Susret sa Vehabijom, bivšim drugom

 

Nedavno smo sreli  jednog jednog našeg druga,koji se odmetnuo od nas, ćafira.

Vidimo debelo zabradatio, ne liči na insana,kojeg smo mi poznavali,već na bradate kreature, koje su sa okolnih brda ,ne tako davno prije,pucale po nevinosti prelijepih Saraj zidina.

Sada je vehabija, koji je sam sebi odabrao ime pa se sada vabi Vehabija Kavaz Kavonoz .Nimalo   ne krije da je muhađedin.Mora mu se priznati,uvijek je malo zatucan i iskren bio.

Dobar je to čovo,pomirljiv i skrušen.

Mi neuki,pitasmo ga šta je to muhađedin.

Razložno je pokušavao da nam objasni nešto što je strano ovim prostorima i  što mi ne možemo shvatiti i svariti.

-To je borac koji se bori na Božjem putu.

Ne pitasmo ga gdje je bio za rata 1992.-1996. Znali smo,pobjegulja u Turskoj mir našao.Neuki i radoznali mi ga pitamo: a šta je to borba na Božjem putu.

-Boriti se protiv nevjernika na svakom koraku.

Zaista smo neupućeni kad ga moramo pitati : kako to da se o tome ne govori u pet osnovnih ibadeta i ko su ti nevjernici.

-Kakvi vas ibadetim spopali.To su vjerske dužnosti koje nemaju nikakve veze sa borbom na Božijem putu.Boriti se protiv svih koji ne misle kao mi.

Sada nam je već lakše.Nismo više neuki i neupoznati.Vehabija zna manje od nas. Za njega ibadeti nisu borba na Božjem putu.A osim toga i  od malih nogu nas u školama uče, da oni koji ne misle ko mi ili su truli kapitalisti,ili informbirovci,četnici i ustaše ili samo  izdajice. Ipak želimo da pojasnimo stvari, pitajući koji su to oni.

-Hanefije ,Vehabije i na kraju ,krajeva talibani i ISIS.

Skontamo, srce mu zamotano u crnu zastavu u kojoj ljudskosti nema.No,možda smo preuranili sa zaključkom i pogriješili , a ne valja dušu griješiti.

Pitamo ga da li je borba na Božijem putu ,opasati se bombom i u džamiju ili školu, punu nevine djece i žena , ući i raznijeti ih?

Da li je borba na božjem putu    primati u svoje redove strane plaćenike i ubojice sa trulog zapada  i   boriti se protiv svoga naroda i svoje braće, silujući,ubijajući,paleći žareći sve pred sobom?

Da li je…

On nas prekida savjetom , umijte žene u mikab to vam je najčistije.

Mi kažemo da mikaba u Kur'anu i Sunnetu nema,ni jednom jedinom riječju nije pomenut.

On se malo lecnu,pa nam kaže da su to njemu hanefije prišapnule ,da tako mora biti.

Zatim nam reče da je poželjno, po  dvije tri sirote žene vjenčavati,i više ako se para ima.

Mi ga pitamo koga će  dvojica,trojica ili više njegove braće tada ženiti,jer za njih nema žena.Hoće li ženiti koze,krave ili se među sobom ,muško sa muškim ,ženiti.

On se zacrveni,pa reče hanefije im kažu da je  kod u njihovim čitabima tako zapisano.

Malo se šalimo, pa ga pitamo da li je on pijetao.

Njemu nije jasno zašto ga pitamo.Mi  mu objašnjavamo da samo pijetao može podmiriti više koka,a i žena više muškaraca.Naše historija nam kaže da se nije rodio taj kojim može redovno više od jedne žene podmirivati.

-E ja mogu,tako mi hanefijci kažu!

Nećemo mu reći da mikab zaduhu stvara i prenosi sa pokoljenja na pokoljenje.Nećemo mu reći da nezadovoljena žena,svoje strasti ne može stišati,da će drugog pjevca tražiti.A ako ne smije i ne nađe,može se lako u tribadiju pretvoriti.Uvijek ih ima više od dvije u domu hanefijaca.

Da bi nas na muke stavio ,on  nam još reče da se ne treba sa inovjerkama ženiti.

Ne pitasmo ga ko odlučuje ko je inovjerac,reči će nam o tome odlučuje hanefijac.Ali ga pitasmo kako to da je Muhamed A.s.,vjerovjesnik ,pomazanik Gospodara svjetova oženio kopćanku hazreti Mariju, časnu hrišćansku kćer.

Nije ništa progovorio,samo je zube stisnuo.Vidjeli smo da vaga i da se pita šta mu to još hanefijci podmućuju i kriju.

Vidimo neugodno mu,pa se odlučismo na jedno manje provokativno pitanje.

-Ko su ti ,da prostiš ti hanefijci koje mnogo spominješ i na koje se pozivaš.

-Ne znam,ovi moji iz „islamske zajednice „ mi se dodvoravaju i tetoše me,samoda bih prihvatio te njake  hanefijce i njihov šerijat.

Mi ga više ništa ne pitasmo.Neugodna tišina.

On htjede nešto reći,ali slegnu ramenima ,pa ode svojim putem,bez selama.

Ode onako kako to vehabije hode.Polako,pomalo pognuto,kao da teret grijeha na leđima nose.Jal svojih,jal onih za koje su plaćeni.

Obučen u skromnu odjeću,trofrtaljne patalone,cipele slične opancima,tri broja veće klepeću po usijanom asvaltu.Kontamo bio bi lijep, Bogu Milostivom ugodan čovjek ,samo da nije zapustio bradu i mozak.

Još kontamo, valjda je lijen ,jer nije ovo početak ere pećinskih ljudi ,kada nije bilo britve,brijača, žileta i trimera.

Mi se takvih brada ježimo:

– od vremena kada su nas tjerali da napamet bubamo Mraksa i Engelsa,

-otkako su nam dokazivali da je Čarls Darvin gatao da je čovjek nastao od majmuna,

-otkako  su razni  Mensoni kasapili žive trudnice i iz utrobe im vadili  živu djecu,da bi ih ubijali,

-otkako su  bradate kreature i pogani krenuli da unište Bosnu i njen narod,

-i još otprije otkako su …

Ali vi nemate vremena za tužbalice.

Tako smo skontali da brade nemaju veze sa  Bogom Jedinim , ni ljudskošću i  razumom, i da se rugaju svemu dobrom i čestitom. 

Dušmani nama savjete dijele / II dio

Kažemo na nagovor ” demokaratskog ” zapada nastaviše rat protiv Bogumila što nikog više i ne čudi,jer zaradi te demokratije i ostali (nepodobni) hrišćani i nehrišćani su umirali tokom nove ere. Kažem nastaviše jer od nastanka Bosne preko dedovske hiže i povelje Kulina bana, sve do današnjih dana taj rat nikad nije prestajao.

O’ javiće se dušebrižnici i nabacivati se nekim floskulama o govoru mržnje, netolerancije i sijanja razdore.

Umjesto tih floskula samo se zapitajte gdje su nestale stotine miliona ljudi, mučenih i ubijenih na najstravičnijim načinima. Potražite vjerodostojna svjedočanstva indijanaca Južne i Sjeverne Amerike, Aboriđana, crnog afričkog čovjeka i crnog afričkog roblja rasijanog planetom , zatim pokoljenja arapa i azijaca.

Šta reći o dvomilejnijskoj šoa holokaustu Jevreja širom svijeta. A jedino ih Bosna bezuslovno prihvatila. No jevreji to zaboravljaju.

Sećate li se djece cvijeća i 1968. i godina poslije. Neman ih sasjeće. Bez milosti,bez izuzetaka uništi jednu mladost, savjest i nesuđenu budućnost planete. Cvijetnu ljepotu koja je samo htjela da voli i da pjeva o miru i ljubavi. I ljubavlju da mjenjaju svijet.

O tugo moja!

I danas u samoj Evropi u ime “zapadne demokratije” krvare i umiru ;Irci, Baski, Katalonci, Flamaci ,svi bivši sssr-ovci , Ukrajinci ,Rusi i Čečeni, srednja i južna amerika, Afrik Bliski i Daleki istok; ali ponajviše muslimani.

To su historijske činjenice i realitet sadašnjosti, odnosno budućnosti jer sadašnjosti nema ona se svakog trenutka migolji iz proščosti u budućnost.

I zato nemojte se deguntatirati i zamarati govorom mržnje.

No, vratimo se Bosni.

I u ime odbrane demokratije spektakl , TV šou licemjerja i cinizma:

Priznaše Bosnu a uvedoše joj embargo na uvoz oružja!

U ime čega? U ime i zaradi koga?

Jedini koji bijaše goloruk je bio narod koji je trebao nestati i oduvijek “svetoj šćemlijici” , Vatikanu mrzak, a Bogu mio.

To je kao dovođenje nejakog i golorukog djeteta u situaciju da se bori protiv dvojice do zuba naoružanih , vjekovno osvjedečenih , genetski izopačenih , profesionlno genocidnih ubica. Ujedno to je samo putokaz i uvod u perfidni i stravični skoro četvorogodišnji igrokaz pod naslovom:

Nestajanje jednog naroda i oduzimanju prava na postojanje i opstanak tom narodu.

” Ustani i izmjeri hram * Božji i oltar,

i izbroji one što klanjaju u njemu,

ali predvorje hrama ne izmjeri,

jer ono je dano paganima i oni će

će sveti grad četrdeset dva mjeseca gaziti.

(Otkrivenje 11.1 i 2.)

II.)Četrdeset dva mjeseca nestajanja nalik Danilovom snoviđenju koje je tako zorno prepisao ” maherica” mali Jovica oliti Ivančica:

Na očigled i u režiji ” demokrata “, takozvanih hrišćanskih otaca i njhovog zaleđja, a u stvari pljesnjivog i usranog pogana i antihrista, upakovanog u celofan mirotvorca i humanitarca, celofan providniji od vazduha poče rat. Rat je samo blaži naziv za koljačku žurkata na akrepite. Uz budnu pažnju sluge UN i nadzor mentora, koji iz utvrde grada bludnice iz Otkrovenja skoro istrijebiše jedan narod.

I sada nam taj đavolji sluga , kojeg čuva švicarska garda, sebi dozvoljava moralno pravo dan šalje poruke mirotvorstva.

Neki put ćemo se vratitri temi misli evropski. Kako i na koji način su brojni narodi natjerani da misle evropski i kakav je bio epilog te poduke.

Definitivno mi Evropi ne vjerujemo i ne smijemo da vjerujemo. Ne vjerujemo im jer u genima imamo sjećanje otaca, sjećanje djedovske hiže koji su Evropu i Vatikan označili kao slljedbenike sila tame i đavolju crkvu i haračlije siromašnih naroda.

I zato neka zadrže i zbiju sebi u hladovinu ono ” misli evropski ” ,mi se tih misli velikodušno odričemo.

A mi ćemo se već nekako sanći sa ili bez KM. Tako smo svikli.

Da Vinčijev kod ili žig

 Nacrtao Leonardo da Vinči Poslijednju večeru prije 52o-tak- godina.Još uvijek se o njoj koplja lome.

Neko napisao i knjigu Da Vinčijev kod.Po knjizi napravljen scenarij i snimljen film.Koliko je utemeljen po stvarnim činjenicama nije bitno.Bitno je da se Vatikan nije previše bunio.

Pitali i razmišljali ,nikako da skontamo.Uzmemo ponovo Novi zavjet da čitamo i pronađemo ono što smo pronašli prije pedeset godina;i svaki put kad smo Jovanovo jevanđelje čitali.

Ima mnogo stvari po kojima Jovanovo jevanđelje odudara od drugih.Prvo nije autentično.Drugo sumnjmo da ga je Jovan evanđelista napisao.Ako ga je napisao sam je sebe u bulu uvalio.

Sva jevanđelja se slažu samo u jednom.Za svadbenom,odnosno poslijednjom večerom je sjedio Isus i dvanaest apostola. Znači,  jevanđelja tvrde da Marija Magdalena Isusova mezimica nije bila na tajnoj večeri.

Ništa neobično.Savle i Vatikan su isključili žene iz crkvenog / javnog života.Zbog toga su se vremenom feminizirali.Ako ne vjerujete pogledajte strop Sikstinske kapele.Ne morate ni posjetiti baziliku sv.Petra jer je prizor pogan. Pederske bljuvotine možete vidjeti gdje god hoćete.

Vi ste sigurno  pomislili da smo greškom večeru nazvali svadbenom . Nismo pogriješili. Stvarno je to bila svadbena večera.

Po Isusu to veče je bila i momačka i svadbena večera. Momačka, skupili se ljudi i momci da slave skorašnje Isusovo vjenčanje sa nebom.Zasjeli  ljudi za trpezom.Hastal pun meze i pića,samo im harmonika nedostaje. Slavljeniku nije bilo do muzike pa je zato Mojsija harmonikaša nije ni pozvo.

Kako se vjenčanje završilo postoje četiri verzije.

Ukratko:

Hrišćani: Rimljani Isusa na nagovor Jevreja na krst razapeli i on je Božji sin.

Jevreriji i dvostruki konvertit Savle/sveti Pavle: Mi smo Isusa objesili i zbog toga on ne može biti ni mesije ni Božji poslanik.

Hindusi: Isus nije ni razapet ni obješen.Umro je u Indiji u diobokoj starosti od 82 god,

Muslimani :Isus je bio samo Božji poslanik i nije ubijen.

(A o nauku : Sveto trojstv  , tri Boga u jednom; žena rodila boga , Bog Vječni i Živi ima zemaljskog sina od krvi i mesa …i svim religioznim kontradiktornostima , nek svaki insan svoje razmišljanje i breme o vlastiti vrat meće.

Isusova smrt nam je zbog nesuglasja u drugom planu, jer nismo teolozi ni sudije, a ni žreci. Više nas interesuje  tajna večera , naročito ona slikana da Vinčijevom rukom.

Na slici se sasvim jasno se vidi žena pored Isusa sa njegove desne strane. To je  Jevanđeljski đentlmenski raspored.Muškarac sa lijeve strane,bliže ženinom srcu.

Ima još slikara koji su na taj način slikali tajnu večeru. U svim dostupnim slikama lice osobe sa desne strane nema naznaka brade,čak i ako lik izgleda ko muško.

Dolazimo do pitanja: Ko je osoba do Isusa , sa njegove lijeve strane?

Vatikan i Jevanđelja jednoglasno tvrde : Jovan evanđelista

Teorija zavjere i film tvrde : To je Marija Magdalena.

Mi nemamo svoje mišljenje,već samo razmišljanje o mogućnostima.

Ako su  Vatikan i Jevanđelja u pravo onda su Vinči i neki drugi slikari u krivu.

Ako je da Vinči u pravu onda su Jevanđelja i Vatikan u krivu.

Vi sada likujete,joj mu logike, boli glava. Mi nismo gotovi sa našom analogijom i molimo da se strpite.

Leonardo je bio homoseksualac i vjernik što je nespojivo sa Biblijom. Po njoj bi trebao biti nevjernik, pogančer, licemjer i po inkviziciji na lomači zaglaviti. Međutim zbog njegovih majstorluka pape su mu kroz prste gledali.

Leonardo je bio veoma obrazovan i kao homoseksualac nastrano senzibilan muškarac.Nažalost njegov senzibuilitet je otišao na stranu Sodome i Gomore. Ali kažemo znao je čitati i pročitao sv.Jovana skroz na skroz i prozreo kao Malu  Ivančicu .Ta Ivančica  je bila uzor  papisi Ivani . Namjerno pravimo zamjenu identiteta radi utvrđivanja mogućnosti da Vinčijeve indentifikacije.

U svom jevanđelju na više mjesta sebe je označio kao učenika kojeg je Isus tajno ljubio. U vrijema Isusa tajno su se ljubili ljubavnici, preljubnici ( muško i žensko ) i pakleni potomci Sodome i Gomore. Jovan ili Jovančica je stalno kaskao za Isusom ,ne bi li pobrao kakve simpatije ili nešto više.

Druga tri jevanđelja ne gledaju na braću Jakova i Jovana Zabedejeva sa simpatijama. Vidi se da su braća i majka im tražili od Isusa više časti nego im je bilo namjenjeno.Jovan se u svom jevanđelju hvasta kao da je sam Isus. Zato je Isusov  odgovor  majci  Zabejdejevih osoran i poražavajući .

Isus nikad ništa nije radio tajno.On je farizeje i saduceje ružio , proklinjao  i omalovažavao,prevrtao stvolove u hramskom predvorju.Izabranica njegova srca je Marija Magdalena. On se gnuša homoseksualca.On se gnušao svih bestidnosti i svakolikog zla.

Zato je Da Vinči   odmakao Isusa od Jovana; čovjeka koji se nameće. I onaj zaštitnički gest Petra koji Ivanu prijeti. Petar i Jovan imaju nešto zajedničko,što niko sem jevanđelje ne smije da dirne. Ako je Juda izdao Isusa,a nije,Isus mu je svjedok,  Jovan i Petar ,Matej i ostali apostoli su  se  se odrekli Isusa.

Petar tri puta prije prije kukurijeka,ali u kratkom periodu.A Jovan se hvastao da je bio u dobrim vezama sa sinodom i sveštenstvom koji Isusa predadše Pilatu.I sam reče bio je prisutan u hramu kada se Isusu sudilo i sudbina mu se krojila.Ne progovori Jovica tada ni jedne da zaštiti svoga rabija.

Jovan se odricao Isusa čitavi veče tokom suđenja pred Kajafom. I nije ga stid to napominjati u svom jevanđelju.To nam daje povoda da sumnjamo da je Jovanovo jevanđelje Jovanovo. Ako jeste, vjerujemo da je pod prijetnjom smrću pisao svoje ucifrano jevanđelje.Jovanovo jevanđelje i otkrovenje odišu stilom književnike i smutljivih farizeja.Nipošto ne liče na riječi  nepismenog ribara.

No kako bilo da bilo, slika nikako  nije dobra za Vatikan ,Jevanđelja i Jovana.