{"id":99817,"date":"2025-10-04T20:08:00","date_gmt":"2025-10-04T18:08:00","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=99817"},"modified":"2025-10-04T19:20:10","modified_gmt":"2025-10-04T17:20:10","slug":"frka-frkica-osma-epizoda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=99817","title":{"rendered":"Frka Frkica – XI Dio"},"content":{"rendered":"\n

Mitin usud<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Godina dana u Vranju a mlada nije osmjeh nabacila na lice. Srce me boljelo Nisam bila mlada . Udali su me , ali um je prije\u010dio da to prihvatim. Ne\u0107u to. Ja sam Dobrog mlada. Samo je on moj mu\u017e… a nisam znala \u0161ta se desilo kada se probudio tog jutra kada sam pobjegla da me udaju.\u0160ta se zbivalo u njegovom srcu i umu kad je otvorio i o\u010di i vidio da njegove su\u0111enice nema. Bojala sam se da sam zauvijek zatvorila vrata jednog nestavrnog sna.<\/p>\n\n\n\n

Da se razumijemo : nije meni bilo lo\u0161e u Vranju : Mlado\u017eenja je bio ljepu\u0161kast , malo vranjanski sirov, jo\u0161 uvijek nedore\u010den , nje\u017ean i bri\u017eljiv. Bio je zaljubljen u mene od prvog susreta. \u010cak i za Vranje moja je ljepota bila ne\u0161to veliko i nedo\u017eivljeno. Uz to , bila sam k\u0107er Mite Bekrije . Eheej! Nije to bila mala stvar. Skoro \u010ditava varo\u0161 se izredala na \u010destitkama.<\/p>\n\n\n\n

No , imao je falinku, zapravo dvije.Bio je moje godi\u0161te, ali mlad i zelen. Mislim da sam mu bila prvo \u017eensko koje je dotakao u onom iskonskom smislu. Ma , da je imao svo iskustvo svijeta ni\u0161ta mu ne bi vrijedilo. Zavr\u0161io je ekonomsku \u0161kolu , nije se mogao \u0161kolovati dalje. Nije se imalo , a nije bio ni pohitan na u\u010denje. Tra\u017eio je , ali nije mogao na\u0107i posla.Majka mu je radila. Zaposlila se , morala je.Prvih godina tkako je mu\u017e zatvor fasovao da bi prehranila k\u0107er i sina prodala je tri njiva. \u010cetvrtu je \u010duvala da namiri miraz za k\u0107er , da je bar udomi. Sin joj je \u010deprkao oko velika ba\u0161te \u00a0i tra\u017eio posao. Meni se ni\u0161ta nije prigovaralo. A nije me bilo ni briga. Nisam ja ovo htjela. Moje je udaja za mene bilo moja robija.<\/p>\n\n\n\n

-Eh , Dobri , Dobri . O\u0107e\u0161 li ikad znati cijeniti moju \u017ertvu? \u2013 Sa\u017ealjevala sam sebe , iako nisam bila na\u010disto da li sam u pravu.<\/p>\n\n\n\n

Sre\u0107om moje neveselo lice su pripisivali stidljivo\u0161\u0107u mladenke. \u010cak i kratki , brzi odgovori nisu nikom smetali. Svi su hvalili mladu i zaista iskreno bili zadivljeni njenom ljepotom i njenim odjevanjem. Za vrijeme dru\u017eenja sa mahala\u0161ima skupila sam pet anterija. Ne zna se koja je ljep\u0161a od koje. Sve ih je vezla Jela Lela Jelena uz pomo\u0107 Zlate.Ja sam ih mal\u010dice doradila. Jedna je imala smisao za vez i boje , druga za umjetnost i detalje. Ja za nevinost i znanje o mom tijelu.<\/p>\n\n\n\n

Ali nije me samo brinuo Dobri. Za godinu dana bi trebao mlado\u017eenjin otac  iza\u0107i iz zatvora. Niko nije znao da je osu\u0111en za moje silovanje . Za ne\u0161to bla\u017eu kaznu , da mene po\u0161tedi javne bruke , Luce je s njim dogovorila antidr\u017eavno djelovanje. To nije bila neistina , \u0161u\u0161kalo se u Vranju o tome , ali nije bilo dokaza. Naime kao i sve varo\u0161ke mahale i Vranje je \u017eigosano kao nazadne , destruktivna i antiprotivna varo\u0161. Logi\u010dno prednja\u010dili su agrarnim reformama razvla\u0161\u0107ene i osiroma\u0161ene age i ad\u017eije.Begovi i kulaci su nekako mnogo bezbolnije  uspjeli uplivati u socijalisti\u010dke reforme.<\/p>\n\n\n\n

Jednostavno nisam znala kako \u0107u \u017euvjeti u istoj ku\u0107i i gledati ssvog silovatelja , \u010dovjeka koji mi je uni\u0161tio mladost , dobrim dijelom i \u017eivot.I sina sam mu jedva podnosila.Pregrmila sam to radi Dobrog. Mene je bilo strah da \u0107u bilo kada biti u dru\u0161tvu sa robija\u0161em. Grozila sam se na samu pomisao i drhtala  kao da \u0107u svakog trena imati napad goropadice. Normalno ni moj mu\u017e , kao ni moj otac nisu znali za monstruomovo djelo.<\/p>\n\n\n\n

Nakon godinu dana , u kojoj sam bila odsje\u010dena od svog svijete nisam imala nikakvih informacija. Nije mi ih imao ko prenijeti. U rijetkim dolascima , Mito i ako je ne\u0161to znao nije ni jedne progovarao. Ja sa njim nisam progovorila ni jednu rije\u010d otkada sam se udala. Za mene je bio mrtvac.Kad bi do\u0161ao sakrivala bih se u  svoju bra\u010dnu sobu. Svekrvi je to bilo vrlo neobi\u010dno. Mom mu\u017eu je bilo  svejedno , jer je me tada imao samo za sebe. No, niko se nije \u017eelio uplitati u ne\u0161to \u0161to ga se ne ti\u010de i kvariti dosta uredne odnose.<\/p>\n\n\n\n

Onda je do\u0161lo prvo dijete . Sin! Nasljednik !Neopisiva radost u familiji. Potrefilo se da su za babine do\u0161li i Mito i svekar .Moj silovatelj iza\u0161ao sa robije. U ba\u0161ti se okrenuli janjci. Prvo pa mu\u0161ko! Ehej ,jo\u0161 uvijek je to bila  velika stvar.<\/p>\n\n\n\n

Na babine se skupilo se sve zna\u010dajnije iz varo\u0161i. I staro i mlado kolo zaigralo.U ba\u0161ti vrelo i veselo. Cika i pjesma. Ne zna se ko prednja\u010di. Mito ili kum  mu .Mito se malo raspojasao . Stari Stojan Mutika\u0161a koji mu je smr\u0107u prijetio vi\u0161e nije bio \u017eiv. Jele Lele Jelene  \u0107erke njegove , Mitine ljubeznice,koju za kaznu posla u tujinu skoro se niko ne sje\u0107a. Miti se ve\u010deras ne\u0161to zgudumilo u srcu , jer ga pogled vuko na staru oronolu Stojanovu ku\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Ja u sobi , dojim dijete \u010ditavu ve\u010de. Raste\u017eem ,  samo da ne bih si\u0161la i suo\u010dila se sa dva najmr\u017ea \u010dovjeka na svijetu. Oca koji me nije mogao za\u0161tititi od zla i koji mena silu udade za sina svog i mog smrtnog neprijatelja, njegovog vjen\u010danog kuma.Kucanje na vrata. Pa opet kucanje na vrata:<\/p>\n\n\n\n

-Ajde Marija ljubavi moja , ljudi su nestrpljivi . Zapli\u010du\u0107i jezikom, glasa se adolescentski promuklim glasom moj mu\u017e.<\/p>\n\n\n\n

-Ajde k\u0107eri moja , ljepotice mila , obraduj svekra i oca izlaskom me\u0111u svijet   sa nasljednikom.podignutom uvis.- Mito je iznenadi nje\u017enim i drhtavim  glasom . Ne sje\u0107a ga se takvog.<\/p>\n\n\n\n

A onda ko mora , ko zla rika stra\u0111ne zvijeri promukli , ali preglasni glas podmuklo prozbori :<\/p>\n\n\n\n

-Iza\u0111ider prelijepa snaho , da te svekar zagrli i poljubi . Odavno se ne vidjesmo.<\/p>\n\n\n\n

Sledih se . Znam , osje\u0107am u njegovom glasu da pamti da nije na \u017eeljeni na\u010din zavr\u0161io ,ono \u0161to je naumio i da mu to nikakvu radost i u\u017eitak nije donijelo. Ta\u010dno sam znala da mi ne\u0107e dati mira i da \u0107e po\u017eeljeti nastaviti tamo gdje ga je lopata moje sestre i robija zaustavila. I jo\u0161 sam znala da mene krivi za sedam godina najsurovije golo oto\u010dke  robije.<\/p>\n\n\n\n

Odjednom u meni straha nestade. E ne\u0107e mo\u0107i tako silovatelju. Nisam neuko dijete. Ja sam Frka Frkica , ljubljena \u017eena.Ali razum prevlada. Kada se slavlje zavr\u0161i , ne smije ostati ni trena dulje u ovoj ku\u0107i . Mora  smisliti \u0161ta joj je raditi. Mora brzo misliti. I smislila sam.<\/p>\n\n\n\n

-Idite vi , sada \u0107u ja .Obe\u0107avam .  Samo da se presvu\u010dem. Mu\u017ei\u0107u moj ostani da mi pomogne\u0161 oko na\u0161eg  sina .<\/p>\n\n\n\n

Mislim da se moj mu\u0161 presamitio kad je \u010duo to mu\u017ei\u0107u. Nikad ni jedne , ni lijepe , ni ru\u017ene nisam mu progovorila.Ovo tepanje on ne\u0107e razumjeti sigurna sam. Obradova\u0107e ga , dati mu nadu , ali \u0107e se pitati odakle sad to. I ne\u0107e dalje razmi\u0161ljati , bi\u0107e mi zahvalan na milosti.<\/p>\n\n\n\n

\u010cujem Mito i svekar mumlaju\u0107i odo\u0161e. Pustih mu\u017ea u sobu , posjedoh ga na le\u017eaj zagledah mu se u o\u010di i polako mu rije\u010d po rije\u010d izgovarah:<\/p>\n\n\n\n

-Ako me voli\u0161 , ako ti je stalo do braka , od sada do kraja babina nema ni kapi alkohola. Umi se , otrijezni se, i pa\u017eljivo gledaj \u0161ta se de\u0161ava. I ni za tren me ne ostavljaj samu.I znaj , ja u ovoj ku\u0107i ne\u0107u , ne smijem i ne mogu preno\u0107iti niti jednu minutu. I ne pitaj ni\u0161ta. Zlo osje\u0107am , ali ti ne mogu o tome pri\u010dati. Mo\u017eda jednom. Ni\u0161ta ti do sada nisma tra\u017eila ni iskala , jer to nisam ni\u010dim zaslu\u017eila.Ali ako me poslu\u0161a\u0161 ima\u0107e\u0161 vjernu \u017eenu do kraja \u017eivota . \u017denu koja \u0107e te cijeniti i po\u0161tovati i poku\u0161ati voljeti.U svakom slu\u010daju \u017eenu koja \u0107e ti dobra biti.<\/p>\n\n\n\n

Odlu\u010dnost , ozbiljnost i mirno\u0107a moga glasa ga skoro otrijezni\u0161e.Vidim da rije\u010di ne razumije , da ga \u010dude , ali svi\u0111aju mu se i znam da mi vjeruje.Prvi put smo bili mu\u017e i \u017eena u verbalnom dodiru. Prvi put sam mu se obratila kao mu\u017eu. kao nekom od koga o\u010dekujem bezrezervnu podr\u0161ku.Otvori usta , htjede ne\u0161to re\u0107i. Ja mu nje\u017eno stavih prst na usta:<\/p>\n\n\n\n

-Molim te ni\u0161ta ne govori . I ni\u0161ta ne pitaj.jednom \u0107e ti sve biti re\u010deno . A ako ne – onda i nije bilo toliko va\u017eno koliko se sada \u010dini.I jo\u0161 jednom te molim : ni za tren se ne odvajaj od mene. Ni zbog \u010dega , ni po kuju cijenu.<\/p>\n\n\n\n

I poslu\u0161ao me. Slijede\u0107ih sati se bukvalno , fakti\u0107ki i figurativno nije odvajao od mene .Odmah se oti\u0161ao okupati i presvi\u0107i i slijede\u0107ih nekoliko mjeseci nije kapi okusio. A i nije ne\u0161to bio sklon pi\u0107u. \u0106uvao je sina dok sam se obla\u010dila . Dejete\u0161ce u njegovim rukama je bilo preslatko. Mali maj\u010din an\u0111eo. Na\u017ealost ja  se nikako nisam mogla povezati s njim. Mislila sam da \u0107e to dojenjem ,vremenom do\u0107i samo od sebe. Ali nije.<\/p>\n\n\n\n

Obukla sam bijelu anteriju. Ona mi je najbolje stajala. U njoj sam bila nestvarna i \u010dedna kao mlada pred  skoro vjen\u010danje.Crne duge kose sam rasplela preko anterije. Kosu sam prekrila   bijelm Lucinim  \u0161alom koji se blago povijao nad mojim licem , koji sam prvi put u \u017eivotu diskretno na\u0161minkala.<\/p>\n\n\n\n

\u0160minka mi nikad nije bila potrebna.Sestre i Zlata su me u\u010dile kako se \u0161minkati. Govorile su da imam lice vrlo zahvalno za \u0161minku i svaki eksperiment. Ja bih im dozvolila da me \u0161minkaju koliko god im je to bilo \u0107eif, ali bih je uvijek obrisala. One su se nekad \u010dudile , nekad nisu. Nikad nisu bilo sigurne  kako ljep\u0161e i bolje izgledam ; sa \u0161minkom ili bez nje.Tako sam se nau\u010dila \u0161minkati. Jalov posao koji mi je eto trebao samo za ovu no\u0107 i nikad prije . I nikad poslije.<\/p>\n\n\n\n

Tek malo plave sjene iznad trepavica i malo skoro nevidljive  bjeline ispod  obrva , Dodaju\u0107i malo pudera na jagodice ,i vrh nosa , karminom ru\u017eine boje sam naglasila kontrast sa o\u010dima i licem, Izgledala sam tako djetinje , tako \u010dedno , ali pomalo izazovno . Kao samosvjesna prelijepa mlada koja zna da \u0107e prvi put put okusiti slast, koju samo prave \u017eene znaju.Bome se i moj mu\u017e potrudio.Obukao je odijelo sa vjen\u010danja. Tamno odijelo , bijela ko\u0161ulja ,crna  kravata sa \u0161irokim \u010dvorom i crvenim kosim prugama. Bio je elegantan. \u0160to jet , jest. Ne mogu krivo govoriti.<\/p>\n\n\n\n

Ali ipak nije bilo prirodnosti u pokretu , le\u017eernosti  u stavu , gospodstva u osmjehu i sna u o\u010dima kojim je Dobri plijenio \u017eenska srca. Bol u srcu me probode. Eh, moj Dobri! Gdje si sad? Koja ,li ti sada djetinje usne ljubi. Koja li te sada mazi. Kojoj pu\u0161ta\u0161 da ti ruke sviija i od koje sada bje\u017ei\u0161 , tra\u017ee\u0107i mene. Kroz misao mi sjevnu:<\/p>\n\n\n\n

-Moram se vratiti tamo gdje sam najsretnija bila. \u010cak \u0107e i bol biti sre\u0107na. Moram pobje\u0107i iz ove tame i od zla koji mi se sprama. <\/p>\n\n\n\n

Mislila sam da \u0107e mi samo blizina onog mog voljenog donijeti sigurnost i za\u0161titu od zla.<\/p>\n\n\n\n

Mu\u017e nosi slatkog nasljednika u rukama i ja mlada a prelijepa majka , kojoj se ne vidi da je ra\u0111ala, iza\u0111osmo na svjetlost ba\u0161te koja vri od buke i muzike.Osjeti se neko kome\u0161anje , a onda red po red gostiju je po\u010deo da nijemi i blene u scenu koja zauzima pozor \u010ditavog  dru\u0161tva. Poslije \u0107e se godinama pri\u010dati , da ljep\u0161e mlade  i majke nisu u Vranju vidjeli. Neki su i\u0161li tako daleko da su govorili da  je toj nestvarnoj \u017eeni  jedino Ko\u0161tana bila ravna.<\/p>\n\n\n\n

Frkina bjelina i blagost umilne no\u0107i se stopi\u0161e u nestvarnu sliku nadnaravne \u017eene koja je svojom milo\u0161\u0107u i ljepotom obasjala prisutne. Neko re\u010de:<\/p>\n\n\n\n

-I njeno ime je Marija.<\/p>\n\n\n\n

Mito je od ponosa i sjete  zaplakao ko malo dijete. Njegova princeza je najljep\u0161a Vranjanka koju je ikada vidio. I nema veze \u0161to u njega  nije bilo prvo pa mu\u0161ko. Pa ni drugo pa mu\u0161ko. Pa ni tre\u0107e pa mu\u0161ko. Ovu radost i ovu tugu mu niko nije mogao oduzeti . Osim on sam sebi.<\/p>\n\n\n\n

Eh Mito , Mito! Toliko si ljepote i ljubavi  u ku\u0107i imao , a od ku\u0107e u meane me\u0111 druge i drugare , u belaj   i zijane  \u017eivot besmisleno tro\u0161io.Eh,Mito Mito gdje ti je um bio? I bole ga uzaludne godine , i bole ga prazne bez ljubavi godine . Godine  kada je voleo  , samo zato \u0161to je mislio da je  ljubav uroniti u novo \u017eensko i zaboraviti neki dert koji umor nosi , a kojeg ga samo golo bjelokosno  \u017eensko tijelo mo\u017ee odmoriti.<\/p>\n\n\n\n

Eh Mito , Mito!Vidi to prelijepo dijete , tvoj ponos koji ve\u010deras Vranjem stoluje .Eh Mito , Mito vidi to predivnog an\u0111ela koje te u jecajima , sa bolom i suzama molilo<\/p>\n\n\n\n

-Ne udaj me tatko! Ja volim samo Dobrog. On je moj \u017eivot, o\u010de mili. ne udaji me tatko, Bogom te molim.Molim te nemoj  skr\u0161iti djetinje srce tvoje najmla\u0111e k\u0107eri.<\/p>\n\n\n\n

 Eh Mito , Mito imao si najljep\u0161u vranjanku  Jelu Lelu Jelenu  kojoj si ljubav ukrao . Imao si tri k\u0107eri , tri vile  koje drugi  nisu mogli ni sanjati , a sve si zbog sjete , nakaradnog mu\u0161kog  ponosa zapustio i odbacio.<\/p>\n\n\n\n

E moj Mito , kasno je sada za kajanje. Ni\u0161ta vi\u0161e ne mo\u017ee\u0161 popraviti. Mo\u017ee\u0161 se samo Bogu i  tim ljepotama  moliti da ti bar malo grijeha oproste.<\/p>\n\n\n\n

Svekar je obnevidio onim slijepilom  \u0161to ga poput usijanog \u017eeljeza na o\u010di navla\u010di , pohota sedmogodi\u0161nje apstinencije bez \u017eene i osveta bolesnog uma sprema. Zino , ne trep\u0107e  i ne di\u0161e.. Ni u najbolesnijim robija\u0161kim ma\u0161tarijama nije mu Marija Magdfalena bila nevinija , mla\u0111a, ljep\u0161a, \u010distija i po\u017eeljnija, U nejgovom  umu ispijenom vrelim oto\u010dkim  kamenom , slanim morskim zrakom , \u017euljevima tona kamenja i ki\u010dme slomljene od batina i tucanja kamena. Nije bilo mjesta za samilost. Nikad je nije ni bilo. Lu\u0111ak se rodi i takav umire. Tu po\u0161ast jedino smrt  efikasno lije\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Veselje traje do nekog doba. Moja mala , ne ba\u0161 sretna obitelj je u cantru pa\u017enje. Mito \u017ealuje sebe.Mito Bekrija ko svaki Mitke. Nesretan se rodio .  Neki dert ga na krivi put vodio.Nesretann je i sada kada u svojoj sre\u0107i i ljepoti svoje k\u0107erke ne mo\u017ee u\u017eivati. Nesretan \u0107e i umrijeti – mnije Sudba.Zagleda se u Frku Frkicu pa u \u010dudesno Bo\u017eije nebo . Ne vidi razlike u ljepoti i smjernosti.I odjednom mu se na tren u umu javi misao:<\/p>\n\n\n\n

-Odakle mi ovolika sre\u0107a da imam ovako \u010dudesno i \u010dedno dijete ?<\/p>\n\n\n\n

Misao ga gane do suza i one ponovo poteko\u0161e , jedna pa druga , pa …same od sebe se otrgnu\u0161e i nepoznati izgubljeni osje\u0107aj da je nekad bio sretan se na \u010dasak javi i preplavi ga.On htjede da ustane , da uhvati k\u0107er za ruku i odvede je domu svome u Sarajevo , svojoj unesre\u0107enoj \u017eeni , da zajednio oplakuju hudu sudbinu za\u010dinjenu pogre\u0161nim izborima. Alkoholom natopljen um , prekri nagovje\u0161taje sre\u0107e tamom .Ona se izgubi u  vijugama sive mase , koje se vremenom  i protokom alkoholanih bura i oluja u ravne crte pretvaraju.<\/p>\n\n\n\n

Svekar ne trep\u0107e. Upija svaki Frkin pokret i  rijetku rije\u010d koju iz pristojnosti prozbori. \u010cak se i smje\u0161ka. Svekar bi da joj nekako pri\u0111e , progovori s njom , neki nagovje\u0161taj \u0161ta je \u010deka da joj da. Ali ne uspjeva. Frkin mu\u017e se kao kobac nakrilio nad nju . Otrijeznio se. Na visni je zadatka , jer ga je \u017eena poslije godinu dana obe\u0107anjem i nadom pomilovala.Ne da nikom da joj pri\u0111e. I zaista su mu ona i sin sve na svijetu.<\/p>\n\n\n\n

Frka vidi otac joj pla\u010de. \u017dao joj ga. Zna da \u017ealuje \u017eivot \u0161to ga je protra\u0107io . Nema u dobroti miloj mjesta za zlobu. Mo\u017eda bi u svojoj dobroti i svekru radi unuka oprostila. Ali \u010ditavo ve\u010de strah u njoj ja\u010da. Zna da zlo u svekru nikad nije prestajalo da je proganja. Pravila se da ne obra\u0107a pa\u017enju , da ne vidi kako se mota oko nje. Neke nesuvisle i prijete\u0107e misli nikom konkretno na glas ne upu\u0107uje..<\/p>\n\n\n\n

-Vidje\u0107e ona.<\/p>\n\n\n\n

-Moja je i ni\u010dija.<\/p>\n\n\n\n

-Ja sam joj bio prvi , bi\u0107u i poslijednji.<\/p>\n\n\n\n

-Kamena mi golo oto\u010dkog osveti\u0107u joj se.<\/p>\n\n\n\n

-Sedam godina sam tuco kamen po najve\u0107em zvzdanu zbog nje.<\/p>\n\n\n\n

-Zapamti\u0107e ona mene…<\/p>\n\n\n\n

Svi misle , prepio \u010dovjek i prolupo poslije najstro\u017ee sedmogodi\u0161nje robije.<\/p>\n\n\n\n

Frka je sve razumjela , i grozni\u010davo razmi\u0161lja. \u0160ta i kako? Zna ostanak u ovoj ku\u0107i \u0107e biti njena smrt. Nije noj radi nje. Ali mora radi djeteta. \u0160ta \u0107e dijete bez majke? Kako \u0107e se nositim sa stigmom maj\u010dine zle sudbine ?<\/p>\n\n\n\n

I onda dobi iznenadnog saveznika U svekrvi.<\/p>\n\n\n\n

Svekrva se za\u017eeljela mu\u017ea . Napirlitala se  ko  mlada koja se u poznim godinama sre\u0107e dograbila. Pretvorila se u njegovu sjenu. A on ni mukajet. Ni da je zagrli. Ni poljubac da joj da. Opravdava ga sa sedam godina te\u0161ke robije. A opet sumnje je na tren  mu\u010di , jer \u010dula na robiji neki skrenu u poganluk. Ali ne , njen mu\u017e sigurno nije. Opazila kako snahu gleda. Ne di\u0161e. Ne skida pogled sa nje. Mjerka je i pohota , strast iz njega kulja. Tako je nju gledo kad je djevoj\u010durak bila.<\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107a se…. Djevoj\u010durak je bila. Nije se jo\u0161 potpuno ni zadjevoj\u010dila. Jo\u0161 se igrala sa lutkicama. Bili su neki rod i ona nije straha od njega imala. A bio je i desetak godina stariji od nje.A onda je jednog dana , u sjenu njene \u0161tale  iznenada povalio. Nije znala \u0161ta je sna\u0161lo. Ni\u0161ta nije govorio , samo u sjeno bacio,suknju joj zadigo i ubacio u nju onu mu\u0161ku stvar. Zabolilo je , ali je izdr\u017eala . \u010cula, a ponekad i vidjela  je, da tako mu\u0161ko i \u017eensko moraju te stvari raditi.On je poslije ljubio i govorio da je njegova mala lijepa djevoj\u010dica i da ima tu lijepu malu stvar\u010dicu koja se njemu svi\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

Ne znaju\u0107i za\u0161to ,njoj se ta nje\u017enost poslije bola koji joj je parao utrobicu, nekako svidjela. Kada je drugi dan ponovo u\u0161ao u nju , ona je ve\u0107 bila spremna. Nije se bunila i stisnula se uz njega da je manje boli. Uskoro se zadjevoja\u010dila. \u017delja se u njoj javila i po\u010dela je u\u017eivati. Nisu se odvajali jedno od drugog. Ali \u0111avo nikad ne miruje.Sa \u010detrnaest godina ostade trudna. U to doba to nije bila nikakva sramota ni grijeh. \u010cetrnaestogodi\u0161njakinje su se udavale sasvim normalno kao i starije.On je morao o\u017eeniti ili mu \u017eivota u varo\u0161i nije.<\/p>\n\n\n\n

Gledaju\u0107i kako joj mu\u017e nevjestu gleda . Pomisli tako je i mene kao dijete gledao.Tako je balavio dok me nije iznenada i na silu  povalio. Neka nejasna \u017eenska slutnja joj se u mozgu javi.Ona je prosta \u017eena , ali zna \u0161ta je pohota i strast. \u010citavu ve\u010de nije oka skidala sa mu\u017ea. Pomno je pratila svaki njegov pogled i svaku njenu rije\u010d. Dovoljno je shvatila. Nisu ovdje \u010dista posla. Ovdje se ne\u0161to de\u0161ava. Po namrgo\u0111enom i opakom izrazu  licu svoga mu\u017ea znala je da neko zlo sprema.<\/p>\n\n\n\n

Gledala je u snahu. Ona nije obra\u0107ala pa\u017enju na svekra. Bila je usesre\u0111ena na dijete i mu\u017ea. Ponekad bi pogleda bacila na oca.Kada bi gledala u nju , bio je to pogled pun bole\u0107ive tuge.i panike. Kao da je govorila :<\/p>\n\n\n\n

-Pomozite mi!<\/p>\n\n\n\n

Kada je vidjela da su se Mito i njen mu\u017e prepili i zaspali u  podno\u017eju jedne kru\u0161ke ,a gosti po\u010deli razilaziti pri\u0161la je snahi i otvoreno , bez uvijanja i \u017eeniranja uptala:<\/p>\n\n\n\n

-\u0160ta te mu\u0107i majko moga unuka?<\/p>\n\n\n\n

 Frka je pogleda sa zahvalno\u0161\u0107u i  spremno bez dvoumljenja tiho odgovori:<\/p>\n\n\n\n

-Pomozite nam stara majko. Ako ostanem dan dulje u va\u0161oj ku\u0107i desi\u0107e se veliko , ogromno zlo koje ne\u0107e po\u0161tedjeti nikoga od nas.<\/p>\n\n\n\n

– O \u010demu se radi dijete milo?<\/p>\n\n\n\n

– Ne bih u detalje . Ne smijem radi mira moga i va\u0161eg sina ni\u0161ta vi\u0161e re\u0107i.  Ali va\u0161 mu\u017e sprema zlo. Njegov um je bolestan i zatrovan mr\u017enjom .Molim vas da mi vjerujete. Nikad vam nikakvo  zlo nisam \u017eeljela,ni u\u010dinila.<\/p>\n\n\n\n

Svekrva je dugo gledala i razmi\u0161ljala. Bila je od onih \u017eena starionskog kova. Racionalna i  naklonjena tradiciji. Njena ljubav prema mu\u017eu i sinu je bila neupitna. Mislim da je prevagnula budu\u0107nost i sudbina njenog unuka. Ona i njen mu\u017e su svoje otplesali. Njihov sin je ve\u0107 velilki i mora po\u010deti sam razmi\u0161ljati i odlu\u010divati. Ova strankinja je se ba\u0161 i ne ti\u010de. Ali ipak , osjetila je da je ona najmanje zabrinuta za sebe.i da je zaista iskreno zabrinuta za sve njih.<\/p>\n\n\n\n

-\u0160ta mo\u017eemo  u\u010diniti da se zlo izbjegne?<\/p>\n\n\n\n

-Moram jo\u0161 ve\u010deras napustiti va\u0161u ku\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

-Da ne tra\u017ei\u0161 previ\u0161e?<\/p>\n\n\n\n

-Ne , ne tra\u017eim to ja za sebe. Tra\u017eim to za sve nas . Za nas \u010detvoro i za onu dvojicu pijanih i propalih neo\u010deva.- Sa gor\u010dinom i bolom joj odgovori snaha.<\/p>\n\n\n\n

Ne\u0161to u svekrvimoj utrobi  se protumba i ona je znala da nesretna majka , skoro i sama dijete govori istinu. I na\u0111o\u0161e mogu\u0107nost  da se zlo izbjegne.<\/p>\n\n\n\n

 Po koju cijenu?<\/p>\n\n\n\n

To sada niko nije mogao zanti.<\/p>\n\n\n\n

Godine \u0161to hode \u0107e sve donijeti kako to sudba nala\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Voze se ve\u0107 satima. Putevi nisu tako lo\u0161i. Podne je i sunce ve\u0107 uveliko lupa o retrovizor i haubu Mitinog hiljadu trista\u0107a. Za volanom je Frkin mu\u017e. Dosta je umoran , jer nije vi\u010dan dugim vo\u017enjama.Ali vozi bez prestanka kao da mu se radi o\u017eivotu. Samo da mu se Bosne do\u010depat.Sve bi bilo lak\u0161e. Imao bi vremena za predah. Do njega , na suvoza\u010devom mjestu Frka Frkica doji sine. Gr\u010d i strah su malo popustili. Zna zlo ih  ne mo\u017ee susti\u0107i.Bar ne danas.<\/p>\n\n\n\n

Mito je na zadnjem sjedi\u0161tu \u010ditavo vrijeme prespavao. Ni pomako se nije. Uko\u010den ko mrtvac , samo bi ponekad zabrundo ili zabrujio i nastavio spavati.Morali su dr\u017eati otvorena dva stra\u017enja prozora da bi se smrad koliko toliko neutralisao.<\/p>\n\n\n\n

Uh ,Bogu hvala , oko podne ,  napokon pre\u0111o\u0161e granicu.<\/p>\n\n\n\n

-Dobro je. \u2013 misli mla\u0111ahna  majka, dr\u017ee\u0107i bebu na grudima., mada zna da \u0107e se \u0107itav \u017eivot , dok su ona i svekar joj \u017eivi,  okretati i strahovati.No , daljina je ipak neka relativna sigurnost i za\u0161tita.A Sarajevo je sada njen dom i prihvati\u0107e svu pomo\u0107 i za\u0161titu koja joj bude nu\u0111ena.Prvenstveno je mislila na Luce i Dobrog.Ocu ne smije ni rije\u010di progovoriti.Znala je \u0161ta bi luda , vatrena glava u\u010dinila . A ona nikad nikome ne \u017eeli zlo , pogotovo najmilijim.<\/p>\n\n\n\n

Ko da ga Frke Frkice misli dozva\u0161e , Mito se prenu iz sna.Trlja krvave , bunovne  o\u010di ,unezvijereno gleda oko sebe .Ni\u0161ta mu nije jasno.Shvata on da se vozi u svom trista\u0107u, da ga vozi zet. Lak\u0161e mu bi kad vidje Frku i bebu , iako ne sje\u0107a razloga   za\u0161to to.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Za\u0161to smo u autu? Gdje smo?.Ko ti je dao klju\u010deve i rekao da vozi\u0161?I odmah da si zaustavio auto. Sanjao sam lo\u0161 i zbrkan san.Bojim se nesre\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Salva nezadovoljstva , ljutnje i pitanja izbi\u0161e iz \u010dovjeka , koji jo\u0161 uvijek nije pri sebi.A kako bi i bio , poslije bocuna i bocuna popivene meraklijske \u0161ljive. Zet uspori , tra\u017ee\u0107i pogodno mjesto . Na\u0111e ga , zaustavi auto i zako\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Zet mu smireno razjasni situaciju:<\/p>\n\n\n\n

-Prija te , moja mama , zamolila da vodi\u0161 k\u0107er , mene i unuka u Sarajevo jer mi budu\u0107nosti u Vranju nemamo.Ti si odmah pristao i se toliko obradovao da si moro jo\u0161 dvije tri drmnuti.Prije nego \u0161to te pokosilo , dao si mi klju\u010deve i rekao :<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Odmah nas vozi  u \u0160eher Srajevo.<\/p>\n\n\n\n

Gleda Mito u zeta, zet u njega. Ni jedan ne odmi\u010de pogled. Mito zna da se tako desilo. Podsvijest i radost \u0161to k\u0107er kojoj je na\u010dinio zlo vra\u0107a  doma , mu \u0161apu\u0107u da je to istina. I bila je.<\/p>\n\n\n\n

A sada smo na Bikavcu , eno ga Vi\u0161egrad . \u2013 zavr\u0161ava zet.<\/p>\n\n\n\n

Mito se budi i trijezni.Da , sada vidi . Puko pogled sa Bikavca. dole je most Mehmed Pa\u0161e Sokolovi\u0107a  Vjekovna ,  monumentalna Starina ra\u0161irila kamena krila preko zelene vode , vjekovima spajaju\u0107i Istok i Zapad. Mo\u017eda je zbog toga smaragdna voda  pre\u010desto postajala  krvava i mutna Drine , a most klanica neumlja.<\/p>\n\n\n\n

-Uh , na vrijeme smo se zaustavili \u2013misli Mito.<\/p>\n\n\n\n

Sanjo on grozan i nerazuman san.On u \u017eurbi vozi. Do\u0161li od Vranja i na most krenuli , malo br\u017ee nego je to trebalo. On ko\u010di. Ne uspjeva .  Ko\u010dnice propadaju i otkazuju i on se zakucava u zid na kraju mosta i gine. U snu se ne sje\u0107a ni\u010dega vi\u0161e.Samo kako vozi, kako ko\u010dnice propadaju, kako je u panici ,kako zna da ne\u0107e mo\u0107i zaustaviti auto. Okre\u0107e se da vidi ko je s njim, ali ne uspjeva , jer auto u tom trenu svom silinom udara u zid. I on se vi\u0161e ni\u010dega ne sje\u0107a.Zna da gine.<\/p>\n\n\n\n

-Vozi ti i dalje , ako nisi previ\u0161e umoran i polako preko mosta. Ka\u017eu smrt na njemu vreba nevine , neoprezne i obijesne.\u2013 ka\u017ee zetu \u2013 Poslije mosta  \u0107emo pored neke \u010desme stati , osvje\u017eiti se, prezalogajiti i malo odmoriti.I vidjeti \u0161ta nam je dalje raditi.<\/p>\n\n\n\n

Polako su pre\u0161li most, ali Mito nije vidio \u0161ta im je raditi.Bio je toliko umoran i presaugan , da je i ostatak puta zaspo ko rezervna bukova klada.<\/p>\n\n\n\n

Frka Frkica je uvijek bila insan  od rije\u010di.Svom svojom \u010destitom du\u0161om i djetinjim srcem se trudila se da ispuni obe\u0107anje dato mu\u017eu na babinama. I on je zdu\u0161no prilagao svoj dio. Mito ga je zaposlio kod sebe u firmi, kao radnika na gra\u0111evini.<\/p>\n\n\n\n

Neosporno , Mito je bio vrlo vrijedan i bistar \u010dovjek. Napredovao je do predradnika ,skoro pa poslovo\u0111a. To \u0161to su meana i bekrijski \u017eivot  bili bijeg od stvarnosti , koja ga je uzro\u010dno posljedni\u010dno zaskakala svako malo i \u0161to je on na taj na\u010din \u201elije\u010dio\u201crane , bile su dva  sasvim razli\u010dita poimanja  \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

Po Frkinom povratku  malo se primirio i uljudio. Meana mu vi\u0161e nije bila interesantna. Sav se okrenuo unuku i sinu.Mada ga zle slutnje u vezi sina nikad nisu ostavljale. Poku\u0161ao je da se iskupi kod Frke Frkice. Nije uspio.Shvatio je da su  sva emotivna  vrata relacija otac \u2013 k\u0107i zauvijek zatvorena. Prihvatao je to , jer je shvatio da joj je \u017eivot u pakao pretvorio. Ali , tje\u0161io se , uvijek bi isto u\u010dinio. \u010cast i po\u0161tenje.<\/p>\n\n\n\n

Zet mu se pokazao kao vrijedan i snala\u017eljiv radnik. Uskoro je po\u010deo raditi u ra\u010dunovodstvu , prema \u0107agetu koje je imao.Otac mu se nije javljao i svima je bilo lak\u0161e. \u010cak je i Mito po\u010deo podsvjesno zazirati od kumare . Ne zna za\u0161to , ali mu se nije dru\u017eilo sa njim.<\/p>\n\n\n\n

I tako pro\u0111e godina. Frka Frkica na istom. Trudi se i uglavnom uspjeva smiriti damare. Ponekad joj se Dobri u misli zavu\u010de. Srce joj zatreperi , tijelo zaigra , ali ona nije dala da se bilo \u0161ta razbukta. Zatvorila bi se u kupatilo i satima hladila uzavrelo tijelo .\u010cinilo joj se da ne postoji .Bila je, svojom voljom odsje\u010dena od svijeta. Taj svijet su bile Bjelavske mahale. Ona u ovom \u017eivotu  vi\u0161e nikoga na ovom svijetu , osim djeteta nema.Tada bi tu\u017ena i bezvoljna  bila i nije izlazila iz sobe. Sin joj je bio jedina utjeha.Slutila je da \u0107e ga previ\u0161e razmaziti.<\/p>\n\n\n\n

To ljeto , nenadano  do\u0111e srednja Frki\u010dina sestra u posjet.Ni s njom nisu imali skoro nikakvih kontakata.Urijetko bi se sestre \u010dule i ona je znala sve Frkine  jade i traume.Obradova\u0161e se svi. Ona je uvijek bila rasadnik radosti i ljepote u Mitinoj porodici. \u010cinilo se da \u0107e ljep\u0161a vremena obasjati Mitin dom, gore u preliejpoj ba\u0161ti iznad Sedrnika.U ba\u0161ti u kojoj na tre\u0161njinom stablu na jednom \u0161triku jo\u0161 uvijek visi Frki\u010dina ljulja\u010dka :Ljulja\u010dka ljubavi , ti\u0161ine i snova.<\/p>\n\n\n\n

 Nekom slu\u010dajno\u0161\u0107u potrefilo se da je sa sestrom , skoro u dan poslije Frkinog povratka  prispjela  kumova depe\u0161a iz Vranja. Mito je sa\u010dekao da se svi uku\u0107ani okupe za ru\u010dkom da im prio\u010dita pismo.Jedino je zet , nakon napornog dana spavao na kau\u010du . Nije ga budio. Mislio je sa njim nasamo  razgovarati o pismu i reprekusijama koje ono nosi.<\/p>\n\n\n\n

U pismu je pisalo:<\/p>\n\n\n\n

Pomoz Bog Dragi kume ,<\/p>\n\n\n\n

Ne javljah ti se godinu dana jer sam se od tvoje izdaje i bijega \u010dlanova moje porodice sina, unuka i snajke  napre\u010dac dobro razbolio. Srce me strefilo, oslabilo na Golom Otoku.<\/p>\n\n\n\n

Sada sam malo do\u0161ao sebi, iako jo\u0161 uvijek nisam sasvim svoj.More me, mori kume bolesti i umne i zdrtavstvene.Sve se nadam bi\u0107e bolje. Ali ne ide na bolje.A i kako bi , kad mi fali porodica? Sin jedinac , unuk prvoro\u0111eni i prelijepa snajka.<\/p>\n\n\n\n

Zna\u0161 da je sinu i potomstvu mjesto uz glavu porodice. Ne uskra\u0107uj mi to pravo Mito kume moj dragi i \u010dovje\u010dni. Zna\u0161 ti dobro \u0161ta je \u010dast i po\u0161tivanje porodi\u010dne tradicije kod nas u Vranju Ti se rje\u010dju i potpisom tvoje k\u0107eri obavezao da \u0107e \u017eivjeti u mom domu.<\/p>\n\n\n\n

Ja ne tra\u017eim ni\u0161ta \u0161to nije moje i ne prebacujem ti. O\u010dinje srce ponekad \u0107eri omek\u0161aju. Ja se samo pozivam na tvoju \u010dast i po\u0161tenje . I obe\u0107anje koje si mi prilikom udaje tvoje k\u0107eri dao. Da \u0107e \u017eivjeti u Vranju sa mojim sinom dok ih smrt ne rastavi.<\/p>\n\n\n\n

Molim te u\u010dini kako ti savajest , \u010dast  i po\u0161tenje nala\u017ee. Uzdam se u tebe , kao i uvijek.<\/p>\n\n\n\n

Ne\u0107u ni da prijetim , ni da kunem , ni osvetu da tra\u017eim, ve\u0107 samo jedno:
Vrati mi kume moga sina, unuka i snajku moju, prije nego bude kasno za bilo \u0161ta i prije nego sve nas neko zlo ne obuhvati. A slutim da ho\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Sretno ti bilo Mito i \u017eivi dugo i u zdravlju .<\/p>\n\n\n\n

I javi mi \u0161ta si s Bo\u017eijom pomo\u0107u odlu\u010dio , da se mogu ravnat po tome.<\/p>\n\n\n\n

Tvoj kuma\u0161in.<\/p>\n\n\n\n

Svi \u0161ute . Sle\u0111eni su  Svi osim Mite i zeta mu koji spava. Frku Frkicu , sestru i majka im napad panike hvata.\u010cak i beba slute\u0107i maj\u010dinu bol po\u010dinje plakati.Bebin pla\u010d natjera Frku Frkicu na suze i ridanje. Jela Lela Jelena , \u017eena Mitina  se krsti i progovara:<\/p>\n\n\n\n

-O\u010de na\u0161 , koji jesi na nebesi , nek sveti se ime tvoje\u2026 pomozi nama nemo\u0107nim.<\/p>\n\n\n\n

Srednja sestra se prva sabra i pita Mitu:<\/p>\n\n\n\n

-Tatko \u0161to ne podera to pismo  , \u0161to ga ne baci  u \u0107enifu , jer je to veliki , nepodno\u0161ljivi smrad i umobolnost.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Da \u0107uti\u0161 bre \u0107eri , ne zbori tako .Rije\u010d je rije\u010d .Jednom data mora se odr\u017eat kud puklo,da puklo.  Ja sam je vo\u0111en ljubavlju prema k\u0107eri ,vide\u0107i njenu nesre\u0107u pogazio.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160ta si sad bolan ne bio , dragi o\u010de pametno skonto?<\/p>\n\n\n\n

-Jedino \u0161to se mo\u017ee.\u010cast ,  po\u0161tenje  i porodi\u010dna tradicija nala\u017ee da se oni vrnu u Vranje. Nema druge. I niko tu ne mo\u017ee ni\u0161ta u\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n


Frka Frkica hladno i smireno , pomirena sa sudbinom mu re\u010de.<\/p>\n\n\n\n

-Tatko najmiliji, ne zna\u0161 \u0161ta radi\u0161. Ubija\u0161 me , neka ti je Bog na pomo\u0107i : Ja u svakom slu\u010daju ne\u0107u krvniku \u017eiva na o\u010di.<\/p>\n\n\n\n

-\u0160ta to zna\u0107i Marija, \u0107ero moja. Neposluh ocu , a zna\u0161 da te mogu natjerati da me slu\u0161a\u0161 istom rije\u010dju kojom sam te i udao.<\/p>\n\n\n\n

-Ne vi\u0161e tatko moj. Ja \u017eiva ne idem u Vranje.- sigurna u neminovnost  onog \u0161to govori ,  vrlo hladno zaklju\u010duje Frka Frkica.<\/p>\n\n\n\n

Srednja sestra osje\u0107aju\u0107i tragiku koja se nadvija na sudbinom njena voljene sestre, ubacuje Miti argumente.<\/p>\n\n\n\n

-Kakva \u010dast bre Mito? Kakva du\u017enost o\u010de mili? Koja ba tradicija o\u010de nebri\u017eni? Kakvo kumstvo te strefilo, bolan o\u010de slijepi? O\u010de\u0161 li k\u0107eru najmla\u0111u ponovo da isporu\u010di\u0161 zlu na tacni , da joj i ovo malo \u017eivota i nade \u0161to ima , ponovo ubije?<\/p>\n\n\n\n

-\u0160uti , k\u0107eri . Ni jedne ne  progovaraj. Tako sam odlu\u010dio i tako mora biti.I o kakvom zlu ti govori\u0161.Kum je \u010dastan \u010dovjek i nikada ne bi povrijedio moje dijete. Ako ti se ne svi\u0111a, kupi se iz moje ku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

-I ho\u0107u o\u010de.Nikad ti vi\u0161e ne\u0107u do\u0107i. Nisam se ja od dobra pokupila iz tvoje ku\u0107e. Pobjegla sam da ne gledam zlu sudbinu svoje male sestrice , kojoj je tvoj \u010dasni kum kao dvanaestogodi\u0161nju djevoj\u010dicu , kao nevino dijete skr\u0161io je i ubio joj i djetinjetvo , i \u017eivot i svaku nadu neko sutra.<\/p>\n\n\n\n

-O \u010demu ti to pri\u010da\u0161 , lajavice jedna? O kom zlu i nesre\u0107i pri\u010da\u0161?<\/p>\n\n\n\n

.-Devet godina me \u017edere utroba  \u0161to ne mogu da govorim. Devet godina sanjam ovu na\u0161u ljepoticu i more imam. Devet godina bolujem i pla\u010dem jer moram \u0161utjeti.kako ju je tvoj kum , monstrum silovao . Jer maleno djete\u0161ce toliko voli oca da me Bogom i utrobom mojom zaklela ,da nikad nikome ne progovorim da sam ga lopatom skoro zatukla , kada je drugi put poku\u0161ao da je siluje. \u0160to ti taj tvoj dobri \u010dasni kum nikad ne re\u010de \u0161ta ti je uradio sa k\u0107eri i za\u0161to je robijao sedam godina. Eto toliko o \u010dasti i po\u0161tenju. O o\u010devima i neo\u010devima. O tradicijama ,  nesre\u0107ama i zlu koje se u ime Boga ,  \u010dasti i po\u0161tenja rade.Odoh ti ja sada o\u010de. Ali pazi gdje \u0107e ti du\u0161a. Dobro pazi.Neznanje nije  opravdanje za bilo kakav grijeh i zlo\u010din. To je sau\u010de\u0161nistvo.<\/p>\n\n\n\n

Ustade srednja sestra.Suza suzu sti\u017ee , i rida i pla\u010de .Zagrli Frku Frkicu i dijete joj .Izljubi majku Jelu Lelu Jelenu. Izljubi ih i ode zalupiv\u0161i vrata tako silovito ,da su se ona iskrivila i vi\u0161e se nikad nisu mogla uglaviti i zatvoriti.<\/p>\n\n\n\n

Mito zanijemio. Ne trep\u0107e. Guta dah . Zuri u Frku Frkicu i pita je:<\/p>\n\n\n\n

-Jel istina ovo \u0161to ova hajvanulja re\u010de ?<\/p>\n\n\n\n

Frka Frkica ga poslije godina i godina , bez imalo krivice u djetinjim o\u010dima pogleda.<\/p>\n\n\n\n

-Jeset o\u010de , tvoj kum je silovao   tvoje maleno nevino  djetence kad je imala dvanaest godine.<\/p>\n\n\n\n

Mito koji  mjesecima nije pio , pri\u0111e kredencu gdje je uvijek imao meraklijske \u0161ljive. U prolazu vidje da je zet skroz naskroz budan i zapanjeno ,u o\u010daju gleda \u010das u njega , \u010das u Frku Frkicu , \u010das u svoga sina.Sva\u0111a ga probudila.Frka Frkica , rukom zatomila krik , jer shvata da joj je mu\u017e sve \u010duo. To ve\u0107 ne sluti na dobro.<\/p>\n\n\n\n

Mito uze fla\u0161u i \u010da\u0161u i nasu sebi pi\u0107e. Zet ustade, uze i on \u010da\u0161u sjede za sto do Mite .Pru\u017ei mu \u010da\u0161u :<\/p>\n\n\n\n

-Naspider Mito kume i meni malo tog otrova , da ubijem ovu du\u0161u \u010demernu.<\/p>\n\n\n\n

Mito sle\u017ee ramenima i nasu mu pi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

-Nemoj zete da te taj otrov odvoji od porodice.<\/p>\n\n\n\n

Zet ne\u0161to duma:<\/p>\n\n\n\n

 -Ma ne mo\u017ee me taj otrov odvojiti vi\u0161e od bilo \u010dega. \u0160to otac neotac , otac krvolok i monstrum mo\u017ee unesre\u0107iti dijete, to ne mo\u017ee nikakav otrov saprati.Skoro isto kao i nepa\u017eljiv i neu\u010dinjen ,  a \u010dastan i po\u0161ten  otac.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Nastalo je neko neodre\u0111eno stanje nalik hibarnaciji. Ni\u0161ta se nije de\u0161avalo. Svako se povukao u sebe. Mito je popravio ljulja\u010dku. Sjeo na nju i ljuljao se \u010ditavu ve\u010de. U polusnu mu se \u010dinilo da je na ljulja\u010dki dvanaestogodi\u0161nja Frka Frkica . Obu\u010dena u bijelu \u010dipkanu haljinu do koljena , heklane dokoljenice i lakovane crne cipelice .  Ru\u017ei\u010dasta leptir ma\u0161nica zadjevena u vranoj kosi blje\u0161ti na mjesecu<\/p>\n\n\n\n

Marija njegova najmla\u0111a k\u0107er je vesela i razigrana. Stalno mu govori:<\/p>\n\n\n\n

-Tatko moj , ja\u010de . Jo\u0161 ja\u010de. Ho\u0107u da dostignem zvjezdice , moje sestrice. <\/p>\n\n\n\n

On je ljulja i ljulja  , srce mu nikad nije bilo ispunjenom tolikim ponosom i rado\u0161\u010du.Njegova malena k\u0107erkica nije vi\u0161e tu\u017ena i \u0161utljiva. Igra se sa svojim tatkom i u\u017eiva.I usred te \u010darolije u umu mu se vrati vrijeme na babine i on u svom pijanstvu , iz podsvijest razabra potisnute kumove rije\u010di :<\/p>\n\n\n\n

-Moja si , niko mi te ne\u0107e uzeti.<\/p>\n\n\n\n

Sve se slo\u017ei na svoje mjesto.\u010cudan je ovaj \u017eivot. Treba \u010dovjek da popravi godinama neljuljanu ljulja\u010dku  , da mu bolno srce vrati vremena kada je trebao ljuljati i voljeti k\u0107eri ,da ga zabole prazna vremena bez ljubavi i snova , da \u010duje glas u umu i osvjesti se.<\/p>\n\n\n\n

Ah Mito , Mito oholi jadni\u010de. \u010citav si \u017eivot sprcao u prazno\u0107u mehane. Nisi vidio koliko je nevine i iskrene ljubavi u tvom domu i oko tebe bilo.Samo je cvije\u0107e tvoje \u010dekalo da se osvijesti\u0161 , da ih miluje\u0161 , miri\u0161e\u0161 i voli\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Kleknu na koljena , nalakti ruke na ljulja\u010dku , pru\u017ei ih prema nebu , i lagano nji\u0161u\u0107i se po\u010de da se moli:<\/p>\n\n\n\n

-O\u010de moj , koji jesi na nebesi , pomiluj.<\/p>\n\n\n\n

Oprosti mi moje grijehe pro\u0161le i budu\u0107e,<\/p>\n\n\n\n

Jer veliki sam gre\u0161nik.<\/p>\n\n\n\n

Podari milost mojoj \u017eeni , \u0107erama i potomstvu.<\/p>\n\n\n\n

Amin<\/p>\n\n\n\n

Odjednom osjeti neku lako\u0107u u srcu. Ne zna da li mu je opro\u0161teno : \u010dak debelo sumnja. Ali um mu je poslije godina jasno pokazao \u0161ta treba \u010diniti. Znao je da navla\u010di novi grijeh , ali nije imao izbora. Jedino tako \u0107e njegova najmla\u0111a k\u0107er imati mira.<\/p>\n\n\n\n

Isplakao se kao da se od \u017eivota opra\u0161ta  i na ljulja\u010dki do\u010dekao zoru. Frki oti\u0161ao , izljubio je  , opro\u0161taj zamolio i dobio. Njoj ve\u0107 svejedno bilo. Samo je u srcu zebnju nosila , \u0161ta \u0107e Mito slijede\u0107e u\u010diniti.Mnije , u svakom slu\u010daju ne\u0107e na dobro iza\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Sina od  trinaest godina  bez rije\u010di odmah u auto ubacio i pravac u Vranje , kod kuma  monstruma.<\/p>\n\n\n\n

Prijatelj se plaho obradovao , mislio Mito mu porod domu vra\u0107a.Janjad se  okrenula.Vas kom\u0161iluk, pola Vranja pozvao, da mu ponovo  drugara \u010duvenog Mitu bekriju vide. Slavlje ko za vjen\u010danje ili babine prvoro\u0111enog unuka  priredio .Mito sina stalno po kosi gladi i ni\u0161ta ne progovara. Tek kada su janjad gotova bila i meso se na astale iznjelo, pita kum\u0161in  Mitu kojim dobrom , da li mu se djeca vra\u0107aju.<\/p>\n\n\n\n

Mito mu pred svima jasno i glasno odgovara:<\/p>\n\n\n\n

-Nije dobro prijatelju, nas su uvjek \u010dasti i po\u0161tenju u\u010dili.  U tradiciji nauk iz svete knjige nastao : \u017eivot za \u017eivot. Ti \u0111ubre jedno nevjerni\u010dko i zlo\u010dina\u010dko , uze \u017eivot moje k\u0107eri dok je djete\u0161ce bila. Red je da uzmem ja tvoj.<\/p>\n\n\n\n

To izre\u010de pred okupljenim, sada ve\u0107 izvjesno , smrtnim svatovima. Revolver iz pojasa vadi i svih \u0161est metaka , jedan za drugim : taaka, taka, taka, taka, taka i taaka mu u tijelo zakuca. Bez hitnje , stalo\u017eeno i bolesno precizno . Tri metka me\u0111 prepone ,  tri u grudi. Naizmjeni\u010dno, jedan dole, jedan gore.I tako \u0161est puta, odnosno tri puta po dva metka u kuma spr\u017ei.<\/p>\n\n\n\n

Ljevor za pas stavlja , za ruku sina uzima i ka autu ide. Niko ni\u0161ta ne govori, niko ih ne zaustavlja . Svi znaju, i mlado i staro ,\u0161to se mora – mora se.\u017divot za \u017eivot. \u017dali Bo\u017ee onog djetinjeg.<\/p>\n\n\n\n

U\u0161o Mito u auto i nazad za Bosnu. Nije se Mito milicije bojao. Imao plan u svojoj ludoj,  alkoholom poreme\u0107enoj glavurdi. Vozio da Leskovac, preko Ni\u0161 do \u010ca\u010dak i U\u017eice od Tita. Do\u0161ao do Vi\u0161egrada do Mosta Starine od Mehmed pa\u0161e Sokolovi\u0107a. Sjetio se sna onog jutra unukovih babina.<\/p>\n\n\n\n

To je to . Nema ni\u0161ta izvan onog \u0161to \u010dovjek \u017eivi i sanja. Poslije \u0161ta bude \u2013 bude. I nekako mu \u017eao Frke  Frkice . Opet \u0107e nju najvi\u0161e povrijediti.Zapravo ona je odgojila ovo milo \u0161tence pored njega. Toliko ga je voljela da je i njega Mali Princ zvala. No,on izbora nema . Gdje on tu i ovo dijete . Taka im sudbina.<\/p>\n\n\n\n

Otvorio prozore, puko most Mehmed pa\u0161e Sokolovi\u0107a , ravan ko aerodromska pista. On obrza 60, 70, 80 i vi\u010de:<\/p>\n\n\n\n

-Pa\u0161a, evo ,unuka ti vodim,<\/p>\n\n\n\n

Sin ga gleda za\u010du\u0161eno mnije tatko malo poludio. Djeca sve znaju i kad ni\u0161ta ne znaju.<\/p>\n\n\n\n

-Ni\u0161ta se ti ne brini.- poru\u010duje mu otac.<\/p>\n\n\n\n

9o, 100 vi\u0161e ne mo\u017ee skrenuti sve i da ho\u0107e.Vidi dijete da otac ne\u0107e stati. A uporedo sa autom prelijepi an\u0111eo sa kosom u ruci juri. Dje\u0107ak je odu\u0161evljen njegovom ljepotom i vje\u0161tinom. Nasmje\u0161i mu se i mahnu.<\/p>\n\n\n\n

An\u0111eo nema kud. Sakri kosu pod pla\u0161t . An\u0111eo se nasmje\u0161i i djetetu otpozdravlja. \u017dao mu djeteta . Prelijepo je i nevino.Mo\u017eda ga ba\u0161 zato vodi sa sobom. Nije njegovo da razmi\u0161lja. Poslije \u0107e ga u nekom skrivenom kutku isplakati. Ali sad mora posao raditi . Tako mu grah pao. Nema izuzetaka. Samo tako se harmonija stvara i odr-ava.<\/p>\n\n\n\n

Mito sada ve\u0107 vri\u0161ti:<\/p>\n\n\n\n

-Evo pa\u0161a roda tvoga.<\/p>\n\n\n\n

Nema kajanja . Sve i da ho\u0107e , sada vi\u0161e ni\u0161ta ne mo\u017ee u\u010diniti.Uz strahovit udar , zveket  i lom zavr\u0161i\u0161e me\u0111u stjenama. Poslije su Mitu u komadima sa dijelovima zgu\u017evanog metala vadili.<\/p>\n\n\n\n

Dijete su iznijeli i na travu zelenu polo\u017eili. Bijela ko\u0161ulja, plave samtane pantalone, leptir traka pli\u0161ana, crne cipele i svjetlo plave \u010darape, sve kao ispod \u010deki\u0107a.Savr\u0161eno. Ni kapi krvi na djetetu, ni na djetetovam licu. Samo mu se lijepa , usnula glavica na lahkom  povjetarcu  malo klati.<\/p>\n\n\n\n

Reko bi \u010dovjek ni\u0161ta mu nije. To neodrasli Princ mali, umoran legao i spije, svoju nesre\u0107nu sestricu Frku Frkicu snije. Ho\u0107e nad njom da bdije.Zna, treba\u0107e joj pomo\u0107 svih an\u0111ela.<\/p>\n\n\n\n

Mito je u\u010dinio to \u0161to je u\u010dinio. Po njegovom , ni jednog momenta  nije imao diileme.Tako se brani  \u010dast.Nema tu mnogo pameti,ni razmi\u0161ljanja o uzrocima i posljedicama.Insan je satkan od  sljepila , nerazuma i \u017eurbe.A kada se kona\u010dnost desi ;klekne pa se moli da mu se oprosti. Aha! Kako ne. A mere bit da bidne da se nekom i oprosti.<\/p>\n\n\n\n

Nikad nisam raztmi\u0161ljala o suicidu.To je  protiv Bo\u017eijih zakona, i o tome nema diskusije.Bratova smrt me skoro  ubila. Da nisam imala sina na dojkama , ne znam \u0161ta bi bilo sa mnom . Ili bih poludjela ili bih neku nesre\u0107u iscenirala i dozvala.Znanje da dijete raste i  pitanje kako bi \u017eivjelo kao siro\u010de, me odvratilo od   sumornih misli, ali nije tugu odagnalo.<\/p>\n\n\n\n

Nekoliko nedelja mi je sva bilo maglovito  i bolno .Skoro da se ne sje\u0107am  ni ko ih je , kako su  ih i ni gdje su ih sahranili. Godinama poslije vrati mi se sje\u0107anje. Luce i Dobrii uz pomo\u0107 mahala\u0161a i ljuba su pokop i sve ostalo sredili i na starom pravoslavnom groblju ih upokojili. Tada je  bilo deplasirano pominjati i zahvaljivati bilo kome.<\/p>\n\n\n\n

Majka je presvisnula u tri mjeseca.Ba\u0161 tako : presvisnula.Tri mjeseca , svaki dan u vrijeme pogibije Mite i sina bi pri\u0161la ljulja\u010dki , nalaktila ruke na nju , okrenula ih  prema nebu i molila i plakala. I plakala i molila. Tri debela sata se nije micala. Bilo ki\u0161a , bilo  sunce. \u010cini mi se da su sjekire i \u010duskije  sa neba padale ne bi ih osjetila , niti se pomakla.<\/p>\n\n\n\n

Vremenom  sam prestala da je poku\u0161am odvratiti od tog beznade\u017enog rituala. Jedno vrijeme  , sjede\u0107i na verandi sam je gledala i sa njom  se molila i plakala. Bilo mi je \u017eao , ali sam vi\u0161e \u017ealila brata. Ona je svoj \u017eivot \u017eivjela onako kako je je dano , a ponekad je ne\u0161to ukrala za sebe i bilo je po njenom. A \u0161ta sa bratom?\u0160ta sa njegovom nevino\u0161\u0107u i njegovoih dvanaest godina ljepote i ljubavi koju je dijelio , a i primao.\u0160ta je sa njegovim nedosanjanim snovima i ljubavima koje ga ne\u0107e milovati.<\/p>\n\n\n\n

Poslije sam se navikla na njenu svakodnevnu procesiju i  svojevrsnu  izvitoperenu liturgiju .Prestala je komunicirati sa  ljudima. Nije ni jela. Jedino sam je ja ,  na silu mogla natjerati da pojede ne\u0161to . Ali to je bio svakodnevni , najstro\u017ei post.Kruh , voda i o ve\u010deri jedna sitna riba.<\/p>\n\n\n\n

Gledala sam je kako kopni.Znala sam da ne\u0107e dugo.Ljepota  je jo\u0161 bila prisutna , ali se usukala i oko\u0161\u010datila. Za\u010dudo nije nosila crninu.Obla\u010dila  je   jednostavne , jednodjelne  selja\u010dke halje od bijelog damasta i vunene priglavke na nogama.Na glavi je nosila one muslimanske \u0161amije.Zbog lako\u0107e i jednostavnosti su joj se uvijek vi\u0161e dopadale od krutih svilenih marama.Poslije nije imala vremena ni za halje i priglavke . Izlazila bi u dekolta\u010dama i bosa. Izdaleka li\u010dila je na neku  bijelu nestvarnu sjenu koja se moli. <\/p>\n\n\n\n

Iako je \u010dinila munjenom , svaku ve\u010de je na verandi satima, u lavoru prala noge i ruke . Iznijela bi lavor i sa\u010dekala da se voda smiri.Da poprimi izgled glatkog i sjajnog ogledala.Dugo je gledala u to kristalno jezerce.Ne, nije se ogledala u njemu. \u010cekala je da snagom uma dozove lik svog sina , da joj se nasmije\u0161i, da joj mahne i poljubac po\u0161alje.To je bio znak da joj je opro\u0161teno. Potom bi se prala.Po muslimanski abdest uzima\u010da. Prala ih i zagledala udove. Kao da je o\u010dekivala da \u0107e se pojaviti stigme. <\/p>\n\n\n\n

Jednog dana sin mi je poboljevao . imao je veliku  temperaturu i ja se zabavila oko njega. Kada su djeca u pitanju majke se uspani\u010de i zadeveraju oko djeteta . Strah ih odvoji od realnosti i izgube pojam o vremenu, jer malo dijete ne zna re\u0107i \u0161ta mu je , \u0161ta ga boli i \u0161ta mu treba?<\/p>\n\n\n\n

U neko doba pogledah kroz prozor i vidim da se sunce polako spu\u0161ta.Uh , majko moja , \u0161ta mi je sa majkom? \u010citav dan nisam pomislila na nju  niti je vidjela. Izletim na vearndu i odahnem.Majka sjedi na ljulja\u010dki i kanda  da se nji\u0161e. Za\u010dudim se Nikad je nisam vidjela  na ljulja\u010dki ili drugom  polo\u017eaju osim kle\u010de\u010dem i molitvenom   .<\/p>\n\n\n\n

-Mamo mori , jesi li dobro!<\/p>\n\n\n\n

Nema odgovora . Mamo mori nijemi,a prizor nestvaran.  Mama se glavom lagano prislonila na lijevo u\u017ee ,lijevom ga rukom obgrlila , desnu obuhvatila, ruke u skute skupila , o\u010di  u nebo uperila , kao da nekog  doziva. Sunce obasjava bjelinu njene  pamu\u010dne prozirne no\u0107na haljinke. Imam osje\u0107aj da ta sjena titra  i lepr\u0161a , kao da se sprema da poleti u suton ,koji  se pribli\u017eava.<\/p>\n\n\n\n

Ne\u0161to nije u redu; mislim ja . Ne glasa se i ne okre\u0107e se prema mom glasu. Mo\u017eda se umorila i zaspala? Aha , kako ne. Ono jeste zaspala , ali vje\u010dni  je sanak usnila.Tiho i mirno je oti\u0161la. Kao  \u0161to je zadnju deceniju \u017eivjela.Da nisam  \u017eivjela sa njom , vjerujem  da niko ne bi primjetio da je umrla.<\/p>\n\n\n\n

Nisam bila previ\u0161e tu\u017ena. Znala sam da je sada mirna i da je vi\u0161e nikakvo zlo i brige ne mogu pokliopiti.Uh , sva\u0161ta je sa Mitom predeverala. I lijepog i ru\u017enog. I dobrog i zlog. Radovala se i tugovala.U radovanju umjerene i smjerna , a  trpila neda\u0107e ko svaka balkanska \u017eena. Strpljivo , stoi\u010dki i skoro bez rije\u010di. Mole\u0107i se Bogu i \u017eive\u0107i u nadi :<\/p>\n\n\n\n

-Da\u0107e Bog , sutra \u0107e biti bolje .<\/p>\n\n\n\n

Sahranismo je na   Starom pravoslavnom groblju , nadomak stadiona Ko\u0161evo. Okupismo se sestre , mu\u017e mi i  ja sa djetetom  u rukama. I niko vi\u0161e , jer nikog  nismo imali. Kada su pokopni radnici  polo\u017eili majku u smrtnu jamu  i po\u010deli je zatrpavati  pojavi\u0161e se oni:<\/p>\n\n\n\n

Mojsije ,Zlata, Herco , Jela Lela Jelena  ,Oma   i Branka, Ba\u0161ka ba\u0160a i njegova nova Branka, Deba i Ankica , Lijeni i Mala Guza. Ispred su i\u0161li Luce i Dobri nose\u0107i vijenac svje\u017eih ru\u017ea sa trakom na kojoj je pisalo:<\/p>\n\n\n\n

\u201eMajci na\u0161e najvoljenije prijeteljice.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Pomislih , nekad u nekom nestavrnom i nepostoje\u0107em vremenu Dobri mi je rekao:<\/p>\n\n\n\n

-Upamti  malena moja  ; u svakom zlu i nesre\u0107i  ima i ne\u010deg  dobrog.<\/p>\n\n\n\n

Ne , njihovo prisustvo  nije odnijelo tugu, ali je oplemenilo.Srcem mi zatitra topli vjetri\u0107 nade:<\/p>\n\n\n\n

-Bi\u0107e sve u redu!<\/p>\n\n\n\n

Mahala\u0161i ko mahala\u0161i. Ne mogu bez svojih kerefeka. Deba i Lenji se gurkaju i \u0161arete. Ja ih sasvim jasno razabirem :<\/p>\n\n\n\n

-Joj , jes Mojsije ko neki sakatli prosjak bez one svoje harmonike. Nakrivio i nalaktio se na Zlatu ko da mu je ona prosja\u010dki \u0161tap. Da ga ne znam sada bi mu , namah priletio i sadaku udjelio . Ne mere jado ravnote\u017eu bez \u0107emaneta  dr\u017eat.<\/p>\n\n\n\n

Osje\u0107am dai I drugi misle isto. I ja sam pomislila isto. Ona nekada\u0161nja Frka Frkica bi rekla :<\/p>\n\n\n\n

-Znala sam ja da \u0107e , odnekle iz ti\u0161ine  nadgrobnih spomenika , isko\u010diti ovi dobri mahnitovi i neku  lakrdiju napraviti, samo da bih ja bar na momenat tugu zaboravila.Jer reko\u0161e mi:<\/p>\n\n\n\n

-Oni ne tuguju , nemaju za to vremena. Mrtvi  mrtvima ; \u017eivi \u017eivima. Prelijepi \u017eivot odi dalje , a oni \u017eivot slave.<\/p>\n\n\n\n

Luce i Dobri mi se sau\u010desni\u010dki smje\u0161kaju i slije\u017eu ramenima :<\/p>\n\n\n\n

-\u0160ta \u0107e\u0161 , ne zamjeri ,  takve ih mahala nakrive rodila i odgojila.<\/p>\n\n\n\n


Nisma im zamjerila. Moj \u017eivot \u0107e \u010dini mi se dobiti novi zaokret. Nisu me zaboravili. Nikad me nisu napustiili . Svi su tu . Uvijek su bili .Samo su me pustili da svoje odbolujem na svoj na\u010din.Da \u017eivot nau\u010dim bez upliva pameti drugih. Iskustvo vlastite ko\u017ee je najbolnije , ali i najbolji u\u010ditelj.<\/p>\n\n\n\n

Odjednom osjetih ogromnu prazninu. Shvatih koliko su mi nedostajali. Svi oni . I Luce. Ali Dobri. Eh , moj Dobri , moj \u010dovje\u010de mili. Za\u0161to nam se ne da.
Na groblju smo se oprostili , sa svima sam se izljubila , osim sa Dorbim . Njega nisam smjela ni pogledati,  ni poljubiti. Bojala sam se iznevjeriti obe\u0107anje koje sam mu\u017eu dala. Boljelo me . Dobri se smje\u0161kao , po remenu me dotakao , u ruku , vrhove prsti\u0107a poljubio , okrenuo i oti\u0161ao. U\u010dinilo mi se da sam tren prije toga  \u010dula jedno ne\u010dujno ::<\/p>\n\n\n\n

-Oprosti mi , molim te .<\/p>\n\n\n\n

Bilo je neobi\u010dno \u017eivjeti u velikoj ku\u0107i , sama sa djetetom i mu\u017eem . Skoro pa siro\u010de bez  ikoga svoga. Od one ve\u010deri kada je Mito saznao zlu  istinu o kumu , moj mu\u017e se po\u010deo mijenjati. Ohladio se i osje\u0107ala sam da pati. Ja mu nisam mogla pomo\u0107i. Nije ni\u0161ta pitao , a ja nisam imala ni\u0161ta re\u0107i. \u0160ta je bilo, bilo je. I ne mo\u017ee se ispraviti. Treba sa tim \u017eivjeti kako se umije , jer se mora.Vrlo rijetko mi je prilazio , sa sinom se igrao , zami\u0161ljeniji i sve ogor\u010deniji  bio .<\/p>\n\n\n\n

 \u010cinilo se da  radost iz njega  curi i polako lapi.Nije vi\u0161e bio razgovorljiv  i nije poku\u0161avao da me odobrovolji , nasmije ili dotakne. Meni je to , iako mi ga je \u017eao , moram priznati u potpunosti odgovaralo. Od pravog dana sam znala da se sa njim ne mogu i ne smijem povezati. Pogled u njega je bio kao da gledam lice njegovog oca kako balavi siluju\u0107i me. Svakim njegovim  dodirom me podilazi bolna  jeza  i nagon za povra\u0107anjem. I pored silnog htjenja nisam osje\u0107ala ni\u0161ta osim odvratnosti. I zaista mi ga je bilo iskreno \u017eao.Po hiljaditi put ponavljam sebi – on nije ni\u0161ta kriv. A ja nisam mogla ni\u0161ta protiv sebe.<\/p>\n\n\n\n

Mnogo puta sam razmi\u0161ljala da mo\u017eda moja osje\u0107anja prem Dobrom nisu kumovala tim stanjima. Ne , nisu. Dobri je bio jedna strana mog \u017eivota , a sve ostalo na drugu stranu. To nisam mje\u0161ala. Moj \u017eivot je tekao , kako je tekao  . Spoznala sam i ubijedila sebe  da je Dobri kao neka nestvarna  fikcija koja se nikada ne\u0107e obistiniti. Svjesnost da smo se Dobri i ja  u mikrosekundi  mimoi\u0161li u kontiniumu ljubavi ,\u010dinila me \u010distom u mom  odnosu sa mu\u017eem i djetetom.
I tako pro\u0111o\u0161e godine. U tim neodre\u0111enim i nesre\u0111enim odnosima dobih i k\u0107er. \u010cinilo se da sam nekako upotpunila  maj\u010dinstvo , nasuprot  supru\u017eni\u0161tvu.Kao supruga sam bila nedore\u010dena . \u017deljela sam ispraviti taj dio sebe , poku\u0161avala se davati, ali se nisam nalazila. Bra\u010dne obaveze su nekako mu\u010dno kaskale.<\/p>\n\n\n\n

Oh , bila sam dobra doma\u010dica , kuvarica , i sprema\u010dica . Bila sam i vjerna \u017eena i sagovornica. Na\u0161e komunikacije su kaskale zbog njegovog slabijeg obrazovanja  i nedostatka volje za razgovore mimo najni\u017eih standarda razgovora dva saputnika , u ovom slu\u010daju sapatnika.Kao  \u017eena  ljubavnica , kao mazna \u017eena , kao \u017eena u bra\u010dnom krevetu bi se sledila i zakazala. <\/p>\n\n\n\n

Normalno ,  saznanje da mu je otac prvi imao \u017eenu i to brutalnim \u010dinom silovanja , nije bila dobru podloga za odr\u017eiv brak.On se sve vi\u0161e po\u010deo udaljavati od porodice. Ono entuzijazma i zanosa \u0161to je imao u po\u010detku braka je splasnulo. Sve je vi\u0161e radio i sve manje bio kod ku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Mora mu se priznati da je svaki dinar plate davao u ku\u0107u. Me\u0111utim naknadu za prekovremeni rad je zadr\u017eavao ta sebe. I najgore od svega po\u010deo je zalaziti u kafane i piti. Sve vi\u0161e je izbivao iz ku\u0107e. Sav teret odgoja djece ,ku\u0107anstva i ba\u0161te je pao na mene. Nisam se bunila, Maj\u010dinstvo me zaokupilo i ispunjavalo.<\/p>\n\n\n\n

Mitu i njegovog oca nikad nismo pominjali. On bi dvaput  godi\u0161nje i\u0161ao  materi, koja je samovala , ali je bila \u010dvrsta \u017eena i uspjevala da se odr\u017ei . Zdu\u0161no je pomagao o sjetvi i kosidbi, ubiranju ljetine.Me\u0111utim u na\u0161oj ba\u0161ti od njega nije bilo nikakve  pomo\u0107i. Mislio je , ako ne radim , to je moja briga. Nisam se bunila. Stisnula zube i nekako sam  sve sama  stizala. Bilo bi mi lak\u0161e da imam mu\u0161ku ruku pored sebe,  da je  on provodio vi\u0161e vremena uz djecu ,i bio manje  u pohodu na mehane. Nisma mu prigovarala , iako smo \u017eivjeli sve te\u017ee. Prijetilo nam je siroma\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n

Nabavila sam novu kravu i ona nam je jedno vrijeme  olak\u0161avala prilike. Da sam imala konja sasvim sigurno bih se ponovo prihvatila razno\u0161enja mlijeka. D\u017eugumi  , kalajisani , izglancani i kao novi su \u010damili u kredencu.<\/p>\n\n\n\n

K\u0107er napuni tri godine , sin pet . Situacija se ne mijenja. Mu\u017e samo prespava, presvu\u010de se i ode. Bijah udovica pored \u017eivog mu\u017ea, Ito kao on.Udovac pored prelijepe \u017eene,Djeca su mi bila kompenzacija  i uz njih mi je  bilo lak\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

 Nekad bi se primirio dva tri dana , nije izlazio. Sjedio bi na verandi  , milovao djecu , \u0161utio  i  tu\u017eno gledao u ra\u0111anje no\u0107i.Ne mogu zamisliti \u0161ta je osje\u0107ao. Njemu je bilo najgore. Imao je ili mogao je  sve , a nije , izuzev djece dobio ni\u0161ta. Nije se mogao okrenuti nazad. Pro\u0161losti vi\u0161e nije imao , sada\u0161njost je umrla,budu\u0107nost nije ganjao, niti je vidio. Kada bih ispratila djecu na spavanje , vratila bih se u kuhinju i pospremila je. Kroz prozor bih vidjela  da je lice zaronio u \u0161ake i da gr\u010devito  pla\u010de.<\/p>\n\n\n\n

Ja bih se sa\u017ealila , jer zaista mi ga je svo vrijeme  bilo \u017eao.Jadnik se ni kriv ni du\u017ean na\u0161ao u mra\u010dnom sredi\u0161tu ljudske mr\u017enje i zla.Iza\u0161la bih na verandu , pomilovala ga po kosi, sjela kraj njega , zagrlila ga , glavu mu naslonila na neljubljene i nemilovane  grudi  i tje\u0161ila ga:<\/p>\n\n\n\n

-Ispla\u010di se djete\u0161ce , mo\u017eda nam jednog dana bude bolje.<\/p>\n\n\n\n

On bi se o\u010dajni\u010dki zagnjurio u moje grudi , ne \u017eele\u0107i da mu vidim suze i jo\u0161 gr\u010devitije plakao:<\/p>\n\n\n\n

-Za\u0161to sve ovo .  Boli me Marija . Ni\u010demu ja nisam kriv. Volim i tebe i djecu , ali moj otac i njegovo zlo ,  i njegova krv na Mitinim rukama me prije\u010de da budem normalan. Kad tebe gledam vidim njih dvojicu kako mi se cere i upiru u mene prstom:<\/p>\n\n\n\n

-Jo\u0161 jednom djetetu smo slomili srce i ukrali \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

U meni bi proradio maj\u010dinski instikt, povela bih ga u spava\u0107u sobu koju nismo mjesecima koristili , polo\u017eila na krevet . Podigla mu noge  stavila jastuk ispod glave , skinula mu svu odje\u0107u osim donjeg ve\u0161a  , pokrila ga prekriva\u010dem i mislila ugasiti svjetlo , zatvoriti  vrata i oti\u0107i u dje\u010dju sobu. On bi ne otvaraju\u0107i o\u010di zamolio:<\/p>\n\n\n\n

-Ostani  jo\u0161 malo sa mnom , molim te .Ne mogu vi\u0161e izdr\u017eati sam.<\/p>\n\n\n\n

Ja bih legla pored njega ,stavila mu glavu i krilo i pri\u010dala mu bajke o tome kako postoji svijet u kome nema bola , i kome \u0107e se dvoje , mu\u0161ko i \u017eensko  voljeti i sanjati i biti sretni.On bi se smiro i zaspao. Nekad je bol bila ja\u010da i nisam ga uspjevala utje\u0161iti i smiriti. Tada bih mu se predala i tu no\u0107 bi bili i mu\u017e i \u017eena.<\/p>\n\n\n\n

Slijede\u0107ih dana bi bje\u017eali jedno od drugog , sakrivali se u svoje sobe , stide\u0107i se onoga \u0161to smo u\u010dinili . Tako sam se navikla  misliti ni  o \u010demu , osim o dnevnim potrebama. Snove i nade sam sahranila, jer su me pro\u0161la sje\u0107anja boljela. Bilo ona dobra , bilo ona zla.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mitin usud Godina dana u Vranju a mlada nije osmjeh nabacila na lice. Srce me boljelo Nisam bila mlada . Udali su me , ali um je prije\u010dio da to prihvatim. Ne\u0107u to. Ja sam Dobrog mlada. Samo je on moj mu\u017e… a nisam znala \u0161ta se desilo kada se\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30,28],"tags":[],"class_list":["post-99817","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-frka-frkica","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99817","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=99817"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99817\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":113636,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99817\/revisions\/113636"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=99817"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=99817"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=99817"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}