ova mora

mora proć’

pa to je samo izrod ljudi

duža noć.

 

Pjevajte svi

I vi vjerni cigani  naši jerbo

Sad  Blaženi redom lete u nebo.

 

Pa poneki naivni Davor

pa poneki dobri Đorđe

pa poneki šeret Fadil

Pa poneki smiješni Hakala

Pa poneki vjernik Levi.

 

Čudna  Ana

Još čudnije Anđele

Hana  i Sonja

Fali tu nevinost još neka

I bez broja anđela

 

Nebom poslani

Životom odabrani

Ne želeći

Ne hoteći

 

Grudima ugrabiše-

noževe.

Glavama pokupiše-

metke.

Vratovima dozvaše-

Sjekire.

Pokretom nazvaše

mine.

 

Aj – lele aj-lele

 

Ajlele-ajlele

 

Ajle-le Ajle-le

Bolji – bolji

 

Bože Dragi

Bože Jedini

 

pomozi

kako to samo silno

 

booljljii. ”

 

VI.Poglavlje

  KAMENI SPAVAČ

    /Praznici/

Tih – sinova kamenog spavača

tri i po Godine

                

                  U SVETOM GRADU ČEDNOSTI

                  ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Na usnuloj planeti

polako – usporeno

sa nama
koračaju

jauci i

Tišine

dok čutimo bol

i Smrt

 

A

U  nom pokretu ruke

                U onoj uzdignutoj šaci

                U onih pet raširenih prstiju

okenutih nebu

okrenutih Bogu

što vrište:

zaustavite – smrt

zaustavite – bol

zaustavite…

zaustavite…

Tih – kamenih spavača

tri i po Godine

Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

na modroj planeti

jauci

tišine

Tajac!

Tajac kažem,

i još jednom –

Tajac!

-Ogromni !

-Veliki.

A  odmah zatim

Pjevačeva ruka

Kamenog spavača ruke

Skamenjog svjedoka

Ruka Djedovske hiže

iz Mila

 A

U srce svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Zlatne ruke pjevača

Stisnute u pest

O ‘krenute ponoru

O ‘krenute zverinju

O ‘krenute vukojebinama

J  ‘asno.

Da prijete

Da plaše

Da um lede

mnogim od srbalja

-grmalja

i ostalog zverinju tame.

Tih  –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

muče

huču

jauču

U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

životom jedinoj planeti

jauci – tišine

Vremena – stoje

Teku – godine

samo praznici prolaze

i praznici pesaha

beskvasnog hljeba

granate

odjekuju-ubijaju

krvlju škrope

dovratke i pragove

Dvora

izraeljaca nema

šal'om

skoro svi – odoše

(Hvala – onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

humanitarca pljesnivog.

Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču

U   Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na  ljubavi planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

teku godine

samo praznici prolaze

i praznici uskrsa/vaskrsa

šarenih jaja

krvlju – išrani

asvalti – vriju

komadima tjelesa.

hrišćana – skoro da i nema

pa neka

većina ode

(Hvala onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

kastrirane ljudskosti.

Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču.

U  SvetomGradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na ovoj Milostivog planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

a teku godine

samo prolaze praznici

i praznici olimpijskog duha

vječne vatre bezbožničke

dok u gradu čednosti vatre –

proždire nevinost

ljudskost

olimpijaca nema

pa neka

velja š'teta

skoro svi olimpijskom brzinom

odoše – pobjegoše

ne bješe ovo njihov rat

na očigled i u zagrljaj –

Olimpijske vatre

saučesnika pakla

zaprisegnutog goniča pravovjernih

Savla

samoprisegnutog apostola

paklenog  Pavla

Poslije se vratiše

Ko muhe sjatiše

humanitarci bijede

kradući što se jede.

Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

Tri i po Godine

huču

buču

jauču

 U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlji Božje Milosti

Na ovoj Učitelja  planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

praznici prolaze – osim

Praznika kurbana

neštedimice – nemilosrdno- neprestano

mnogi od srbaljskog zverinja

raspomamnjenom radošću

ubijaju-kolju-nestaju

kurbane-

Janjad –

Ovce –

Konjine-

Blažene čista srca

kukavičkih trezora izroda

kahve minderpuza roda

nigdje nema

da se Bog'do ne vratiše.

pobjegoše pobjegulje

na očigled  – i zagraljaj potomaka

nije važno koga i čijeg.

jer

Bog Silni

sve zna

vidi.

Tih –

Kamenih spavača

Okamenjenih svijedoka

Te –

tri i po godine

huču

buču

jauču

U Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Bižije Milosti

na ovoj Dobročinitelja planeti

jauci

tišine.

Tuga – bol – praznina

Tuga

Bol             Praznina

Jauk

Tama

Tišina

Tajac.

          Ehej!

                   Nebo! 

Ehej.

Tama

tišina

Tišina

tama

Tama

tišina

Tajac.

Gluho

 

      Vasiona spava.

Mir?

Mir?

NE!NE!NE!

Ne

ne

neee!

Tih kamenih spavača godina

Skamenjenih svjedoka vremena

Svaki dan isto

Krv-klanje.

Opet –

opet –

opet!

Krv –  klanje

Pa nestajanje.

I opetovano

Jopet i jopet

zabrabonjijevaju

veseli jurišni pokliči

abortusa tama

iz tam-tam gusala

sa mišara boja

proklete

sanu srbalja

genecidne sorte

što se ceri

cikče-rokće-skiče

slušajuć’ naredbu:

radovanija slobo slobodo

mladiću na i za miru i bilju

vukojebinaši,počkovići,

cvajtaši i pljačkaši

maloumnici,samoubice,

bezđetke  i djecoubice…

učenici dantea ,šekspira,getea,njegoša

mržnje mraka vatre i pakla

i ostalih savletvoih sljedbenika

i Djecu

kad nestane

Konja –

Ovaca –

slobodno koljljii!

Ću’ Pjesma

za tren pobježe

pa se vrati inatna

Ću’ Pjevač

zajedno sa restom od Indexa

i sa nama

i problijedi

mozak sledi.

Ću’ ko fol pjesnik

Srce skoro ubi

zanijemi  i osijedi

I vrisnuše     i     kriknuše

Jooj –

jooj –

jooj.

Jebo’ te!

Jebo’ te.

Jebo’ te.

Vapaj – psovke:

žive esencijalane-

sasvim čovječne

čaršijski iskrene-

usporeno nadrealne

lagano banalne-

blago strukturalane

lirski skeptičnie-

pomalo konceptualne.

Pjesmo! Pjevaču ! Pjesniče!

Ne kukajte

Ne psujte

Budite mirni –

Dostojanstveni

-fini.

Oprosti  Bože Jedini,

i  vi Anđeli

moramo

to duša boli

stravične čini .

„Gledajte

zvijezde su opet obezglavili

i nebo okrvavili od pokolja!“

 

II Poglavlje

 

I mene među tisućama

I mene ko janje

Ko kurbana

nedozrela  preklaše

Preklaše zvijeri

Majko

Preklaše trinaest nedužnih godina mojih

Preklali a nedoklali

U žurbi  živog zakopali

U grob zajednički

U duboku  jamu – u planini

Baciše

Nas

Hiljadudvijestotinečetrdettri

Odrasla muškarca

I  – tristotinadevedesetdevet

Što žena  što nejake djece

jetima Majko –

 

Od dva mjeseca neprogledana

od moje dobi neobljubljene

do Babinog mi vijeka mudrosti

U sumrak – u jame pobacali

Bagerom zatrpali Majko

Bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

Da nam traga ne ostane

 

U zlaćani sumrak

Sa zelenim lišćem

Lišćem kravavim

-sa zelenom travom

Travom krvavom

-sa crnom zemljom

Zemljom krvavom

-u duboku jamu

Jamu krvavu

-krečom posuli

Krečom krvlju zagašenim

– bagerom zatrpali

Ispod mosta

Gdje prolazi malo vode

Ispod mosta

Gdje protiče mnogo krvi

Bagerom krvavim

– uz gusle

Pijane horda zla – srpske

orgije pravila

 

Umoran sam ti Majko

Godinama hodim i lutam

Sa rukom na preklanom vratu

Krv zaustavljam – a ona teče

Ni šala nema da ga vežem

Da je vežem

Samo zube stišćem

Samo  boli bišćem

 

Prolazim pored mrtvih

Mrtvi su a žive

svjetlost ih traži

svjetlost ih doji

Žicama bodljikavim vezanih

 

Prolazim pored mrtvih

Što živi su  i proklinju

Bajonetom preklanih

tupim guslarskim

 

Prolazim pored mrtvih

A Milostivom se mole

U rukama što nose glave

Drvosječkom sjekirom odrubljenim

 

Više ne obaziremo jedne nadruge

Tražimo svoje na ovoj strani

Njih nalazimo

Kletva i molitva nam zajednička

Molimo svoje na onoj strani

Nađite nas i umirite

Vi nemojte kleti

Kletve su teške

One pripadaju mrtvima

Vi nas samo nađite

Molitvu nam proučite

 

Susprežem se dati kažem Majko

Ne imadoh ni četranaest godina

Kad me preklaše

Sve sam znao

A ništa počeo

Tek neki stih

O ljubavi

O Božjoj Milosti

I srce zaljubljeno

 

Susprežem se da te pitam

ko će živjeti koje

Dječačke snove nedosanjane

Pjesme neispjevane

 

Susprežen se da vam kažem

Pjesnik  – Majko mila

Poeta  – Sejo draga

To sam htio biti

O Majko mila

O Majko Srebrena

O Sejo draga

o Sejo Srebrena

 

Kako da ti kažem – Majko

kako da ti zborim Sejo

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade krvlju orošene

grijeha u njima ne nalazim

a oni mira naći ne mogu

 

 

Kako da ti kažem – Majko

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave Majko

Žicom bodljikavom  on majko oči iskopa

Oči iskopa Sejo moja

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest nevinih godina mojih

preklaše srpska zverinjad

trinaest ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog u jamu baciše

 

 

Kako da ti kažem majko

Kako mi se krik iz preklanog grla oteo

Kad babi Ibrahimu – Sejo

Zverinje glavu podsječe

Sjekirom – Majko

Joooj ,Sejo

– teškom drvosječkom sjekirom

Glavu otfikari ko vrancu nemoćnom

 

Kako da ti kažem majkom

o Sejo žalosna

Babinu glavu nogom

Niz strminu šutnu – srpsko zverinje

 

Dokotrlja se mudra glava do mene

Njegovog preklanog mezimčeta

A iz očnih šupljina

Krvavih šipljina bez očiju

Žicom iskopanih

Zasja svjetlost,čuh riječi

Sa usana jož živih

Ništa se ne boj Isa – sine

Bog je jedan

Nema Boga osim Alaha

BAJKA SREBRENIČKA

   

MAJKA I SESTRA  ZEMLJE SREBRENE

 

Riječ autora

Minulog ljeta  je obilježeno dvadeset godina od genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.

O Srebreničkom genocidu  je mnogo toga rečeno.Ne i dovoljno

O Srebrenici su pisali  i znani i neznani,i poželjni i nepoželjni,i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se  pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“.Vjerovatno i minuta pozora javnosti,biti na slikama u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.ako i dospije,vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se  istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći, ni ovog,a Bogami ni slijedećih vjekova.prićaću vam o svemu u  zapisu koji već dugo tuguje nestanak deset hiljada i pet stotina bića blaženog srca.

Sada vas prepuštamo bolu i

 

Bajci Srebreničkoj,

I Uzvišenoj Majci i Sestri Srebreničkoj

Pričajući o bolu i milosti  ja pričam o vama:  Majko srebrenička,Sejo srebrena.

 

 

     

POETSKI ZAPIS  

 

BAJKA SREBRENIČKA

 

MAJKA I SESTRA ZEMLJE  SREBRENE

 

 

U ovom – od svih ratova

Najhrišćanskijem

Majko Srerbrena

Zemlja ista

Imena ista

Četrdeset godina poslije

Istorija

Protagonisti ko drugi ali nisu

Samo dvije generacije

I šest vijekova mlađi su.

 

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

 

Na brdovitom balkanu

 

Deset i po hiljada

Djece-žena-ljudi

Zvjerski je mučeno

Pa onda ubijeno.

 

U jednom jedinom danu

 

Majko Srebrena

Sejo Srebrenička

Vodili su sela u potocima

Sve odreda

Žene – muškarce – djecu.

 

 

Oj Majko

Majko Srebrena

 

Bijaše – nas deset i po hiljada

Pod suncem

sleđenim

 

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaše mrtve

 

dođoše srpske zvijeri

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Sunce sleđeno –

Kuda  sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas devet i po hiljada

Po putevima

krvavim

 

dođoše  neki od srbalja–

ostavština  homo primogenisa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tan'a gusala

i bijede

 

dođoše srpski neljudi

 

Oj ,Majko

Majko Srebrena

Putevi  krvavi –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas osam i po  hiljada

po gorama

zelenim

 

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

 

dođoše srbi sa kandžama

 

Oj,Majko

Majko srebrena

Gore  zelene

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas sedam i po  hiljada

Po poljima

Zlaćanim

 

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

 

dođoše srbi sa rogovima

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Polja  zlaćana –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas šest i po hiljada

Na tratinama

Rosnim

 

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

 

dođoše srbi sa kamama

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Tratine rosne –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas pet i po hiljade

Po njivama

Plodnim

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

 

dođoše  srbi sa sjekirama drvosječkim

 

Oj,Majko,

Majko Srebrena

Polja plodna –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas četiri i po hiljade

Pod nebom

Plavim

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukojebina

 

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Nebo plavo

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas tri i po hiljade

Kraj potoka

Bistra

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

 

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

 

Oj,Majko

Majko srebrena

Nebo bistro –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas dvije i po hiljada

Na polju ljiljana

Bijelih

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalis

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

 

dođoše srbi sa tri prsta  u ime krsta

 

Oj.majko

Majko srebrena

Polje ljljiljana bijelih

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade hiljadu žena

Blistavih ko nebo Majko !

Hiljadu čednih maglica Sejo!

 

Pet stotina  djece njine –

Pet stotina  nevine djece  – Majko!

Na mirisnim  ljubičicama – Sejo!

 

Dođoše neki od srbalja

Ostavština homo primagenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

 

dođoše oni’ –  neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja.

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

 

i

 

poklaše hiljadu žena

sestrica zvjezdanih

poklaše djecu nevinu

djecu čistog srca

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Ljubičice mirisne

Neutješne djevičanske

Kuda sa svojim ružama mirisnim

Kuda se ljepotom preklanom

Kuda sa svojom dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom preklanih vratova?

 

Svo to vrijeme sunce bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su se kretale izbezumljene zvijezde

Zatim se mjesec sakrio

Zatim su se zvijezde sakrile

Samo je sunce vrištalo

 

a oni su klali,klali,klali

i samo klali

bez prestanka.

 

Oj ,Majko Srebrenička

Oj, Sejo Srebrena

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza  boli.

 

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

ljuljana bijelih

ljubičica mirisnih

neutješnih

djevičanskih

Ne osta više niko

– Majko

Sve ih nestadoše

– Sejo

 

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

Usred ljudskog tora

– im popi

Ništa ne osta

– Majko

Niko ne osta

–Sejo

 

Samo praznina

Bol – tišina

Muk- tuga

 

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjek vjekova,

 

srpskom zvjerinju.

 

Kraj prvog dijela

 

Nastavci ,periodično slijede,nedeljom u terminu od 22 10.