<\/p>\n\n\n\n
Grdelinka<\/strong><\/p>\n\n\n\n A onda se , u svom tom halu , Dobri vrati u moj \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Bija\u0161e maj mjesec , dan sun\u010dan i ugodan . Ja u ba\u0161ti , zadeverala se oko zelja , mladog luka i salate. Dobro je rodilo. Meni drago , trud se isplatio. Djeca mi \u201epoma\u017eu\u201c . \u010ceprkaju lopaticama imitiraju\u0107i mene. U\u010de se . Meni je bitno da su mi na oku. Pusti strah.Koga le\u0161inari napadnu i vrapca se boji. Ne ispu\u0161tam ih iz vida.<\/p>\n\n\n\n Skupljam zadnje strukove povr\u0107a kad se sin oglasi:<\/p>\n\n\n\n -Mama, neki \u010diko nas gleda.<\/p>\n\n\n\n Prepadoh se. Nisma \u010dula da je neko u\u0161ao . Znam da sam vrata zabravila.A i jako su \u0161kripala. Podigoh pogled i prenerazih se. Dobri stoji i posmatra nas. I mene i djecu. Pogled mu blag , o\u010di zasuzile , lice nasmije\u0161eno , vidi se da u\u017eiva. Odavno se ne zbunih.<\/p>\n\n\n\n -Uh , gdje me na\u0111e ! <\/p>\n\n\n\n Ovako prljavu i neurednu . U starim mu\u017eevljevim pantalonama, podrezanim ba\u0161tenskim makazama , izblijedjeloj bluzi , zemljom zamazanoj prega\u010di, s motkom u rukama punim zemlje nisam izgledala nimalo reprezentativno .\u0160est dugih besanih godina se nismo vidjeli – a ja ovakva , zapu\u0161tena i nikakva , prava zemljoradnica. Ma kakva zemljoradnica – prava pravcata seljankura.Sre\u0107a da su djeca , kao i uvijek bila ure\u0111ena i \u010dista.<\/p>\n\n\n\n On nam pri\u0111e .Pru\u017ei djeci dva paketi\u0107a. Plavi za sina , roskasti za djevoj\u010dicu.Nasmijem se u sebi. Nikad se ne mijenja . Kao autista . Ta\u010dno po tabijatu. Ona me upitno pogleda\u0161e i prije nego im dadoh odobrenje uze\u0161e poklone. On ih nje\u017eno pomilova po kosi , zagrli dugim zagrljajem i poljubi ih u kosu i lice , zagledaju\u0107i ih. Za\u010dudih se , nisu se otimala i bje\u017eala. Prema nepoznatim su uvijek sumnji\u010davi i divlji. Klonuli su se tujina i sakrivali iza mene. U njega su gledali sa radoznalo\u0161\u0107u i u nekom skoro veselom i\u0161\u010dekivanju.<\/p>\n\n\n\n Pri\u0111e mi polako netrtemice gledaju\u0107i me u o\u010di . U u\u0161ima mi za\u0161umi onaj isti glas koji sam srcem pamtila i koji se u meni u snu javljajo , svako ve\u010de ,svih ovih godina godina nesusretanja. Ni glasan ni tih , milozvu\u010dan i pristojan,na momente promukao ,malo usporen i pokroviteljski:<\/p>\n\n\n\n – Ima\u0161 prelijepu djecu Marija Magdalena. Gledao sam vas i u\u017eivao . Oprosti mi.Nisam htio da vas prepadnem.Do\u0111i mi, da te zagrlim ljepoto mila. Jo\u0161 si ljep\u0161a nego prije. Godine su ti donijele rasko\u0161 , plemenitost , blagost i smirenost. Pru\u017ei mi ruke Ptico malecka .Nedostajala si mi. Ne boj se ne\u0107u ti ni\u0161ta na\u017eao u\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n Gledala sam ga ne trep\u010du\u0107i.Pitanja i pitanja su mi se kome\u0161alo u mislima. Kako? Za\u0161to? Zbog \u010dega?Kojim dobrom ? Zbunjenao mu pru\u017eih desnu ruku , koja je podrhtavala. Jedva sam susprezala drhtaje koji su se okomili na moje tijelo , iznena\u0111eno nje\u017enim pogledima i znati\u017eeljiomnakon godina prazno\u0107e i negledanja.<\/p>\n\n\n\n On je primi lijevom rukom . Nije se obazirao na zemlju. Dlan na dlan. Javi se toplina i nje\u017enost. I prepoznavanje . kao da se nikad nisu razdvajale. Poljubi me u vrh prstiju poljubcem, koji je bio tek dah njegovih ustiju.Desnom rukom okrenu dlan , i pomiluje ga. Kao da ispituje da li ima \u017euljeva od ratarskih poslova. Poljubi ga , prinese \u010delu , pa spusti ruku do usana i poljubi je jo\u0161 jednom . I opet je di\u017ee do \u010dela i na tren prisloni. Zatim mi dlan prisloni na svoje lice , zadr\u017ea ga na tren i jo\u0161 jednom poljubi. To isto ponovi i sa lijevom rukom.Zatim me blago privu\u010de sebi,zagrli i poljubi u vrh \u010dela gdje se ono sa kosom spaja.Ni o\u010dinski , ni bratski , ni ljubavni\u010dki – jednostavno, prirodno i sasvim \u010dedno i uzvi\u0161eno.<\/p>\n\n\n\n -Izvini na bliskosti. Kad nekog po\u0161tuje\u0161 i cijeni\u0161 , ovo je u mojoj obitelji na\u010din da to poka\u017ee\u0161. I molim te oprosti mi \u0161to sam nepozvan banuo u svetost tvoga doma. Nisam imao drugog na\u010dina,ni izbora. Mo\u017eemo li ,ako ima\u0161 vremena,malo sjesti na verandu da ti objasnim za\u0161to sam do\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n – Mo\u017ee , kako ne mo\u017ee.- drhtuljim ja, a srce bije i ludi, radost umno\u017eava.<\/p>\n\n\n\n Zborim , a gorim .Ruke i dlanovi mi trepere od njegovih poljubaca i dodira. U meni se sje\u0107anja bude. Mo\u017ee mili , samo tra\u017ei , da\u0107u ti sve ; vri\u0161ti moj tugom zapreteni um. Kakva obe\u0107anja , kakvi zavjeti. Vratio mi se . Ne dam te , ne\u0107e\u0161 mi vi\u0161e bje\u017eati . A na\u017ealost damari su damari , nada je nada , a realnost ne\u0161to sasvim tre\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Bespogovorno znam da \u0107e me njegova \u010dasnost za\u0161tititi od mene same.<\/p>\n\n\n\n Djeca se zagledala u Dobrog kao u rod najro\u0111eniji.Bez straha , sa povjerenjem. Nikad majku nisu vidjeli sretniju . I nikad nisu vidjeli da je neko tako toplo i blagorodno gleda i grli, sli\u010dno kako majka njih gleda i grli. On ih nje\u017eno primi za ruke i povede ka ku\u0107i, govore\u0107i im da su prelijepi i jako \u010disti, da mu je drago \u0161to ih je upoznao.<\/p>\n\n\n\n Popesmo se na verandu. Djeca se zabavi\u0161e otvaranjem paketi\u0107a i razgledavanjem poklona. Bili su ba\u0161 kao da su novogodi\u0161nji. Dosta raznovrsnih slatki\u0161a , bojica , balona i teka . Dvije velike igra\u010dke. Veliki plavi trka\u010di auto sa upisanim brojem pet za sina i velika lutka bebe crne kose , koje trep\u0107e o\u010dima i zove mama kada se polo\u017ei, za k\u0107er.<\/p>\n\n\n\n Iznesoh limunadu. Ne zbog toga \u0161to ne dam da se u ku\u0107i pije alkohol, ve\u0107 zbog toga \u0161to znam da on nikad preko dana ni\u0161ta od otrova ne prinosi ustima. Igrom sudbine imala sam u ku\u0107i ru\u017eice i iznijela ih uz limunadu. On mi se blago nasmje\u0161i i izusti samo jedno sjetno :<\/p>\n\n\n\n -Eh , Frka frkice , mori mome ubavo – nedostaje\u0161 nam.<\/p>\n\n\n\n Raznje\u017ei me i postidi.Re\u010de mi da okvirno zna sve \u0161to mi se de\u0161avalo i mojoj sada\u0161njoj situaciji. Zaista ga sve to boli i duboko je o\u017ealo\u0161\u0107en , ali on nema nikakvog prava da se mje\u0161a u bilo \u0161ta.. \u017dao mu je \u0161to je tako , ali druga\u010dije ne mo\u017ee biti.<\/p>\n\n\n\n Sada njemu treba pomo\u0107 , ne ba\u0161 njemu direktno , ali ne mo\u017ee biti direktnije. A on osim Frke Frkice nema nikoga kome mo\u017ee pokloniti povjerenje i vjerovati mu , da \u0107e uraditi sve najbolje \u0161to se mo\u017ee. U nekim njegovim davnim danima postojala je jedna divna djevojka, njena imenakinja, jedna krasotica, koja se odvojila od njega i po\u0161la svojim putem. \u017divot je odveo u drugi grad.<\/p>\n\n\n\n -Morala je ,-ka\u017ee ona. <\/p>\n\n\n\n -U redu je , nema ljutnje.- ka\u017eem ja- Sve je to prelijepi \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Nastavili smo \u017eivjeti svoje \u017eivota. Njen \u017eivot je po\u0161ao po zlu . Ja sam upoznao tebe. A onda si se ti udala i oti\u0161la . Prhnula u tujinu ko neka prepla\u0161ena Ptica malecka. Tih godina kada si bila u Vranju , igrom slu\u010daja smo se krasotica i ja , jedno zlohudo ve\u010de , puno ko\u0161mara dodirnuli. Poku\u0161ao sam da joj pomognem . Nastradali smo i ona i ja , skoro na smrt , ona malo vi\u0161e , ali joj nisam pomogao. Nije dala.<\/p>\n\n\n\n Prije par mjeseci se vratila svome domu. Jednoj prelijepoj maloj ku\u010dici u cvije\u0107u. Ali prazna je ta ku\u010dica . Ona ve\u0107 deceniju nema nikoga svoga. Ima samo mene. Vratila se jer nije dobro. Ona to krije , ali ja sam saznao da nikako nije dobro . Naime one ve\u010deri kada smo se poslije godina susreli , kao \u0161to rekoh,oboje smo dobro stradali , skoro na smrt. Ja sam se uz Bo\u017eiju pomo\u0107 i dobru njegu oporavio u par dana. Ona je zaglavila u gipsanom koritu od glave do pete. Ki\u010dmena mo\u017edina joj bila na par mjesta skoro prekinuta. Par pr\u0161ljenova je bilo smrskano.<\/p>\n\n\n\n Mjesecima je bila na ivici \u017eivota i smrti. Izvukla se. Iako je njena iznimna ljepota bila netaknuta,ostale su te\u0161ke i vidljive posljedice. Pereza facijalis , odnosno uko\u010denost lica i te\u0161ka pokretljivost vrata kao posljedica prignje\u010denja ki\u010dmene mo\u017edine i arterije na atlasu , petom pr\u0161ljenu , je nekako i najlak\u0161a posljedica pada sa drugog sprata. Slaba , invalidska pokretljivost udova ,oko\u0161tavanje i srastanje ki\u010dmenih pr\u0161ljenova su se pretvorili uvrlo bolnu , progresivnu i neizlje\u010divu akutnu bolest.<\/p>\n\n\n\n -Mahalskim rije\u010dnikom , najebala je ko \u017euti .<\/p>\n\n\n\n Oprosti mi na neprimjenrim rije\u010dima. Pogodilo me ovo sa krasoticom. Ne znam koliko dugo vremena za \u017eivot ima. Doktori ka\u017eu maksimum dvije tri godine. Vjerovatno manje. Koliko , te\u0161ko je re\u0107i. Ja sam poku\u0161ao da joj se pribli\u017eim , da joj ponudim pomo\u0107. Glupko ! Zaboravio sam na njen ponos. Nije \u017eeljela i\u010diju pomo\u0107, moju ponajmanje. I odbila je na vrlo specifi\u010dan , neuobi\u010dajen i njoj svojstven na\u010din.<\/p>\n\n\n\n Uvijek je imala izuzetno izra\u017een smisao za nadrealni humor. Par puta sam joj dolazio na vrata i lupao zvekirom. Nije se javljala , iako sam znao da je tu. Zavjese na prozoru koji je gledao na kapi\u0111ik su se jedva primjetno micale. Bio sam uporan . I\u0161ao sam na vrata jedan , dva , tri puta u nekoliko dana. Muk i ti\u0161ina. Reko bi \u010dovjek napu\u0161tena ku\u0107a u kojoj duhovi obitavaju.<\/p>\n\n\n\n A onda \u010detvrti dan vidim prozor je malo od\u0161krinut. Obradujem se . Aha , jes kako ne! Ugledam cijev floberke kako se ispod zavjese pojavljuje i javi se strahovit bol ispod koljena na lijevoj nozi , ta\u010dno na mjestu gdje sam ve\u0107 u mla\u0111im danima imao dva otvorena loma. Aferimi mladosti. Jedno kvrc i lom , tre\u0107i put na istom mjestu. Znala je gdje \u0107e \u0161icati. Bile je svjedok oba loma. Preciznost joj je garantovala titula dr\u017eavne prvakinje u strelja\u0161tvu. Znam da ju je sigurno boljelo vi\u0161e nego mene i da je plakala . ali to je bio njen na\u010din da mi na fin i konkretan na\u010din ka\u017ee da se gubim i da ne \u017eeli bilo kakvu pomo\u0107 od mene.<\/p>\n\n\n\n To je bilo prije mjesec i po dana. Noga je zacijelila . Nadam se . I sada bi na scenu trebala stupiti ti. Molim se tvom toplom djetinjem srcu i milostivoj du\u0161i da nam pomogne\u0161 , ako je ikako mogu\u0107e. Treba\u0161 joj pri\u0107i i pomagati joj koliko mo\u017ee\u0161. Ne pitaj me kako znam da tvoju pomo\u0107 ne\u0107e odbiti!<\/p>\n\n\n\n -Eh , Dobri Dobri , za tebe bi sve u\u010dinila . I za nju . Vidim da je sirotica i nesre\u0107nica , skoro kao i ja . I da pati. Ali \u0161ta \u0107u sa djecom. Nemam ih kome ostaviti. Ako djeca mogu sa mnom , onda \u0107u dati sve od sebe da joj pomognem.<\/p>\n\n\n\n -Hvala ti ljepoto mila. Djeca su itekako dobro do\u0161la u mojim razmi\u0161ljanjima da te prihvati . Ona izuzetno voli djecu. Bila je jedinica. Nikad se nije igrala sa drugom djecom . branili joj. Princeza i zatucana mahala,i te nadobudnosti. Svoju nije imala. Osim mene: Ja sam bio njeno dijete. To mi je \u010desto govorila. A ona je ostala veliko dijete, \u017eeljno igre sa drugom djecom . Sada pred izvjesnom i neumitnom kona\u010dno\u0161\u0107u je pogotovo \u017eeljna nevine i bezuslovne ljubavi, koju samo djeca mogu dati. Za novac ne brini , ja \u0107u ti ga dati. Ona se istro\u0161ila i sada \u017eivi od neke minimalne penzije. Jedva spaja kraj sa krajem.<\/p>\n\n\n\n -Ovako \u0107e\u0161 … -dade mi nekoliko okvirnih uputa i dodaje- Nikad joj nemoj lagati. Ni najmanju sitnicu. Ima \u0161esto \u010dulo za iskrenost, i izuzetno je cijeni.<\/p>\n\n\n\n Na rastanku me \u010dvrsto zagrli , onako kako to o\u010devi rade i ponovo poljubi i kosu:<\/p>\n\n\n\n -\u010cuvaj se An\u0111elu mili. Moli\u0107u se da sve bude u redu.<\/p>\n\n\n\n Ustade , pri\u0111e djeci , poljubi ih u kosu i ode. Nije se okrenuo. U\u010dini mi se da mu se ramena malo tresu. Onda se ispravi i zatvori kapiju za sobom. Po\u017eelim potr\u010dati za njim i moliti ga da se vrati i da…<\/p>\n\n\n\n Lude li \u017eene, milsim ja. \u0160ta usamljenost mo\u017ee u\u010diniti insanu? Poku\u0161avam na samo\u0107u svaliti zepretene damare, koji buknu\u0161e svom silinom. Vali sre\u0107e me nakon tisu\u0107u godina boli preplavi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n -Meni je moj Dobri, moj jedini bekrija na vrata do\u0161ao. Treba me.<\/p>\n\n\n\n Na stolu je ostavio kovertu, U njemu je bilo dosta novca. Meni i djeci bi bio dovoljan za tri mjeseca. Uz novac i cedulja.<\/p>\n\n\n\n “Oprosti mi Marija Magdalena, molim te. I hvala za sve.<\/p>\n\n\n\n Zaista nemam nikoga osim tebe kome bih mogao vjerovati da \u0107e sve uraditi kako treba.<\/p>\n\n\n\n Tu je novac za mjesec dana. Dio za Krasoticu , dio za tebe. Ako bude nedostajalo novca ili ti bude trebalo bilo \u0161ta , odmah me nazovi , broj ti je na dnu cedulje.<\/p>\n\n\n\n Eh , malena malena , Frko Frkice.<\/p>\n\n\n\n Moglo nam je biti … ali sve je u redu.<\/p>\n\n\n\n Vjerovatno je za tebe i mene ovako najbolje.<\/p>\n\n\n\n Bog ti je dao zlatnu djecu , najve\u0107e bogastvo koju \u017eena , \u010dovjek mo\u017ee imati.<\/p>\n\n\n\n \u010cuvajte se ,<\/p>\n\n\n\n I hvala ti , \u010dini\u0161 mi neprocjenjivu uslugu.<\/p>\n\n\n\n Nikad ti se ne\u0107u mo\u0107i dovoljno zahvaliti i odu\u017eiti.<\/p>\n\n\n\n Uvijek sam znao da si ti moj an\u0111eo.<\/p>\n\n\n\n Sretno Pti\u010dice malecka.<\/p>\n\n\n\n Sutradan se sredim ko usplahirena djevojka pred prvi sastanak , obu\u010dem sebe i djecu u najbolju odje\u0107u i uputim se u mahalu. Djeca ne ispu\u0161taju iz ruku ogra\u010dke koje im je Dobri poklonio. \u010citavo ve\u010de su se igrala i zaspala sa njima. Eh , taj Dobri . Uvijek je volio poklanjati i znao radovati one koje voli i one do kojih mu je stalo .<\/p>\n\n\n\n Znala sam tu ulicu , zapravo znala sam sve bjelavske mahale , jo\u0161 od vremena d\u017euguma i razno\u0161enja mlijeka. Bila je odmah iznad Dobri\u010dine ulice. Kada sam do\u0161la do zapisanog broja , kapija mi je bila dobro poznata. Uvijek mi se \u010dinila pomalo samotna i misti\u010dna. Nikad nije bilo nikakve kretnje iza zatvorenij zelenih vrata sa velikim zvekirom. Zidovi oko vrata i dvori\u0161ta su bili od trorednog \u0107erpi\u0107a , sme\u0111e bojenog i visoki . Vo\u0111ena djetinjom radoznalo\u0161\u0107u uvijek sam zavirivala kroz klju\u010daonicu i vidjela samo fragmente oblutaka i raznobojnog cvije\u0107a u avliji.<\/p>\n\n\n\n Pred vratima zastadoh.Bila sam pomalo neodlu\u010dna i uznemirena \u0160ta ako ne uspijem u\u0107i ? \u0160ta ako me sirotica odbaci? No , kao da \u010duh dobro poznati umilni glas kako mi zbori:<\/p>\n\n\n\n -Ni\u0161ta se ne boj. Samo zalupaj. Sve \u0107e biti u redu.<\/p>\n\n\n\n I bilo je.<\/p>\n\n\n\n Zalupah onim manjim zvekirom , koji metalno odjeknu niz ulicu gube\u0107i se u Dobri\u010dinoj ulici , kucaju\u0107i na prozor njegove sobe. Zavjesa na prozoru zatreperi. Izvjesno vrijeme potraja muk. Onda \u010duh kako se ku\u010dna vrata otvaraju. Neravnomjerni , te\u0161ki koraci \u017eenske osobe u nanulama koje nabadaju i klepe\u0107u preko kaldrme, a zveket \u0161tapa im daje takt.<\/p>\n\n\n\n \u010cujem zveckanje klju\u010deva , zvuk metala koji grebe bravu i vrata se polako otvaraju. Tek toliko da proviri prelijepa glavica. Ja se zabezeknuh. Da nisam znala ko sam i \u0161ta sam pomislila bih da sam susrela davno nestalu bliznakinja. Sve isto : i stas i rast , i vrana boja i du\u017eina kose kose i bjelina lica i usne ko tre\u0161nja , bijeli zubi ko niska bisera, dvije rupice u obrazima .Jedino me umjesto mojih tamno sme\u0111ih o\u010diju , ispitiva\u010dki gleda blje\u0161tavo , hipnotiziraju\u0107e, tirkizno zelenilo , \u010dija je beskrajna dubina nagla\u0161avala samosvjesnot.<\/p>\n\n\n\n Zagleda se meni preko ramena, lijevo i desno i onda otovri vrata. Kao daje odahnula:<\/p>\n\n\n\n -Nije tu? Reci , brzo i ukratko \u0161ta ho'\u0161! Nemam ja vremena \u010ditav dan na kapi\u0111iku zjale kom\u0161iluku prodavati.<\/p>\n\n\n\n -\u010cula sam da vam treba pomo\u0107. Meni treba posao , ne\u0107e me niko sa djecom , a ja ih ne mogu ostaviti nikome. Mislim da mo\u017eemo pomo\u0107i jedna drugoj.<\/p>\n\n\n\n -On te poslo i nau\u010dio \u0161ta \u0107e\u0161 re\u0107i.<\/p>\n\n\n\n -Jeste Dobri me poslo i rekao da vam treba opomo\u0107 . i Jo\u0161 je dodao ; samo govori istinu i sve \u0107e biti u redu.<\/p>\n\n\n\n \u2013 A jel\u2019 ti rekao da ti nemam \u010dime platiti.<\/p>\n\n\n\n To mi nije rekao , ali je rekao da vam je du\u017ean mnogo toga i da \u0107e me on pla\u0107ati, da vam se bar malo odu\u017ei.<\/p>\n\n\n\n -Lukav je on i pametan. Zna me dobro. Znala sam da \u0107e izvesti neku bravuru. Tebe mi je poslao, sa dvoje djece. Zna da sam slaba na djecu i nesre\u0107u. Da mi je poslao neku od onih njegovih \u0161mizli i pizdunki, ne bih im ni otvorila. I nije on meni ni\u0161ta du\u017ean . Ili jeste? Ne znam \u2013 moram dobro razmisliti ko je kome du\u017ean.<\/p>\n\n\n\n Otvori \u0161irom vrata :<\/p>\n\n\n\n -Upadajte , \u0161ta \u010dekate?<\/p>\n\n\n\n U\u0111osmo. Djeca se boja\u017eljivo gledaju , kao da se boje \u0161tapa. Ona ih veselo pogleda i baci \u0161tep skoro do trijema.<\/p>\n\n\n\n -Eto , nema vi\u0161e \u0161tapa. Nisam ja zla baka ili ma\u0107eha. Ja sam va\u0161a nova prijateljica i dru\u017ebenica va\u0161e majke. Do\u0111ite da vas zagrlim i poljubim . Lijepi ste mi i \u010disti ko an\u0111eli. Zovite me teta Grdelinka. Uh, te\u0161ko ime . Ne, bolje je teta Lepa.<\/p>\n\n\n\n Djeca me sa nadom poleda\u0161e, ja klimnuh glavom . Oni ipak sa nekom malom strepnjom krenu\u0161e ka krasotici. Ona prvo zagrli dje\u010daka , jer se vidjelo da se on kura\u017ei i za\u0161titni\u010dki ide ispred sestre. Teta Lepa ga nje\u017eno primi za ruke i dugo ga gledala upijaju\u0107i bistre dje\u010dije o\u010di, kao da mu \u017eeli \u010ditati sudbinu iz o\u010diju.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Bi\u0107e\u0161 ti jak dje\u010dak . I samosvjestan- poljubi ga u obraz – \u017delim ti mnogo sre\u0107e.<\/p>\n\n\n\n -A ti ljepoto malena \u0161ta ti \u010deka\u0161. Do\u0111i da te gledam i poljubim te rumene obra\u0161\u0107i\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Djeca kao da namah izgubi\u0161e strah , prihvati\u0161e joj ruke , dje\u010dak lijevu , djevoj\u010dica desnu i zakora\u010di\u0161e u hladovinu trijema natkrivenim lozom. Posjede ih na klupu , ona sjede prekoputa njih u stolicu na ljuljanje Rukom pozva Frku Frkicu :<\/p>\n\n\n\n -Odmah po\u010dinje\u0161 s poslom . Idi u kuhinju sa lijeve je strane hodnika , na stolu je limunada i neki slatki\u0161i. Iznesi nam to i iznesi stolicu za tebe i pravi nam dru\u0161tvo. Kada su se djeca po\u010dastila , znati\u017eelja ih povu\u010de da razgledaju avliju , jer tako ne\u0161to nikada nisu vidjeli. Kao sva lijepo vaspitana djeca nisu pravili nikakve neugodnosti i zijane. Otkrivali su neki davno zaboravljeni svijet koji su ponekad u slikovnicama nazirala.<\/p>\n\n\n\n -Lijepa su ti djeca . prelijepa. I vrlo pristojna, \u010dista i vaspitana. Od tvoje djece nisam ni\u0161ta drugo o\u010dekivala. A ti kako si ti? Kao da te zlo malo zaboravilo.<\/p>\n\n\n\n Htjedoh da je upitam kako me zna i ko joj je pri\u010dao o meni. Ona se tu\u017eno nasmije\u0161i:<\/p>\n\n\n\n -Marija , mogu li te tako zvati. Vidi\u0161 Magdalena , u mahali nema tajni. Samo treba dobro na\u010duliti u\u0161i i na prava vrata pokucati. Ja sam jednom davno , vi\u0161e se ne sje\u0107am kad , kako i za\u0161to zabrljala sa Dobrim i vjerovatno ga dobro povrijedila. On mi nikad nije zamjerio, a ja mu upravo to zamjeram \u2013 njegovu velikodu\u0161nost i pra\u0161tanje. I uvijek sam pratila s kim se dru\u017ei i koja je sa njim. Bez ljubomore i zavisti. Nisam \u017eeljela da ga neka opajdara zgrabi.Tako sam upoznala i tebe. I ne pla\u0161i se. Nikad mi on ni jedne rije\u010di nije progovorio o bilo \u010demu \u0161to nema veze sa mnom. A mahala je i divna i sveznaju\u0107a . I \u010dudna i po\u0161tena . I misaona i pomalo staromodna i stroga. Mora takva biti da bi opstala. A mahala nikad ne \u0161uti . Oslu\u0161kuje i sve pri\u010da , samo je treba dobro i pa\u017eljivo slu\u0161ati. I razabrati istinu izme\u0111u glasina i redova. Ni\u0161ta lo\u0161e nisam \u010dula o tebi.<\/p>\n\n\n\n Nisam znala \u0161ta da joj ka\u017eem . Jo\u0161 uvijek sam veoma malo znala o njoj , a jo\u0161 nisam nau\u010dila da oslu\u0161kujem mahalu. Vremenom , uz Grdelinku sam nau\u010dila mnogo toga. Mnogo vi\u0161e nego sam znala. \u010cak nisam znala ni \u0161ta zna\u010di Grdelinka. Mislila sam da se ruga sama sebi . I jeste , ali na svoj pomalo i\u0161\u010da\u0161en na\u010din. Ljepota koja je u nerazumu poletjela, pa se nagrdila. Poslije sam pro\u010dlitala da je Grdelin dalmatinski naziv za pticu koja se u nas zove \u010de\u0161ljugar ili \u0161tigli\u0107. I da je krhka pti\u010dica prelijepih \u0161arenih perki, divnog izgleda i pjeva.<\/p>\n\n\n\n Prvog dana mi je rekla:<\/p>\n\n\n\n -Majka si , doma\u010dica , a \u010dujem da si radom sebi stvorila rasko\u0161nu ba\u0161tu. Ja sam sebe nagrdila i ne mogu skoro ni\u0161ta raditi . Il me boli ili nemam snage za bilo \u0161ta. Kao \u0161to vidi\u0161 sve je zapu\u0161teno. Tvoja jedina briga je da to dovede\u0161 u red. Sama \u0107e\u0161 odlu\u010divati kako, koliko i kada \u0107e\u0161 raditi. Ja ne\u0107u o tome razmi\u0161ljati, niti imam volje da se petljam u to. Ako se ne pla\u0161i\u0161 da \u0107u lo\u0161e uticati na djecu , ja bi im pravila dru\u0161tvo i zabavljala kad ti bude\u0161 zauzeta.<\/p>\n\n\n\n Jedno vrijeme , primjetila sam , pomalo me podzrivo gledala , boje\u0107i da nisam tu da je \u0161pijuniram. Tu sam bila \u010dista . Niti bih to radila , niti mi je Dobri ikada upitao za bilo \u0161ta osim :<\/p>\n\n\n\n -Kako je ,kako su djeca i kako si ti i treba li ti novaca, dobrice moja?<\/p>\n\n\n\n Ni ona nije pitala za njega. Kad bolje razmislim oni su bili tabu tema jedno za drugo. A opet , osje\u0107ala sam da jedno o drugom znaju sve . I o pro\u0161lim i o sada\u0161njim , a sigurna sam i o budu\u0107im danima. Oni su ro\u0111eni u mahali. \u017divjeli mahalu , osje\u0107ali je i znali je oslu\u0161kivati.<\/p>\n\n\n\n Jedinu asocijaciju koja se odnosila na Dobrog bi izgovorila kada je bila izuzetno tu\u017ena ili kada bi je tijelo i um boljeli:<\/p>\n\n\n\n -Eh Marija , Marija ! Obadvije smo uprskale.ono najljep\u0161e \u0161to nam se u \u017eivotu desilo.<\/p>\n\n\n\n Tada bi okrenula lice zidu i zamolila me.<\/p>\n\n\n\n -Idi sad mila molim te. Umorna sam . Treba mi sna.<\/p>\n\n\n\n Bila je to istina , ali znala sam i da ne \u017eeli da vidim njene suze i o\u010daj.<\/p>\n\n\n\n Vakat se unormalio. Nije vi\u0161e bilo haoti\u010dno.Bila sam dosta energi\u010dnija i opu\u0161tenija , skoro vesela. Djeca su osjetiula promjenu na bolje , pa se vi\u0161e nisu gr\u010devito stiskala uz moje skute. Sa Lepom, koja im je prestala biti teta , a postala im nerazdvojna drugarica u igri , su postali nerazdvojni.Normalno , ona u okviru svojih mogu\u0107nosti. Kao da je \u017eivnula. boja joj se vratila u lice. Od onog prvotnog bacanja , vi\u0161e nikad nije uzela \u0161tap u ruke . To joj je nosilo dodatne muke u pokretima , ali se nije \u017ealila.<\/p>\n\n\n\n Kroz igru , bez naporisanja i naturanja , u\u010dila je djecu vrlo korisnim stvarima . Sin se poku\u0161avao nametnuti kao kolovo\u0111a . Ona mu nije branila , ali se ipak trudila da ne prekora\u010di prag djetinje igre i prije vremena sazrije. Iako je prije godinu dvije izrasla iz pelena , k\u0107erku mi je u\u010dila kako da bude Princeza koja razmi\u0161lja svojom glavom. Djeca su je voljela toliko da je osmjeh neprestano obasjavao lice Grdelinke.<\/p>\n\n\n\n Ponekad bi tra\u017eila moj pogled i nijemo zahvaljivala na milodarjima koje smo joj djeca i ja poklanjali. Nije mi bilo krivo i nisam bila ljubomorna. Ona je radila ono \u0161to ja u svom svom bolu i halu nisam ni znala, ni mogla. Zapravo gledaju\u0107i ih , u\u010dila sam kako se postaje kompletna majka i kako se djeca vole na Stvoriteljov i maj\u010dinski na\u010din.<\/p>\n\n\n\n Istovremeno , ta dru\u017eenja su izbrisala sve nedoumice. Kada je shvatila da joj nisam neprijatelj , da mo\u017ee imati povjerenje u mene , otvorila se, na pomalo neobi\u010dan na\u010dim. Uzela me pod svoje. Nije se nimalo ustru\u010davala da me podu\u010dava i ukazuje mi na nedostatke. Nije bila uvijena i pa\u017eljiva da me ne uvrijedi, kao Dobri ili plahovita i ljuborodna kao Luce. Rekla mi je :<\/p>\n\n\n\n -Divna si i prelijepa \u017eena , ali ima\u0161 falinki . Nisi ti kriva . \u017divot te nije mazio. Nisu primjetne , ali \u0107emo ih ispraviti i oplemeniti. Nemoj se ljutiti , nisam gruba , ali \u017eivot me nau\u010dio da je najbolje istinu govoriti jednostavnim rije\u010dima, bez uvijanja. Kome se svidi u redu je .Taj neko je svjestan i dovoljno inteligentan da shvati da mu \u017eelim dobro . Kome se ne svidi , daleko mu ku\u0107a od mene. Ionako nemam vremena za bacanje , a imam jo\u0161 mnogo posla obaviti.<\/p>\n\n\n\n U neko doba , shvatila sam da je moj boravak kod Grdelinke bilo jedno ugodno dru\u017eenje , u kojem se iznad mojih dnevnih obaveza uzdiglo prijateljstvo i nauk. Tek sada sam postala svjesna koliko malo znam i koliko sam gladna znanje. Ona nije bila nametljiva u mentorstvu. Jedna ogromna soba , koja je zauzimala \u010ditavo potkrovlje bio je njen \u201eocean ti\u0161ine i sna\u201c.<\/p>\n\n\n\n -Bojim se da se jednog dana ne izgubim u ljepotama tvojih Oceana ti\u0161ine i sna.<\/p>\n\n\n\n Ona mu se nesta\u0161no smijala i mazila se , u\u017eivaju\u0107i u tim pohvalama , datih njenom bi\u0107u i tjelu i njenoj biblioteci. Bila je i malo ljubomorna \u0161to je dio zanosa odnijela riznica znanja. No , opra\u0161tala mu je. Bio je savr\u0161en i temeljit u\u010denik . Upijao je i jednu i drugu \u010daroliju , znanje i ljepote koji su mu se neuslovljeno nudili . Bockala ga je da je veliki ponavlja\u010d i da voli ponavljati i utvr\u0111ivati \u201egradivo\u201c , dodaju\u0107i tim rasko\u0161ima svoj potpuni udio. Jendostavno njegov \u201eocean ti\u0161ine i sna\u201c , vremenom postajao je \u010dudesna \u010darolija.<\/p>\n\n\n\n A nije ona prva koja ga je uputila u riznicu znanje. Njena baka ga je uzela i stavila pod svoje pokroviteljstvo godinama prije nego je ona po\u010dela \u017eivjeti kod nje . Unajmila ga je da joj poma\u017ee u avliju i vrtu . <\/p>\n\n\n\n U mahali je to normalno. Djeca po\u010dinju hamaliti najte\u017ee poslove sa devet , deset godina. Socijalizam je mahale skrajnuo u stranu. Nabjedili su je da je zaostala , zatucana, antidr\u017eavna i protivnica promjena, novih tekovina i napretka. <\/p>\n\n\n\n A nije! Znala je to teta Vera. Mahala se samo povukla u sebe , brane\u0107i svoje tekovine i \u010destitost. Niko joj nije mogao oteti vjeru u Boga Jedinog. Nije htjela prihvatiti nauk pogana. I njihov najve\u0107i grijeh i jeres : Nema Boga ; da bogda ih on po zasluzi nagradio.<\/p>\n\n\n\n Oni njima nema Boga. Jes , kako ne ! Da bogda im Bog Silni i Mudri podario nagradu kakvu zaslu\u017euju. On nagra\u0111uje i za \u010dinjenje i za ne\u010dinjenje.<\/p>\n\n\n\n Zbog te anatema se u mahali te\u0161ko se \u017eivjelo. Dr\u017eava ju je osiroma\u0161ila. Otela joj sve \u0161to je imala. Imanja , njive ku\u0107e , ba\u0161te, magaze i dala to gladnoj i neukoj raji . Sirotinji i bijednima koji su za cekin prodali Boga.<\/p>\n\n\n\n Odrasli su te\u0161ko dolazili do bilo kakvog posla. Bilo je vrijeme kada su se bezbo\u017enici trudili da \u0161to vi\u0161e ponize i ugnjetavaju pravovjernike. Tradicija je prije\u010dila da im \u017eene rade. Djeca su se morala boriti za koricu kruha od malih nogu. Odrasli bi ih bacili u svijet i rekli im :<\/p>\n\n\n\n -Borite se i uzmite dio va\u0161ih kola\u010da koje vam je vjekovna bijeda i glad otela.<\/p>\n\n\n\n Tako je i Dobri radio za moju Baku. Ona je bila jedna osamljena , slaba\u0161na starica koja je voljela svoju ku\u010dicu i malo imanje oko nje. Nije to ba\u0161 bila mala ku\u010dica. Imala je dovoljno prstora za \u017eivot velike porodice. Ona je imala sina jedinca , moga oca , doktora, \u010duvenog hirurga koji je \u017eivio odvojene od nje u velikom stanu. Njegova \u017eena nije \u0161mekala starinske nazore svekrve. Njih nije te\u0161ko nabrojati. \u010cast , po\u0161tenje , plemenitost i tradicija.<\/p>\n\n\n\n Dobri ko Dobri. Pa\u017eljiv , nje\u017ean , dobar , vrijedan i poslu\u0161an, bez mnogo rije\u010di je slu\u0161ao sve \u0161to mu se ka\u017ee. Dirnuo je srce usamljene starice i ona ga je zvala i kad joj je trebao i kada nije. Vidjev\u0161i toliku ljepotu i predanost odlu\u010dila je da mu pomogne da uspije u ovom svijetu, koji je alergi\u010dan na iskonsko dobro. Otvorila mu je vrata na\u0161e biblioteke i pustila ga da istra\u017euje.<\/p>\n\n\n\n Takve knji\u017enice u privatnoj ku\u0107i u mahali i \u010dar\u0161iji nije bilo. Zna\u010di ni u gradu. Za jedno jedanaestogodi\u0161nje dijete to je bila knji\u017enica na vrhu babilonske kule. Kad bi zavr\u0161ilo sa poslom , uvijek , bez izuzetka bi rekao:<\/p>\n\n\n\n -Izvinite teta Vera , mogu li sada oti\u0107i po malo znanja.<\/p>\n\n\n\n Mojoj baki se svi\u0111ala njegova pristojnost , jednostavnost i \u017eelja za znanjem. I poticala bi te ulaske u za\u010darani svijet rije\u010di , pri\u010da i bajki . u svijet poetike i mudrosti.<\/p>\n\n\n\n Po\u010desto bi ga zatekla kako ujutro spava sklup\u010dan ispod velikog stola za kojim je, davno nekad sjedio njen upokojeni mu\u017e i uvijek ne\u0161to \u010ditao i pisao. Primjetila je da to dijete radi isto kao i njen mu\u017e. Kao da ga je gladao i upu\u0107ivao da je on sada nasljednik starog bibliotekara i preuzima brigu o knjigama.<\/p>\n\n\n\n Biblioteka je \u017eivnula. Nestalo je pra\u0161ine i pau\u010dine. Police su se blistale. Knjige kao da su se same nudile. I vidjela je da je sve knjige kojima je promjenjeno mjesto , vra\u0107ena na pravu policu. Bio je precizan i ta\u010dan , kao da ga duh moga dede u\u010dio katalogizaciji.<\/p>\n\n\n\n Ja ga nisam vi\u0111ala jer sam subotom dolazila kod bake , i to ne ba\u0161 redovno. Poslije sam saznala da je u porodici Dobrog subota uvijek dan porodi\u010dnog okupljanja. A za moju baku dan je to bio dan odmora od bilo kakvih radova, u ku\u0107i i oko nje.<\/p>\n\n\n\n Poslije iznenadne smrti moga oca baka po\u010dela poboljevati , a ja sam se osje\u0107ala suvi\u0161nom u novoj vezi moje majke koja je zapo\u010dela, a da se seni moga oca nisu ni ohladile.<\/p>\n\n\n\n Sje\u0107a se – mislila je da je superiorna u znanju i iskustvu , ali njegov jednostavni pristup je malo postidio i ona je morala ispo\u010detka sve \u010ditati i u\u010diti , da bi provjerila njegove , opaske i pitanja koja je sam sebi postavljao.<\/p>\n\n\n\n Ona je pripadala jednom u\u017eem akademskom krugu koje je voljelo voditi duge diskusije i polemike o nauci, umjetnosti i svakoj drugoj datosti u okviru savremenog filozofskog i \u017eivotnog trenda. I voljela je pokazivati svoju na\u010ditanost i elokvenciju. On nije bio pevi\u0161e razgovorljiv . Nije se upu\u0161tao u diskusije i rasprave. Postavljao je pitanja , ali nije davao odgovore. On ih je znao. Ali to je bila njegova istina. Neko drugi istu stvar vidi na drugi na\u010din. Pjesni\u010dka sloboda i promatra\u010deva interpretacija je istina svakog subjekta u datim korelacijama .<\/p>\n\n\n\n Kada bi o pro\u0161losti i Dobrom pri\u010dala , lice bi joj poprimilo tako nje\u017ean i blag izraz lica , tako da je njena bjeli\u010dasta ljepota postajala skoro sveta\u010dka. Onda bi joj sjena pre\u0161la preko lica i ona bi se vratila u stvarnost:<\/p>\n\n\n\n -\u010citaj mila , sve pro\u010ditaj . U tom mom i njegovom oceanu ti\u0161ine i sna su skupljena skoro sva najmjerodavnija pisana i slikovna znanja od postanka svijeta do danas. Dok \u010dita\u0161 , pamti i razmi\u0161lja o pro\u010ditanom . pitaj se za\u0161to je ne\u0161to ovako ili onako. Za\u0161to je tako, a ne druga\u010dije. Ako ne\u0161to ne razumije\u0161 , \u010ditaj ponovo. Mo\u017ee\u0161 i mene pitati, ali je ti ne mogu otkrivati istinu. Moja znanje vrijedi samo za mene, odgovaraju mom senzibilitetu i genima. Svojim uplivom te mogu uputiti na pogre\u0161an trag.<\/p>\n\n\n\n \u010citala sam i \u010ditala. Otvorila su mi se neslu\u0107ena prostranstva , koja su \u010dinila da moj um polako postaje jedan skoro potpuno novi univerzum. Bila sam to ja Frka Frkica , nepromjenjena i luckasta : Marija Magdalena , \u017eena koja je nosila svoje te\u0161ko breme. Dani sa Grdelinkom su me oplemenili. Nau\u010dila sam razmi\u0161ljati i shvatala da sve ima smisla. Da je \u017eivot skup ukupnosti svih bi\u0107a u okru\u017eenju , pa i \u0161pire , u kojem svako ima svoju ulogu i reverzibilno djeluje na ostalo.<\/p>\n\n\n\n Nau\u010dila sam da u svijetu mimo na\u0161eg uma postoje iste zakonitosti i uzro\u010dno posljedi\u010dne relacije. Shvatila sam da da moj bol i moje nesre\u0107e nisu usamljene. Po\u010dev\u0161i od Eve i njenih k\u0107eri sve do Grdelinke i mene. \u0160to je \u010dovjek neukiji i manje svjetlosan ,to mu se njegovie traume i nesre\u0107e \u010dine ve\u0107im i neprebolnijim. Nikad me Grdelinka nije upu\u010divala \u0161ta \u0107u ili kojim \u0107u redom \u010ditati. Nekad bi smo se o\u010de\u0161ali o nekoj temi i naj\u010de\u0161\u0107e bi Dobrog uveli u na\u0161e razgovore. Kao da je on jo\u0161 uvijek bio dio tog njihovog oceana ti\u0161ine i sna, koji je ponovo o\u017eivio u tro\u0161noj ku\u010dici u cvije\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Grdelinka , djeca i ja smo procvjetali. Ku\u0107ica je bila na\u0161a oaza mira. Ja sam je , uz pomo\u0107 Grdelinke o\u017eivjela, sredila , i vratila joj sjaj iz vremena njenog djetinjstva. \u010cesto sam vidjela suze radosnice u njenim o\u010dima i onaj blagi djetinji pogled , koji ka\u017ee da je ona samo dijete ispunjeno sre\u0107om i ljubavlju. Priznala mi je da je sve okolo nas podsje\u0107a na dane kada je Dobri bio skoro dijete i kada je bila najsretnija u \u017eivotu. Tako je i on ure\u0111ivao i sre\u0111ivao avliju i ku\u010dicu .<\/p>\n\n\n\n I meni se javi jedna pakosna crtica i ne znam za\u0161to ote mi se:<\/p>\n\n\n\n -I tebe Grdelinka moja. Oprosti izletilo mi.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Nema veze . ne ljuitm se . istina je . Sve je li\u010dilo na bajku , a ja to nisam znala cijeniti. Mislila sam \u2013 jo\u0161 je dijete. Romanti\u010dno i zaljubljeno, ali samo dijete. Nisma ga \u017eeljela prljati i vezivati. A on me tako tu\u017eno gledao , kao dijete koje ka\u017enjavaju i otimaju mu ne\u0161to iz ustiju , a ono ne zna za\u0161to.<\/p>\n\n\n\n \u2013 I meni je po\u010desto nalikovao na dijete koje ne zna \u0161ta \u0107e sa mnom i \u0161ta \u0107e sa nama!<\/p>\n\n\n\n -On dijete ? Hajd , recimo u pravu si. Ali on nikada nije bio dijete. \u010cini se od kako se rodio A opet, uvijek \u0107e ostati dijete. Ne volim mistiku i nadnaravno , ali on kao nije sa ovog svijeta. Ponekad me strah od njega , ali jo\u0161 ve\u0107i strah za njega. Ljudi ga lome . Mu\u0161karci pogotovo. Ne njega direktno , on ih zaobilazi i vje\u0161to manipuli\u0161e sa njima. Ali mu\u0161karci \u010dine zlo \u017eenama i djeci. I nejakima. A to on ne mo\u017ee podnijeti. I zato je tako pun ljubavi i nje\u017enosti prema \u017eenama . I djeci\u2026 I moli se Bogu. To mu jedino preostaje. On poma\u017ee koliko mo\u017ee , ali zna da je to nedovoljno. No , to \u0161to on radi zarobljava zauvijek. I javlja se zahvalnost za ono \u0161to \u010dini , ali i ljutnja \u0161to se ne bori za sebe , da sa\u010duva ono \u0161to ima.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Mo\u017eda ga strah da se potpuno preda ili jednostavno nije od jedne \u017eene- usudim se izvaliti ne\u0161to \u0161to mi ponekad okupira misli.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Mislim da nije to. Koliko znam nikad se nije priklonio drugoj \u017eeni dok onoj prethodnoj nije dao sve \u0161to je mogao i \u0161to je ona \u017eeljela uzeti. Prije \u0107e biti svjesnost da se protiv sudbine ne mo\u017ee niko boriti. \u010cak se uplivom ili insistiranjem sve mo\u017ee zakomplikovati. No, manimo se Dobrog. Njemu je kako mu je , a i nama. I ako \u0107emo biti iskrene njegov ocean ti\u0161ine i sna svima dobro do\u0111e. Insan se malo odmori i opusti. U\u017eiva u jednosatvnim stvarima . \u017divi dan za danom i usporeno. Vidi ra\u0111anje i zalazak sunca i pojavu mjeseca. \u010cuje \u0161um rijeke i ptica let. Radosna dje\u010dija graja miluje i nje\u017ei na\u0161e du\u0161e . Ljubav duboko zapretena u nama nikad ne\u0107e nestati i razlijeva se svuda oko nas.<\/p>\n\n\n\n -\u017divot je zaista prelijep , zar ne malena?<\/p>\n\n\n\n Gledaju\u0107i veselu djecu , preporo\u0111enu Grdelinku i osje\u0107aju\u0107i ljepotu i miris ove oaze ljubavi , potaknuta poznatim rije\u010dima i istinitosti konstatacije po\u010dnem plakati. I dok se suze lomataju niz lice , shvatam da sam mnoge prelijepe stvari propustila jer im se nisam znala radovati. I za ove suze milosrdnice , za ljepotu ovih mjeseci i moje odrastanje kriv je Dobri.<\/p>\n\n\n\n Da , zaista u\u010de\u0107i i dru\u017ee\u0107i se u bajkovitom okoli\u0161u , po\u010dela sam razmi\u0161ljati na jedan sasvim drugi na\u010din , sazrijevati i odrastati .<\/p>\n\n\n\n Bo\u017ee milosti i ljubavi , hvala Ti.<\/p>\n\n\n\n Pro\u0111e godina , dvije , tri\u2026 Tihu idilu je poremetila vijest da Dobri ide na operaciju neke izrasline na jeziku. On se pravio nehajan i govorio da je to neki nebitni benigni tumor. Mahalom je kru\u017eila pri\u010da da je melanom. Mahala\u0161i to nisu mogli prihvatiti. Bili su utu\u010deni. Ali nisu se predavali.<\/p>\n\n\n\n Kada je Dobri oti\u0161ao na maksilofacijalnu hirurgiju radi ekstrakcije neprirodne izrasline , mahala\u0161i , njegovi drugovi su smislili plan. Nisu mu htjeli dozvoliti da se bez njih uvali u bulumentu prelijepih sestara , me\u0111u kojima je bilo i \u010dasnih , a sve , odreda su bile milosrdne.<\/p>\n\n\n\n U stvari pravi razlog je bio druga\u010diji. Nisu mogli zamisliti da Dobri ode na vi\u0161i nivo , a da oni ne zamuhuraju fe\u0161tu svojim prisustvom . Odjednom , iz \u010dista mira ,svi su se razboljeli . I vi\u0111u \u010duda i jada , prava pravcata epidemija. Svi su imali istu boljku :<\/p>\n\n\n\n -Lat .Dg.Papilloma linguae<\/p>\n\n\n\n Grdelinka i ja smo se i pored svog strahovanja za Dobrog morali smijati mahnitovima i njihovim budalesanjima. Dobro upu\u0107eni , podzemni mahalski sos sistem je obznanio da su nezapam\u0107ena fe\u0161ta i cirkus trajali skoro deset dana. Ono , da budemo precizni ; deset dana i devet no\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Kako nenadano do\u0161la epidemija Papilloma linguae je preko no\u0107i o'\u0161la . Da li je misterioznom izlije\u0107enju kumovala nesebi\u010dna i stru\u010dna skrb elitnog tima medicinskih sestara ili su mahala\u0161i skontali da je vrijeme da se otrgnu opijaju\u0107em zagrljaju pokroviteljki; niko ne zna. Nu , u svakom slu\u010daju nogatrans je do\u0161ao na vakat , jer je bilo krajnje vrijeme za osvje\u0161\u0107enje i energi\u010dne ekstraktilne reakcije prvotno zbunjenih dotura .<\/p>\n\n\n\n I svi su dobro pro\u0161li. Osim Dobrog; naravno .Niko nije ni rikno , crko ni krepo , a sukladno tome ni odavrije\u010dio. Jedino je Dobri , po obi\u010daju naj..grabusio . Da li iz puke osvete ili iz potrebe jedan primarijus , mo\u0161te misliti Dobri\u010din bliski rod , uz asistenciju sedam sestara uradio mu je operativni tretman u smislu ekscizije oralnog skvamoznog papiloma (OSP) odnosno benigne proliferacije slojevitog skvamoznog epitela, koja rezultira papilarnom ili verukoznom egzofitnom masom.<\/p>\n\n\n\n Kako Deba re\u010de , ono po mahalski:<\/p>\n\n\n\n -Dr.mr.pr.fr.sc.Prim . Vrani\u0107 je na Dobri\u010dinom jeziku uradio postupak Kireta\u017ee (prema franc. curetage \u2013 struganje) i otfikario bezgre\u0161no za\u010detu, mitsku izraslinu na jeziku .<\/p>\n\n\n\n Tih dana , u toj frtutmi i stampedanju , ni\u010dim izazvan zagubio se jedan prelijepi , nestvarni san. Ne i izbrisao.<\/p>\n\n\n\n Deba je morao priznati da je on mahali proturio baju da Dobri ima melanom , jer se u njemu ni\u0161ta nije moglo zadr\u017eati na duge staze. Njegova iskrenost ima veza sa sistemom usta i zadnjica , ali ne u smislu funkcije probavnog trakta. To je bila osveta Dobrom \u0161to se u traganju za Lucom udaljio od konzilija , a i prilika da se mahala\u0161i skupe na \u201eopro\u0161tajnu\u201c fe\u0161tu <\/p>\n\n\n\n Kako nije volio da ikome bude dosadno , ponajmanje njemu samom , a mrzio je da se ni\u0161ta ne de\u0161ava , po izlasku sa maksilofacijale mahalom je pro\u0161irio drugu novost.Ne zna kako , ali Dobri je priheftao papilome lingve na jezik , samo da bi manje pri\u010dao. Da ne bi morao obja\u0161njavatikako je Kosara umrla,za\u0161to se Fraka udala,Grdelinka heknula sa drugog sprata, Luce zaredila i oti\u0161la od njega , i da zaista ne zna gdje su se sve izgubile.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eete misliti kako se Deba zabezeknuo kada je na maksilofacijali ugledao kako \u010dasna sestra Luce i Dobri u doktorskoj sobi sjede i tu\u017eno se , bez dodira gledaju i \u0107ute. Tad mu jo\u0161 nije mu bilo jasno : da li je Dobri natakario papilom radi Luce , ili je Luca postala \u010dasna medicinska sestra da bi ga mogla lije\u010diti. A mere bit da bidne da su tu dobri duhovi zvani Erosi imali posla .<\/p>\n\n\n\n Sva\u0161ta u Bo\u017eijoj ba\u0161ti konta Deba. Njega nikad ni\u0161ta nije moglo iznenaditi , i za sve je imao odgovor i takar. Ali ovi put je osta bez teksta i sa strahom klimao glavom:<\/p>\n\n\n\n -Ovo ne\u0107e iza\u0107i na Dobro !<\/p>\n\n\n\n I nije . Ali otom potom , u nekom drugom zemanu koji se , mo\u017eda , mimoilazi sa ovom pri\u010dom.<\/p>\n\n\n\n Nekako o tim de\u0161avanjim , primjetila sam da Grdelinka nikako nije dobro. Vidjelo se na njoj . Bolovi su postajali ja\u010di , ona ih nije ubla\u017eavala lijekovima. Trpila je bol kao neku milosrdnu pokoru. Ujutro bi ustajala neispavana i manje bistrog senzorja. Dugo joj je trebalo da shvati da je jo\u0161 uvijek na dunjaluku i da se ra\u0111a novi dan. Kada bi se pribrala , pravila bi se da je sve u redu. Za nevjerovati , njena ljepota ni jednog momenta nije venula , niti je popu\u0161tala. Samo je postajala jo\u0161 svjetlija , skoro prozra\u010dna.<\/p>\n\n\n\n Morala sam joj pomagati da se presvu\u010de i uredi do pristojnosti. Brzo se umarala i mnogo je spavala. Kao da joj je san pomagao da zaboravi bol i bol.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 jedan znak mi je govorio da nije dobro i da joj se bli\u017ei kraj. Sve \u010de\u0161\u0107e se sje\u0107ala Dobrog i prizivala ga , mje\u0161aju\u0107i snove s javom.<\/p>\n\n\n\n Tako , jednom iznebuha , tihim glasom progovori. Nisam bila sigurna govori li meni ili sebi , ali rije\u010di drhte\u0107i zatitra\u0161e sobom :<\/p>\n\n\n\n -U mahali kru\u017ee pri\u010de budnih , da me je on godinama poku\u0161avao spa\u0161avati od karanluka , a da sam ga je tjerala \u0161to dalje od sebe , tako \u0161to bi ga svaki put povrijedila , za malo ubila ili osakatila. A nisam ! Bar ne sa namjerom . Nikoga ja ne bih namjerno mogla povrijediti ili ne daj Bo\u017ee ubiti. Njega ponajmanje . Samo sam ga \u017eeljela kazniti da i njega bar malo fizi\u010dki boli moj nerazum, jer za nerazum je potrebno dvoje. Svetila sam se \u0161to me pustio da odem od njega.<\/p>\n\n\n\n Kada sam letjela sa drugog sprata nisam bila ni blizu njega. On se ispru\u017eenim rukama sam podmetnuo da me spase. Glupan ! Mogla sam ga ubiti . Spasio me , sebe zamalo ubio , a ja sam postala sirotica i Grdelinke.<\/p>\n\n\n\n Ovo tijelo vi\u0161e nije sasvim moje i sa ovog svijeta . Njegovo je . On ga je volio , mirisao , milovao , u\u017eivao u njemu, obljubljivao. I ono ne vene niti stari. Niti \u0107e! Jer ja sam , uvijek za uvijek , njegova krasotica.<\/p>\n\n\n\n \u010ce\u017enja me mori . Strast me mori . Ljubav me mori. Du\u0161a me boli. Ne mogu nikako ugasiti svoje \u017eelje i ljubav , a ne smijem ga zvati. I ne \u017eelim . Uni\u0161tila bih oboje , a mo\u017eda jo\u0161 neku nevinu du\u0161u. I ho\u0107u da mi bude kazna , \u0161to sam pobjegla od njega. Slaba je utjeha : morala sam ! Radi njega , njegove mladosti , njegove dobrote i nevinosti.<\/p>\n\n\n\n Onu ve\u010de kad sam ga skoro ubila , napokon sam shvatila dubinu i nevinost njegove ljubavi i njegovu bit. On se nije mogao predati drugoj i voljeti je , dok onoj prethodnoj nije dao ili poku\u0161ao dati sve i vi\u0161e od toga.<\/p>\n\n\n\n Poslije toga nikad vi\u0161e nisam po\u017eeljela da moje tijelo itko takne ili gleda. Moje tijelo je postalo sveti\u0161te na\u0161e ljubavi. U njemu su , obavijeni tamjanom \u010dudore\u0111a , obitavali svi na\u0161i dodiri , \u0107e\u017enje , zanosi , uspomene i ljubav . \u017deljela sam da taj moj , skoro smrtni dodir i sva ona ljubav koju sam u tom trenu osjetila ostanu ono \u0161to \u0107e me hraniti u danima samo\u0107e , koji su skokom postali neumitnost.<\/p>\n\n\n\n A onda bi zastala , svjesna da govori naglas , niz lice bi joj klizile suze . Nije ih brisala. Vidjela bi da ja \u0161irim o\u010di jer i mene mu\u010de iste boli i ista razdiranja. Shvatala je da je njena bol samo njena i da nema nikakve veze sa mojom: Jednog dana u predve\u010derje mi sa osmjehom i \u017eivo\u0161\u0107u , koji nisu slutili dobro , re\u010de , zapravo zamoli:<\/p>\n\n\n\n -Mislim da je do\u0161lo vrijeme da ja i Dobri zakopamo sve na\u0161e tu\u017ene aveti pro\u0161losti. Molim te dovedi mi ga , \u0161to prije . I uredi me najbolje \u0161to umije\u0161. Molim te oprosti mi . I hvala ti.<\/p>\n\n\n\n Uredila sam je .Okrenula joj lice tako da se ne primjeti njena neprimjetna pereza facijalis. Zaista je izgledala kao u najboljim danima ; kao ljepotica iz najtananije bajke. Umorila se i zaspala. Ja sam se na brzinu presvukla , djecu za ruke uzela i pravac stotinjak metara ni\u017ee do Dobrog.<\/p>\n\n\n\n On me \u010dekao na vratima. Sre\u0111en kao da ide na vlastito vjen\u010danje. Nije bio tu\u017ean . U ruci su mu bile ljubi\u010dice. \u010cudila sam se . On nije volio da se cvje\u0107e bere.<\/p>\n\n\n\n -Malena , uvijek ima izuzetaka kada se neke norme moraju bar na tren zaboraviti!<\/p>\n\n\n\n Hrabro , bez ustru\u010davanja uzela sam ga ispod desne ruke. On se nije bunio . Samo je veselo slegnuo ramenima i pogledao me malo tu\u017eno. I on i ja smo slobodnim rukama uzeli djecu za ruke. Ja sina , on moju k\u0107erkicu. Neki neupu\u0107eni posmatra\u010d bi pomislio :<\/p>\n\n\n\n \u2013 Vidi \u010diste , lijepe i predane porodice!<\/p>\n\n\n\n Tiho u\u0111osmo. Odvedoh ga do njene sobe. Ona je spavala. Bila je tako smirena i opu\u0161tena kao da je neku ogromnu brigu prebacila preko mora , na neko daleko pusto ostrvo , bez mogu\u0107nosti da joj se vrati. Blistala je onom nedosti\u017enom svjetlo\u0161\u0107u an\u0111ela i bi\u0107a koja su sve tajne saznale i vi\u0161e im nije mjesto na ovoj prolaznoj \u010dekaonici.<\/p>\n\n\n\n On kleknu pored kreveta , ti\u0161e od najti\u0161eg , Polo\u017ei joj ljubi\u010dice uz uzglavlje . Gleda u nju . Ne trep\u0107e. Znam da se moli , jer \u010dujem meni strane rije\u010d , iako on skoro ne otvara usta :<\/p>\n\n\n\n \u2013 Bismill\u0101hi-r-rahm\u0101ni-r-rah\u012bm…<\/p>\n\n\n\n A onda kao da se sjeti da sam ja tu , progovori tu molitvu da je ja razumijem:<\/p>\n\n\n\n -U ime Boga, Sveop\u0107eg Dobro\u010dinitelja , Milostivog\u2026<\/p>\n\n\n\n Bilo mi je malo \u010dudno. Nisam znala da Dobri ima te molitve u sebi . Kasnije sam nau\u010dila da svaki prvovjernik pominjanjem Boga po\u010dinje novi dan , svako novo poglavlje , svako novo \u010dak i najsitnije de\u0161avanje u svom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n \u010cujem i rije\u010d :<\/p>\n\n\n\n -Amin !<\/p>\n\n\n\n Ali to ne izgovara on , ve\u0107 Grdelinka koja se u tom momentu na tren budi i ponovo usni.<\/p>\n\n\n\n Ne znam , neka uzvi\u0161ena ljepota me ganu i ja glupavo pomislih:<\/p>\n\n\n\n -Joj , \u010dudnog li skupa , jo\u0161 nam samo neki Kerubin ili Mojisjeva Zlata fali . -reko bi Deba. <\/p>\n\n\n\n Sakrijem misao , jer sam nau\u010dila da mahala\u0161i skoro uvijek pogode \u0161ta drugi misli. Moja misao kao da nanovo probudi uspavanu ljepotu :<\/p>\n\n\n\n -Dobro mi do\u0161ao ljubljeni moj! Oprosti mi \u0161to sam zaspala . Malo sam umorna. Pri\u010daj mi o ljubavi. Pri\u010daj mi o danima kada su an\u0111eli hodali zemljom , a zaljubljeni bila djeca koja \u017eele samo da se vole , igraju i ljube. Pri\u010daj mi kako se dvoje vole i zauvijek \u017eive sretno. Pri\u010daj mi kao da se nikada rastali nismo<\/p>\n\n\n\n I on joj je pri\u010dao. Gledao je radosnim i nje\u017enim pogledom punim ljubavi i \u010de\u017enje . I pri\u010dao \u2026 <\/p>\n\n\n\n Pri\u010dao joj je \u010detrdeset dana i no\u0107i , skoro bez prestanka. Pri\u010dao i dr\u017eao joj ruku . Ponekad bi je poljubio , u usne , u kosu , u obraz , jedva \u010dujnim lahorcem da je ne probudi. Glavu prislanjao na grudi da \u010duje kako di\u0161e. Znao je koliko je umorna.<\/p>\n\n\n\n Oplemenjene rije\u010di su se nizale u \u0111erdan nasvjetlucavijih dragulja , svjedoka jedne divne pro\u0161losti , jednog sna , jednoj bajci koja je \u017eivi i miluje dvoje mladih . Bajka koja se nikada ne\u0107e mo\u0107i izbrisati i bi\u0107e zapisana u vje\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n -Bila jedna ku\u010dica u cvije\u0107u .<\/p>\n\n\n\n U ku\u010dici \u017eivjelo dvoje mladih . I ljubav vje\u010dna . Godinama .<\/p>\n\n\n\n Ku\u010dica svjetlo\u0161\u0107u i mirisima cvije\u0107a obasjana , dozivala je cvrkut ptica , sutone i svitanja. Strast , milovanja , ljubav , dodiri , poniranja i uzleti obavijeni \u010de\u017enjom i bolom ljepote , sve su pretvorili u jedan tren, bez pro\u0161losti i budu\u0107nosti. Ona i on , dje\u010dak i djevoj\u010dica i beskona\u010dnost. Ona i on , djevojka i mladi\u0107 i vje\u010dnost. Ona i on , mu\u017e i \u017eena i iskon.<\/p>\n\n\n\n Nisu smjeli stati. Nisu smjeli jedan jedini poljubac presko\u010diti. Nisu \u017eeljeli jecaje predavanja kriti. Smijali se i plakali. Znali su ;ovoliko sre\u0107e i ljepote ne sluti na dobro.Gr\u010devito su se zbijali u jedno klupko , u jedno bi\u0107e , da ih ni\u0161ta ne rastavi.<\/p>\n\n\n\n I bi kao \u0161to stari ka\u017eu :<\/p>\n\n\n\n -Sve ima svoj po\u010detak i kraj?<\/p>\n\n\n\n Niotkud , ni\u010dim izazvan dunu stra\u0161an vjetar. Nadvi\u0161e se crni, zlokobni oblaci. Zapada velika ki\u0161a. Zavlada tama. Dvoje mladih usnu\u0161e i razdvoji\u0161e se. Devet godina je vladao nerazum i mrak. Devete godine smilova\u0161e se Su\u0111aje . Dvoje mladih su svoje grijehe molitvom , pokorom i dobrotom iskupili.<\/p>\n\n\n\n I evo njega , na koljenima kle\u010di i prsten zlatni na \u010detvrti prst njene lijeve ruke stavlja , da vena amoris srcem , a sve\u0161teno lice u bijeloj mantiji svetom knjigom u ruci , svjedo\u010di njihovom zavjetu.<\/p>\n\n\n\n Prelijepa nevjesta sva u bijelom otvara o\u010di , pridigne se , ljubi ga i izusti:<\/p>\n\n\n\n -Lijep dan i divan prsten , ljubljeni moj. Hvala ti .Volim te . I da , svim srcem te uzimam za mu\u017ea.<\/p>\n\n\n\n I zatvori o\u010di .<\/p>\n\n\n\n Sve\u0161teno lice izgovori : Amin , ostalo znate i u \u017eurbi ode .<\/p>\n\n\n\n Ona jo\u0161 jednom otvara o\u010di . Uh , koliko je neodoljive ljepote , radosti , \u010de\u017enje i nje\u017enosti bilo u tim prelijepim svjetlucavim o\u010dima boje tirkiza. Zovnu ga rukom. \u010ceka ga .<\/p>\n\n\n\n On se izu , le\u017ee kraj nje . Normalno sa lijeve strane. Okrenu je sebi , \u010dvrsto je zagrli i ljubi . Ona mu uzvra\u0107a. Ljubavni\u010dki poljubac . Dug , nje\u017ean , strastven , malo gr\u010devit. Znaju znanje i znanje . Poslijednji je.<\/p>\n\n\n\n Osje\u0107aju\u0107i da ostaje bez daha , on se odvoji od nje . Prime se za ruke, ponovo spojene za \u017eivota. Lijeva u desnoj , desna u lijevoj. Jedno srce i jedna du\u0161a svjetlo\u0161\u0107u iskre.<\/p>\n\n\n\n Ona ne povrati dah i prestade disati. Tek tako , kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.<\/p>\n\n\n\n On je i dalje dr\u017ei za ruke. Zna da je jo\u0161 tu i \u010duje ga . I pri\u010da joj:<\/p>\n\n\n\n -Bila jedna djevu\u0161ka bajna . Zvali su je Marija Magdalena sjajna. Na ovome svijetu nije bilo ni\u0161ta ljep\u0161e od Krasotice te.Voljela je nebo , slobodu i djevi\u010danske ljubi\u010dice i oni nju. I mene sretnika . O\u010daran ljepotom njenom , sa njom sam snivao najljep\u0161e snove i evo nudim joj svijet na dlanu.<\/p>\n\n\n\n Tugo moja , ona mu ne odgovara.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim ,jedna prelijepa grdelinka izmili iz grudi njene vjen\u010danice , nje\u017eno se pope na njegovo lijevo rame , primi\u0107e mu se usnama ,nesta\u0161no ih kljunom dodiruje i kroz otvoren prozor prhnu ka nebu.<\/p>\n\n\n\n Marija Magdalena Grdelinka, Krasotica i Sirotica je imala trideset jednu godinu kada je Bo\u017eijom Milo\u0161\u0107u uznesena na nebo .<\/p>\n\n\n\n Dobri je imao dvadeset sedam godina kada je u jednom sretnom , svjetlosnom jesenjem danu postao voljeni mu\u017e i udovac.<\/p>\n\n\n\n Tako nas \u010dudesna sudba raduje i tuguje . I lije\u010di rane.<\/p>\n\n\n\n Uf! Jes kako ne ?- hulili bi skeptici.<\/p>\n\n\n\n Ovih nekoliko godina kod Magdalene su napravile veliku prekretnicu u mom \u017eivotu. Na bolje i na gore. U svakom slu\u010daju nisam lo\u0161e pro\u0161la. Mu\u017eu smo nedostajali , i djeca i ja.Rijetko nas je vi\u0111ao , pogotovo zadnjih godinu dana , jer sam zbog pogor\u0161anja Grdelinkinog zdravlja rijetko i\u0161li ku\u0107i .A iskreno , nije mi se i\u0161lo u dom u kome nema ljubavi i topline , u kome me sve podsje\u0107a na bol.<\/p>\n\n\n\n Mu\u017e kao da se promjenio. Nije i\u0161ao u kafane. Nije se opijao. Vodio je ku\u0107anske i ba\u0161tenske poslove kao da mu je to jedina briga u \u017eivotu. Dok smo se dru\u017eili , igrali i u\u010dili sa Lepom primje\u0107ivali smo promjene u ku\u0107i .I bilo je vrijeme, ali\u2026<\/p>\n\n\n\n Namje\u0161taj iz Mitinog vakta se zbog neodr\u017eavanja pohabao i propao. Moj mu\u017e je komad po komad mjenjao . Stari izbacivao , novi ubacivao.Kada smo se definitivno i kona\u010dno vratili ku\u0107i poslije Magdaleninog usnu\u0107a, namje\u0161taj je bio skroz promijenjen.<\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost u krivoj zamjeni. Ovaj novi je bio jeftin , ki\u010derski i od lo\u0161eg materijala. I djeca i ja smo \u017ealili za udobno\u0161\u0107u Grdelinkinog starinskog namje\u0161taja. \u010cak nam je nedostajala masivnost i jednostavnost Mitinog izbora.No, \u0161utjeli smo i navikavali se.<\/p>\n\n\n\n I ja i djeca smo zazirali od mu\u017ea.Nikad nismo bili bliski , a ovaj odlazak od ku\u0107e nas je jo\u0161 vi\u0161e udaljio. U domu , kao i prije nije bilo spontanosti ni radosti. Djeca i ja smo bili jedan svijet , a mu\u017e drugi. Mi smo rasli , u\u010dili i napredovali . Mu\u017e je stagnirao i zaostajao u Mitinom i o\u010devom vremenu i sjeni njihovih nedjela.<\/p>\n\n\n\n Odnosi se nisu promjenili. On je jedno vrijeme , ponovo poku\u0161avao da mi se pribli\u017ei. Ja sam bila uko\u010dena i hladna.Nikako nisam njegovog oca izbaciti iz glave . Znam , gre\u0161ka lo\u0161ih odnosa je bila do mene. A vjerujem da je i njegovoj glavi bila blokada , iako se svim silama trudio da mi udovolji, jer sigurna sam volio me do fascinacije.<\/p>\n\n\n\n On bio tipi\u010dni provincijalac , malo drvenastog mozga , skoro neobrazovan , prosje\u010dne vanj\u0161tine i romanti\u010dan ko krampa.U su\u0161tini bio je veoma dobro bi\u0107e. I takav o\u017eenio je prelijepu Sarajku , vrckavu , elokventnu i samosvjesnu. No,to je bila njihova druga neprebolna ta\u010dka.Nismo imali o \u010demu razgovarati.<\/p>\n\n\n\n Mene je jo\u0161 progonila ljubav prema Dobrom . Mu\u017e za nju nikad nije saznao.Nisam \u017eeljela mje\u0161ati svetost svoje ljubavi i gorku vezu osu\u0111enu na propast. Instinktom primitivca on je osjetio da osim njegovog oca i njegovog smaknu\u0107a , prisilne udaje i Mitinog bauka , ima jo\u0161 ne\u0161to \u0161to mu krijem.<\/p>\n\n\n\n Polako se sve vra\u0107alo na ono staro . Normalno to je lo\u0161e; i to nije bilo sasvim normalno. Moje obrazovanje kod Grdelinke mi je dalo jednu novu vrlo \u0161iroku intelektualno notu i on je uvidio da se jaz me\u0111u njima produbio na njegovu \u0161tetu.<\/p>\n\n\n\n Kada je Marija Magdalena sahranjena Dobri mi je dao klju\u010deve ku\u010dice u cvije\u0107u:<\/p>\n\n\n\n \u2013 Marija Magdalena je meni dala ovla\u0161tenje da se brinem o ku\u0107i i oku\u0107nici i raspola\u017eem sa njom. Jedini uslov je da ti ima\u0161 neogrni\u010deni i bespogovorni pristup biblioteci . \u017deli da nastavi\u0161 sa u\u010denjem i obrazovanjem.Da neometana ima\u0161 svoj Ocean ti\u0161ine i sna. Postigla si mnogo , i u Grdelinkino ime te molim nemoj nikada ubiti tu glad za znanjem , \u0161ta god se desilo.<\/p>\n\n\n\n Sin se sve vi\u0161e priklanjao ocu .Vo\u0111en instiktom edipovog kompleksa vidio je kako blejim u Dobrog , iako sam to poku\u0161avala zatomiti. Bilo mi je \u017eao , jer izme\u0111u Dobrog i mene nije bilo ni\u0161ta i ne smije biti . U braku sam . I ja kao i on po\u0161tujem svetost braka, bez obzira kakav on bio.A i buntovnost pubertet je imao udjela u sinovljevom rasu\u0111ivanju.<\/p>\n\n\n\n Vremenom sam subotom po\u010dela odlaziti Magdaleninoj ku\u0107i. Znala sam da Dobri subote posve\u0107uje obitelji. K\u0107erku sam vodila sa sobom. Sin nikada nije i\u0161ao sa nama , ali je vo\u0111en mu\u0161kom ljubomorom znao nenajavljeno banuti. Meni je bilo svejedno . Nisam radila ni\u0161ta lo\u0161e , ni javno , ni skriveno. I nau\u010dila sam :<\/p>\n\n\n\n -\u0160utnja je zakon! \u0160to manje pri\u010de i obja\u0161njava\u0161nja, to je manje prostora za neuka i neprimjerena pitanja i neumjesna zaklju\u010divanja.<\/p>\n\n\n\n K\u0107erka je cvjetala i rasla. I marljivo u\u010dila. Bila je veoma radoznala i \u017eeljna znanja. Na majku. Postale smo prijateljice. Kada je molila da joj pomognem u njenom neshva\u0107anju te\u017eih zadataka, zvala me mama Marija.Meni je srce raslo ko Mongolfijeov balon, a srce bubalo ko zvona svetosavske crkve na Jurjevo. Nas dvije smo zaista u\u017eivale u miru i ti\u0161ini na\u0161eg Oceana.<\/p>\n\n\n\n Iako sam nevoljko prihvatila klju\u010deve, jer su nosili ogromnu obavezu , bilo mi je drago zbog ogromnog povjerenja i nade kojeg su Grdelinka i Dobri imali i polagali u mene.Kasnije \u0107e se ispostaviti da je to bila spasonosna odluka za mene i djecu i na\u0161u budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n Mu\u017e je opet po\u010deo piti i izostajati. Ponekad ne dolaziti ku\u0107i. Nije imao ljubavnicu. Osjetila bih to. Radio je ne\u0161to gore. Po\u010deo je kockati.Nesre\u0111en bra\u010dni \u017eivot vodi alkoholu. Alkohol u meanu. U meani ima\u0161 dva izbora: \u017eenske ili kocka. I jedno i drugo je jazuk , veliki belaj i ogromni tro\u0161ak.<\/p>\n\n\n\n Gubio je posao za poslom. Ali uvijek je uspijevao da na\u0111e novi. Kasnije , kada se Luce ve\u010d upokojila , a Dobri bio tek dobri duh kojeg sam rijetko vi\u0111ala , nau\u010dila sam da \u010ditam jezik mahale. Saznala sam da su mu Luce i Dobri svaki put, kada bi jedan izgubio ,na\u0161li novi posao . Preko povjerljivih posrednika , da niko ne zna za njihovo dobro\u010dinstvo i uplitanje.<\/p>\n\n\n\n Usukao se i u\u017eutio, Postao je neuredan.Silila sam ga da se upristoji. Jo\u0161 uvijek sam imala koliku toliku kontrolu nad njim.Povremeno bi se primirio, ali slast kocke je bila ja\u010da i ponovo bi se vratio novom poroku. \u010cak mi se \u010dini da je u tom zlu niklo jedno dobro. Manje je pio. Vjerovatno zato \u0161to je redovno gubio i nije imao novaca za velika opijanja.<\/p>\n\n\n\n Ali jedno zlo nikada ne isklju\u010duje drugo . I onda krene lavina. U jednoj raciji uhapsili su ga i zatvorili , zajedno sa grupom koja je dijelila strast prema krivi\u010dnoj kocki. Svi su osu\u0111eni na zatvorska kazne. On je dobio najmanje. \u0160est mjeseci. Bio mu je to prvi prekr\u0161aj , a mislim da je i Luce povukla neke veze.<\/p>\n\n\n\n No,to nije sve. Dugovao je jako mnogo novca na sve strane. Normalno da su vjerovnici mene pritisli. U prvi mah bila sam izbezumljena i raspame\u0107ena. Onda sam se sabrala. Znala sam \u0161ta mi je raditi.<\/p>\n\n\n\n Uz saglasnost sestara , koje su se odrekle o\u010devine u moju korist ,prodala sam Mitinu ku\u0107u i imanje, sa rokom iseljenja od par mjeseci . Dok se sna\u0111em.Podmirila sam sve dugove i meni je ostalo dosta novaca na ra\u010dunu.<\/p>\n\n\n\n Prodaja Mitinog imanja meni je donijelo veliko olak\u0161anje. Kao da sam odbacila neki ogromni teret sa le\u0111a. More su postale bla\u017ee i sve rje\u0111e. Strah je polak nestajao. Nisam se vi\u0161e okretala i bilo me je manje strah nepoznatog. <\/p>\n\n\n\n Prvi put sam imala svoj novac i bila sretna . Jes da je bila o\u010devina , ali ipak , zaslu\u017eila sam ga. Da bih izbjegla bilo kakvu nesre\u0107u tra\u017eila sam rastavu i dobila je u kratkom roku. Mu\u017e nije pravio probleme.<\/p>\n\n\n\n Za ostatak novca nisam mogla kupiti nikakvu ku\u0107u, \u010dak ni ku\u0107erak. Oldu\u010dila sam iznajmiti neku ku\u010dicu na Bjelavama.<\/p>\n\n\n\n Nisam morala.<\/p>\n\n\n\n Kada belaj krene onda on krene i ne zaustavlja se dok se nesre\u0107a ne umori. A kad krene razum , on umno\u017eava sre\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Nikad nisam prestala subotom i\u0107i u Ocean ti\u0161ine i sna , odnosno Magdaleninu ku\u0107u. Traganje za sre\u0107om nije pro\u0161lo nezapa\u017eeno. Nedugo po\u0161to sam postala raspu\u0161tenica , jedne subote prvi put od Magdalenine smrti sam vidjela Dobrog, kako ulazi u dvori\u0161te.<\/p>\n\n\n\n K\u0107erka ga se sje\u0107ala i radosno mu potr\u010dala u susret. Zagrlio je i poljubio u kosu. Kao i obi\u010dno u ruci je nosi dva paketa. Nije zagledao okolo , kao da je znao da mi sina nema. Dao je pakete k\u0107erki i rekao : Sjeli smo na trem , kao u Magdalenina vremena. Ja sam iznijela kafu i limunadu, izvinjavaju\u0107i se \u0161to nemam slatko. Nisam o\u010dekivala uva\u017eenog gosta koji se , sto , poslije godina udostojio posjetiti me.<\/p>\n\n\n\n On se nasmje\u0161io , obradovan i zadovoljan mojim sarkazmom. Otvori fasciklu koju je dr\u017eao u ruci. Izvadio je list papira.<\/p>\n\n\n\n -Molim te pro\u010ditaj!<\/p>\n\n\n\n Njegov sve\u010dani i ozbiljni ton me malo kosnu.Uzeh papir i stadoh \u010ditati :<\/p>\n\n\n\n Marija Magdalena iz Sarajeva , ulica \u010c. bb br. LK \u2026<\/strong> koju \u0107e u odsustvu po punomo\u0107i br. 296.. od 10..09.1978. zastupati i Dobri \u0160. Iz Sarajeva , ulica S.A.br. LK \u2026<\/p>\n\n\n\n i<\/strong><\/p>\n\n\n\n Marija Magdalena R.<\/strong> Iz Sarajeva , ulica Sedernik bb brj LK \u2026 ,<\/p>\n\n\n\n sklopili su 14.09.1979. <\/p>\n\n\n\n UGOVOR O DAROVANJU<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010clan1.<\/strong> \u010clan2.<\/strong> \u2026.<\/p>\n\n\n\n Prestala sam \u010ditati. Papir mi je ispao iz ruke.Sledila sam se . Pribrah se.Drhtavih ruku podigoh papir. Podigoh pogled i susretoh se sa budnim i zanti\u017eeljnim Dobri\u010dinim o\u010dima.<\/p>\n\n\n\n -Tvoje je samo samo potpi\u0161a\u0161 i ode\u0161 sutra sa mnom da ovjerimo ugovor i izv\u0161imo knji\u017eenje. Sre\u0111eno je da se sve odmah obavi.<\/p>\n\n\n\n -Ovo ja ne mogu primiti . Ja ovo nisam zaslu\u017eila.- usne su mi se po\u010dele tresti i suze su mi krenu\u0161e.<\/p>\n\n\n\n -Ehej , polako Malena. \u010cemu suze.Marija Magdalena Krasotica bi bila tu\u017ena da je ovdje.A sigurna sam da i gore negoduje. Vjeruj mi,zaslu\u017eila si svaki milimetar nekretnine. Ti i tvoja djeca su jedina porodica koju je ona ikad imala. Imala je oca , mater i baku ali oni su \u017eivjeli svoje \u017eivote i skoro da nisu imali vremena za nju. Odrasla je sama i sama se o sebi brinula. Poslije je imala mene.Ali kratko vrijeme . Par godina. Bilo je kasno .Mi joj nismo mogli pru\u017eiti mir , spokoj i radost kao vi. Ona nije bila od puno rije\u010di. Ali rekla mi je da ne postoji ni\u0161ta \u010dime vam se mo\u017ee odu\u017eiti. Njeno srce je ogromno , i kad nekog zavoli onda je u stanju dati i svoj \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n -Nemoj me siliti molim te. Ne mogu ja to.Ja se njoj ne mogu odu\u017eiti na ljubavi , podr\u0161ci , utjehi i strpljenju. Prihvatila me u svoj dom jedno neuko, nesre\u0107no i ranjivo dijete . Kao rod najro\u0111eniji . Iza\u0161la sam kao samosvjesna, obrazovana dama i sretna majka.<\/p>\n\n\n\n -Milo moje . Zadnje tri godine ste joj vi bili sve. I radost , i smijeh , i dru\u0161tvo i rod , i oslonac i pomo\u0107 .Umrla je sretna i ponosna zato \u0161to je imala vas. Bez vas bi pro\u017eivjela par gorkih , turobnih i samotnih mjeseci, umiru\u0107i na par\u010di\u0107e i velikom bolu;fizi\u010dkom i mentalnom.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ne mogu to prihvatiti. Ti si joj mu\u017e. To je tvoje.<\/p>\n\n\n\n -Znam to , milo moje. Ali ti si nas ponovo spojila.I njena poslijednja \u017eelja je da te usre\u0107imo kao \u0161to ste vi nju i nas .I moja \u017eelja je istovjetna mila. Da nije bilo tebe i djece , Marija Magdalena i ja ne bi imali \u010detrdeset dana sna , da pro\u017eivimo sve one dane koje smo ranije \u017eivjeli i bar malo nadoknadimo vrijeme koje nam je pobjeglo.<\/p>\n\n\n\n Pri\u0111e nam njena k\u0107erka . Zasitila se paketa:<\/p>\n\n\n\n -Za\u0161to pla\u0107e\u0161 mamice?<\/p>\n\n\n\n \u2013 Bi li ti voljela \u017eivjeti u ovoj ku\u0107i? Mama pla\u010de jer joj je teta Lepa poklonila ku\u0107u.<\/p>\n\n\n\n -Jupi . Mamice.Kada \u0107emo preseliti. Jedva \u010dekam. Ho\u0107ete li mi \u010dika Dobri napraviti ku\u010dicu za jednu Grdelinku. Vidjela sam Pticu malecku da ve\u0107 nekoliko puta pravi gnijezdo, ali joj ga druge ptice kvare.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ho\u0107u mila. Ve\u0107 danas \u0107u ti napraviti ku\u0107u za prelijepu Pticu malecku, nalik du\u0161i na\u0161e Grdelinke.<\/p>\n\n\n\n K\u0107erkina radost i njegove rije\u0107i su me prelomile.<\/p>\n\n\n\n Napokon sam imala svoj dom . Pravi dom. Jedini dom. Svijetli dom bez tuge i aveti pro\u0161losti.U njemu \u0107u ostati do kraja \u017eivota. Sre\u0107na i voljena. Tu\u017ena i manje vi\u0161e nemilovana. Radosna i manje vi\u0161e neljubljena.<\/p>\n\n\n\n Osim onomad\u2026,eee i uh!I potom\u2026.augh!<\/p>\n\n\n\n Grijeh veliki je o tome pri\u010dati. Jer krivac je kao i obi\u010dno moj,nikad pre\u017ealjeni Dobri.Mo\u017eda jednom , da olak\u0161am du\u0161i grijehe, kad mi se vakat istine pribli\u017ei.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Grdelinka A onda se , u svom tom halu , Dobri vrati u moj \u017eivot. Bija\u0161e maj mjesec , dan sun\u010dan i ugodan . Ja u ba\u0161ti , zadeverala se oko zelja , mladog luka i salate. Dobro je rodilo. Meni drago , trud se isplatio. Djeca mi \u201epoma\u017eu\u201c .\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30,28],"tags":[],"class_list":["post-99976","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-frka-frkica","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99976","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=99976"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99976\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":113638,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99976\/revisions\/113638"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=99976"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=99976"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=99976"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Nije ona sro\u010dila to ime . od roditelja je naslijedila naziv \u201ena\u0161a biblioteka\u201c. Kada se , nekad “davno” Dobri gubio u bogastvu, \u010darolijii mo\u0107i njene riznice , jednom je Krasotici u nekom djetinjem zanosu rekao :<\/p>\n\n\n\n
-Oprosti mi ,molim te . Nekad zalutam u pro\u0161lost , u dubinu moga mraka i govorim nesuvislosti , bez ikakve veze sa stvarno\u0161\u0107u. Ti si mlada i zdrava . Samo u\u010di i oslu\u0161kuj . Milost Bo\u017eija \u0107e te ponekad dotaknuti. I pazi se \u2013 ljudsko zlo nema granice.<\/p>\n\n\n\n
-Ovaj je za tebe , a ovaj drugi za tvog brata. Molim te da mu ga ti li\u0107no da\u0161.<\/p>\n\n\n\nUgovor o darivanju<\/h1>\n\n\n\n
Marija Magdalena Krasotica posredstvom Dobri \u0160. (u daljnjem tekstu:Darovatelj) ovim ugovorom daruje svojoj prijateljici i dugogodi\u0161njoj dru\u017ebenici Mariji Magdaleni R. (u daljnjem tekstu: Daroprimatelj ) svoju nekretninu, tj. ku\u0107u sa oku\u0107nicom 480 m2 <\/p>\n\n\n\n
Nekretnina iz \u010dlana 1. ovog ugovora se sastoji od ku\u0107e koja se
se sastoji iz dnevne sobe, dvije spava\u0107e sobe, dje\u010dije sobe, kuhinje i trpezarije ,tavanske prostorije ( biblioteke) kupaonice , toaleta , predsoblja i trijema ukupne povr\u0161ine 78 m2 i oku\u010dnice povr\u0161ine 402 m2
<\/p>\n\n\n\n