Očima punih sna
u osmjehu anđeoskom
samo prhnu
ona , moja Milena
skoro pa moja geneeacija
nenadano
umorom davanja napukla
neukošću vjernika začuđena
u ljepoti djetinjoj usni
da se odmora
tamo gdje za ljubav nema granica
a čedne se duše milošću nebeskom darivaju
21.10.je godišnjica osnivanja Petog korpusa Armije BiH.Prošlo je dvadeset pet godine.Nikad nije kasno ispričati neku riječ o dobrim stvarima koje su se dogodile Bosni.
Osnivanje je došlo u pravi čas; da malo odmakne pažnja koljača sa ostalih ratišta kojim je trebao bilo kakav predah.
Peti korpus pod vodstvom Atifa Dudakovića je ispisao slavne stranice u Zlatnom dnevniku Armije BiH.Dnevnik su ispisali ljudi koji su nosili imke Boga Jedinog u duši i ime Bosne ,jedine u srcu.
Jeseni 1995. Peti Korpus je krenuo da skrši i obezglavi glavu đavoljeg sluge. Čizmom joj nagazio vrat. Mentori ne dadoše i dadoše nalog da se heroji zaustave. Neke poslušne minderpuze opozvaše heroje i ioni zastadoše neobavljenog posla.
Nisu trebali stati,Atif nije smio zaustaviti heroje.Imali su nebesku pomoć.Nevidljivu ali moćnu.Hiljade Meleka su unosili strah u srca kukavičkih koljača.Oni su bježeči ko prljave kučke za sobom ostavljali kužni bazd vlastite nemoći i izlučevina.
Da je Peti kjorpus završio svoj posao priča o Bosni bi završila po Božjoj pravdi.
Peti je dobio nalog sa Neba , poslata mu je sva potrebna pomoć. Hrabrost, žestina i meleki silni što sz krvoločnoj zvijeri nanosili sve zamkekukavičluka i bijede.
Poslušali se neke sumnjive kreature i nisu do kraja ispunili svoju misiju. Žao nam je reći ,ali neispunjenjem Božje nakane oni nisu postali sila nebeska i ne smijemo je tako zvati.
To je hula.Tako neuki ljudi vide ono što ne smije tako vidjeti.U Svetoj knjizi je jasno označeno šta je vojska nebeska.I stvarna i figurativna.
Peti korpus je samo dio herojske Armije BiH koja je četiri godine odoljevala,krvarila i ginula za svoju čestitu Bosnu zemlju Božje milosti.
U prošloljetnim pomen tekstovima o Povelji Kulina bana smo zamijetili da neki žele da se u Bosni ustanovi dan povelje.
U našem tekstu o Povelji,koji je upravo danas osvanuo na našoj stranici nismo komentarisali prijedlog o danu povelje iz više razloga.
-Nije se uklapala u kocept našeg pismena,
-Nije se uklapala u estetiku i sveukupan umjetnički dojma našeg pismena
-Iziskuje vokaciju koju je naš prethodni tekst sasvim ograničio
-Prijedlog nam se činio potpuno netaktičnim i pomalo provokativnim
Pomisao na prijedlog da povelja ima svoj dan u prvi mah ne izgleda sasvim loše. Međutim takav prijedlog bi moglo izazvati burne negativne reakcije i lavine prijedloga za usvajanje nekih dana kojima bi se slavilo nešto drugo. Sve to bi vodilo u novo nerazumno klupko podjele, netolerancije i mržnje. Toga već previše ima.
U Bosni ih ima koji ne vole Bosnu i sebe ne smatraju Bosancima. U Bosni ima onih koji mrze Bosnu a ona im domovina htjeli to oni ili ne. Mrziti svoju domovinu je u Boga Silnog jedan od najvećih grijehova. To je isto kao ne voljeti majku koja te rodila. Takvo nepoštovanje prema domovinu iskazuju samo bezbožnici i zločinci.
U Bosni ih ima koji lažu da su bošnjaci i pljačkaju Bosnu i njen narod i izgladnjuju ga. Sebi kule i dvore prave, a ništa u pržun neće odnojeti. Nek pitaju očeve.
Pogledajte oko sebe i znaćete koji su to. Utovljeni kao uškopljeni hajvani. Razrooki bez strabizma jer ne mogu ljude u oči pogledati zbog silnijeg zla koji počiniše. Skoro da su jednoruki. Jedna ruka,lijeva im je oduzeta. Druga desna ruka im je znatno produžena i kanđe ima.
Uprincipu to su oni koje narod ,raja i pučanstvo zovu gladna fukara.
Bez obzira šta Bosanci mislili susjedi sve njih karakterišu kao glupe i primitivne bosance. Neka susjedima to služi na čast koje nemaju. Izgubili ih u genocidu i klanju ruku svojih.
-Kad su toliko pametni i časni što ne napraviše svoje neke povelje koje bi mar malo ličile na ovu Našu Bosansku Kulina bana Povelju?
-Kad su toliko opametni i časni zašto trunu po Hagu i zatvorima svijeta i bivaju obilježeni kao genocidni narodi?
-Kad su toliko pametni i časni zašto otvoriše genocidne klaonice i stratišta tipa Jasenovac,Sarajevo, Srebrenica,Drina,Sava i Bosna?
-Kad su toliko pametni i časni zašto dozvoliše da ih svijet identifikuje sa nacistima i Hitlerom, hunima i barbarima, mesarima i krvolocima?
Nama ne trebaju ni odgovori ni komentari. Pitanja su hipotetička, tek zbog potpunije slike o susjedima i njihovim sluganima u Bosni i zato što sve takve humanoidne kreature ne zaslužuju ništa drugo osim sudbine koje su oni drugima određivali.
Ti zločinci i zvjeri imaju svoje ekspoziture zla u Bosni. Prepoznaćete ih : oni prange i gusle jašu i na obraz i grudi zvjerinje pašu.
Mi nismo sudije i mi ne sudimo. Mi samo upiremo prst u ono što je istina i što se dešavalo i dešava.
Kada bi se uveo dan slavljenja Povelje svi oni kojima je Bosna mrska bi tražili svoj :
-dan deklaracije,
-dan hanefija,
-dan načertanija,
-dan memoranduma,
-dan šahovnica,
-dan kokardi,
-dan šerijata,
-dan ustaša,
dan pijanih salveta,
-dan četnika,
-dan genicida,
-dan konc logora,
-dan krvavih jama,
dan pljačkaša,
-dan ” iz i ilmija ” ,
dan ubica,
dan silovatelja,
dan zvjerinja…
Malo bi im bilo 365 dana.Morala bi se izmisliti godina sa preko tisuću dana.Tada bi se u Bosni neprestano slavilo, dijelilo, zlo prizivalo, klalo i ubijalo od gladi umiralo.
Uostalom zločinci uz pragnge i guslo te dane svakodnevno slave.Tako im njihova časnost i humanizam nalažu.
Ne ide to tako i nije to dobro. Zato Povelji ne treba poseban dan. Ona je duboko utkana u historiju, povijest i istoriju čovječanstva. Ona je sebi obezbjedila vjčnost. Koliko znamo to je nešto malo više od jednog dana godišnjeg slavlja.!? Samo treba raditi na njenoj potpunoj valorizaciji.
Odboru za dodjeli Nobelove nagrade i Ujedinjene nacijama smo proslijedili prijedloge.
Ako u tim isntitucijama ima imalo humanizma, časti i iskrenosti njihove odluke moraju biti pozitivne. Ako ne budu? To će više govoriti o njima nogo o Povelji, Kulinu Banu i Bosni.
Mi smo ukazali na neke njene neistražene dubine i suštine. Humanizam, tolerancija, mir, prijateljstvo i dobrobit među ljudima koji povelja nudi je daleko iskrenija i čestitija od licemjerne i besplodne povelje UN. Jedna rezolucija kojom bi se preslikala povelja bi svjetskom miru pridonijelo više nego hiljade već donešenih a toalet neproduktivnih odluka UN.
Bosni su potrebniji neki dani koje bi svi njeni građani slavili a koji se mogu izvući iz poruka i pouka povelje Kulina bana.
-Dani tolerancije, –
-dani suživota,
-dani mira,
-dani poštenja vlast0držaca
-dani sitih,
-dani slobode,
-dani blagostanja,
-dani prosperiteta,
-dani međusobnog razumijevanja,
-dani praštanja
i možda onaj najbitniji praznik:
Dan Božje ljubavi i milosti.
Taj dan bi trebao trajati 365 dana kako je od neba zamišljeno..
Kada Milosrdni Božanski dah zaposjedne ljude ne trebaju im nikakve povelje i nikakvi posebni dani slavlja.
Svaki dan postaje dan blagodati, radosti i ljubavi . Bosna ne traži i ne treba joj ništa više. Sve ostalo će se samo posložiti.
U ljetošnjim pomen tekstovima o Povelji Kulina bana od 29.08.1189 smo zamijetili da neki žele da se u Bosni ustanovi dan povelje.
U našem tekstu o Povelji,koji je upravo danas osvanuo na našoj stranici nismo komentarisali prijedlog o danu povelje iz više razloga.
-Nije se uklapala u kocept našeg pismena,
-Nije se uklapala u estetiku i sveukupan umjetnički dojma našeg pismena
-Iziskuje vokaciju koju je naš prethodni tekst sasvim ograničio
-Prijedlog nam se činio potpuno netaktičnim i pomalo provokativnim
Pomisao na prijedlog da povelja ima svoj dan u prvi mah ne izgleda sasvim loše. Međutim takav prijedlog bi moglo izazvati burne negativne reakcije i lavine prijedloga za usvajanje nekih dana kojima bi se slavilo nešto drugo. Sve to bi vodilo u novo nerazumno klupko podjele, netolerancije i mržnje. Toga već previše ima.
U Bosni ih ima koji ne vole Bosnu i sebe ne smatraju Bosancima. U Bosni ima onih koji mrze Bosnu a ona im domovina htjeli to oni ili ne. Mrziti svoju domovinu je u Boga Silnog jedan od najvećih grijehova. To je isto kao ne voljeti majku koja te rodila. Takvo nepoštovanje prema domovinu iskazuju samo bezbožnici i zločinci.
U Bosni ih ima koji lažu da su bošnjaci i pljačkaju Bosnu i njen narod i izgladnjuju ga. Sebi kule i dvore prave, a ništa u pržun neće odnojeti. Nek pitaju očeve.
Pogledajte oko sebe i znaćete koji su to. Utovljeni kao uškopljeni hajvani. Razrooki bez strabizma jer ne mogu ljude u oči pogledati zbog silnijeg zla koji počiniše. Skoro da su jednoruki. Jedna ruka,lijeva im je oduzeta. Druga desna ruka im je znatno produžena i kanđe ima.
Uprincipu to su oni koje narod ,raja i pučanstvo zovu gladna fukara.
Bez obzira šta Bosanci mislili susjedi sve njih karakterišu kao glupe i primitivne bosance. Neka susjedima to služi na čast koje nemaju. Izgubili ih u genocidu i klanju ruku svojih.
-Kad su toliko pametni i časni što ne napraviše svoje neke povelje koje bi mar malo ličile na ovu Našu Bosansku Kulina bana Povelju?
-Kad su toliko opametni i časni zašto trunu po Hagu i zatvorima svijeta i bivaju obilježeni kao genocidni narodi?
-Kad su toliko pametni i časni zašto otvoriše genocidne klaonice i stratišta tipa Jasenovac,Sarajevo, Srebrenica,Drina,Sava i Bosna?
-Kad su toliko pametni i časni zašto dozvoliše da ih svijet identifikuje sa nacistima i Hitlerom, hunima i barbarima, mesarima i krvolocima?
Nama ne trebaju ni odgovori ni komentari. Pitanja su hipotetička, tek zbog potpunije slike o susjedima i njihovim sluganima u Bosni i zato što sve takve humanoidne kreature ne zaslužuju ništa drugo osim sudbine koje su oni drugima određivali.
Ti zločinci i zvjeri imaju svoje ekspoziture zla u Bosni. Prepoznaćete ih : oni prange i gusle jašu i na obraz i grudi zvjerinje pašu.
Mi nismo sudije i mi ne sudimo. Mi samo upiremo prst u ono što je istina i što se dešavalo i dešava.
Kada bi se uveo dan slavljenja Povelje svi oni kojima je Bosna mrska bi tražili svoj :
-dan deklaracije,
-dan hanefija,
-dan načertanija,
-dan memoranduma,
-dan šahovnica,
-dan kokardi,
-dan šerijata,
-dan ustaša,
dan pijanih salveta,
-dan četnika,
-dan genicida,
-dan konc logora,
-dan krvavih jama,
dan pljačkaša,
-dan ” iz i ilmija ” ,
dan ubica,
dan silovatelja,
dan zvjerinja…
Malo bi im bilo 365 dana.Morala bi se izmisliti godina sa preko tisuću dana.Tada bi se u Bosni neprestano slavilo, dijelilo, zlo prizivalo, klalo i ubijalo od gladi umiralo.
Uostalom zločinci uz pragnge i guslo te dane svakodnevno slave.Tako im njihova časnost i humanizam nalažu.
Ne ide to tako i nije to dobro. Zato Povelji ne treba poseban dan. Ona je duboko utkana u historiju, povijest i istoriju čovječanstva. Ona je sebi obezbjedila vjčnost. Koliko znamo to je nešto malo više od jednog dana godišnjeg slavlja.!? Samo treba raditi na njenoj potpunoj valorizaciji.
Odboru za dodjeli Nobelove nagrade i Ujedinjene nacijama smo proslijedili prijedloge.
Ako u tim isntitucijama ima imalo humanizma, časti i iskrenosti njihove odluke moraju biti pozitivne. Ako ne budu? To će više govoriti o njima nogo o Povelji, Kulinu Banu i Bosni.
Mi smo ukazali na neke njene neistražene dubine i suštine. Humanizam, tolerancija, mir, prijateljstvo i dobrobit među ljudima koji povelja nudi je daleko iskrenija i čestitija od licemjerne i besplodne povelje UN. Jedna rezolucija kojom bi se preslikala povelja bi svjetskom miru pridonijelo više nego hiljade već donešenih a toalet neproduktivnih odluka UN.
Bosni su potrebniji neki dani koje bi svi njeni građani slavili a koji se mogu izvući iz poruka i pouka povelje Kulina bana.
-Dani tolerancije, –
-dani suživota,
-dani mira,
-dani poštenja vlast0držaca
-dani sitih,
-dani slobode,
-dani blagostanja,
-dani prosperiteta,
-dani međusobnog razumijevanja,
-dani praštanja
i možda onaj najbitniji praznik:
Dan Božje ljubavi i milosti.
Taj dan bi trebao trajati 365 dana kako je od neba zamišljeno..
Kada Milosrdni Božanski dah zaposjedne ljude ne trebaju im nikakve povelje i nikakvi posebni dani slavlja.
Svaki dan postaje dan blagodati, radosti i ljubavi . Bosna ne traži i ne treba joj ništa više. Sve ostalo će se samo posložiti.
Svake godine oko 29.08. raspišu se o povelji Kulina bana. Neka tako i treba. Zaslužili i ban i povelja. Vjerovatno i srednjovjekovni Dubrovčani (?) , kada je čestiti Bosanac i Bogumil tako mislio.
Ovo Bosanac i Bogumil treba posebno naglasiti. To znači on nije bio ni katolik, ni pravoslavac, ni musliman, ponajmanje ono hrvat, srbin ili bošnjak (u današnjem smislu).
Bio je Ban Bošnjanin kao i svi Bogumili. U Bosni tada nije živjelo druge vjere i nacije. Samo Bogumili i Bosancii; dobre bošnje.
Hrvatski i vikipedijski istoričari mogu mačku o rep i o zadnjicu svoju ”časnost” okačiti tvrdnjom da su Borići i Kulin Ban kroatjanci.Valjda im to sva pamet što su je natakarili za trianaest vijekova robovanja i slugarenja raznim evropejcima.
Bizantinci su 1164-1165.god. porobljavali Bosnu i protjerala Bana Borića (Boriće) u Slavoniju. Njegov sin Ban Kulin je od Bizantinaca dobio status vazala i naslijedio očeve, da bi vladao Bosnom od 1180-.2004.god.
To službene činjenice povijesti i historije govore. Borići su Bosanci iz Bosne protjerani u Slavoniju i ne mogu biti hrvati. To što su u Hrvatskoj živjeli petnaestak godina ne može im uzeti Bosanštinu i nikako ih činiti hrvatima; ma koliko to hrvati željeli.
Dosadilo bi nam govoriti kako vikipedija,Vatikan i urotnička bagra bezočno laže, podmeće i podvaljuje neke svoje kukavićke mučke. To u Bosni dok je Bosanaca neće moći proći.
Bosna je postojala i prije hrvatske i drugih balkanskih zemalja (južnoslavenskih). U Bosni ima najmanje slavenske krvi ( o tome neki drugi put).
Povelja Kulina bana je ono što jeste : prvo vladarsko pismneo – pisano svjedočanstvo na ”južno slovenskim” prostorima. Ništa izvan toga. Povelja je samo diplomatska akreditacija jedne države drugoj, banovine drugom gradu – državi.
Čudi nas,žalosti i brinu sagledavanje Kulinove povelje iz druge perspektive:
– rodni list BiH
– rodni list bosanske državnosti
– povelja treba imati svoj praznik
Bosna je po ostojala četiri vijeka prije Kulina Bana i njegove povelje.
Za to vrijeme je svoju državotvornost ojačala i potkrijepila argumentima moći i sile da je predstavljala respektabilnu državu na prostorima južnog Balkna. Božja Milost je odredila njeno rođenje a historija ga upisala. To što datum nije tačno u bocu jasnu određen nije ni čudno. Niti jedna stara država ne može reći kada se tačno rodila.
Od rođenje do punosvijesti svakog dijeteta treba da prođe neko vrijeme. Da ono prohoda, da progovori, da se opismeni, da se organizuje, zauzme i odredi svoju ulogu u životu, preboli dječije bolesti, ojača i stasa, da se nametne i da kaže ja sam zrela osoba. Zatim to potvrdi, ovjekovječi ženidbom i regulama to je to.
Tako vam je i sa svakom državom. Kada se povelja desila Bosna je bila fazi mladića pred ženidbu kojemu se nije žurilo ženiti. Mladića koji je želio prvo život kušati, iskustvo steći i tek tada ljubu naći i i oženiti.
Taj čestiti mladić, ne bježimo od toga da je bila čestita ljepot vila , ta Bosna da prostiš je imala skoro četiri stotine ljeta ( odnosno dvadeset sedam godina u ljudskim godinama) u momentu izdavanja povelje.
Zbog toga Bosni niko ne možete određivati nove datume rođenja i državnosti. Kulinova povelja nikako ne može biti rodni list BiH ili rodni list bosanske državnosti.
Kako nešto što dolazi četiri stotine godina iza rođenja , može biti njen rodni list po bilo kom osnovu.Oni što povelju krste danom rođenja neka uzmu kalkulator u ruku ili neka se vrate u školske klupe.Možda se nauče brojanju i opamete.
Nemojmo se igrati figurative. Časnost Bosne to ne dozvoljava.
Tako govore neznalice, neupućeni i zlonamjerni. Nije bitno iz kog razloga su donešena preuranjena i nelogična htijenja, ona nanose štetu Bosanskojm kontinuitetu, opstojnosti i državotvornosti.
Vjerovatno nije tako, ali čini se kao da neko hoće da ukrade četiri stotine godina bosanske državnosti ili četiri stotine godina opstojnosti i kontinuiteta Bosne. To ide u prilog negatorima Bosne i svega Bosanskog.
Povelja se figurativno može shvatiti kao ženidbeni dar ili miraz kojim ban Kulin u ime svoje potvrdio, ovjekovječo svoj i Bosnin status, zrelost i faktičko stanje. Ništa drugo.
Povelja , odnosno darodavac govori: eto mi smo snažna družina od karaktera koja samostalnio može određivati šta joj je raditi, čak i darove poklanjati. Ova poruka je upućena svima ; jer je dvadeset pet godina prije Bizantinac u krvi htio ugušiti i uništiti Bosnu.
Kao što nam historija priča i slavi: Bosna se ni tada niti ikad kasnije nije dala i poslije svakog krstaškog rata, krvi i boli , joj i uh jača i ljepša postajala.
Naš savjet je :
Ako hoćete da nešto pišete, provjerite i utvrdite činjenice i manite se bombastičnih naslova i tekstova radi skretanja pažnje,a koji u suštini ne korespondiraju sa istinom. I prije printanja u javnost još jednom pročitajte šta ste napisali i pokušajte osjetiti kako to pismene zvuči.
I još nešto!
Ne može se o povelji napisati pet-šest rečenica, naslikati povelju i reći eto to vam je povelja.
O Povelji se mogu tomovi knjiga pisati i opet bi se nešto propustilo. I naše pisanje je samo malecki pokušaj da se čitaocu približi dio priče o Povelje Kulina bana.
Povelja je mnogo značajnija i dalekosežnija sa stanovišta humanosti, psihologije, filozofije, poetika, religije i politike koje niko nije uspio da zapazi (?!) i svoje zapažanje prenese čitaocu.
Kako bi izbjegli sve nedounmice u otkrivanju novih, čudesnih dimenzija prenosimo vam tekst povelje u cijelosti:
” U ime oca, sina i svetog duha, Ja,bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim vam prijateljem biti od sada i do vijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle god budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, sa pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a što mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sila, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi,koliko se može,bez ikakve zle misli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
/tu se povelja završava/
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset i devet ljeta, mjeseca avgusta i dvadeset deveti dan,(na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
/ova rečenica je lično svjedočenje banovog pisara/
Da vidimo o čemu povolja govori i što to daruje:
I.obećanje i darivanje prijateljstva, pravde i povjerenje,
II.neograničena sloboda kretanja (gdje god žele kratati, gdje god koji hoće)
III.nenapadanje (nema časnika sile)
IV.jednakost i uzajamna korist (voljom poklon i davanje pomoći)
V.miroljubivost (pravim povjerenje i pravim srcem bez ikakve zlobe)
Od dana pisanja povelje nas dijeli period od 826 godina. Čitava jedna epoha se poslije nje desila.
Zna se da je tekst Povelje prevod bosančice kojom je povelja pisana. Svaki prevodilac se maksimalno trudi da što vjernije prevede tekst kojim mu se nudi.
Povelja počinje i završava pominjanjem Stvoritelja. To svjedoči Kulinovoj iskrenoj i nepokolebljivoj vjeri i predanost Bogu Jedinom, Bogumilskom. To potvrđuje i povelja i banov život.
Neko će reći tako se pisalo u onim vremenima. Nađite bar jedno jedino pismo iz onih i potonjih vremena koje pišu tako rječito, humano i bezuslovno čestito nudi ono što povelja daruje i do kraja želi da ispoštuje.
Povelja odiše jednim visoko sofisticiranim stilom koji bi i danas bio vrlo efektan, aktuelan i moderan i nadasve poetičan. Riječi su vjerodostojne, milozvučane , blagonaklone i prijateljske. Upućuju na nepatvorenu dobrotu čovjeka koji poveljom poklanja najveće darove ljudskosti.
Upravo tako!
Kulin ban ne piše povelju radi odobravanja i političkih poena. Oni mu ne trebaju. On je već silni Ban koji ima najsnažniju podršku; Boga Silnoga. On povelju ,iz dna srca i duše; bezuslovno poklanaja Dubrovniku i Dubrovčanima koji su mnogo slabiji od Bosne.
Povelja je obligaciona, ekonomska ,politička i najprije humana darovnica.
Povelja je i filozofska poruka Vatikanu i cijelom svijetu,dalje prste od Bosne.
Povelja ukazuje na čestitost u dubokoumnu ljudskost Njega, Kulina. To nije moglo biti drugačije. Ban je dijete Bosne. Bosna je Zemlja Božje Milosti. Kome Stvoritelj daruje svoju milost i svjetlost taj može sjati samo ljubavlju, dobrotom, iskrenošću i zanosnom snenošču.
Kraj prvog dijela
Drugi dio ide oko 10 30 sati.
Umjesto uvoda:
Na jed,jedvite jade smo Mojsija izmolili da nam dozvoli objavljivanje njegove verzije Balade o Morićima
Tražili mi da nam kao koautor napiše nekoliko riječi i da nam objasni neke naše jezičke dileme.
On nam napiso nekoliko švrljotina i kazo to je skica za za vašu morebidnu pisaniju i nemojte nikom rjeti o njoj.
Kako ne,mislimo. Znate nas.Ništa ne m'remo sakriti. Što znam mi zna čitava čaršija i još po dunjluka.Zato vam u cjelosti prenosimo Mojsijevu pisnaiju::
Redakcijo ovo vam bi Poema o Morićima ,ali vam niko neće vjerovati, jer narod kontaju ko nepismeni komad budale oliti govedine. Zato vi napišite Balada je uvijek bila i biće.
Kod mene nema zapeta, poludvotački, dvatački ,crtica ili bilo kakvih lingva papazjanija. Kako ću ja to u baladu staviti, pa usred pjevanje reći,a sada Deba ide ti dvotačka,a sada Lenji zakantaj zarez ili Herco prifati se polutačke.
Neke se blentovije dofačale prvopijesa, pa takarili te njake interkurcije i di treba i di ne triba.Ko znaju šta je nepismeni pjesnik pri čet'ri stotine vakata htio rjeti i u pjesmi naglasiti.A i uz šargiju se pjevalo.Nema uz šargiju zareza i zapeta,ni kom.ba.co.
Kad se ja Morića dofatim i natakarim ćemane u krilo ,pa kad mi damar proradi,i pukne u ćelenku;ja ti ne vidim ništa no Moriće kako im valja mrijeti.Pa onda mislit na ljepoticu milostivu Jelu Jelenu Grbić , kako joj je plakat ili o majci kako se baildiše i mrtva preko sinova pada.Kako ću ja bolan misliti gdje ću šta tandarati.
Nemojte ni vi ,jer se tako grdi pjesma.A pametnjakovići koji ne znaju svoje stihove tandarat, našli narodne umotvorine mjenjat. I Nemojte Debi slučajno dati da priviri u Baladu prije nego je objavite,ima da nema Balade već da to bude njaka Debina takarli nabrajalica od balade.
Balada o Braći Morića
Ferman stiže iz Stambola
burubtija iz Travnika
baš u šeher Sarajevo
na ruke paše sarajeskog
da hvataju dva Morića
dva brata dva pašića
Morić Ibru i Morić Pašu
da hvataju da ih vežu
da ih vežu i osude
sultanu su dodijali
po tužbama iz Travnika
iz Travnika od vezira
da Morići odmetnici
ne kabule ni sultana
ni sultana ni vezira
nit ikakvih gospodara
već sami gospodare
gospodare kako hoće.
Kad vidio paša saraeski
šta mu kaže bujruntija
hršum čini haskeriji
da hvataju dva Morića
da hvataju da ih vežu
da ih vežu da ih vode
pravo gradu u tavnicu
pravo gradu u tavnicu
gdje no paša brzo kroji
ko omrkne ne osvane
Petak lijepi osvanuo
nad šeherom silnim
dva Morića džumu klanjali
u džamiji Hadžmagribiji
čohodari jagnjičari
jagnjičari Nimbučije
opkoliše svu džamiju
opkoliše uhvatiše
uhvatiše dva Morića
kroz Sarajevo proćeraše
pa kroz Varoš na Sarače
na Sarače uz Sarače
povedoše na Kovače
uz Kovače nad Kovaše
dovedoše do Vratnika
uz Vratnik nad Vratnik
do crne Bijele tabije
u ičkalu zatvoriše
u zindan ih pobacaše.
Haber dođe majci staroj
u ruci joj oklagija
a u drugoj zlatna ibrik
kad to čula pašinica
majka dva mlada Morića
da joj sinove pofataše
da joj vode njene sinove
bjele ruke povezaše
u tavnicu povedoše
dva mladića dva Morića
sve je jadna pobacala
po avliji po kaldrmi
oklagiju prelomila
zlatan ibrik ulupila
iz halvata ona bijela
kule bijele juri leti
pa poletje iz avlije
bosonoga gologlava
figanj čini kose čupa
vas Hat mejdan rasplakala
ruse kose majka čupa
oko sebe razbacuje.
Jazuk vama svi Sarači
štom pustiše dva Morića
što mi jednog ne oteste
ili kako izmoliste
ko će mene utješiti
o li staru
majka ciči kose čupa
sve Sarače rasplakala
sa Kovače uz Kovače
pa na Vratnik uz Vratnik do crne Bijele tabije
kad je bila pred Imare
ljuto ciči Morić majka
sve Imare rasplakala
kad je bila pred kapiju
molila se kapidžiji
Bogom nevolja kapidzija
pusti mene paši sarajeskom
bratu mome paši neljudskom
turčin biješe kapidžija
propustio Morića majku.
Kad je bila paši sarajeskom
pa mu noge grli i u ruke ljubi
pusti meni dva moja mladića
dva moja mladića dva sinčića
dva golubića sva Morića
dat ću tebi ključe i harače
dat ću harač za sedam godina
otakod se gradila bijela tabija
za tebe i za dvore tvoje
pusti meni sinove moje
paša šuti ne govori ni jedne
zamisli se pa minderu sjedne.
Paši sarajeskog bratu rođenome
ponove molila se Morića majka
Bogom brate pašo sarajeski
pusti meni jednog sina
pusti meni jali Ibru
jali Ibru jali Pašu
išči paša koliko hoćeš
na poklon ti dva čifluka
i bijeli moji dvori
samo jednog daj mi sina
ako li mi pustiti nećeš
kunem ti se dinom mojim
a i posta mi ramazanom
zaklinjaću nebo zemlju
učiniću tešku dovu
nikad nikad mira biti neće
dok nad Bosnom oni budu
ni sultanu ni veziru
sažali se paši sarajeskom
sažali se više uplaši se
suze majke i teške kletve
pusti njojzi oba sina.
Za to čuše amidžići
amidžići i dajdžići
digose se paši sarajeskom
što nam pušća dva hajduka
dva hajduka, dva Morića
govorio paša sarajeski
prevari me Morić majka
pa on pušća telal-agu
telal viče po caršiji
ko nam kaže za Moriće
daćemo mu sto dukata
telal viče tri mjeseca
nitko njemu ne kazuje
jednoć viknu na Čaršiji
kod njeg stade cura mlada
cura mlada malodobna
cura lijepa ljubomorna
na još ljepšu Grbić Jelicu
mladog Paše mezimicu
govorila telal agi
daj ti meni sto dukata
kazaću ti za Moriće
eno njih na At mejdanu
u Tulića bjelu dvoru
zatvoreni tri mjeseca.
Kad to čuo telal aga
on je vodi paši sarajeskom
on joj dade sto dukata
i on posla čohodare
Tulićdvore bastisaše
na ležeće lance povezaše
do dva brata dva Morica
na At-mejdan povedoše
a otale na Latinluk
kad su bili kroz Latinluk tad zapjeva Morić Ibro
Latinluče mračan li si
Anđo moja dilber ti si
dosta put me napojila
i mezetom nahranila
sutra ću ti bona mrijeti
nemoj mene zaboraviti.
Odatle ih povedoše
uz Varoš ih navedoše
a zapjeva Morić Pašo
oj Varoši ravna li si
Jelko moja ašik li si
puno put me napojila
i mezetom nahranila
od dušmana odbranila
sutra ću ti mrijeti
nemoj mene zaboraviti.
Odatle ih povedoše
na Sarače uz Sarače
uz Kovače navedoše
ad Kovače pa na Vratnik
uz Vratnik pa nad Vratnik
kad su bili pod Tabiju
ciče alke u sinđira
zamoli se Morić Ibro
Bogom dajđa Paša silni
Zastav te se pod Tabijom
da ja vidim svo Sarajvo
u Sarajvu moje dvore
u dvorima staru majku
spominje li svoga Pašu
i mlađega sina Ibru
vakat došo valja mrijeti
svome sarajevu halaliti.
Progovara i Morić Pašo
O dajđa borati paša silni
zaustavi der nubečije
nubečije čododare
oprosti mi bijelu ruku
dodaj mi harmonuiku
da pogledam moje Sarajevo
ne bi li mi lkakše bilo
ču to paša sarajeski
zaustavi jasukčije
naokolo nubečije
nubečije čohodare
oprosti mu bijelu ruku
dodade mu harmoniku
joj da vidiš Morić Paše
kad se lati harmonike
pa otkopča kaiševe
pa pritisnu i zapjeva
sitno veze Morić Pašo
sitno veze glasno pjeva
unjaluče golem li si
Sarajevo sehir li si
Čemluša duga li si
Letinluče ravan li si
O Bjelave strme li ste
Lelo jelo Jelena lijepa li si
dosta si me napojila
mukte ićem nahranila
od dušmana zaklonila
vakat došo valja mrijeti
dragoj svojoj halaliti
odatle ih povedoše
u ičkalu zatvoriše
teško gvozđe navališe
u zindan ih pobacaše.
Haber dođe staroj majci
u poslu se pridesila
majka bješe u odaji
u odaji burek suče
u ruci joj zlatan ibrik
a u drugoj oklagija
zlatni ibrik ona baca
oklagiju silno polomila
zaplakala pak poletila
niz avliju bosonoga
bosonoga bez papuča
gologlava bez fesića
raspojasana bez pojasa
pa eto je do čaršije
tajka leti, ljuto cvili
teško kune čarsilije
sto dadoše dva junaka
dva junaka dva Morića
ona leti na Sarače
uz Sarače na Kovače
uz Kovače na Vratnik
uz Vratnik nad Vratnik
do crne Bijele tabije
kad je bila na ičkalu
nađe vrata zatvorita
tu se majka bajlisala.
Izun dođe paši sarajevskom
da s udave dva Morića
dva katila dovedoše
katili se pripreme stali
tanak tenef joglajsaše
tamnicu otvoriše
dva Morića zapjevađe
oj Sarajevo divno milo široko si
oj tabijo prebijela mračna li si
sultan care u blizini proklet li si
kad ti sablja pravdu Bosni kroji
na zulumu carstva stranoga stoji.
Govorili čohodari
čohodari nubečije
ajde bujrum Morić Pašo
vakati sahat tebi došo
valja Pašo umirati
lahko Morić Pašo skače
teške sindžir halke zveče
kad je bio na Tabiji
molio se Morić Pašo
o Boga vam čohodari
dajte izun Morić Paši
da ja uzmem avdest na se
da ja klanjam dva rećata
đopustiše Morić Paši
uze avdest klanja Pašo
tad ga turski posadiše
na njeg tenef nametnuše
a katili pritegose
top mu puče na Tabiji
udaviše Morić Pašu.
Čohodari s povratiše
Morić Ibri govoriš
Hajde bujrum Morić Ibro
Ibro skače halke zveče
kad izađe na Tabiju
i ugleda brata Pašu
udavljena na Tabiji
proli suze Morić Ibro
rahmet dade svome bratu
i on moli čohodare
da on uzme avdest na se
i da klanja dva rećata
izun daše čohodari
kada klanja Morić Ibro
i njeg turski posadiše
jagli tenef nametnuše
a katili pritegnuše
ada tenef popustiše
Ibro oči iskolači
opet tenef pritegnuše
a kad opet popustiše
Ibro oči iskolači
opet tenef pritegose
a kad opet popustiše
govorio Morić Ibro
Donesite demiskiju
izvadite hamajliju
iz desnice ruke mo
je donesoše izvadiše
jagli tenef pritegoše
top mu puče na Tabiji
udaviše Morić Ibru.
Tad im majku raztrizniše
Morić majka uletjela
u ičkalu na Tabiju
kada ugleda oba sina
dva sina dva Morića
dva mlada pašiča
na nogama bukagije
na rukama belenzuke
oko vrata svilen gajtan
oba čeda zadavljena
kad to vidje stara majka
tad zacvili i zavrišća
rano rano dva Morića
dva moja srčana golubića
dva majčina nejaka sinčića
poljubce zadnje daje
živoj majci srce staje
na sinove majka pala
više huda nije ni ustala
od jada joj srce puklo
ne prestaše zulumćari paše i veziri
Bosnu moju divnu milu niko ne umiri
ne prestaše zlumćari jal četnici jal ustaše
Sevdah Bosnu oni jadu tugom krvlju poharaše.
Meni mladom osta harmonika pusta
da ja pojem ljubim Zlate medna usta
sa moji drugari da snovi ubave snijemo
sa najdraže ljube ašikujemo i spijemo.
27.juli je Dan ustanka naroda BiH.
Ove godine se slavi 76. godišnjica datuma kada je 1941. godine počeo ustanak protiv fašizma.
Ovo slavi , molimo vas uzmite sa rezervom. Samo časni ljudi slave ovaj datum.
Fašisti , lopovi, ljudi sa vrećama opljaškanog narodskog zlata i blaga i njihovi slugani se smiju historiji jednog naroda.
Neuki kažu vrlo žalosno.
Ne gospodo, nije žalosno.
To je tragično.
Fašistički , nacionalistički i pljačkaški umovi se boje svijetle prošlosti.
Njihov svijet je tama i stvaranje mržnje u kome oni , ta troglavata monstruozna neman ubija, proganja, teroriše, siluje i pljačka narod.
Zaboravljaju , ima jedan časni Sudija koji sve vidi i zna. Naređuje da se sva djela zapišu i da se prem njima sudi.
Mnogo će , bezbroij licemjera i pogančera troglavate nemani zakukati na roštilju pržuna.
****
Diogen je sa svjetiljkom trebao doći u Bosnu. I našao bi šačicu onih koje je tražio.
Našao bi i onih nesvjesnih. Ali njih nije tražio. Oni u svim datostima samo postoje. Ništa više.
****
Historijski muzej Bosne i Hercegovine i Savez antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) u BiH su obilježili dan Ustanka naroda BiH.
Danas dajemo riječ čovjeku koji je svojom čestitošću odredio ( uz još neke faktore) opstojnost Bosne. Zaslužio je .
Bogić Bogičević , veliki čovjek i humanista je prošle godine , na 75 godišnjicu rekao ( izdvajamo):
BiH može biti ponosna na ono što su antifašisti u Drugom svjetskom ratu uradili i sačuvali BiH, ali da “na žalost 45 godina poslije u BiH su došli na scenu ponovo fašisti, ljudi koji imaju iste simbole i iste pretenzije na osvajanje tuđih teritorija, masovnih ubijanja drugog i drugačijeg, koncentracione logore i sve ono što je fašizam i nacionalizam, zadojen mržnjom i nasiljem”.
“Oni koji se kunu da su antifašisti, obezvrijedili su vrijednosti onih ljudi koji su se izborili protiv fašizma, pripadali pobjedničkoj koaliciji. Danas nema imena njihovih ulica i spomenika u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, zamijenili su ih ulice i spomenici onim ljudima koji su činili zločine, ili su bili sa Hitlerom ili uz Hitlera”, kazao je Bogićević.
Naglasio je da su sve to obilježja fašizma koji nije samo u BiH, već i u Evropi “za koju smo mislili da je bez granica, u Evropi koja je sve više opasana bodljikavom žicom, u kojoj se uvode vanredna stanja, u Evropi koja srlja u nepoznato, ili su vlasti profašističke ili fašističke”.
“I zato kad mislimo da je potrebno dići glas, ne trebamo proglase, treba nam konkretno antifašističko djelovanje, kao što smo imali djelovanje bh. antifašista”, naglasio je Bogićević.
Tako govore ljudi od časti i poštenja.
Odakle vam pravo da me smještate u Vitlejem
A ja sam Ješua Hanocri iz Nazareta
Prezime po časnom Josifu ,drvodelji dobio..
Trudnica pri porođaju da ide na tegoban put?
Jesu li vam vrane mozak popile?
Kakav vas popis i magi snašli?
Kažete da se zbude ko u knjizi proročkoj
I ti Vitlejeme zemljo judina
iz tebe će izaći bođa koji će moj narod Izrael pasti.
Nije se zbilo kko je napisno,niti će se zbiti.
Proroci često griješe kad iz njih Znalac ne progovara,
i nisam napasao ni vodio nikog,
doli mojim slijedbenicima nauk Božiji prenosio,
tek nekolik šačica njih.
Smiješno je sve to.
Kažeta rođen u staji u sijenu,
a magi ulaze u kuću da me vide.
Stranci ,pa bili oni hiljadu puta magi,
nikad nijednom Izrailjcu ne bi u kuću usli,
da gledaju porodilju i porod njen
dok leži u krevtu.
Ni jednoj ženi ne bi smjeli ući
u svetost njenih noćnih odaja.
Nisam vam ja nigdje iz Nazareta mrdo.
Ni u Misir,ni u koptske zemlje.
ja sam u Izrailju naukovanje za drvodelju izučio.
Kažete da se zbude:
Iz Egipta pozvah sina svoga
Tako je dozivan Josif sin Jakovljev,
i Mojsija je slat iz firavunove zemlje,
nazad doma u pustinji da luta.
A oba bjehu vjerni Gospodnji sinovi.
Irod je bio krvolok baš kao čopor vukova,
no , ne zakla ni jedno dijete radi mene.
Ne potvarajte čovjeku zločin na zločine njegove,
jer stari su rekli: ne kuni se krivo,
a ja vam vaistinu kažem ne kuni se nikako
ono što se dodaje to od lukavog dolazi
i vatri plamenoj vodi.
Još rekoste; začu se vrisak u Rami,
Rahilja za svojom djecom plače.
Zaplakala je ona i zajaukala silno triput!
Ne zbog mene,ne prtjite mi grijeh na leđa.
Babilnci joj,pa potom krvoloci rimski poklaše djecu.
Zatim dođe ona vaša kršćanska neman
miljenik papa Pia i Zapada zamalo joj svi djecu ne pokla.
Jaukala je i jauče Rahilja stalno,
jaukaće i vriskaće dok je svijeta i vijeka.
Jauče od noći kad su Izrailjci sami sebe nastali.
Izmisliše da se Jakov hrvao sa Bogom silnim,
da bi sebe mogli zvati : oni kjoji se bore sa Bogom.
Toliko su „kuražni“ bili
i zato se zlatnom teletu se klanjali,
žrtve paljenice mu prinosili.
Bogu Jedinom ne trebaju žrtve,
Samo vjerovanbje u njegovo jedinstvo.
Izraelcima preko poroka bi rečeno:
Hoćete da se borite sa Bogom Stvoriteljem svojim,
e, pa borite sa svijetom i crnilom dok je vijeka
ili dok ne promjenite svoju bitnost.
I plakaće Rahilja i njene kćeri ,
i moja majke i moje majke kćeri
nad vama i vašim lažima
jer ja sam njen po velikoj milosti Božijoj sin,
i brat njegovog drugog sina Jahje,
koji se rodi u vrijeme moje
iz doma Zaharija roda majčinoga.
Nazvaše ga vijekovima poslije krstiteljem
a on bješe glas vapijući u pustinji
što je opominjao i upućivao na staze Boga Jedinoga.
Da bi ispoštovao Božju odredbu da će dobiti sina
Nije smio tri dana i tri noći rijeti ispuustiti.
Zajedno smo se Jahja i ja igrali
i moja braća i sestre,njih šestoro
rođenih od majke moje Marije
i prečasnog oca moga Josipa Hanocrija.
Pazili nas mater moja.
Učitelj nam bio Zaharije
Božiji sin i prorok i učen čovjek.
Odakle vam pravo da prozovete Jovana
sina Zaharijahova krstiteljem?
Pa i samo znate da je ta novotarije –
krštenje nastala na temeljima moje lažne i iscenirane smrti.
Kad kažem lažne i iscenirane –
tada mislim da ja nisam imao nikakvog udjela u tome.
Mit o mojoj smrti je spletka farizeja,
svi dijelovi jevanđelja o mom uskrsnuću dodaci
naknadno naknadno ubačeni
po smrti autora radosnih vijesti
Krst – raspeće se pojavljuje kao simbol kršćanstva
tek u sedmom vijeku,nevjere moje.
Časni Jovan što prozvaste ga krstiteljem
je samo upozoravao na razvratnost, blud i licemjerstvo
u koje je sve dublje zapadala Judeja
pod vlašću licemjernih farizeja i saduceja
on je samo vršio obred pomazanja i pranja vodom –
očišćenje od grijeha po Mojsijevom vjerozakonu
pa ne griješite dušu već istinu zborite
ali vi ste je zaboravili
u nasilje i blud ste ogrezli.
Glava I
Rođen sam kao jevrej
obrezan u pravo vrijeme
bar micvah o prvo sjeme
živio po Mojsijevim zakonima
nikad svinjetinu i krv nisam kušo
ubračen u pravo u vakat
ko svaki čestit čovjek
i nisam bio sakat.
Koliko puta da oprostim bratu?
ne sedam puta,nego
sedamdesetsedam puta
a neke stvari ne oprostiti
već ispraviti i razmisliti
za krivi pogled
oko izvaditi.
Najčudovišnija laž
ja da budem Božiji sin
odakle njemu sin a nema ženu
ja Ješua Hanocri sam sin
milosnih ljudi
vanbračno dijete nisam
nastadoh sam po naumu Božjem
rođen sam u svetom braku
majke mi Marije milosne
i drvodelje Josifaoca mog časnoga.
Van riječi moga naukovanja
nekoliko vijekova po smrti
me pijani crkveni oci obijedili
Oče naš
prelijepe i jedine
polazne molitve Bogu.
skup blještavih odora
obamrlih od silnih gozbi
naoružani Konstantinom I i vijnicima
debelo zagrijanih rujnih vinom
sa grbače sirotinje
proglasiše me za boga
a moju skromnu majku
za majku božiju .
Koje li hile na Boga Jedinog?
Koje li potvore na mene?
Na moju čestitu majku!
Nebo to ne može podnijeti!
No,to se ne može podnijeti
ali riječi te nisu bitne
to je glas bludnice
to su riječi sinova pakla
ništa ne može izmjeniti
moju ljudsku bitnost
ni savršenost moje majke
ni život moj ni moje majke.
nisam kriv
nije ni majka kriva
za potvoru Boga da ima sina!?
To je da se nebesa raspuknu.
Ako niko ja znam da je Bogu sve moguće
tvrdnja da Jedini Bog ima sina
suprotnost Njegovom Svetom Biću
Njegovoj velikoj milosti,
dobroti i pravdenosti .
Savršeni univerzum je Stvoriteljevo čedo
Svi ljudi su njegova djeca ,
i jedino u tom smislu sam i ja njegovo dijete
kao i svaki koji počinje molitvu
Oče naš na nebesime nek sveti se ime Tvoje.
A moje rođenje bijaše ovako
Marija majka moje bi isprošena za Josifa časnog
prije nego se nađoše ona zatrudni
jer Bog Milosni samo kaže budi
i ono bude
ocu mom Josifu to anđeliu u snu rekoše
i on uze majku moju za ženu svoju
ali je ne po zna sve dok se ja Isus ne rodih
poslije je pozna petoro djece sa njom dobi.
/ nastavak slijedi /
Ovo je moglo biti Isusovo Jevanđelje ,da je koljim slučajem bio pismen.A možda je neko u riječi pretočio njegov nauk.
Papirus sa tekstom koji vam u našem prevodu nudimo je pronađen zajedno sa Judinim jevanđeljem.
“14.aprila 2005.-Stižu vesti da je u srednjem Egiptu pronađen kodeks sa tri apokrifna teksta među kojima je i Jevanđelje po Judi .”
Međutim jevanđelje po Judi je u posjedu crkve još od dana katakombi,ali ga ona krije od svijeta.O tom jevanđelju imamo tekst,ali ga sa razlogom čuvamo.Objavićemo ga kada završimo Drvodeljinu bajku koja je obimnija od bilo koje druge poznate radosne vijesti.
»Judino evanđelje« spada među ranokršćanske apokrife, koji su nastajali od početka II. do kraja IV. st. Njih Crkva nije prihvaćala u svoj kanon, to jest u popis svetih i nadahnutih knjiga, budući da se u njima često “iskrivljivalo” evanđeoski opis Isusova lika i Isusovih riječi i djela i jer su često prožeti gnostičkom herezom.”
Obzirom da pismenije nije imalo naslova mi smo se drznuli da ga nazovemo Drvodeljina poema. Dijelove ćemo povremeno objavljivati u terminuod 20 08 h.
Drvodeljina poema
Uvod
Pogledaj ispod nogu čovječe!
Pa – pogledaj u zemlju oko sebe sine čovječiji!
A, zatim
– pogledaj u nebo stvore Božji!
Ako imaš vid ,a dato ti je da ga imaš,
šta vidiš dijete Božje?
Oslušni ispod nogu čovječe!
Pa – prigrli treptaje zemlje oko sebe sine čovječiji!
Zatim – upij zvuke neba stvore Božji!
Ako imaš sluh,a dato ti je da ga imaš,
šta čuješ dijete božje?
Sretniče, samo je tebi govor pokon Nebeski!
Pripovjedaj o onom ispod nogu,nebu i zemlju sine čovječiji
A zatim zaviri u svoje srce i pričaj Istinu stvore Božji..
Ako imaš govor,dato ti je da ga imaš,
progovori Dijete Božje!
Dali si to zanijemio
Srce okorjelo.
Zašto šutiš?
Oko nevjerno.
Ili se posramio.
Dušu zlu poklonio.
Oči ne dižeš.Govor si zaboravio.
Ili zanijemio od zaborava – bježanja
od velikog eonskoga stida i kajanja
od iskonskih korijena zbog bremenja
sa puteva Stvoritelja Jedinog skretanja?
Čovječe – sine čovječiji – Božji stvore
dijete Božje – ja ću ti reći –zborim istinu
ono što jasno je i kad se oči – uši zatvore
da vidiš i čuješ sa neba čistu suštinu.
Vidiš ti prelijepa – čudesna
Božija stvaranja – savršena
nemjerljiva bez ikakvih mana
datost bez najmanjh pukotina.
Oslušni
šta čuješ
sva vaseljana slavi
zahvaljuje
Bogu Jedinom na poklonjenim blagodatima
sve ničice zemlji pada i strahuje
sa skretanja
naputa, nauka i zima.
A u ime Boga Jedinog
moje ime se
mnogo toga reklo uradilo
nešto dobroga
ali i jako mnogo
previše toga
lošeg
zlog umobolnog i iskvarenog
da zemlja samo što ne izbaci svoje kosti
sa njima i moje kosti.
Duša mi ne nalazi smiraj.
iza mene ostadoše mnoga svjedočenja
moja
o dobrim vijestima,
najvjerodostojnija su
po kanonskim pravima Matejeva i Lukina
mada i u njih drugi uvukoše laži
dodaše neke neistine
sablazan meni i njima
Mihajlu i Gavrilu
anđelima.
Jovanovo svjedočanstv,
a i takozvano otkrovenje
samoproglašnje zaprisegnutog
Pavla za apostola Savla
goniča , ubicu pravovjernih
boli i vrijeđa mene lično i
anđele sluge Gospodnje
Ustoličenje njegovo ,ime mu se ne pomenovalo
za mog nasljednika hula
najveća historijska podvala farizeja
iz koje su proistekle i usmjeravane
sve zablude hrišćanstva
koje se izrodi u suštu suprotnost
mojega naukovanja.
Zbog toga ja Ješua Hanocri,
zvani i Isus iz Nazerata
kao i svaki čovjek
rođen po volji Božjoj
od majke Marije
i prigrljen od prečasnog muža njenog
i mog oca drvodelje Josipa,
zaklinjem se govoriti Istinu
kao što sam i uvijek činio.
/Nastavci slijede /