{"id":99467,"date":"2025-10-03T20:08:00","date_gmt":"2025-10-03T18:08:00","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=99467"},"modified":"2025-10-01T18:12:29","modified_gmt":"2025-10-01T16:12:29","slug":"frka-frkica-sesta-epizoda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=99467","title":{"rendered":"Frka Frkica – X Dio"},"content":{"rendered":"\n

No\u0107 tri kapi krvi , pe\u0161kuna i \u0161adrvana<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Vrijeme kao da stoji. \u017divot nikako da ponovo  krene . Mrtvaja . \u010cega god se prihvate stere ih pomisao o uzaludnosti. Nekako im mnogo toga nema smisla.A opet osje\u0107aju da ni\u0161ta nije bez svrhe. Da sve ima svoje odgovore. Shvate ,da nisu toliko pamenti koliko misle da jesu. Ima mnogo toga \u0161to ih mo\u017ee poremetiti i izgirati. A to nije ba\u0161 veselo. I tjera na razmi\u0161ljanje . a kad \u010dovjek po\u010dne razmi\u0161ljati \u2026 , uh tek onda boli glava. I zato ni ne\u0107e da misle. Od misli im otekne um i crne misli se roje.\n No , mladost osje\u0107a damare .\u017divot cvate u njima. Znaju . sve \u0161to je \u017eivo , \u017eivje\u0107e dok mu ima \u017eivota. Mo\u017eda se oni zpravo zbog toga bune \u017divot je prelijep , ali ga ljudi zacrne i uprljaju. Ne znaju za\u0161to je to tako. Ne shvataju. \u017divot ih jo\u0161 nije iskvario  da prihvate zlo. Mole se Milostivom da in brani od zla.\n\u010cinilo se da su zaboravili presvijetlu i preliejpu Kosaru. Od dostojanstvene i skromne  sahrane , kojoj su prisustvovali majka , dva brata , Luce , Frka Frkica , Dobri i  mahala\u0161i sa ljubama,niko je ne pominje. Niti rije\u010d da zucne. Suzu da pusti. A bol ih dere , proganja i pro\u017edire, a oni je ne mogu vratiti ni zaboraviti.\nJednosatvnoKosa Marija Magdalena je usnila . Nema je .  I to je to. Svaka pri\u010da je suvi\u0161na.  Prelijepi \u017eivot opdi dalje. Ko vam kriv \u0161to niste savladali osnovne zakone levitacije i reinkarnacije. Sve bi bilo lak\u0161e. A sada se snalazite kako znate i umijete.\nA opet ni\u0161ta , nikakvo znanje i saznanje nije vrijedno ljubavi i milosti Bo\u017eije . I ljudske.\nOme nema, Blentoviji se Kosa kasno u umu desila. Odletjela grlica dok je on budalesao. Konta \u2013 gdje je pogrije\u0161io. Tegari dijete krivicu bez krivice. Niko nije kriv. Da nije budaleso ne bi je zabavio , radovao i sre\u0107nom \u010dinio.Ne bi upoznala toliko dobrih , nje\u017enih i osje\u0107ajnih insana.\nDeba i Lenji se nekako izolovali. Krivicu nisu mogli saprati. Jedino se Mojsije borio sa svojom krivicom i \u010dinio sve da se iskupi. Znao je da je debelo ogrije\u0161io du\u0161u i da mu se mo\u017eda ne\u0107e oprostiti..On , Zlata , Jela Lela Jelena i Herco su poku\u0161avali Frku Frkicu  i Dobrog  da dignu iz \u201e mrtvih.\u201c..\nI pored sveg truda dru\u017eenje  nije i\u0161lo .Sjena Kosarine smrti se navukla nad njihove \u0111ardine.Debi i Lenjeg nisu zvali kada su Frku i Dobrog zvali.\nLuce je sa distance pazila na njih. Znala da su sada lomni , da ih je zlo nanju\u0161ilo , i da \u0107e im trebati paska i pomo\u0107 da ga izbjegnu . No , znala je da  nije mogla mnogo u\u010diniti. Sada je sve bilo u rukama vi\u0161e sile.\nMahala ima svoje nepisane zakone.Previ\u0161e oholosti i objesti ne mo\u017ee pro\u0107i bez posljedica. Sve se vra\u0107a . I \u010dinjene i ne\u010dinjenje. I sve se pla\u0107a .A oni su dosta toga poremetili i ugurali mimo svakog reda. Lako je re\u0107i sve je igra i zabava. Ali treba biti i \u010dasnosti i dostojanstva.  I \u010destitosti. O oni su se i ne htiju\u0107i znali ogrije\u0161iti o zakone , etiku i \u010dasnost mahalskog bitka.\nLuce je znala da se njen svjetovni dani bli\u017ee kraju.vrijeme koje je provele oko mahala\u0161a joj je pomoglo da donese odluku. Ona nije za ovog svijeta.Previ\u0161e je bola i tragike u njemu. Neprikosnoveno ima ljepote i oaza gdje se neka djeca vole , igraju i jure i zlo kasni.ali kada ih otkrije zalomata se me\u0161u njih.\nU stvari , nju su samo Frka Frkica i Dobri vezivali za mahalu. Nije znala \u0161ta sa njima. Ako se Frki i Dobrom ne\u0161to desi , ne bi sebi mogla oprostiti. A svijet u kome \u017eivi bi bio nepodno\u0161ljiv. Samo zbog toga se jo\u0161 nije povukla i kona\u010dni zavjet dala. Nije znala koliko jo\u0161 vremena ima, ali zna da \u0107e se definitvno morati odlu\u010diti.\nFrka i Dobri se osamili ,  svako u svom halvatu . \u010cinilo se da ih nema. Tek bi se pojavili u Zlatinom \u0111ardinu , kada bi ih ova pozvala. Njen poziv nisu mogli odbiti.Jela Lela Jelena i Herco bi im svojoj dobroti i srce dali , da su im iskali.Mojsije je pognute glave svirao , samo one stvari koje su im drage bile.Uga\u0111ali su im.\nFrka i Dobri su im bili zahvalni , ali kad ne\u0161to napukne ,praznine se nikad vi\u0161e ne mogu popuniti i zatvoriti.Na Frki se vidjelo da je obnevidjela od bola i tuge. Na neprebolnu ranu Kosarinog odlaska se nadovezala nova tragedija. Frka Frkica se zaledila od bola , a nije ga mogla nikom ispri\u010dati.\nI Luce i Dobri su znali da se ne\u0161to grozno de\u0161ava , da Frka o\u010dajni\u010dki  tra\u017ei neki mir koji joj otimaju.Kad bi je pitali \u0161ta je mu\u010di. Samo bi pani\u010dno dfosta agresivno odmahivala glavom:\n-Nije mi ni\u0161ta . Sve ovo \u0161to se de\u0161avalao me izmorilo.\nNisu joj vjerovali. Ni Luce ni Dobri . I pomno su pazili na nju. Frka Frkica se u neko doba primirila . Na licu joj se pojavila neka kona\u010dnost , neka spokojna tuga i odlu\u010dnost. Kao da je spoznala \u0161ta joj je raditi .  \nI taman kada su svi mislili da \u0107e se stvari kako tako dovesti u neki neophodni minimum normale ,  nad mahalom su se ponovo nadvili tamni oblaci. Sve se istumbalo. I ponovo su vremena postala obijesna i stampedasta.\nZlata po ko zna koji put ho\u0107e da sastavi Frku Frkicu i Dobrog., iakao dobro zna da se ni\u0161ta ne sastavi , \u0161to sudba razdvioji ili ne odobri. Mojsije je jo\u0161 uvijek  ka ste\u0107ak u Zlatinim , pa tako i mahalskim susretima. Naravski pozvala Hecu i Jelu Lelu Jelenu. Igrom slu\u010daja , skoro da se  ve\u010de  \u201e skr\u0161enih srdaca \u201e kako ga Luce nazva poklopila sa Kosinom \u010detrdesetinom. Dan dva  gore dole.\nZna zlata njihovo osnovno pravilo:\n\u2013  Mi ne tugujemo,mi ljubav slavimo  i kada nas smrt ne\u010dija mori.\nAha kako ne , misli Zlata.Nije insan kamen. Kada ti je sve potaman i ljepota stavi\u0161 ga u  d\u0111ep  da te bar ne\u0161to \u017eulja.i nosi\u0161 ga neko vrijeme. Kad ti dosati ili se pojave tmurni oblaci , izvadi\u0161 ga i baci\u0161 \u0161to dalje od sebe. Eh , da je tako lako. \u010cak i mjesto gdje si dr\u017eao kamen \u0107e te jo\u0161 mnogo vremena \u017euljati. A kako ba ne\u0107e\u0161 za \u017eivim , prelijepim insanom suzu pustiti i tugovati.\nA opet , nau\u010dila. Ovi mahala\u0161i samo stisnu zube. Prihavte se \u0107emana . Pa \u0107emane i ljube u ruke . mere i koja ljuta .Ako ljube izgube , onda snove  i ti\u0161inu u srce i snij, i snij. I ni jene suze , ni jednog jauka  ne pusti. Ne daj da ti se zlo , du\u0161man  tvojom tugom sladi i raduje.Sviraju , pjevaju , igraju ,  ljepotu i tragove one koje nema  tra\u017ee  u svakom dahu i trenu prelijepih no\u0107i \u0161to im Nebo poklanja.\nLuce , Frka i Dobri su znali da je to bilo na \u010deterestinu.Da li je dan obaveznog  pomena  imao kakvog uticaja na doga\u0111aje koji su se izredali kao  po nekoj zacrtanoj neumitnosti nije bilo jasno.Svi su u mislima nosili Kosaru , ali je niko nije pominjao.Nisu \u017eelili da poremete no\u0107 novih mladenaca.U svakom slu\u010daju \u010dinilo se da se bauk predodre\u0111enosti nadvio nad umilnu no\u0107 u  \u010dudesnom \u0111ardinu koji je bio smje\u0161ten u jednoj prelijepoj ulici ni\u017ee Bjelavskih mahala.\nUlica je imala simboli\u010dan i epski naziv . A\u0161ikovac.Eh , koliko je a\u0161ik ljuba stolovalo u beharli i cvijentim \u0111ardinima A\u0161ikovca.Koliko se ljubavi i mladosti ispreplelo i ostavilo traga , irpi\u010danim i neispri\u010danima bajkama i tragedijama u stolje\u0107ima prije ove snene zvjezdane no\u0107i koja je mirisala na sre\u0107u i ljubav.\nDakle , sve se uresilo  po a\u0161ik tabijatima svih vremena . I birvaktile i dana\u0161njih. I islamskih , i jevrjeskih i kri\u0161\u0107anskih. Lijepa , mirisna no\u0107 puna zvije\u017e\u0111a , cvije\u0107a i utihlih ptiica  Puni purpurni  mjesec je tiho i nesta\u0161no blagoslovljenim nebom  plovio , obasjavaju\u0107i mramorna   zdanje\u010desto\u010desmenog \u0161adrvana, koji je gornjim dijelom bio fontana \u017eelja. U donjem dijelusa isticala   frljavo hera druga slavinom, nalik na \u017eensku dojku koja se u pubertetu malo otela anatomiji.\nRasko\u0161no cvije\u0107e , tisu\u0107a vrta u tisu\u0107u bopja u sjeni jorgovana i jasmina je treperilo i svjetlucalo tragaju\u0107i i kradu\u0107i mjese\u010devu svjetlost   Sum \u0161adrvana i kapljice vode koja se prelivala u tisu\u0107e mjese\u010devih kristalnih iskrica preplavila je \u0111erdin. Huk sove i krik kukavice su ponekad prekidali ti\u0161inu koju je nosila \u010darolija no\u0107i.\nKada su Frka Frkica i Dobri u\u0161li i ba\u0161tu zastali su op\u010dinjeni prizorom.Nikad ni jedno pozori\u0161te , koliko oni znaju , nije imalo ljep\u0161u , autenti\u010dniju i fascinantniju scenografiju.Uz ivi\u010dnjak cvijetnjaka postavljen je ove\u0107i , svijetlo plavi pli\u0161anji otoman , nalik francuskom le\u017eaju, sa puno mekih jastuka i prekriva\u010da.\nFrka Frkica takvu ljepotu nikad nije vidjela.A opet malo je to smetalo. Previ\u0161e je asociralo ne ne\u0161to \u0161to bi trebalo da se desi.\nDobri je mislio :\n-Jo\u0161 mu samo baldahin fali , pa da izgleda kao budoar neke kurtizane.  \nNo , dobra namjera ,\u010detiri zaista vesela lica  i par stoljetnih  pe\u0161kuna su ubla\u017eili nametljivi asociraju\u0107i dojam le\u017eaja.\nDobri se sjeti jedne izreke, ne znaju\u0107i odakle mu i za\u0161to se ba\u0161 sada javi:\n-Dobre namjere ponekad  prizivaju nevolje!\nI Frka i Dobri pomisli\u0161e isto:\n-Scenografija je pripremljena bez konsultacije sa budu\u0107im glavnim akterima. Nisu na\u010disto da li im sve to odgovara. Jo\u0161 uvijek im damarima rumore suze , prelijeva\u0107i se u krvotok kao eho jecaja srca.\nNjihova dobrota ih prije\u010di da bilo kakvom rje\u010dju , gestom ili pokretom bace sjenu na  zaista mnogo ulo\u017eenog truda.\nPogledaju se , nasmje\u0161e se , stisnu ruke , on je poljubi u obraze . Zlata i Jela Lela Jelena mu uze\u0161e iz ruku i uvedo\u0161e u ku\u0107u.<\/pre>\n\n\n\n
<\/pre>\n\n\n\n
Kao \u0161to rekosmo , poslije onoga oni Frku zvali kad Debu, Omu i  Lenjog nisu zvali. jadni Oma nije bio ni\u0161ta kriv.Nije ni bio prisutan tu ve\u010de.Ali svi osim Ba\u0161ka ba\u0160e i Dobrog mu zamjerali prebrzu \u017eenidbu.Nije pro\u0161lo ni \u0161est mjese\u010devih ciklusa on se o\u017eenio.Jedino bi tako do\u0161la. Mojsiju oprostila.  Zna kriva je. Skrnavila i kr\u0161ila  mu cvije\u0107e, njegovu tre\u0107u najve\u0107u ljubav.Zlatija, harmonika i cvije\u0107e.Jednako im t4epi.Jednako ih mazio.Nije bilo vjernijeg \u010dovjeka od Mojsija.On i njegovo sveto trojstvo – dok ih smrt ne rastavi. Oprosti Bo\u017ee Milostivi ovo nema veze sa vjerovanjem u Tebe.Zna\u0161 nas.Bog je Jedan.<\/p>\n\n\n\n
Deba je znao prigovoriti.<\/p>\n\n\n\n
-Ih ,jes ti jaka ljubav.Harmoniku glanc novu hek niz jendek.<\/p>\n\n\n\n
Mojsije bi samo odmahnuo.Nije se sporio.\u0110e \u0107e mu re\u0107i da je bolje heknuti harmoniku niz strminu, nego njega .Sprcati insana na bigajri hak je veliko zlo,poganluk.A i ako ubije harmoniku, ipak je to bila ljubav dok ih smrt ne rastavi.BI na kraju krajeva,bolje rikavela harmonika nego on.A i nije muzika u harmonici.U njega je, u damaru.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica bi se srda\u010dno izgrlila i izljubila sa  drugama. Zlata i Lela Jela Jelena bi je za ruke krhke  uzele u ku\u0107u uvele.<\/p>\n\n\n\n
Iz nekog inata bi dolazila u odje\u0107i mar\u017eoretkinje. Imala ih plavih i bijelih i kombinacija  i bijelih plavih. Pa onda bijelo i bijelo i plavo i plavo.Ponekad i ljubi\u010dasto sa roze.Pa  kombinacija sa  suknjicama  i vru\u0107im pantalonicama. Imala i pantalone bijele i plave,ali oni sakrivali ljepot noge Afrodite , mrven manje.<\/p>\n\n\n\n
Mogla je mer\u017eoretkinja raditi \u0161ta je htjela sa odje\u0107om , jer je tijelo njeno , Fidija uzimao kao urnek , dok je gr\u010dke bo\u017eice vajao .<\/p>\n\n\n\n
Mar\u017eoretkinu odoru bi joj skinule ,  anterju obukle. Bijelu , prema du\u0161i njenoj. U kosu , na ruke i noge mnoge zlatne okove svezale. One bi se sli\u010dno uresile. Zlata rubin, Lela Jela Jelena  safir anterije. Sada njih tri imaju tri \u010dovjeka, tri princa po njihovim anterijama skrojena.<\/p>\n\n\n\n
One su druge  blentovije su malo skrajnuli. No ,vrati\u0107e se oni Jo\u0161 blentaviji. Oprosti\u0107e im se . Mladost , ludost . Tren nerazuma?Uh,nisu ni svjesni u beskona\u010dnost tog trena.<\/p>\n\n\n\n
Ljepota mila, okupana bjelinom, oro\u0161ena tugom, sjela bi sa strane, kao dijete koje se pla\u0161i nepoznatog dru\u0161tva. Pokunjeno bi spu\u0161tala glavu kao da se ne\u010deg stidi. Najiskrenije se sramila svojih pogre\u0161nih odluka. Odsutno pogledom po cvije\u0107i \u0161arala i malo drhtala kao djevoj\u010dica koja \u017eeljno i\u0161\u0107ekuje  prvi poljubac.<\/p>\n\n\n\n
Da li je o onoj no\u0107i mislila , bilo je te\u0161ko doku\u010diti. Jeste. Ponekad bi joj pogled  bljesnuo kad bi prepoznala koju \u017eu\u0107kastu ru\u017eu, kadificu i jagor\u010devinu.Od bijelih djevi\u010danskih ljubi\u010dica pogled odmicala, ugledala bi modre pa bi se smirila.<\/p>\n\n\n\n
Kada bi \u010ditav \u0111ardin pregledala i vi\u0161e nije imala gdje pogled kriti , Dobri bi joj  pri\u0161ao, uvijek tamno modrom kadifastom odijelu, bijeloj ko\u0161ilji i pli\u0161anoj leptir ma\u0161ni boje ljubi\u010dice. Naklonio bi joj se i  onaj dio \u010dela,  pri samoj kosi , da\u0161ak poljubcem orosio.<\/p>\n\n\n\n
Ona bi se na tren ozarila, pa uko\u010dila. Desnom rukom bi je blago zagrlio. Uzeo njenu desnu ruku u svoju lijevu, vr\u0161ke prstiju nje\u017eno usnama dotakao i malo stisnuo. Zatim bi joj ne\u0161to \u0161apnuo, ona bi se nasmijala , ponekad bi jecaj cvije\u0107u poslala. Nikad to \u201dne\u0161to\u201d nismo razabrali niti \u010duli.<\/p>\n\n\n\n
Mislili smo, znaju\u0107i Dobrog, moglo je biti ne\u0161to poput:<\/p>\n\n\n\n
-Dobroto moja ,dobro mi do\u0161la \u2026 mila moja, evo mene ni\u0161ta se ne brini sve \u0107e biti u redu \u2026malena moja \u010dini mi se da te malkice volim i  da se zaljubljujem u tebe.<\/p>\n\n\n\n
Ili samo jedno usudno :<\/p>\n\n\n\n
-Glumi milo dijete moje, od nas se ve\u010deras ljubav i snovi o\u010dekuju.<\/p>\n\n\n\n
Ne da Mojsije , ne popu\u0161ta. Ne\u0107e Frki i Dobrom niko ukrasti ovu no\u0107. Jo\u0161 se nije iskupio za jazuk zijan , a samo nebo zna ho\u0107e li ikad.<\/p>\n\n\n\n
Navalio na Mitu bekriju i Zilhu Silvanu, zvanu  rane moje nesre\u0107nicu. Vrti se ukrug,  improvizira, bolero ubacuje i doziva, rukom strogo u\u0161utkava neku drugu nevoljnicu koja gori i ho\u0107e da vatru glasom zaljeva.<\/p>\n\n\n\n
Lelujaju umilni akordi, usporeni , ali reski i blagi. Cvije\u0107e treperi, mjesec se smije\u0161i, zvijezdice \u017emirkaju, ustreptjele maglice su u zasjedi, sve i\u0161\u010dekuje…ne\u0161to \u0107e se dogoditi.<\/p>\n\n\n\n
Zatim bi Frka i Dobri udahnuli duboko i gr\u010devito, pa izahnuli joj dublje, gr\u010devitije. Kao da bi im lak\u0161e bilo, kao da im je nervoza prvog kontakta popustila. Ni\u0161ta nisu pri\u010dali, samo bi se pogledavali. Iz po\u010detka , kao stidljivo i kri\u0161om, ispod oka, pa sve \u010de\u0161\u0107e, dok im se pogledi ne bi susreli i \u010dvorom svezali. Tada bi se smje\u0161ili, ona bi glavu na njegove grudi naslonila i zaplakala.<\/p>\n\n\n\n
Uvijek, ba\u0161 uvijek bi zaplakala. To je dobro,mislili su. Bol izbaci Frko mila . Bilo ga je toliko mnogo, jo\u0161 \u0107e se nadodati,da ga  nikad, za \u017eivota,  nije stigla izbaciti.Bol se gomilala, jer je nova u talasima stizala. I \u010dini se nikad nije prestala nadolaziti.<\/p>\n\n\n\n
Za ve\u010dera\u0161nje  suze je  krivac bio Mojsije. Njegova te muzika natjera da osjeti\u0161 prostranstvo i ljepotu neba i savr\u0161enu ,neuslovljenu ljubav \u0161to ka zemlji i ljudima hita. Dok ih ta ljubav i milost Bo\u017eanska opija i uzna\u0161a ; osjete se tako sitno i bespomo\u010dno, u grudima ih ne\u0161to probada i sti\u0161\u0107e i pomo\u0107i nema i ne \u017eeli\u0161 je :suze same liju. Samo Nebo, jedno jedino,neponovljivo takve molitve prima. Stvoritelj se zato pobrinuo.<\/p>\n\n\n\n
Mojsije zna da je milo dijete bolje, du\u0161u je malo olak\u0161alo. On dodaje novi potrebni  no\u017e-valer boli u ovu no\u0107, u ovaj prelijepi \u0111ardin.Okupan svje\u017einom sarajevske \u010dedne no\u0107i , \u0161adrvan \u0161umi i kupa se u mirisima \u0111ula i probu\u0111enih djevoj\u010dica.One sakrivaju svoje suze koje im izgledaju blijede i sitne , jer se  pored njih  ispklakala Kraljica vri\u0161te\u0107e boli.<\/p>\n\n\n\n
Vra\u0107a se Mito bekrija,  kojeg niko nije mogao pjevati kao ona; mo\u017eda njena najstarija sestra (?) .<\/p>\n\n\n\n
Marija Magdalena je mudraca nau\u010dila; podu\u010dila,  kako harmonika u ovoj pjesmi treba da titra i jeca.Nema tu jakih  i glasnih uvoda koji odska\u010du od krhkog glasa.<\/p>\n\n\n\n
Nema ni bu\u010dnih i bombasti\u010dnih prelaza koji su u disharmoniji sa elegi\u010dnim tonalitetom koji pjesmu uznosi do srca , do  boli, do  jecaja i krikova o\u010dajnice, koja je svesna da svog dragana nikad ne\u0107e imati.<\/p>\n\n\n\n
Ona je lavica, borac koja svoje krhko \u010dedo, ljubav, ne da. Ne odustaje;  jer ako odustane to nije ljubav, to je samo jo\u0161 jedna zalu\u0111enost. Zbog toga su ovakve elegije tu\u017ene i tragi\u010dne. Zbog toga im  treba vjerovati i ne oduzimati izvornu poetiku i patos..<\/p>\n\n\n\n
Mojsijev Mito je uvijek bio  sevdah posve\u0107en Frki i Dobrom. Oni su oboljeli od   neizlije\u010dive bolesti : Ljubavi. Umirali i umrije\u0107e od nje i zbog nje. Sve \u0107e to Mojsije do\u017eivjeti i bolje\u0107e ga. Dva male djeteta prerano gurnuta u okrutni santa svijet, gdje se ljubav nemilosrdno siluje i ubija.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj \u0111ardin je umiruju\u0107i.Tako je pun neba i ljubavi.I nebeskih blagodeti. Sada su , ona i on , samo dva si\u0107u\u0161na bi\u0107a koja svoju ljubav grade prema snovima nadahnutim od putanja i maglica.<\/p>\n\n\n\n
Usud, pravedni usud ili neki o\u017ealo\u0161\u0107eni an\u0111eo naklonjen drugom bolnom i ustreptalom bi\u0107u, je  napravio si\u0107u\u0161ni pomak u rasporedu zvijezda.<\/p>\n\n\n\n
Njihove ljubavi su se okrznule i mimi\u0161le  u udaljenosti molekula vazduha. Oni to jo\u0161 ne znaju. Tako se \u010dini . Zaboli\u0107e ih kad saznaju, tako da \u0107e svaki damar  sami za sebe  isplakati.<\/p>\n\n\n\n
Univezumu je to sve  tako blisko i tako daleko i uvijek mora postojati harmonija i red. Nekad bi se njihove molekule za tren pomije\u0161ale, ali univerzum tra\u017ei sve u parovima.Troje ve\u0107  nije par, to je nerazum<\/p>\n\n\n\n
Mojsije ustaje, melodija stane ,okre\u0107e se usamljenoj djeci, jer iako nisu sami, oni su dva najusamljenija bi\u0107a na ovom dunjaluku. Ruku na usta pa na \u010delo stavlja,jo\u0161 jednom ruka na usta pa na \u010delo, i poklanja se djetinjoj  ljubavi.<\/p>\n\n\n\n
Sedefaste klavijature klize, tek jedan dva basa se uklju\u010duju. Prelijeva se da\u0161ak vjetra u muziku, muzika vu\u010de mali poto\u0107i\u0107.  Ovaj stidljivo kre\u0107e na put, nejakih, nesigurnih koraka tra\u017ei pomo\u0107, maestro ga podr\u017eava. Akord  , dva  nijansu sna\u017enija se glasaju ,  pa ih vra\u0107a nazad,ho\u0107e da poto\u010di\u0107 sam oja\u010da. Potok klizi, do bijele anterije dolazi , izmi\u010de se  i oko ljubavi obilazi i puni krug pravi.<\/p>\n\n\n\n
Potok je zarobio ljubav i ona nema uzmaka, ovo je njena pjesma.<\/p>\n\n\n\n
Ona pogledava u Dobrog , on joj se osmehuje sti\u0161\u0107e joj ruku , ona vi\u0161e nije nesigurna jer zna da se njemu njen glas svi\u0111a. Ona jo\u0161 ne ustaje , glas treperavo, neodlu\u010dno a tako bolno po\u010dinje i objavljuje:<\/p>\n\n\n\n
Sve je nekako usporeno i trenutak kao da se ponavlja.<\/p>\n\n\n\n
Frka pogledava u Dobrog , on joj se osmehuje sti\u0161\u0107e joj ruku , ona vi\u0161e nije nesigurna jer zna da se njemu njen glas svi\u0111a. Ona jo\u0161 ne ustaje , glas treperavo, neodlu\u010dno a tako bolno po\u010dinje, kao da se ra\u0111a i objavljuje:<\/p>\n\n\n\n
\u201cPono\u0107 ve\u0107 je pro\u0161la<\/p>\n\n\n\n
Vreme je  da se spije \u201c<\/p>\n\n\n\n
Glas je tih,  jedva \u010dujan, to je \u0161apat, molitva nebu  koja moli : zaustavite vrijeme. Glas je sanjiv, pun \u010de\u017enje , ali se jo\u0161 uvijek  ne da naslutiti jasnost kristala.<\/p>\n\n\n\n
Dobri zna da je stvarno pono\u0107 i da \u0107e pro\u0107i, njihov dan je izdahnuo; povratka nema. Tuga je to. On je prijateljski prihvata.Nije mu uop\u0161te strana.<\/p>\n\n\n\n
I Mariji Magdaleni se ote glas:<\/p>\n\n\n\n
\u201cSrce joj je budno<\/p>\n\n\n\n
Davnu \u017eelju krije \u201c<\/p>\n\n\n\n
Ona je sada ljubav i glas koji se pretvara u nju samu:  krhku, boja\u017eljivu djevoj\u010dicu , koja je i \u017eena i dijete.I prepla\u0161ena srna i rasko\u0161na ljubavnica . I ho\u0107e svome draganu da se svidi , jer njeno srce ne ne\u010de da spi. Frka je poput davne \u017eelje koja se krije , ali koja evo, sada na koljenima kle\u010di, dok bijelina anterije otkriva da to nije djete , ve\u0107 bolna \u017eena,koja samo \u0161to ostra\u0161\u0107enu ljubav ne vri\u0161ti.<\/p>\n\n\n\n
Dobri je zate\u010den, on se je\u017ei , vazduh tra\u017ei i ne nalazi. U grlu ga grebe , ni\u0161ta ne \u010dini; san da ne otjera. Magla mu  o\u010di polako nadvladava, on je tjera,  ne \u017eeli ni sen krajolika ili glasa da propusti.<\/p>\n\n\n\n
\u201cEj, kraj pen\u0111era stojim<\/p>\n\n\n\n
\u010cekam da ti vrata otvorim.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Sada je ona goru\u0107a  \u010de\u017enja koja mira nema . Ona i \u0161e\u0107e,  i strpljivo stoji ali trepti da svom draganu vrata otvori. Glas je pola oktave vrisnuo jer ona otvaraju\u0107i vrata,  \u017eeli da otvori sve ono \u0161to Mito u njoj izaziva , a ne dolazi da ubere. Vrisak je bol vatre kojom tijelo plamti i gori. Kle\u010de\u0107i , krasotica Dobrom koljena zagrlila, mirisnu kosu i glavu  u skute naslonila. Odmara, zatvara o\u010di i \u010dasak sanja. \u010ceka je ono najte\u017ee u ovoj pjesmi. Mo\u017eda i u ovoj cijeloj no\u0107i?<\/p>\n\n\n\n
Dobrog hvataju srsi od ovog vriska , jer  zna da za njega je on kriv.I nije kriv. Tako se to desi ; nesklad djeli\u0107a sekunde i malog atoma i nekoga boli. \u010citav \u017eivot. To njega ne opravdava . On je kriv!?  On je njen Mali princ koji ho\u0107e da se svidi i ljubav da. Njemu je ljubav ukradena, oteta . Ostalo je bogatstvo ljubavi i sna,  \u010dije djelove mo\u017ee i mora podijeliti. Ali ova ponosita djevoj\u010dica ho\u0107e sve. A to bi je spr\u017eilo.<\/p>\n\n\n\n
Dobri pribrao misli i \u010dini mu se da jasnije vidi, ustaje i podi\u017ee je. Ne \u017eeli da ona kle\u010di. Ako iko treba da kle\u010di i opro\u0161taj da moli to je on. Zagrli je  i ovaj put u usne ljubi. Ona se pribija uz njega i srce bolno otvara:<\/p>\n\n\n\n
\u201cZa\u0161to, du\u0161o ne do\u0111e\u0161<\/p>\n\n\n\n
Da me ku\u0107i povede\u0161<\/p>\n\n\n\n
Da ti svoje srce predam<\/p>\n\n\n\n
Da ti staru majku gledam<\/p>\n\n\n\n
Dobri, Dobri bekrijo. \u201c<\/p>\n\n\n\n
Njih dvoje su ve\u0107 zagrljeni, ni\u0161ta vi\u0161e ne postoji ; samo njih dvoje i glas. Jer to vi\u0161e nije pjesma. To su Frka i njen glas. To je obostrana bol  ljubavi ,  zapletena u blagosti no\u0107i  , pred nebeskim svjedocima. To je smiraj pred jo\u0161 ve\u0107u bol;  kojoj \u0107e jedini izlaz biti sanjanje ove no\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Ovo ona pjeva  u dahu, jer se boji ako zastane , njen ponos je ne\u0107e dozvoliti da nastavi. Slomi\u0107e se. To je zvonki glas,  koji svoju kristalnost koristi da nje\u017eno  moli , da dragi po nju  do\u0111e , da mu srce preda i da njegovo srce  napokon procvjeta i otvori za njenu ljubav, za njene snove .<\/p>\n\n\n\n
Glas  odzvanja i ho\u0107e da se nesebi\u010dno da , ali i da joj se dragi u potpunosti preda. Frka je ova put  refren skratila na jedno pjevanje. Bilo joj bolno i besmisleno moliti za ne\u0161to \u0161to zna ,da se ne\u0107e zbiti. A skoro da se zbilo.<\/p>\n\n\n\n
Dobri  osje\u0107a tu izvjesnost \u0161to vri\u0161ti u glasu i izvire iz njenih suznih  o\u010diju , \u0161to ih ne skida sa njegovog lica. Dobrota mila kao da \u017eeli da  upije i tetovira taj vrisak  iz svoga uma u njegove snove. On vidi tu bol kojom  lavica odlu\u010duje ubiti svoje \u010dedo.<\/p>\n\n\n\n
On zna da je to jalova pomisao. Ne mo\u017ee se ubiti ono \u0161to rodi\u0161, \u0161to samo od sebe pote\u010de. \u010covjek se mo\u017ee nadati  da je pogrije\u0161io i da \u0107e neka druga ljubav do\u0107i. Tu uvijek grije\u0161i. To zna i ovo milo dijete i zato je ta bol i tuga. Gubitak ne\u010dega \u0161to se samo tren imalo ili nije?<\/p>\n\n\n\n
\u201cObe\u0107o si Dobri<\/p>\n\n\n\n
Da  \u0107e\u0161 jedne no\u0107i<\/p>\n\n\n\n
Kad se varo\u0161 smiri<\/p>\n\n\n\n
Ti po mene do\u0107i<\/p>\n\n\n\n
Ej, cvije\u0107e tvoje bijelo<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 je \u010dekaju\u0107i uvelo.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Marija Magdalena je \u010destito dijete, bla\u017eena \u017eena, ne\u0107e milostinju, on ho\u0107e ljubav i snove. Ona je da\u0161ak vjetra koji jo\u0161 uvijek ne prihvata bol i usamljenost. Ona je lebde\u0107a tuga koja jeca i koja shvata da vrijeme njenih ljubi\u010dice nevinosti i \u010dednih snova neumitno vene . Njena velika djetinja  du\u0161a se o\u010dajni\u010dki bori da njen dragi, kojeg napu\u0161ta bude sretan i neokaljan. Ona \u0107e se ve\u0107 nekako izboriti sa bolom i tugom. Bitno je da ljubav opstane u svjedo\u010denju zvjezdanog neba i svjetlosti Mjeseca .<\/p>\n\n\n\n
Kako je pjesma odmicala Dobri je sve vi\u0161e snje\u017eio. Glas ga ledio, vrisak ga bolio, nje\u017enost mu du\u0161u drmala, sjeta mozak ubijala. On ho\u0107e da vrisne ja nisam bekrija, ja sam samo dobro dijete , koje ho\u0107e da voli , ali rije\u010di ne izlaze , valjda ga glas izdao.<\/p>\n\n\n\n
A stvarno nije bio bekrija; njega su obijedili, njemu su to nametnuli,njega su svojatali i krali.On je bio samo Mali usamljeni Princ koji je htio jedino da ga puste  da bude dijete da se igra i da voli.<\/p>\n\n\n\n
Marija Magdalena se na njega oslonila da bi opet molbe poslala. Opet je u bunilu,<\/p>\n\n\n\n
\u201cza\u0161to\u2026Dobri bekrijo\u2026<\/p>\n\n\n\n
Zlata i Mojsije ,Lela Jela Jelena i Herco su zate\u010deni i zapanjeni. Prisustvuju ne\u010demu \u0161to se vi\u0161e nikad ne\u0107e ponoviti.Znaju to.<\/p>\n\n\n\n
U Marije se ,u slomljenom srcu njenom,neo\u010dekivano rodi glas.U jadu vremena,u jadu jada,u jadu sjemena,u jadu pada,u bolu ljubavnice i prijateljice,golubice i grlice,princeze dobrote i milosti Rodi se glas vri\u0161te\u0107e kraljice boli.Rodi se jecaj,rodi se krik kao pahulja bijelih kristalni let.Ah da, Marija Frkice mila i pad je let .Kad je Marija pustila glas,dok je pjevala o Dobrom \u010dovjeku svom,ptice su u\u0161utjele i plakale,drve\u0107e je stiskalo li\u0161\u0107e, rijeke su prestale da \u0161ume,more se nije talasalo.Toliko ljubavi i tuge utkanih u safirnu \u010disto\u0107u jecaja,u brilijantnoj jasno\u0107i bola ledilo je ljude i nebo. Takvo ne\u0161to nikad nisu \u010duli kad u Marije Magdalene rodi se glas\u2026<\/p>\n\n\n\n
Da; ona mijenja i ime i \u010dini se da ovo ime bolje pristaje, jer ovo ime  ima lik i stas. i neku plemenitu dobrotu koja Miti nedostaje. Nije to, tamo neka , opsjena iz pjesme.<\/p>\n\n\n\n
Sada kad je prona\u0161la ime i identifikovala tog nedolaznika, koji ne\u0107e da do\u0111e i ku\u0107i je vodi, osloba\u0111a glas. On postaje jo\u0161 bolniji, pjesma ubjedljivija.<\/p>\n\n\n\n
Molba se ponavlja, refren bruji.<\/p>\n\n\n\n
Muzika postaje tek sjena lahorca; koji pjeva\u010dicu sili da se iz petnih \u017eila, ali vrlo tiho pobrine da plima elegije dospije do njegovog srca. Bol se uvla\u010di u srce njenog dragana, njenog dobrog bekrije. Ona vidi da to nije ona uvijek prisutna dje\u010dija tuga. To je nova, plemenitija tuga utkana u njenu bol, bol voljene \u017eene \u0161to voljenog gubi.<\/p>\n\n\n\n
Zbog toga ona ovdje pjesmu naglo prekida. Muzika je zate\u010dena i jo\u0161 malo titra pa se uz jauk gasi. Niko nije zate\u010den.<\/p>\n\n\n\n
Krasotica svoju du\u0161u u prekrasni \u0111erdan nanizala, pa ga skr\u0161ila i bisere blje\u0161tave po \u0111ardinu prosula. Svima je mnogo toga poklonila. Vi\u0161e  se nije  imalo   ni\u0161ta re\u0107i. Ona je svoje isplakala.<\/p>\n\n\n\n
Nije joj bilo lak\u0161e. Nosi\u0107e ovo breme cijeli svoj \u017eivot. Ali i sanjati sve ove no\u0107i i radosti koje su joj poklonjene . I koje je krala.<\/p>\n\n\n\n
Vremenom \u0107e oprostite sebi? Mo\u017eda? Drugima nije ni\u0161ta zamjerala i oni su bili skoro djeca, osim onih koji su bili zvijeri.<\/p>\n\n\n\n
Dobrog ni\u0161ta ne\u0107e mo\u0107i oprati. Slagao je one ve\u010deri kad se slamala, kad je svoj usud proklinjala.<\/p>\n\n\n\n
-Ni\u0161ta se ne brini malena moja , sve \u0107e biti u redu. Ja sam tu.<\/p>\n\n\n\n
Ona zna ni\u0161ta nije u redu. I nikad ne\u0107e biti. Slagao je , a jo\u0161 to ne zna – i opet bi. Vrijedilo je. Frka mu je svu djetinju ljubav poklonila.<\/p>\n\n\n\n
I zato se ovo drugima pi\u0161e, iako mu je Frka od srca oprostila. Njena velikodu\u0161na du\u0161a je dal mig da i njeno skr\u0161eno srce bude milostivo.<\/p>\n\n\n\n
A, on? On se ve\u0107 nau\u010dio kako da ljubav sanja i voljenu u snove doziva. Njemu je lako; on svoje ljubavi na papir,na paltno  baci pa ih ubija, da bi ih ponovo rodio i opet ubio. Samo je poslije svakog ubijanja slijedila ja\u010da bol i ja\u010di sni.I ljep\u0161e slike i nje\u017enije rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Snovima \u017eao Malene Princeze i Malog Princa \u0161to ne mogu da se vrate u one dane, kada bi jedno pred drugo mogli stati \u010disti i nevini. Oni to i sada jesu, Mo\u017eda(?), tek malo,  sasvim malo zaprljani. To malo je njima veliko i nepremostivo  i ne mogu ga oprati. Nisu to oni htjeli , to su im drugi u\u010dinili. <\/p>\n\n\n\n
No\u0107 je odmakla. Jo\u0161 mnogo ima do sabah zore.Frka ga jo\u0161 jednom o\u010dajni\u010dki ljubi, on je grli  i ona  ka\u017ee :<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Dragi vreme je da se spije.<\/p>\n\n\n\n
Frka ga jo\u0161 jednom o\u010dajni\u010dki ljubi, grli ga i on joj ka\u017ee :<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Draga vreme je da se spije.<\/p>\n\n\n\n
Oni su bili samo djeca koju su ranjavali i koje ho\u0107e svoju djetinjost , svoju bjelinu  da vrate. Sada ne \u017eele drugima da se svide.<\/p>\n\n\n\n
Nisu se obazirali na Lelu Jelu Jelenu, i Zlatu; na Mojsija i Hercu jo\u0161 manje. \u010cetiri sjene u\u0111o\u0161e u ku\u0107u. Ostavi\u0161e ih same.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica  uze ibrik, sapun i pe\u0161kir u ruke, frki\u010dasto povede Dobrog do \u0161adrvana .Odrvrnu \u010desmu, inatno , onu prvu razrooku desnu dojku poli hladnom vodim iz druge \u010desme koja je malo hera bila.  Niko ne zna za\u0161to se naherila i za\u0161to je niko ne popravlja. Bilo bi to lako. O\u010das posla .<\/p>\n\n\n\n
Slimi  anteriju, bez imalo stida,  onako kako to djevoj\u010dice rade,  jer to je sasvim jednostavno, dje\u010dije. Dodade anteriju Dobrom. Ispred njegovih o\u010diju ostade samo uzbibana bjelokosna ljepota.<\/p>\n\n\n\n
Podi\u017ee kosu , pa je u pun\u0111u zamotava. Slavuji budni! Poznati poj ih probudio, znati\u017eeljno gledaju prekrasnu bjelinu i ne okre\u0107u glavu. \u0160to bi ptice rekle, to je sasvim prirodno.<\/p>\n\n\n\n
Odvrnu \u010desmu do kraja,   malom ru\u010dicom, skoro djetinjom \u0161akicom , vode zagrabila, ko grlica srknula, jednom . pa jo\u0161 jednom. Inatno , onu prvu razrooku desnu dojku poli hladnom vodom .Plaknu se, ne , jako  se isprska , zali vodom, i onu drugu  posu vodom hladnom i istrlja. Od \u017eudnje gorila , od tuge sagorila, bol ispirala. Tijelo je  rosila, pa se mila umorila.<\/p>\n\n\n\n
Dobri  zami\u0161ljeno pogledava maglice. Neko bi reko , gleda da vidi jesu li im zvijezde naklonjenjene. I bez toga je znao da njima dvoma pomo\u0107i nema. Ne zna za\u0161to i odakle mu to , ali on jasno sluti i mu\u010di bol .<\/p>\n\n\n\n
Trznu se, razbistri o\u010di , pa sa druge strane \u0161adrvana, zaklonjenom od pogleda sa prozora, anteriju pola\u017ee na \u0161adrvan. Ko\u0161ulju , pantale, cipele i \u010darape skida , ho\u0107e da se pere i umiva. Frka se ve\u0107 oprala, dodaje sapun, bli\u017ee, jako blizu mu pri\u0161la, pa ga mazno bokovima gurka. Grudi jedre, djevoja\u010dke, rukama njegovim prinosi. On se  njenom nesta\u0161luku smije i gurka je od sebe.<\/p>\n\n\n\n
Ona nato\u010di ibrik hladne vode, pa ga proli i ponovo nato\u010di. Dade mu da vodu proba, on je proba , pa joj klimnu glavom. Uze ona ibrik i pljusnu ga cijelom sadr\u017einom.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Kad ti je dobra evo ti je. <\/p>\n\n\n\n
Ispod mokrih ga\u0107a pripijenih uz tijelo pokva\u0161eni slavuj se uspravlja i ne\u010dujno glasa,  kao da cvrku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Naga  Frka Dobrog  oko struka zagrlila,  pa se privija. On je za ramena dr\u017ei, ljubi je u lice, usne,  kosu, me\u0111 mirisna ramena usne uvla\u010di; ona drhti  i jo\u0161 ja\u010de se pribija. On joj se smje\u0161i, odvaja se od nje, pru\u017ea joj anteriju, ona je navla\u010di. Dosta je golotinje, svijetlosti ima, pa je  do le\u017eaja vodi.<\/p>\n\n\n\n
Zagrljeni, polako se vrate do otomana. Nigdje im se ne \u017euri. Ovo je njihova prva mladala\u010dka no\u0107, ni\u0161ta ne mo\u017ee po zlu po\u0107.<\/p>\n\n\n\n
-Ah, kako da ne!<\/p>\n\n\n\n
U svojoj ljepoti i uzvi\u0161enoj opstojnosti tu\u017eno se smje\u0161ka  sudba.Vrlo je ironi\u010dna. Kao da je boli i jedi zla kob koja se ve\u010deras ponovo mota oko dvoje zaljublhjenih . Takav joj posao.A ona ga \u010dasno i po\u0161teno radi.Niko ne mo\u017ee zamisliti kako joj je.<\/p>\n\n\n\n
Otoman ra\u0161iren, dva tri \u010dar\u0161afa razastrto, blje\u0161tavilo vezenih jastuka i pokriva\u010d od plavoga brokata. Pored njega veliki  bijeli  pe\u0161kun.Na pe\u0161kunu : dvije kristalne \u010da\u0161e na niskim nogama, izme\u0111u njih u simetriji,  nesta\u0161no str\u010di fla\u0161a kurvoasiera, malo ustranu zalegle  gitanes cigarete bez filtera, sedaminpedeset   i kristalna pepeljara pored .<\/p>\n\n\n\n
Ispred zdjela i u njoj grozd rozaklije, u grozdu dvadeset pet zrna ,  jedna smokvica,  rumena breskvica , pove\u0107a tulumba izme\u0111u malene baklavice i nijansu ve\u0107e ru\u017eice. Preko puta kourvazijea  mala zdjelica crvenih ribizli na kojima pupaju tri bijele ljubi\u010dice.<\/p>\n\n\n\n
Frka gleda u Dobrog , raznje\u017eena i dirnuta , ali njena veselost samo \u0161to ne prsne u smijeh, on je ozbiljan, sve\u010dan i ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
-Ne broj , nema potrebe, dvadeset \u010detiri ribizle su tu.<\/p>\n\n\n\n
Oboje rukama prikrivaju i prigu\u0161uju smijeh. To ih obijesna  Zlatica , rubinova mladica , Mojsijevog bolera leptirica ,  malo gosti i puno  zeza. Damare im namje\u0161ta. Svega se dosjetila i prisjetila. Jo\u0161 im kasetofon pristavila.  Ne trebaju ni to poga\u0111ati. Ima u njemu jedna divna Meri Cetini\u0107. Samo pritisne\u0161 dugme i ona  nabraja njihova \u010detiri sta\u0111una. Ovo je bilo suvi\u0161no. Ne miri\u0161e na dobro. Dobri to sasvim izvjesno zna, Marija Magdalena jo\u0161 bolje, ali ni jedno ni\u0161ta ne govori.Mu\u010de kao da su zavjetom \u0161utnje vezani.<\/p>\n\n\n\n
To je bilo ono \u0161to su oboje voljeli i snivali i to je njihovo samo njihovo zajedni\u010dko bilo.Posjede je Dobri   i  kleknu na koljena, uze je za ruke, poljubi ih i \u0161ap\u0107e joj:<\/p>\n\n\n\n
Dodirni  me
ove svilene  no\u0107i
kao da je poslijednji put
kad zvijzde za nas bdiju
dodirni me
u ovom  trenu sna
kada   milujemo se  kao djeca
kao labudovi
koji tajnu svaku   znaju
a se boje
neko ukra\u0161\u0107e im igru tu<\/p>\n\n\n\n
dodirni me
ove svilene  no\u0107i
kao da je poslijednji put
dodirni me
usnama od snova
grijeh \u0161to nose
u ovom beskraju
kada tijela umiru
od jecaja i bola
a nose ih
uzavreli otkucaji srca
kao bura usred oceana<\/p>\n\n\n\n
dodirni me
ove svilene  no\u0107i
kao da je poslijednji put
dodirni me
\u0161apatom zvijezda
na ovom splavu  davljenika<\/p>\n\n\n\n
dodirni me
u ovom o\u010daju
kao da je zadnji put
i ljubi me
molim te
kao da je prvi put<\/p>\n\n\n\n
dodirni me
ove svilene no\u0107i
kao da je poslijednji put
i \u010duvaj me
stisni jako da boli do neba
i ne daj
mili an\u0111elu
da nam ovaj  treptaj sna
ukradu
jer volim te
jer voli\u0161 me<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica, ne mo\u017ee suze da zadr\u017ei i bez glasa pla\u010de. Njoj nikad niko nije poklonio pjesmu ili barem stih. Osje\u0107a, iskrena ljubav je to  Zna, samo veliki sanjari i ljubavnici pjesme o ljubavi  snivaju i kad ljubav \u017eele da vode.<\/p>\n\n\n\n
Samo , za\u0161to tuga pita se? Zar i on zna koju \u0107e joj bolnu pjesmu sutra\u0161nji  vjetrovi \u0161umjeti?<\/p>\n\n\n\n
Dobri  je voli, zna to , ali je neizmjerno  tu\u017ean . Za\u0161to ta tuga,  ne pita se  on. Ustaje , gleda je u o\u010di i lagano, nje\u017eno, kao dijete kada se prvi put ljubi. Dotakne joj od \u010de\u017enje, mirisom tre\u0161anja otekle usne.<\/p>\n\n\n\n
-Volim te ,  velika malena moja  , ljubavi moja.<\/p>\n\n\n\n
-Znam velika sre\u0107o moja, ja sam tebe uvijek voljela.<\/p>\n\n\n\n
Sjedaju, on joj poma\u017ee da polako svu\u010de anteriju. Ona drhti, nije joj hladano. Upla\u0161ena je ,  kao da joj je to prvi put. On se smije\u0161i i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Jeste mila , ovo nam je , i meni i tebi prvi put. Ono prije  nigdje u nebeskim knjigama ljubavi nije zapisano.<\/p>\n\n\n\n
Oni se polako me\u0111 pokriva\u010de spu\u0161taju. Uzbibani su i vreli. Strast ih po\u017euruje.Nemaju vi\u0161e \u0161ta \u010dekati.Ona le\u017ee,povla\u010di ga za sobom,skute \u0161iti ,skutima sti\u0161\u0107e i mami ga. On je \u010dvrsto, bez imalo dileme privla\u010di ote\u017ealom sebi,Ona se propinje i predaje mu se …<\/p>\n\n\n\n
Na  prozora  dvije anterije, rubinova i safirove ,  ruke jedna drugoj sti\u0161\u0107u i grle se . Malo prije su gledale i maglice i molile se za njih dvoje , svaka na svoj na\u010din.  U molitvama  za\u017eeljele da nebo podari sre\u0107u onom  djetetu u bijeloj anteriji.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda su pogrije\u0161ile \u0161to i onom drugom djetetu nisu sre\u0107u po\u017eeljele. Su\u0111aje su ljubomorne i osvetoljubive , reko\u0161e stari Grci. Ne bi se reklo , kli\u010de \u017eivot. Tko da zna?<\/p>\n\n\n\n
One jo\u0161 malo \u017eele da gledaju kako se \u0111ul ba\u0161ta  darovima i svje\u017einom natkrilila, svojim mirisima ispunila le\u017eaj. Ptice su se ve\u0107 prije povukle, pjesme su ih dirnule i umirile. Sre\u0107a se  nikad  ni\u017ee  zemlji  nije tako na dohvat daha pribli\u017eila..<\/p>\n\n\n\n
Dvije sjene male sa prozora, ho\u0107e da se okrenu i prizor \u0161to nije za njihove o\u010di zatome, kad \u010duju Frke Frkice o\u010dajni\u010dki krik.<\/p>\n\n\n\n
I vide,  ona savr\u0161ena i prelijepa u nagosti svojoj, tr\u010di i vri\u0161ti , i bjesomu\u010dno lupa na vrata , i vri\u0161ti. Trese ih, razvaljuje, vri\u0161ti  i ule\u0107e. One tr\u010de sa sprata. \u010cuju kako Frka gr\u010devito vri\u0161ti i jezovito  pla\u010de .Ona ne pla\u010de, ona  ri\u010de i rida .  Ona je histerija , bol je u stomaku presjekla i ona jeca:<\/p>\n\n\n\n
-Joj, mamo mamice. Joj, seje sejice.<\/p>\n\n\n\n
Gubi svijest i  klone na mramorni pod stare jevrejske ku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Bjelina na ru\u017ei\u010dastim gravurama boji se kao raspukla ru\u017ea. Ima tu puno krvi.<\/p>\n\n\n\n
Dobri , skamenjena gromada , omamljen ko da ga je neko mokrom \u010darapom punom sa\u010dme po \u010delenki hekno, ne haje\u0107i, gologuz i nabrekao od \u010de\u017enje, polako ka ku\u0107i ide. Pribli\u017eava se vratima, hvata se za pozla\u0107enu \u0161teku, ho\u0107e da je povu\u010de i ugleda:<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Oh, usude , usude !<\/p>\n\n\n\n
Tri  kapi krvi  vidi. Prvo si\u0107u\u0161na, zatim ve\u0107a i na kraju krupna na mramornom pragu cvijet nalik crvenoj , tek procvaloj ru\u017ei ri\u0161u. To je ona \u017eenska krv , koja ima onu boju koja nije zdrava.<\/p>\n\n\n\n
\u0160uti on veliki tajac. \u0106uti i ti\u0161ina. \u0110ardin je potpuno umukao. Zvuka nema.Ni\u0161ta niko ne govori, novu ogromnu bol \u0107ute. On tu vi\u0161e ni\u0161ta ne mo\u017ee da u\u010dini. To su ve\u0107 \u017eenska posla. Ispu\u0161ta kvaku, vra\u0107a se do otomana , obla\u010di pantalone ,sjeda do na kraj sami , do pe\u0161kuna. Stisnut je,skupio se ko ostavljeni labud na ki\u0161i. Ne\u0161to ledenije izgleda, nalik onoj okamenjenoj gromadi sa izvora Modre rijeke.<\/p>\n\n\n\n
Otvara kurvo-azije i sipa , po prst ka\u017eiprsta  polo\u017eenog, rubin teku\u0107ine u \u010da\u0161e, prvo u onu od srca lijevu, pa onu izdajni\u010dku desnu. Spu\u0161ta fla\u0161u , lagano \u010dep zavr\u0107e.Otvara kutije sa cigaretama . Prvo sedaminpedeset, pa \u017e'tan na kojoj vranjanka ple\u0161e.  Iz svake kutije vadi po jedan cigar i stavlja ih u usta i zlatnim upalja\u010dem pali. Jednu bez filtera me\u0111 titraju\u0107e usne ostavlja, drugu, onu sa filterom u ruci dr\u017ei i gleda.Toliko intenzivno i zanti\u017eeljno ko da \u0107e postati gatalac u \u017ear cigarete .<\/p>\n\n\n\n
Okamenjena gromada priti\u0161\u0107e ono pokreta\u010dko dugme na kasetofonu.To \u0107e se pjesma desiti sedam godina kasnije, ali Dobri ima prelijepe snove i \u010distu du\u0161u da mo\u017ee sve  snove i sve pjesme  dozvati u bilo koji sta\u0111un.<\/p>\n\n\n\n
\u010ciste klavijature zvuk vodi  nevoljnu i pretu\u017enu pjeva\u010dicu da pusti glas. U misli mu pohrle dva nje\u017ena safira,  \u0161to su  sjetne o\u010di zarobile i sa iskrama modrih ljubi\u010dica  ple\u0161u. Blagost i dobrota  se preliva i pliva u plavetnilu \u0161to ga samo Jadran, more plavetno , more gorko i duboko  mora i mo\u017ee roditi. Tuga \u0107e se kasnije udoma\u0107iti u te prelijepe o\u010di. Nje\u017ene dje\u010dije ruke, dugih tananih prstiju prebiru crno bijele tipke.<\/p>\n\n\n\n
Umilna tuga, \u010dini se poznata, ali to nije Frke glas. Glasa se isto , treperi  i boli isto ,  ipak onih par sta\u0111una  vi\u0161e, \u0161to ih Meri Cetini\u0107 ima prave tu razliku.Pjesma je snimljena i ispjevana u istom mjesecu, sta\u0111un gore dole nikad ni\u0161ta zna\u010dio nije. Svima nama rije\u010di , akordi  i snovi na sli\u010dan na\u010din u zagrljaj jure.<\/p>\n\n\n\n
Mi smo sta\u0111une uvijek osje\u0107ali i nikad i nismo ih brojali. Kako \u0107e\u0161 izbrojati toliku ljepotu .  Samo smo u\u017eivali u njima i oni sa nama. Sa njima snove sanjali i u njihove sehare snove polagali.<\/p>\n\n\n\n
Meri to jednom drugom prolje\u0107u pjeva. Mu\u0161ki akter isti, prolje\u0107a razli\u010dita, \u010detiri ih sta\u0111una i jo\u0161 sedam godina ih dijele, ali  ih ljubav, bol i tuga spajaju. Me\u0161trica  zvana usud  za sve se pobrine.<\/p>\n\n\n\n
\u201cSa rukom za ruku sa \u010detiri sta\u0111una<\/p>\n\n\n\n
moji se dani kroz vrime vuku<\/p>\n\n\n\n
s teplin i ladnin \u017eivot se mi\u0161a<\/p>\n\n\n\n
\u017eari me sunce , pere me ki\u0161a<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Sa rukom za ruku sa \u010detiri sta\u0111una<\/p>\n\n\n\n
a daje gazim vrime mi bi\u017ei<\/p>\n\n\n\n
sta\u0111uni moji jo\u0161 od po\u010detka<\/p>\n\n\n\n
korak po korak , kraju su bli\u017ei<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Sta\u0111uni ,sta\u0111uni moji<\/p>\n\n\n\n
di je sad ono proli\u0107e cvitno<\/p>\n\n\n\n
sta\u0111uni, sta\u0111uni moji<\/p>\n\n\n\n
i lipo lito vedro i sritno<\/p>\n\n\n\n
dok jesen stere li\u0161\u0107e na stazi<\/p>\n\n\n\n
ruke me sti\u0161\u0107u o zime mrazi<\/p>\n\n\n\n
sta\u0111uni, sta\u0111uni moji<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Sa rukom za ruku<\/p>\n\n\n\n
ko \u0107e izdura do kraja gazit<\/p>\n\n\n\n
jedni \u0107e nestat ko da ji nima<\/p>\n\n\n\n
na me \u0107e pazit jo\u0161 samo zima.\u201d<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Zna Dobri ova pjesma pri\u010da o onom nekog drugom prolje\u0107u i zagubljenim sta\u0111unima koji nikad vi\u0161e vratit se ne\u0107e , koji su ,  eto ,  vrlo bliski ovom vaktu.<\/p>\n\n\n\n
Cigare , ona u ruci i ona u ustima dogorjevaju. Gasi ih , zima nove,stavlja ih me\u0111u usne i pali. Slobodnom rukom ho\u0107e da opet obrne pjesmu.<\/p>\n\n\n\n
Jedna ru\u010dica mala, jedno milovanje veliko, pogladi ga po licu .Iz ustiju mu vadi nanije\u0107enu cigaru , pored njega sjeda, podi\u017ee mu desnu ruku, na svoja uzdrhtala ple\u0107a je stavlja. Drugom tipku gasi, ta druga krasota, oni drugi predivni glas, ovdje nema \u0161ta da tra\u017ei. A ni vrime joj ni. Stavlja cigar usta.<\/p>\n\n\n\n
Kao po dogovru , oboje , istovremeno udi\u0161u duboke dimove, pa vade cigare iz ustiju, dugo otpuhuju, di\u017eu \u010da\u0161e u o\u010di se ne gledaju ,   se  \u010da\u0161ama ne kucaju.<\/p>\n\n\n\n
U o\u010dima prazno\u0107a , sre\u0107om zajedni\u010dka, i nema suza, otpijaju po gutljaj. Bilo bi sasvim normalno da ona kra\u0107i, on puno ja\u010di cug ima. Me\u0111utim sada su ravnopravni, prinose \u010da\u0161e ustima , ne cok\u0107u i zabacuji\u0107i glavu unazad ; polako do kraja ispijaju pi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Mramorna se Afrodita  zgrcnu, brzo do\u0111e do daha. On ni\u0161ta, u kam kameni se pretvorio, u kamenu gromadu ubistio.<\/p>\n\n\n\n
Ona ga gleda i \u0161ali se:<\/p>\n\n\n\n
-Ba\u0161 je ovaj \u017eivot ponekad prava  kurva,mili moj.<\/p>\n\n\n\n
On je ne gleda i ne \u0161ali se:<\/p>\n\n\n\n
-Dobro do\u0161la , ponovo,u na\u0161 svijet, mila moja.<\/p>\n\n\n\n
Meri in gleda ali nauk ne privata. Njoj se to ni i ne m're desiti. Jo\u0161 uvik. O\u010di joj zaslijepljine prvom ljubavlju.Ona to jo\u0161 ne zna , ne i pravom.<\/p>\n\n\n\n
\u0160ute i kraju  privode cigare. Lica im nje\u017enija i bjelja od tisu\u0107u pahulja bijelih, koje ih negdje , u nekom vremenu budu\u0107em sa nestrpljenjem \u010dekaju.<\/p>\n\n\n\n
On opet sipa kurvoasier ,  ka\u017eiprst polo\u017eeni rubin teku\u010dine \u0161to mami  . Prvo u onu lijevu od srca, izdajni\u010dku, pa zatim u onu desnu povratni\u010dku.<\/p>\n\n\n\n
Kao po dogovoru, oboje stavljaju istovremeno cigar usta, udi\u0161u duboke dimove, pa vade cigare iz ustiju, dugo otpuhuju, di\u017eu \u010da\u0161e u o\u010di se gledaju, a se \u010da\u0161ama kucaju.<\/p>\n\n\n\n
U o\u010dima im  led ledeni malo se mu\u0107ka i plovi. Sre\u0107om zajedni\u010dki , nema suza, otpiju po srk, ona malo manji, on malo ve\u0107i i cok\u0107u, i ne zbacuju glave unazad.<\/p>\n\n\n\n
Ona se ne zgrcnu i nema borbe za dah, samo se malo strese i mramor se prosu u iskrice maglica. Gromada se malo opustila, vi\u0161e je \u017ealosna vrba.<\/p>\n\n\n\n
Gledaju u prelijepo , rasko\u0161no nebo zajedni\u010dki , sinhronizovano.<\/p>\n\n\n\n
Ona ga ne gleda i raznje\u017eeno ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Ba\u0161 je ovo nebo uvijek prekrasno, dobri bekrijo moj.<\/p>\n\n\n\n
On je gleda i zaljubljeno ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Ti si uvijek tako  prelijepa ,kao preslika neba , krasotice moja.<\/p>\n\n\n\n
Ona ga zahvalno gleda, malo se propinje i poljubac mu otima. On joj ga uzvra\u0107a i mnije :<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Ipak nikada nije sve crno.<\/p>\n\n\n\n
Poslije su le\u017eali poluskupljeno na bokovima ;dva fetusa  jedno ka drugom okrenuti , samo su se u o\u010di gledali ; u o\u010di ljubili. Ponekad bi im se  neki ljubavni\u010dki poljubac oteo.Po licu rukama  milovali kao dva slijepca koja ho\u0107e da upamte, svaku crticu; svaku boru  i poru i sve, u du\u0161e , u mali mozak da ih unesu i zacrtaju.<\/p>\n\n\n\n
Sa prozora  ih s glede \u010detiri sjene male i daleke , a uplakane .<\/p>\n\n\n\n
Zatim su se njih dvoje nje\u017eno zagrlili i blago milovali. Ona je oko struka imala srebreni \u0161al , onaj isti ,\u0161to je dobila  kad je \u017eivot proplakala.<\/p>\n\n\n\n
On se nasmija i re\u010de joj:<\/p>\n\n\n\n
-Srebrom si ozna\u010dila garnicu.<\/p>\n\n\n\n
Ona uzvrati:<\/p>\n\n\n\n
-Bolje srebrom nego crvenom \u0111uvezijom.<\/p>\n\n\n\n
Prsnu\u0161e u smijeh.<\/p>\n\n\n\n
Ona se me\u0161kolji i polako se uvla\u010dii na njegove grudi. On je blago grli, miluje  i ljubi. Njoj se o\u010di rose od ljubavi i tuge, jer zna ne\u0161to \u0161to \u0107e on sutra saznati.<\/p>\n\n\n\n
On je sti\u0161\u0107e , nje\u017eno  \u0161apu\u0107e:<\/p>\n\n\n\n
-Sve je u redu mila moja, nema \u017eurbe, \u017eivot  opet po\u010dinje nov.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj put je bio u pravu.<\/p>\n\n\n\n
 On ne vidi suze na njenom licu, jer ona je zavukla prelijepu glavu malu , duboko u njegova njedra.<\/p>\n\n\n\n
Netom,   sti\u0161ava se  i glas tanani mili  i samo za dragana njenog klizi. Glas nebeski, mio i an\u0111eoski. Mo\u017eda Meri jo\u0161 uvijek gleda i nauk prima?  Glas jasan, njemu muzika ne treba, jer  to dijete je i muzika i ljubav, i izvor nove rijeke boli , bje\u017ei  od mjesta gdje je pred pono\u0107 nastao:<\/p>\n\n\n\n
\u201d \u2026Pono\u0107\u2019 ve\u0107 je pro\u0161la<\/p>\n\n\n\n
vremeee jee da se spijeee\u2026<\/p>\n\n\n\n
Eeeej\u2019,cvije\u0107e\u2019  tvoje bijelo<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 je\u2019 \u010deka'ju\u0107i u'vel'o..\u201d<\/p>\n\n\n\n
U predahu, dok bi ona  smirivala dah i sti\u0161avala tugu , a se ne bi preo\u010dita bila, on je sipao pi\u0107e, palio im cigare, nesta\u0161an bio, ali samo do pojasa, dalje nije .  Da ne prepadne prelijepo dite malo. A i pogano je.<\/p>\n\n\n\n
Ona bi pjesmu ponovo  po\u010dinjala , iznova i iznova , dok ne bi do\u0161la do kraja. Dobri je raznje\u017een , vidi suze, mnogo suza u njenim o\u010dima . Cjelove\u010dernja tuga se poja\u010dava do sabla\u017enjivosti, on bi da pla\u010de, ali ne mo\u017ee. Nema to veze sa mu\u0161ko\u0161\u0107u. On jedostavno ve\u010deras nema suza. A za kasnije? Nemojmo biti zlehudi\u2026<\/p>\n\n\n\n
Zato je samo gr\u010devito sti\u0161\u0107e ,  u kosu ljubi. Otimaju mu se duboki jecaji koje ne \u017eeli. Boji se pretvori\u0107e se u jecaj, jecaj  u krik , krik u bol  , bol u nerazum i slomiti dijete.<\/p>\n\n\n\n
Frka kao da osje\u0107a da se njenom dragom du\u0161a dijeli i ovaj put nije \u017eeljela da presko\u010di zadnje stihove:<\/p>\n\n\n\n
\u201cSa drugari svoji<\/p>\n\n\n\n
po meane odi\u0161<\/p>\n\n\n\n
s vino i sa pesma<\/p>\n\n\n\n
no\u0107i ti provodi\u0161<\/p>\n\n\n\n
ej,mladosti pusta pro\u0111e<\/p>\n\n\n\n
mili Dobri<\/p>\n\n\n\n
ti po mene ne do\u0111e. \u201c<\/p>\n\n\n\n
Ovaj put ne otpjeva refren. Da li to ona odre\u0111uje \u017eivotni put svog milog ili je vidovita. Tko da zna?  Izvjesno je da ga pu\u0161ta u meane,  i  da vi\u0161e ni\u0161ta ne moli.<\/p>\n\n\n\n
-\u017divot je to, mo\u017ee on , ponekad, biti predivan i podno\u0161ljiv.<\/p>\n\n\n\n
Mudruje Dobri  tonu\u0107i u san.<\/p>\n\n\n\n
-\u017divot je bol i tuga, i prelijep , a suza je sve manje.<\/p>\n\n\n\n
\u017daluje Frka  ne tonu\u0107i u san.<\/p>\n\n\n\n
Budna je.<\/p>\n\n\n\n
Jezivo  budna i pribrana . Vrlo pribrana ;  kao \u010deljade koje je svoju sudbu izgatala ,  pa je vrlo dobro zna i prihvata . Mire\u0107i se bez pepela , pokore i bez pobune.<\/p>\n\n\n\n
One \u010detiri sjene male sa prozora vi\u0161e ne pla\u010du, okre\u0107u se,  idu da spiju.  Mojsiju toplo oko srca, sad bi tamo odeltio i oboje ih izljubio. Drago mu ,  pomoglo se siro\u010di\u0107ima, mo\u017eada se jednu mrven iskupio.<\/p>\n\n\n\n
-Dobri , ku\u010dkin sine,  sre\u0107an si ti bekrija.Tri su ti djeteta i  \u017eivot i ljubav  poklonila.<\/p>\n\n\n\n
\u0160apu\u0107e u mirisnu no\u0107 , \u0161to opet  ona sama – ljubav je? \u010cudi se odakle mu ona pogana psovka! Valjda to do\u0111e sa godinama.<\/p>\n\n\n\n
Frka polu budna  usni, neki zbrkan san. Srce jeknu  joj ili jaoj. Ona se budi, i san joj se gubi, samo veliki nedore\u010deni strah ostaje. Nosi\u0107e ga cijelog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Ustaje i gleda usnulog Princa malog. Raznje\u017ei se , kao uvijek kada je gledala u njega.<\/p>\n\n\n\n
Toliko je lijep i smiren. Prelipo dite malo. Ona \u017eeli taj prizor zauvik da gleda. Da ga utisne u sje\u0107anje.<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to nedoku\u010divo i sneno je u toj uspavanoj ljepoti. Na\u017ealost ona mora putem  svoje sudbe po\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Prije nego ode , bol rastanka i tuge joj maglom obavi mozak .<\/p>\n\n\n\n
Da  vri\u0161ti ?<\/p>\n\n\n\n
Nema smisla !<\/p>\n\n\n\n
-Ovu poslijednju \u010deterestinu je izvri\u0161tala i oplakala za \u010ditav \u017eivot.- tu\u017eno misli ona. <\/p>\n\n\n\n
A ne zna – jo\u0161 je dijete , koliko \u010dovjek u sebi suza ima i koliko se mo\u017ee toga desiti , a da prethodni jauci , jecaji i suze nisu ni mala maca u odnosu na ono \u0161to mo\u017ee slijediti.<\/p>\n\n\n\n
Da ga probudi , da mu ka\u017ee \u0161ta je sudba  njima dvoma njenim izborom spremila , od sutra pa ubudu\u0107e, samo \u0107e zakomplikovati i nove nerazume raditi. Zato mora oti\u0107i od njega. Boli je \u017eivot , ali tako mora biti. Zna povrijedi\u0107e ga vi\u0161e nego ijedna koju zna.  <\/p>\n\n\n\n
Da kune ?<\/p>\n\n\n\n
Koga i za\u0161to?<\/p>\n\n\n\n
Za sve su obadvoje krivi.Nije bitno ko je vi\u0161e ,a ko manje. Za svako dvoje se na\u0161lo pa se  nisu na\u0161li potrebno je dvoje jednake krivnje.<\/p>\n\n\n\n
Da osu\u0111uje?<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to?Ne mogu se aveti pro\u0161losti vratiti ,  ukrotiti  i spengati i re\u0107i :<\/p>\n\n\n\n
-Krivi ste !<\/p>\n\n\n\n
Zna zaboli\u0107e ga , ali i oprosti\u0107e joj. A opet zna i njegovu \u010dasnost. Nikad vi\u0161e ne\u0107e biti kao prije. Nikada oni ne\u0107e biti par.<\/p>\n\n\n\n
Njima nije bilo su\u0111eno \u010dak  ni ono mahalsko \u2013 dvoje se na\u0161lo pa se opet nije na\u0161lo. Oni su imali nesre\u0107u da se susre\u0107u i da se zavole , ali da ne pripadaju jedno drugom. Uvijek bi se ne\u0161to isprije\u010dilo izme\u0111u njih. Pogre\u0161an izbor, nepravi momenat, splet okolnosti . Ma mogao je to biti i lahorac koji je duvao u suprotnom smjeru od njihovih putanja.  Uvijek \u0107e ne\u0161to stajati na putu njihovoj ljubavi , kao muhur rastanka , na kraju tu\u017enog  ljubavnog pisma.<\/p>\n\n\n\n
Jednostavno njima se nije dalo. Kao da se neko proklestvo u\u0161unjalo me\u0111u njih , i \u010dim bi ne\u0161to po ljepoti krenulo, samo bi pogre\u0161ne strune zatitrale i ona je ostajala bez njega , nijeme\u0107i od tuge i bola. Uvijek se molila da im se bar jednom osmjehne sre\u0107a. Mislila je da ih tada ni\u0161ta ne bi moglo razdvojiti.<\/p>\n\n\n\n
“Vidjev\u0161i  da je on snove prigrlio, polako sam se izvukla .U nekoj ljutnji i bijesu sve sam ponude na pe\u0161kunu ispremje\u0161tala.I ribizle , i rozakliju i baklavicu i tulumbu .I \u0161al sam uplela. Sve sam pomije\u0161ala u neku nadrealnu  sliku . Pa onda poku\u0161ala osmisliti  neku konceptualnu instalaciju ,  neku sliku , poruku ostavila.<\/p>\n\n\n\n
-Volim te mili , srce mi je slomljeno, moram te ostaviti , oprosti mi.<\/p>\n\n\n\n
Napravila mu srce,od \u0161ala, ribizli i rozaklija. Malo  ki\u010dasto, ali iskreno, dje\u010dije. Uzela sam njegov upalja\u010d, curvoasier nasula i jednu njegovu ciganku zapalila.<\/p>\n\n\n\n
Popu\u0161ila i ispila, ru\u017eicu vilju\u0161kom poderala .Ustala,upalja\u010d u ruku sakrila, ruku srcu njegovom prinjela. Vidjela sam kako je njegovo srce zadrhtalo kao povr\u0161ina jezera kad ga lahorac iznenada napadne.<\/p>\n\n\n\n
Znam, slikar je i poeta , razumje\u0107e poruku . Otpetlja\u0107e zbrku koju je u\u010dinila. I neki inat je proradio u njoj Samo sam smokvicu , nedirnutu  na pe\u0161kunu ostavila , kao \u017eal za nebranjem.<\/p>\n\n\n\n
 Nikad u \u017eivotu ni\u0161ta nije ukrala.Uzela sam njegov zlatni upalja\u010d , sa ugraviranom djetelinom sa \u010detiri lista, \u0161to ga je nekad meni poklonio. Ma \u0161ta uzela ; prisvojila ga  , ukrala. Htjela sam da imam ne\u0161to njegovo da me grije , tamo u daljini , i u  nekom drugom  stranom svijetu . Ali ostavih  mu kameju od \u017eada , sa svojom slikom,   moj talisman da ga \u010duva od zla.<\/p>\n\n\n\n
Ti\u0161ina je bila takva kao da se neko sahranjuje. Ne , niko , nikad  ne\u0107e mo\u0107i sahraniti moju ljubav , ali sad  moram po\u010di i ubiti njegovu . Zna ne\u0107e mo\u0107i . Niko ne mo\u017ee ubiti vje\u010dnu , bezuslovnu ljubav.Tiho se sagnula , nje\u017eno , u usne poljubila usnulog  , nesu\u0111enog ljubavnika .<\/p>\n\n\n\n
\u010citavo vrijeme je imala nelagodan osje\u0107aj da je neko posmatra. Zato sam suze sakrivala. Zato sam se kad je on zaspao,  pravila da spavaam .\u010dinilo mi se da sam \u010dula prigu\u0161eni jecaj nekoga ko umjesto mene pla\u010de. Neki an\u0111eo? Ne znam , ali bilo mi je lak\u0161e jer je neko dijelio moje suze.<\/p>\n\n\n\n
Po\u0111oh , ali se vrnuh i jo\u0161 jedan o\u010dajni\u010dki poljubac mu dala. On se nasmije\u0161io i nastavio da sanja.Tiho sam se ka kapiji iskrala.<\/p>\n\n\n\n
Izlazim ja ,  a Luca pred mene.Zastanem u meni straha nema, jer za njega mjesta nema. Svo mjesto je bol uzela i gledam, ni\u0161ta ne govorim. Luce me zagrli i pitam, iako zna:<\/p>\n\n\n\n
\u2013 \u0160ta sada malena moja, kamo bje\u017ei\u0161?<\/p>\n\n\n\n
Pomirljivo i smireno , kao Dobri slije\u017eem ramenima i  odgovaram :<\/p>\n\n\n\n
-Idem u Vranje da se udam ,za sina \u010dovjeka koji me silovao. Mito mi rekao ako se ne udam ubi\u0107e i Dobrog i brata mi. \u0160ta \u0107u , moram , nema mi druge!?<\/p>\n\n\n\n
 Luce me ubje\u0111uje da mi mo\u017ee pomo\u0107. Sumanuto  skoro histeri\u010dno nije\u010dem glavom:<\/p>\n\n\n\n
-Nemoj molim te, ni\u0161ta i niko  ne mo\u017ee pomo\u0107i .Mito je taki kad ne\u0161to ka\u017ee on to i uradi. I molim te , najljubaznije te molim, ni\u0161ta Dobrom ne govori , da me ne bi tra\u017eio ili krivicu osje\u0107ao. Ili ne\u0161to nepromi\u0161ljeno u\u010dinio. I bolje je ovako . Bolje\u0107e ga , ali \u0107e se on praviti da mu ni\u0161ta nije i ponos njegov ne\u0107e me tra\u017eiti.<\/p>\n\n\n\n
I  nije me nikad tra\u017eio.Ne,nije bio ponosan ili ljut.Samo je malo izubio povjerenje u mene  zato \u0161to nisam imala hrabrosti da mu ka\u017eem istinu.On bi ve\u0107 ne\u0161to smislio.A i sve je bilo gotovo.Ona je tu\u0111a \u017eena.U svetost braka ne treba barkati.<\/p>\n\n\n\n
U strahu da Luce ne\u0161to ne uradi u ruke je dijete ljubim, ko majku svoju , suze mi navr\u0161e , htjedoh  da se istrgnem i   bje\u017eim. Luce mi ne da, zagrli me,  do auta milicijskog me vodi. Posjeda me na zadnje sjedi\u0161te ko princezu neku u bijeloj anteriji i njenom  srebrenom svilenom \u0161alu,koji mi je umjesto onog srcastog moga  dala.<\/p>\n\n\n\n
Kapu na glavu stavlja i motor pali.Gleda  u retrovizor, ja se pravim da spijem.\u010cujem je kako tiho sa motorom pri\u010da:<\/p>\n\n\n\n
-Motoru ti\u0161e , to dijete umorno leglo je da spije,snovima nesre\u0107u mije. Vozi je – prvac malo  vi\u0161e Sedernika.<\/p>\n\n\n\n
Pred ku\u0107om Mito sav na iglama \u010deka. K\u0107er mu Frka na usud docni. Ostavljaju\u0107i me u autu prilazi mu i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Ova \u0107e ti svadba neka\u017enjeno pro\u0107i. Ne da dijete na tatku svoga, iako joj on nesre\u0107u sprema i \u017eivot uno\u0161tava. Ali pazi se Mito , prne\u0161 li, pljune\u0161 li ili se naka\u0161lje\u0161 malo ja\u010de nego \u0161to mislim da je dozvoljeno Goli ti otok za vaskoliki \u017eivot ne gine.<\/p>\n\n\n\n
Tu istu ve\u010de , u Vranju ,Marija Magdalena je izgovorila bra\u010dne zavjete.Obu\u010dena u bijelu anteriju \u0111ardina skr\u0161enih nada i ogrnuta Lucinim bjelim \u0161alom oprosta bila je nestavrno lijepa i uzvi\u0161ena.Skamenjena sa santom leda u grudima, ali uzvi\u0161ena i prelijepa.<\/p>\n\n\n\n
<\/pre>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
No\u0107 tri kapi krvi , pe\u0161kuna i \u0161adrvana Vrijeme kao da stoji. \u017divot nikako da ponovo  krene . Mrtvaja . \u010cega god se prihvate stere ih pomisao o uzaludnosti. Nekako im mnogo toga nema smisla.A opet osje\u0107aju da ni\u0161ta nije bez svrhe. Da sve ima svoje odgovore. Shvate ,da nisu\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30,28],"tags":[],"class_list":["post-99467","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-frka-frkica","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99467","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=99467"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99467\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":113484,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99467\/revisions\/113484"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=99467"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=99467"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=99467"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}