<\/p>\n\n\n\n
Kosa je je odlepr\u0161ala nje\u017eno,ne\u010dujno i lako kao an\u0111eo prozra\u010dnih krila.Takva je i ona bila prelijepo kristalno tkanje , vazdu\u0161aste ljepote ,prekrasni tihi an\u0111eo velikog nje\u017enog srca . Ka\u017eu tu\u010d je te\u017eak? Nije, lagan je ko mrvica hljeba koju d\u017eiv-d\u017eiv krade golubu ispred kljuna.<\/p>\n\n\n\n
A tako se i Kosara ukrale,i jo\u0161 lak\u0161e od toga .Samo jedno bolno puf i nema je a osta u srcu svih nas , santa leda neprebolna .<\/p>\n\n\n\n
Ome nema, Blentoviji se Kosa kasno\u00a0u umu desila. Odletjela grlica dok je on budalesao. Konta gdje je pogrije\u0161io. Tegari brkato dijete krivicu bez krivice. Niko nije kriv. Da nije budaleso ne bi je zabavio , radovao i sre\u0107nom \u010dinio.<\/p>\n\n\n\n
On njoj malena, a ve\u0107a od njega garant deset centi. I toliko kila te\u017ea. I trinaest godina starija. To i nije toliko bitno. Odakle njemu pravo da je tako zove. I tako pokroviteljski, kao da je ona neka njegova mahalska treba.<\/p>\n\n\n\n
I onda je \u0161trecnu. Naje\u017ei se. Tako je samo njen Dodo zvao. Niko drugi nije imao prilike. Ni pravo. \u0160ta si ovaj mahala\u0161 umi\u0161lja? Odluta\u0161e joj misli. Osmijeh joj se zaledi u nekim davnim sun\u010danim vremenima, kada su ona i Dodo lebdjeli proplancima, milovali djevi\u010danske ljubi\u010dice , jurili makadamom, dizali pra\u0161inu samo da ptice prepla\u0161e , da im ne zavide na ljubavi.<\/p>\n\n\n\n
-Oprosti na ovo Malena. Izletjelo mi. Tako te osje\u0107am. Od prvog dana. Kao krhku djevoj\u010dicu koju je bol slomila, a juna\u010di se. Ti jesi i hrabra i ponosita. Ali pusti bol neka iscuri. Ne\u0107e ti biti lak\u0161e. Ali \u0107e\u0161 po\u010deti da di\u0161e\u0161 i mo\u017eda gr\u010d u srcu popusti. I mo\u017eda je pitanje bilo grubo. Nisam razmi\u0161ljao i nije mi bila namjera. Oprosti mi. Brine me Kosara. Nije dobro , slutim . Ona to mo\u017eda jo\u0161 ne zna.<\/p>\n\n\n\n
Luca gleda u njega , ne zna \u0161ta re\u0107i. Sve je objasnio , izvinio se, to je on, takvog ga se sje\u0107a, bri\u017enog i uljudnog, a opet zabolilo je.<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to je malo osjetljivija od kada ih je vidjela na ljulja\u0161ci. Tako su se ona i Dodo uznosili u snove i oblake i satima se ljuljali zatvorenih o\u010diju, zagrljeni i lepr\u0161avi od silne ljubavi.<\/p>\n\n\n\n
Ona bi nekad usnila i sanjala \u010dudne snove. Ponekad bi se iz sna trgnula prepla\u0161ena, ali bi je Dodino prisustvo umirilo i jo\u0161 uvijek \u010duje kako joj \u0161apu\u0107e:<\/p>\n\n\n\n
-Ne brini se, maleno moje djete\u0161ce, ja sam tu, sve \u0107e biti u redu.<\/p>\n\n\n\n
Hej!<\/p>\n\n\n\n
Nije li ovaj maloprije upravo tim rije\u010dima umirio Frku Frkicu. Rasani se, trgnu se iz sje\u0107anja i pogleda ga.<\/p>\n\n\n\n
On , mnogo pu\u0161i. Nije nervozan , ali vidi se da je zabrinut. Mo\u017eda mu nezgodno \u0161to je ovako rano sam s njom. Mo\u017eda je se ipak pla\u0161i, a malopre\u0111a\u0161nja arogancija je bila izlaz da se prebrodi taj strah.<\/p>\n\n\n\n
A opet , ono \u0161to zna o njemu, a zna skoro sve, joj govori da on nema nikakvog straha od ljudi , ali ni nadmenosti . Malo zazire od njih i sklanja se, da ga ne povrijede, ali to je sve.<\/p>\n\n\n\n
-Nije to Malena, ne pla\u0161im se ja tebe. Nikad nisam. An\u0111ela se nikad nisam pla\u0161io. Ja se zaljubim u njih i zavolim ih . Nego Kosa nije nikako dobro. Jo\u0161 ne zna, ali bilo \u0161ta je mo\u017ee poremetiti. Ona ti vi\u0161e nije od ovog svijeta. Nikad nije ni bila.Toliko je prozra\u010dna , uzvi\u0161ena i dobra, da \u010dovjeka zaboli ta dobrota i smjernost . Kao ti Malena. Dobro glumi\u0161 strogo\u0107u , a srce ti djetinje, kao u laneta. Drhti\u0161 za svaku sitnicu, za svaku bol.<\/p>\n\n\n\n
-\u0160ta joj je?<\/p>\n\n\n\n
– Ne znam. Samo sam sanjao . Le\u017ei ona u bolnici, sva u bjelini . Prekrasna i \u010dedna , kao usnula nevjesta. U kosi joj vjenac raznobojnog poljskog cvije\u0107a. Meni se \u010dini na nekoliko mjesta krvav. Ali znam da to nije krv . To su crveni cvjetovi koji prizivaju krv ili ljubav. Meni u glavi o\u0161tri no\u017e burgija . Nije ljubav, Kosa je ima. To je obilje\u017eje smrti. Dobra bi\u0107a kad umiru ili imaju cvije\u0107e ili krv na glavi. Kosa je u mom snu nosila oboje. Tada sam vidio da je skinula vijenac, otvorila prozor, i bacila ga ka nebu. Vijenac se pretvorio u grlicu bijelu i ona je odlep\u0161ala u nebo. I vidio sam u njoj Kosu, a je bila prelijepa. Nije uop\u0161te tu\u017ena . Kosa joj je blistala u svjetlosti sunca. I jo\u0161 sam vidio , legla je na krevet. Prekrstila je ruke preko grudi. Nasmije\u0161ila se , duboko je uzdahnula , o\u010di zatvorila , zaspala i usnila. I vi\u0161e se nije probudila. Vidi\u0161 Mila, Kosara je naj\u010destitije \u010dedo Grada \u010dednosti. Predivno \u010deljade. Vas dvije ste najnevinija bi\u0107a koja poznajem. I zato sam veoma zabrinut. I za nju i za tebe .<\/p>\n\n\n\n
Vidi ti njega , sada je pre\u0161ao na vi\u0161i nivo, misli Luca. Sada sam mu i mila. Jes , kako ne. Samo nek nastavi tako, ne\u0107e se dobro provesti. Sti\u0161\u0107e Luca pesnice ispod stole. Da mo\u017ee zubima bi usne progrizla, ali jo\u0161 nije do\u0161ao vakat da se oda. I misli \u0161ta to on mo\u017ee znati o njoj. Niko ni\u0161ta ne zna o njoj. Svi koji je poznaju , boje je se i govore da ima kamen mjesto srca. Njoj to odgovara i takvu sliku gradi.<\/p>\n\n\n\n
A on njoj ona an\u0111eo . Pazi da te ovaj an\u0111eo ne spenga. \u0160uti, jer je interesuje ova pri\u010da o Kosi i njegovom \u201e proro\u010dkom \u201e snu.<\/p>\n\n\n\n
-Malena, nisam ti ja prorok. Ali vjerujem da se snovi ponekad obistine. Ako ih dobro zapamtimo i protuma\u010dimo. I ne mo\u017ee\u0161 ti Mila, ni jednom dobrom stvoru ni\u0161ta na\u017eao i\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n
Kosa je u na\u0161em dru\u0161tvu vi\u0161e od godinu dana. Skoro dvije. Da nije njene istinske \u010dednosti , ne bi se sa nama dru\u017eila. Blentovije smo ti mi, dokazane. Manje vi\u0161e svi.<\/p>\n\n\n\n
Ona je tako smjerna i dostojanstvena. Malo smo se pla\u0161ili da ne uprljamo njenu \u010destitost i dobrotu, pa smo se prema njoj pona\u0161ali kao prema nedodirljivom an\u0111elu . Sada mi krivo \u0161to smo takvi bili. Mislili smo da ima vremena.<\/p>\n\n\n\n
Nismo je ni upoznali kako treba. \u0160tite\u0107i je, nismo dali da se razma\u0161e, zalepr\u0161a i poleti. Da smo znali ono \u0161to mladost ne zna , manuli bi se gluparenja i \u0111ardinskih snovi\u0111enja, budalesanja i provoda i posvetili bi se tom milom djetetu.<\/p>\n\n\n\n
A opet, tako je usud htio.A mo\u017eda je ona znala vi\u0161e nego mi. Mo\u017eda nas je \u0161titila da se previ\u0161e ne zaljubimo u nju, jer bi nas mogla debelo zaboljeti.<\/p>\n\n\n\n
-Nije valjda da vjeruje\u0161 u te gluposti o snovima . Ne misli\u0161 ozbiljno da \u0107e se ne\u0161to zlo desiti. Mislila sam da si iznad tih mahalskih bula\u017enjenja. Koliko sam je Luca vidijela, Kosa puca od zdravlja, a i ni\u0161ta joj ne fali ,kada se mo\u017ee dru\u017eiti sa vama blentovijama . I ostajati do kasnih sati a da joj jadni otac ne zna.<\/p>\n\n\n\n
-Otac joj nije nimalo jadan. Vrlo je strog i prestrog. Skoro zao. U\u017eiva u ka\u017enjavanju. Ali nije moje da sada pri\u010dam o tome. I moli\u0107u se Bogu Milostivom da si ti u pravu , a valjda sam ja samo sujevjerni glupan , koji pojma o \u017eivotu nema i koji … Ma ni\u0161ta. Sve \u0107e biti u redu. Dobro ka\u017ee\u0161, gluposti.<\/p>\n\n\n\n
Tu je pri\u010du naglo prekinuo . Ruke su mu po\u010dele drhtati, on to nije poku\u0161ao da sakrije i Luca je osjetila kako je njegova tuga duboko dira i talo\u017ei se na njenu, kao da ho\u0107e da je potisne i izbaci van . Ko bi rekao da je vjernik? Nikad joj niko nije pomenuo da je pominjao religiju ili vjerovanje. Niko ga nikad nije vidio da ide u bogomolje, osim na pono\u0107ku. Tu su mahalske blentovije bili glavni svjedoci. Napasni ko jehovinjaci, ali mnogo bu\u010dniji .<\/p>\n\n\n\n
-I oprosti mi Mila, jo\u0161 jednom, molim te , na onom nesuvislom pitanju.. Zaista nikad nisam grub na takav na\u010din i ne prema \u017eenama. Ne znam , imali smo naporno ve\u010de. Frka ba\u0161 nema sre\u0107e . Vrlo je naivna, vjeruje ljudima i od onog, o \u010demu ne pri\u010da, kao da joj nije stalo do sebe. I nema Mila ni\u0161ta me\u0111u nama. Ne smije ni biti. Ja bih tada bio bijednik koji nije ni\u0161ta bolji od ostalih pohotljivaca. I da , zaista iskrneo vjerujem u Boga Jedinog, ali mimo bogomolja i sve\u0161tenih lica. Ali to je moja li\u010dna stvar, koja se nikoga ne ti\u010de. Isto kao ni tvoje svakodnevne molitve. Jutrom i ve\u010derom.<\/p>\n\n\n\n
Luca se pita , ko od njih dvoje radi u miliciji. On o njoj zna vi\u0161e nego iko drugi. Ona je ubije\u0111ena da o njemu skoro ni\u0161ta ne zna , iako se dobro informisala. I on joj \u010dita misli. Tek sada je shvatila, da \u010ditavo ve\u010de odgovara na njene misli. Mislila je da su sva pitanja ostala u njenoj glavi.<\/p>\n\n\n\n
-Sudbina Mila moja. Od nje niko ne mo\u017ee pobje\u0107i. I sve ima svoje vrijeme. Vrijeme za po\u010detak i vrijeme za kraj. A ono vrijeme izme\u0111u protekne kao tren , a da toga nismo ni svjesni. Od \u010dega ti bje\u017ei\u0161 malena?<\/p>\n\n\n\n
Htjedoh kona\u010dno ne\u0161to odgovoriti, onako kako to policijskoj redovnici odgovara, o\u0161tro i nabusito, ali vidim on gleda preko moga ramena i ozareno se smje\u0161ka, ali smje\u0161ak mu se gubi u gr\u010du bijesnog lica.<\/p>\n\n\n\n
Tada je prvi put vidjela gr\u010d bijesa na njegovom licu i nikad vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Lucina pripovijest o onome \u0161to se de\u0161avalo tih dana poslije Frkinog slamanja<\/p>\n\n\n\n
\u201cDobri naglo ustaje, prolije\u0107e pored mene , stipl \u010dez preskokom prele\u0107e ogradu verande i tr\u010di prema kapid\u017eiku. Tamo jedna avetinjska sjena klonulo naslonjena na masivna hrastova vrata sa metalnim \u0161arkama. Sjena po\u010dinje da klizi ka tlu. U to Dobri sti\u017ee , uhvati je ispod pazuha, ali zamah ga povu\u010de i oni sjedo\u0161e. Vi\u0161e le\u017ee nego sjede. Osjeti se da ona pada u nesvijest.<\/p>\n\n\n\n
On je uspravlja, klekne na koljena sa njom u naramku i gleda ka nebu. Jednu ruku u nijemoj molitvi di\u017ee ka nebu. Prekrsti se. Znam da nije hri\u0161\u0107anin. To je od bola u\u010dinio. Neku je veliku molitvu , prije \u0107e biti kletvu izustio, za koju \u0107e mu trebati sva Bo\u017eanska pomo\u0107. Po\u010dinjem da mislim da on nije za ovog svijeta. Previ\u0161e dobrote i damara u njemu ima. Onih koji duboko \u0107ute tu\u0111u bol, a koja njega silno povrije\u0111uju.<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to joj govori. Ne \u010dujem, ali osjetim da je tje\u0161i. Primi\u010dem im se. On pru\u017ea ruku prema meni, gestom koji ka\u017ee stani , ne prilazi bli\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
On je zagrlio jednom rukom, onom lijevom od srca. Drugom , onom izdajni\u010dkom , ne prestaje da je miluje je po licu, ne doti\u010du\u0107i je . Zaklanja je od mene. Svaki \u010das je ljubi u kosu, gdje se \u010delo spaja sa korijenima i \u0161apu\u0107e joj:<\/p>\n\n\n\n
-Sve \u0107e biti u redu Mila. Vi\u0161e se ne pla\u0161i , ja sam tu. Ne dam da te zlo ikad vi\u0161e dotakne.<\/p>\n\n\n\n
I nije !<\/p>\n\n\n\n
Prestravljena sam. Ja Luca strah i trepet grada. Zar u mom gradu da se ovakve stvari de\u0161avaju.<\/p>\n\n\n\n
To je Kosara , ona \u010dednost za koju je Dobri bio toliko zabrinut. Bosa je , noge su joj blatnjave i izgrebane. Sva je u neredu. Djetinja pid\u017eama na njoj. Neke mede i zeke veselo skaku\u0107u. Poderana je , Otrgnuti djelovi vise sa nje i umazana je krvlju i blatom. Ipak sklup\u010dana u njegovom zagrljaju mirna je i di\u0161e malo isprekidano , ponekad se \u0161trecne i zgr\u010di. Kao da sanja da je tuku i zlo nanose . <\/p>\n\n\n\n
-Malena idi budi Frku. Frki je sada bolje, a i pomo\u0107i \u0107e joj da bar malo zaboravi na svoju bol. Ugrijte vodu , pe\u0161kira pripremite i \u010distu presvlaku. Sve stavite na pe\u0161kun pored kreveta u kome je Frka Frkica spavala. Nemjte ulaziti i nemojte je gledati , dok je ja ne sredim. Postidje\u0107ete je i bi\u0107e tu\u017ena. Nikad vas vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i u o\u010di pogledati. Lice i tijelo su joj u neredu.Zlo je veliko potka\u010dilo i pretuklo.<\/p>\n\n\n\n
Zastane, pogleda me , dugo me gleda . Pogled mu postaje sve tu\u017eniji i zamagljeniji i zapla\u010de:<\/p>\n\n\n\n
-Molim te pomozi mi, ne mogu vi\u0161e. Toliko je zla. Niko se ne osvr\u0107e, a ja sam tek usamljeno dijete koga sve to boli i ubija.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam \u0161ta \u0107u. Kleknem pored njih i zagrlim tu djecu. Danas nije bio moj dan. Zaboravih svoje boli . Ma koliko duboke bile , ipak je djetinja bol najtu\u017enija i najte\u017ea. Poslije trinaest godina zaplakah, i to na tu\u0111u bol.<\/p>\n\n\n\n
On me pogleda. Vidim nije nimalo iznena\u0111en. Prestade da pla\u010de. Onom slobodnom , izdajni\u010dkom rukom uze moju ruku, naslini je na svoje \u010delo, pa spusti na usne i poljubi mi dlan. I jo\u0161 jednom.<\/p>\n\n\n\n
\u0160apnu:<\/p>\n\n\n\n
-Bi\u0107e\u0161 ti u redu.Ni\u0161ta se ne pla\u0161i . Ja \u0107u biti pored tebe. Idi sad molim te. Kosa drhti , groznica je trese , tijelo je boli i postaje joj hladno.<\/p>\n\n\n\n
Odem.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica spava. Blagi joj smije\u0161ak na licu. Re\u010de Dobri sada joj je bolje. \u017dao mi je buditi, ali moram. Uzmem joj ruku i stavim na svoje lice. Znam da je hladno. Nikad ga nisam mogla ugrijati od onog sun\u010danog dana kada je Dodu crna limuzina CK na smrt pokupila.<\/p>\n\n\n\n
Dijete se prome\u0161kolji , protegnu se ko mala maca, koju je ne\u0161to lijepo trgnulo iz sna. Otvori o\u010di i pogleda me , prepozna , nasmije\u0161i se i upita.<\/p>\n\n\n\n
-Odakle ti Malena, \u0161ta te dovodi na moj ran\u010d? Nisam ni\u0161ta skrivila vjere mi. Nevina sam , jo\u0161 uvijek. Pitaj Dobrog.<\/p>\n\n\n\n
Onda ga pogledom tra\u017ei, sjenka straha joj preleti preko lica :<\/p>\n\n\n\n
-Gdje je , nije mi valjda opet pobjegao. Koja mi ga sada krade?<\/p>\n\n\n\n
-Ne boj se mila. Sve je u redu. Tako reku\u0107. Tu je , sada \u0107e on. Samo \u0161to nije. Oprosti zato te budim. Moramo mu pomo\u0107i. Kosa nije dobro. Neko je pretuko. I nemoj me ,molim te , jo\u0161 i ti zvati malena.<\/p>\n\n\n\n
Frkica odmah postaje Frka \u017eiva :<\/p>\n\n\n\n
-Nije neko, nego \u0107a\u0107a. Svako malo joj to uradi. I ne gleda gdje udara. A ne zna se za\u0161to. Nema ti bona nevinijeg stvorenja od Kose. An\u0111eo. A zovem te Malena jer tako te on zove. Nekad ka\u017ee Malena Luce , ali naj\u010de\u0161\u0107e samo Malena.<\/p>\n\n\n\n
-Tra\u010date me, nisam znala da znate da postojim.<\/p>\n\n\n\n
-Ne tra\u010damo Malena. Nikad nismo progovorili o tebi ni jedne rije\u010di. Ja te od sestre i iz njegovih dnevnika znam. A tamo samo ljepote \u2026 Nego pusti pri\u010du, \u0160ta nam je raditi ?<\/p>\n\n\n\n
-Treba nam tople vode, pe\u0161kiri i presvlaka. I da se ne pojavljujemo dok nas ne zovne.<\/p>\n\n\n\n
Vidim o\u010di joj se \u0161ire u bolnom strahu, smijem joj se:<\/p>\n\n\n\n
-Ludice , nije to. Ne bi nam on to nikad priredio sve da je Kosa dobro i voljna. Nego , zna\u0161 ga , on ima neko svoje i\u0161\u010da\u0161eno poimanje stvarnosti i \u010dasti.<\/p>\n\n\n\n
Ugrijasmo vodu, sve pripremismo i stavismo pored kreveta. Gledamo kroz prozor. On kao da zna da smo gotove, gleda prema nama . Znamo da nas ne vidi, u sjeni smo, ali nam \u0161alje znak da budemo tihe i da se sklonimo.<\/p>\n\n\n\n
Ustaje, polako je uspravlja na noge. Ona se ne budi. Ve\u0107a je od njega par cenata, Lagano je poduhvati rukama ispod ruku i nogu, glavu joj nasloni na svoje grudi i polako, korak po korak, da je ne trese , prilazi verandi i gubi nam se iz vida. \u010cujemo korake u hodniku i \u0161kripu vrata koja se zatvaraju.<\/p>\n\n\n\n
Ti\u0161ina duga pola sati nadvila se nad ku\u0107u i u na\u0161e izbezumljene du\u0161e. Ni\u0161ta. Ni glasa ni pokreta. Samo neka umiruju\u0107e ti\u0161ina koja \u010dini da je vrijeme stalo. Osjetih, ova djeca toliko vole i po\u0161tuju tu krhku ljepoticu i ne znaju\u0107i za\u0161to , i ja osjetih silnu ljubav prema njoj.<\/p>\n\n\n\n
Eto njega. Mokar je, izmazan krvlju i malo raspolo\u017eeniji.<\/p>\n\n\n\n
-Sada je uslovno re\u010deno dobro i hvala Bogu \u0161to je sprije\u010dio gore zlo. Nije je bilo lijepo vidjeti. Jo\u0161 uvijek nije dobro , ali ne\u0107e biti o\u017eiljaka, da joj nagrde lice. One druge o\u017eiljke ve\u0107 odavno ima i vje\u0161to ih krije. Nego, polako u\u0111ite , pazite na nju. Ne\u0107e se buditi dok se ja ne vratim. Oprostite , iskrsnuo neodlo\u017ean posao. Moram ne\u0161to obaviti. Brzo \u0107u ja.<\/p>\n\n\n\n
I ode. Onako neuredan, izmazan krvlju i mokar.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica mi otima rije\u010d iz usta:<\/p>\n\n\n\n
-\u0160ta mu je? Da nije zvizno? Nikad ovakav ne bi iza\u0161ao pred dunaluk pri \u010distoj. Neka golema nevolja ga natjerala.<\/p>\n\n\n\n
A gdje \u0107e ve\u0107ih nevolja od sino\u0107njih i jutra\u0161njih, mislim u sebi , ali ne znam kakve veze odlazak mo\u017ee imati sa tim.<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta je ovim mahala\u0161ima , kao da ljudima \u010ditaju misli, jer se Frka Frkica nadovezuje na moje misli:<\/p>\n\n\n\n
-Ima to neke veze sa Kosom. Garant. Znam ja. Ne bi on radi sebe onakav pljesniv mako ni iz kreveta, a kamalo u svijet. Ne\u0161to silno \u0107e se desiti.<\/p>\n\n\n\n
Sjedimo pored an\u0111ela i gledamo je i pogledavamo se. Prelijepa je. Dobri joj malo napuderiso lice puderom Frkine sestre . Znamo nije radi tena, nego radi ogrebotina. Manje su uo\u010dljive, a i zapu\u0161ene su. Le\u017ei na le\u0111ima , rukama opu\u0161tenim niza struk.Crne duge kose su uredno po\u010de\u0161ljane i pu\u0161tene preko ramena i grudi . Frkina bijela spava\u010dica joj puno kratka , \u010dini je usnulom ljepoticom , nalik nekoj skora\u0161njoj mladoj. I ovako ranjava najljep\u0161e je bi\u0107e koje smo nas dvije vidjele. Nema tu nimalo ljubomore. Istina je istina.<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta \u0107e biti ako se probudi a njega nema tu, mislim i strepim.<\/p>\n\n\n\n
Frka je rezolutna, i \u0161ap\u0107e mi , toliko tiho da je jedva razabirem:<\/p>\n\n\n\n
-Ne boj se, ne\u0107e. Ne bi je on ostavio da je i sekunde pomislio da bi se mogla probuditi. Zna da bi se ona upla\u0161ila i postidjela se nas. Ona je njemu do\u0161la, jer nema kome. Samo je on mo\u017ee shvatiti i pomo\u0107i joj. Onaj njen , Oma, je dibar m ali k'o kamen osjetljiv. Ne znam ni za\u0161to su zajedno. Jes, on je nasmijava i za\u010dudo , ne i\u0161te joj. Gleda u nju kao u sveti gral. A opet ne bi je razumio i vrno bi je ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0111e skoro sat , kad eto ti njega. Osvje\u017een i presvu\u010den u skoro istu odje\u0107u u kojoj je oti\u0161ao. I neki mu samozadovoljan, skoro zlurad kez na licu. Ni prije ni poslije ga nisam vidjela. takvog .<\/p>\n\n\n\n
-Mile dame moje , sve je pod kontrolon. Ni\u0161ta se ne bojte.<\/p>\n\n\n\n
Re\u010de to kao da se ni\u0161ta nije desilo, kao da je sve u najboljem u redu i sjede na ivicu kreveta u visini Kosinih grudi. Ona samo ispru\u017ei ruku, ne otvaraju\u0107i o\u010di , stisnu mu ruku , duboko uzdahnu i pro\u0161aputa:<\/p>\n\n\n\n
-Hvala ti , Moj dobri \u010dovje\u010de .<\/p>\n\n\n\n
Obradovasmo se njenom povratku. Dobri , malo posti\u0111en re\u010de nesuvislo:<\/p>\n\n\n\n
-Nije to ni\u0161ta vrijedno zahvale.<\/p>\n\n\n\n
-Jeste , samo si mi ti mogao pomo\u0107i . -tihim jedva \u010dujnim glasom re\u010de Kosara polako se unose\u0107i u novi san. Dobri se boja\u017eljivo primi\u010de licu i lagano je poljubi , u jedan obraz , pa u drugi. Onako kako se djeca ljube.<\/p>\n\n\n\n
Okre\u0107u\u0107i glavu u stranu , da mu ne vidimo suze i bol u o\u010dima , re\u010de nam :<\/p>\n\n\n\n
-Sad je va\u0161a . Polako i pa\u017eljivo , sve je boli. Otac , rod najro\u0111eniji je slamao , i slomio kao krhku gran\u010dicu.<\/p>\n\n\n\n
Uko\u010den , u nekom neprirodnom drhtaju , nje\u017eno da je ne probudi izvu\u010de ruku , desnu prijateljsku iz lijeve ljubavne . U rukama mu osta po\u017eutjelo pismo . On ga nje\u017eno stavi u d\u017eep na grudima , onaj na strani srca . Pogledom okrznu Frku Frkicu i zaklima glavom u nevjerici. Ona obori pogled .<\/p>\n\n\n\n
Zagleda se u Kosino blijedo , an\u0111eosko lice , kao da urezuje u du\u0161u njen mili lik , strese se kao da odagnava neki u\u017easni san , zatvori o\u010di , okrenu se i ode.<\/p>\n\n\n\n
Nas dvije , ja \u201cMalena \u201d i Frka Frkica oprasmo je , Rane o\u010distismo alkoholom , namazasmo je uljem od smilja , presvukosmo je u novu spava\u010dicu. Ga\u010dice i grudnjak bjeline boje nevinosti ,nismo skidali , jer vidjesmo da to ni Dobri nije u\u010dinio.<\/p>\n\n\n\n
-Tako se \u010dednost neza\u0161ti\u0107ene nagosti \u010duva . Grehota je zagledati golotinju koja se ne mo\u017ee braniti. \u2013 govorio je Dobri.<\/p>\n\n\n\n
Iza\u0111osmo iz sobe . Frka nam na sto pristavi jelo , podgrijane ostatke lude ve\u010deri i svje\u017ee , doma\u0107e mlije\u010dne \u0111akonija raznih fela . Iako nam se \u010dinilo da nIsmo gladne , po prvom zalogaju , ko vu\u010dice , bez rije\u010di i zvuka smazasmo sve do poslijednje mrve. Posljedica bola , te\u0161ke i sumorne no\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Dan se ve\u0107 uveliko zakopitio , Frka Frkica i ja bijasmo tu\u017ene. Kosa je popila dobre batine, ali hvala Bogu , ni\u0161ta nije slomljeno , i nikakav ve\u0107i zulum se nije desio, bez obzira \u0161to joj je sva djetinja pid\u017eamica bila iskidana i krvava.<\/p>\n\n\n\n
Nadale smo se da \u0107e sve prebroditi bez posljedica. Nismo shvatale za\u0161to je Dobri izgledao izbezumljeno o\u010dajan i tu\u017ean. Iza\u0111osmo napolje , na verandu da ga potra\u017eimo.<\/p>\n\n\n\n
Vrisnusmo ! Dobri je kle\u010dao ispod ljulja\u010dke i gr\u010devito povra\u0107ao . Zelena zindanska teku\u0107ina se pretvarala u jezerce .Doletjesmo do njega , ali on ustade , obrisa usta i lice maramicom , uz jedno mimohodno \u2018oprostite\u2019 ode do ba\u0161tenske \u010desme , skide se do pasa , ledenom vodom opra grudi , vrat , kosu , usta , ruke \u2026 Pa jo\u0161 jednom.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica u me\u0111uvremenu iznese pe\u0161kir , onaj poslijednji ,skoro neupotrebljeni kojim smo brisali Kosino lice i dade mu ga. On ga uze , pomirisa i vrati ga Frki. Veli ; ne mo\u017ee on nevinost svojom krivicom prljat. Maramicom obrisa vrat i lice i na vla\u017eno tijelo obu\u010de ko\u0161ulju i prsluk.<\/p>\n\n\n\n
Uze nas za ruku , bez pravila desna u lijevu , ve\u0107 dvije ruke mu\u0161ke , za po jednu ruku djetinju . Odvede nas do ljulja\u0161ke , posjedne nas na nju i po\u010dne njihati. Polako , ritmi\u010dno i uspavljuju\u0107e . Umiruju\u0107e jutarnje sunce i umor te\u0161ke no\u0107i nas susti\u017ee i nas dvije zaspasmo.<\/p>\n\n\n\n
U podne me probudi ja\u010dina sunca i vaskolika gusta ti\u0161ina . Frka Frkica je jo\u0161 spavala i sanjala djetinje snove ljubavi i nade . O\u017eednjela odoh po bokal za mene i usnulo dijete.<\/p>\n\n\n\n
U kuhinji , na stolu cedulja:<\/p>\n\n\n\n
\u201cKosara nije dobro. Pozlilo joj . Vodim je doktoru. Najvjerovatnije direktno u bolnicu. Ako se uskoro ne vratimio , ti Luce preko svojih saznaj gdje smo. Frka Frkica neka za svaki slu\u010daj \u010deka kod ku\u0107e , mo\u017eda se od nje bude trebala potpora .\u201d<\/p>\n\n\n\n
Sle\u0111ena idem do policijskog auta , radio vezom nazovem Esu M. Moju uzdanicu vezanu za Bjelavske mahala\u0161e i naredim mu da odmah , neizostavno prona\u0111e gdje le\u017ei Kosara Bobovac i da joj pod hitno obezbjedi 24 \u010dasovnu za\u0161titu i obezbje\u0111enje. I da mi javi rezultate .<\/p>\n\n\n\n
Bijah u svom uobi\u010dajenom elementu ; racionalna , slu\u017ebena , rezervisana i hladna , mada je u meni svaki djeli\u0107 vri\u0161tao i neprestano se molio Bogu milostivom.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica se probudi i primi vijest vrlo ozbiljno i bez panike. Re\u010de mi :<\/p>\n\n\n\n
-Idi ti za njima , ja \u0107u sve da pospremim.<\/p>\n\n\n\n
Oti\u0161la sam . Bolje da nisam. Slijedilo je \u010detrdeset dana galopa, nade , besanice , molitve i tuge. I tuge , i tuge , \u2026 Bo\u017ee moj mili. Kosari je dijagnosticirana galopiraju\u0107a Akutna mijeloidna leukemija u kasnoj fazi. Pomo\u0107i nije bilo.<\/p>\n\n\n\n
Dobri se njje odvajao od Kosare . To mu nisam ja sredila . On je to preko svojih uredio i sobu samicu i svoje prisustvo . Ina\u010de , rijetko je , skoro nikad molio ikoga, pa i svoje najro\u0111enije za pomo\u0107. Nikad za sebe .<\/p>\n\n\n\n
Samo jednom dnevno je jeo . Tada bih ga ja zamjenila., jer uvijek sam bila tu, na de\u017euri.Kosa je skoro svo vrijeme spavala . \u010cinilo se da je mnogo umorna i da je san odmara . Ponekad bi drhte\u0107im trepavicama dala znak da nas osje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Moji plavci nikog drugog nisu pu\u0161tali u blizinu. Ni bra\u0107u njenu , mater i oca pogotovo , ni Omu , niti bilo koga od Mahala\u0161a. To je bila Kosina poslijednja budna \u017eelja.<\/p>\n\n\n\n
Jedino Dobri i ja. Samo je nama vjerovala . Najro\u0111eniji je ubi\u0161e. Otac \u010dinjenjem , majka i bra\u0107a ne\u010dinjenjem. Mahala\u0161i i Oma je razo\u010dara\u0161e zbog Frke Frkice . A htjela je makar malo mira , snage i svje\u017eine da skupi prije susreta sa Svevi\u0161njim.<\/p>\n\n\n\n
Bila je na infuziji . Ja sam je prala i presvla\u010dila dva puta na dan , jutrom i ve\u010derom . Dobri bi je usparvio u sjede\u0107i polo\u017eaj i \u010de\u0161ljao joj vrane kose i vo\u0107kama kvasio usne . Nikad ne bi kliznula dole , niz jastuk . Osje\u0107ala ga je i voljela je da je teto\u0161i.<\/p>\n\n\n\n
Poslije bi joj \u010ditao sve \u0161to je ikad pisao . I pjesme ljubavne , i pripovjesti , i bajke , i \u0161ale i ludosti mahala\u0161e. Pri\u010dao bi joj o ljubavi i Bogu Milostivom. Jednostavno pri\u010dao joj je o \u017eivotu , koji joj migolji i topi se , a koji ona ne\u0107e imati vakta \u017eivjeti.<\/p>\n\n\n\n
Dobri je postao nekako ozbiljniji , sve\u010daniji i manje krut. Kosina bolest ga je , \u010dini se , oplemenila i definitivno ukazala na smrtnost kao drugo lice ogledala u kojem se \u017eivot ogleda . \u017divot je lijep i treba ga punim plu\u0107ima \u017eivjeti . Ni\u0161ta ne odga\u0111ati , ni\u0161ta kriti , ni\u0161ta glupava \u010dasnost i djetinji ponos. Samo ljubav , nje\u017enost i milost dijeliti . \u017divot je samo igra i zabava . Ali ne treba pretjerivati , i u bestidnosti glavu gubiti . Bo\u017eiji dar koji se ne prekida.<\/p>\n\n\n\n
Par dana prije smrti Kosa otvori o\u010di. Dobri me zovnu . U o\u010dima mu beskrajna nje\u017enost i tuga. Kosa je izgledala jako dobro i svje\u017ee . \u010cinilo se da su svi o\u017eiljci nestali. Na tom djetinjem licu bila je skupljena sva bjelina i \u010destitost an\u0111ela.<\/p>\n\n\n\n
-Hvala ti Luce za sve. \u017dao mi , ne\u0107u ti se mo\u0107i odu\u017eiti . Molim te dovedi mi Frku Frkicu . Ho\u0107u da se oprostim od nje.<\/p>\n\n\n\n
Htjedoh da se pobunim zbog opra\u0161tanja. Ona me mole\u0107ivo pogleda i postadoh svjesna da ona zna da joj je kraj blizu. Uop\u0161te nije bila tu\u017ena . Neka radosna blagost i uzvi\u0161enost u o\u010dima je govorila da je spremna za ono \u0161to slijedi.<\/p>\n\n\n\n
Dovedoh joj Frku Frkicu. Svo vrijeme Kosarine bolesti ona je bila raspame\u0107ena i tu\u017ena . I ogor\u010dena \u0161to se Kosa razboljela i \u0161to je ne mo\u017ee vidjeti. Dobro dijete nije znalo da psuje i proklinje . Sada je bila bijesna na to neznanje. Tako bi rado psovala i proklinjala sve i sva\u0161ta. Kako da slome i ubiju jedinog pravog An\u0111ela kojeg je ona upoznala i iskreno , djetinje zavoljela ?<\/p>\n\n\n\n
Kada je u\u0161la u Kosinu bolesni\u010dku odaju , mirno bez panike joj pri\u0161la , zagrlila dugo i jako i \u201cprigovarala \u201d joj:<\/p>\n\n\n\n
-Ba\u0161 si me upla\u0161ila frajerko jedna. Ja mislila ti An\u0111eo , a ti mi se sa Dobrim , me\u0111u \u010detiri zida sami\u0161. Sre\u0107a da je Luca tu pa vam ne da ludosti izvoditi.<\/p>\n\n\n\n
Kosara se poslije godina ti\u0161ine od srca nasmija. Takva vam je Frka Frkica . I kad nespretno la\u017ee i \u201cru\u017ei\u201d smijeh i radost zagovara.<\/p>\n\n\n\n
Satima smo sjedili , pri\u010dali , smijali se blesavim mahala\u0161ima i njihovim glupostima, i opra\u0161tali im. Utom osjetismo da se Kosa zamorila i \u2018veselo\u2019 se oprostismo od nje.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica:<\/p>\n\n\n\n
-\u010cuvaj mi se Malena, i zovni me u svatove . Ima da ti \u010do\u010dekom u novoj anteriji razdrmam svatove do nerazuma . Odmori se mila . Vidimo se uskoro.<\/p>\n\n\n\n
Luce Malena:<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Odoh ja sad. Tu sam ako ti \u0161ta bude trebalo.<\/p>\n\n\n\n
Kosara i Dobri skoro istovjetno:<\/p>\n\n\n\n
-Hvala vam na svemu mile djevoj\u010dice. \u017divot i dunjaluk bi bio tu\u017eniji i siroma\u0161niji bez vas dvije.<\/p>\n\n\n\n
Sutradan je Dobri po Kosinoj \u017eelji doveo Omu , a blento ko blento , ne shva\u0107aju\u0107i situaciju poveo Debu kao potporu.<\/p>\n\n\n\n
Kosara se nije mogla kako prili\u010di ni oprostiti od njega. Smje\u0161ila se obojici na glupostima i blentovluku kojim su razbijali tmurne oblake koji su se gomilali oko bijele bolesni\u010dke sobe. Kada su shvatili ozbiljnost situacije bilo je kasno. Kosa se umorila i zaspala.<\/p>\n\n\n\n
Kada je Dobri kasnije u\u0161ao , primjetio je da je sa kreveta skinut list Kosine bolni\u010dke anamneze. Znao je da mahala\u0161i \u017eele muhuranje mahalskog konzilija \u0161ta na \u0107agetu pi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Slijede\u0107a dva dana Kosara nije oka sklopila. Bila je neobi\u010dno \u017eiva , bistrog senzorja , pa\u017eljiva i vesela. U Dobrog je gledala sa divljenjem i zahvalno\u0161\u0107u . Molila je da joj pri\u010da i pjeva o Bogu Ljubavi i milosti , o sutra , o tre\u0161njama i ljubi\u010dicama , o ljulja\u010dkama pokraj Modre rijeke , o ljubavi vje\u010dnoj i iskrenoj, o ljepoti njihovog Grada \u010dednosti i sveznanju njihove mahale.<\/p>\n\n\n\n
Dobrom se srce kr\u0161ilo , zatomio je zaledio vri\u0161te\u0107i krik o\u010daja , na snje\u017enim i ledeneim prtinama bola , koji ga nikad vi\u0161e ne\u0107e napustiti. A bio je raznje\u017een da je mo\u017ee usre\u0107iti . O tome \u0161to je Kosaru \u017eeljela je najvi\u0161e znao, jer to je bio i njen i njegov prelijepi \u017eivot . Njegov , neodre\u0111ene , sumnjive sutra\u0161njice i njen koji polako niz pje\u0161\u010dane obale Modre rijeke klizi , da se utopi u vje\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n
Pri kraju tog dana i djetinjeg usnu\u0107a , Kosara ga zamoli da joj pro\u010dita pismo koje mu je ono jutro kod Frke Frkice dala. Po rukopisu je znala da je to njegovo pismo , koje joj on nije uputio . Pismo je Frka Frkica u svojoj dobroti ukrala od njega i dala njoj , misle\u0107i da \u0107e je radovati.. Ona ga nije otvorila , jer nije bilo su\u0111eno da joj ga on dariva .<\/p>\n\n\n\n
Dobri ga bez oklijevanja izvadi iz \u0111epa na strani srca i lagano po\u010de \u010ditati.<\/p>\n\n\n\n
\u201c Innocence , ljepoto mila ,<\/p>\n\n\n\n
\u010dudesna drugo zvije\u017e\u0111a i maglica , nje\u017ena prijateljice mojih besanih no\u0107i ,<\/p>\n\n\n\n
Dugo se ne dodirnusmo. \u010citav jedan \u017eivot , svih tvojih svijetlih , nebom obasjanih , nevinih zemaljskih dana . A ostadoh ti du\u017ean bar jedan lahor poljubac .<\/p>\n\n\n\n
No , \u2026 \u0107a se mere\u2026su\u0111aje \u2026a prelijepi \u017eivot gre dalje \u2026<\/p>\n\n\n\n
Poetika je veoma mo\u0107an ali i beskrajno strpljiv posrednik izme\u0111u sna i jave , radosti i tuge , jala za propu\u0161tenim i \u017eala za iskori\u0161tenim . Mo\u0107an hranitelj iluzija i slaba\u0161an za\u0161titnik zaljubljenih .<\/p>\n\n\n\n
Ne smijemo izbrisati i zaboraviti ruku pro\u0161enu , nemilovanu a ispro\u0161enu. Mo\u017eemo malenu zlatnu bukagiju maljem lomiti . Uzalud! Ona zapret kli\u010de.<\/p>\n\n\n\n
Usud !<\/p>\n\n\n\n
A vrlo \u010desto , \u010ditav ovozemni \u017eivot je utkan u onom nepostoje\u0107en i bolnom \u2013 samo JEDNOM !<\/p>\n\n\n\n
Ugh\u2026 kada bi bilo bar\u2026<\/p>\n\n\n\n
Ali nije Innocence moja ! Iako su lijepim an\u0111eoskim imenom mnogi spelovali tvoje ime i u ta\u0161 se pretvorili\u2026<\/p>\n\n\n\n
Eh , nekada nam ne bude dato ili nam korijeni nisu dali .<\/p>\n\n\n\n
A ponekad se ne sjetimo da imamo mo\u0107i da zaboravimo ( ono ko fol ) da imamo korijene .<\/p>\n\n\n\n
Da mo\u017eemo sko\u010diti u vis i letjeti.<\/p>\n\n\n\n
Ali \u010dasnost i nebo nas prije\u010de. I zaboli nas \u2026 \u201c<\/p>\n\n\n\n
Dobri je \u010ditavo vrijeme gledao u Kosaru dok je \u201c\u010ditao \u201d . Znao je pismo napamet. Upijaju\u0107i njen lik za \u010ditav \u017eivot , primjetio je da jedva dr\u017ei o\u010di otvorene i da mu se smije\u0161i. Tu\u017eni uzdah joj presje\u010de mirno disanje.<\/p>\n\n\n\n
Dobri nastavi da \u201c\u010dita \u201d , gledaju\u0107i je , pun strepnje i dobrote .<\/p>\n\n\n\n
\u201d A mi se tada \u010ditav \u017eivot pitamo za\u0161to bar JEDNOM nismo smogli hrabrosti i sko\u010dili sa litice koja ponorom vlada i poletjeli u visine Oceanu ti\u0161ine koja sni i gdje nas ona , krasota mila i \u010dudesna , s ljubavlju \u010deka.<\/p>\n\n\n\n
\u010cak se i ne pitamo da li je to pravedno? Samo ko najve\u0107i tovari klepimo u\u0161ima i mu\u010dimo \u2026<\/p>\n\n\n\n
Nije va\u017eno ako nam se srce prospe u hiljadu ledenih kristalnih komadi\u0107a i ako zaboli do suza . Na\u0161e srce je nevino i \u010disto . Opravi\u0107e se . Ili ne\u0107e ! Ali bi\u0107e zahvalno je \u0161to smo mu dali nadu i mo\u017enost da voli.<\/p>\n\n\n\n
Neuki ka\u017eu da su rije\u010di : Volim te zauvijek , precijenjene.<\/p>\n\n\n\n
Nisu , Malena ni slu\u010dajno<\/p>\n\n\n\n
\u0160irom svijeta , ki\u0161om i suncem , bjeluju , samuju i miri\u0161u mirijade ste\u0107aka i svjedo\u010de : Voljela je i voljena bila . A svaki taj uspavani Kameni svjedok ima presliku u jednoj zvjezdici na nebu .<\/p>\n\n\n\n
I budi sretna An\u0111elu mili \u0161to ti je lahorac snova i nade milovao i mrsio vrane kose.<\/p>\n\n\n\n
Zna\u010di , voljelo se i \u017eivjelo se. Nije bitno koliko snovito ili sakriveno . Ili kojim dobrom ili bolom .<\/p>\n\n\n\n
Vrijeme je tek jedna iluzija koju su izmislili ljudi i ne mo\u017ee da obujmi ljubav.<\/p>\n\n\n\n
Sje\u0107anjem i snovima , i poslije zemaljskog usnu\u0107a ljubav vje\u010dno \u017eivi , kao i miris kose , mr\u0161ene i ljubljene.<\/p>\n\n\n\n
\u2026 avaj \u2026<\/p>\n\n\n\n
Tako je to Innocence i nikako druga\u010dije zapisano u mojoj hipofizi i nje\u017enom djetinjem srcu.<\/p>\n\n\n\n
Sretno i \u010duvaj se , ljepoto mila. \u201c<\/p>\n\n\n\n
Kosara jo\u0161 bija\u0161e budna . Pru\u017ei ruke ka Dobrom i pozva ga . On joj se primi\u010de , ona ga u zagrljaj prima i sti\u0161\u0107e jako , o\u010dajni\u010dki . Usnama njegove tra\u017ei i dobija ih.<\/p>\n\n\n\n
\u201cSo\u010dne su , \u0161teta \u2026\u201d ona zaustavlja misao \u2026<\/p>\n\n\n\n
-Meke su i podatne , \u0161teta \u2026\u201d on presjeca misao.<\/p>\n\n\n\n
Njoj se dvije suze kotrljaju niz lice , on suza nema ve\u0107 ih je u danima ovim isplakao.<\/p>\n\n\n\n
Ona lagano zatvara o\u010di :<\/p>\n\n\n\n
\u201d Umorna sam ti mili dje\u010da\u010de moj , ti oprosti mi \u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n
Ruke joj klonu\u0161e niz njegovo tijelo . On osjeti da jo\u0161 uvijek di\u0161e , ali sve ti\u0161e i ti\u0161e i \u2026 sve stade .<\/p>\n\n\n\n
Dobri ne osje\u0107a ni\u0161ta , ni bol , ni tugu , u rukama nema te\u017eine . Mnije ; Kosara je tek grlica bijela koja ho\u0107e da bje\u017ei . On joj ne da , gr\u010devito je ste\u017ee i ljubi o\u010di , lice , usne . udi\u0161e njene mirise \u2026 I naglo zastane i zastidi se sebi\u010dnosti svoje .<\/p>\n\n\n\n
Dijete je umorno , leglo da spava i sanak nebeski usnilo . On mora pustiti An\u0111ela da ode domu svom . Krajnje je vrijeme . Samo \u0161to nije svanulo.<\/p>\n\n\n\n
Spusti je na le\u017eaj , popravi joj halje i kosu , kleknu na koljena , primi je za ruku , nje\u017eno kao da je tek ro\u0111ena beba , poljubi je i zausti .<\/p>\n\n\n\n
-Po\u010divaj u miru Kosara Malena , milo djete\u0161ce moje .<\/p>\n\n\n\n
Alelujah !<\/p>\n\n\n\n
Tamo negdje u daljini , u nekom drugom krajoliku umilni Eezan se mje\u0161ao sa jecaju\u0107im zvukom katedralskog tornja .<\/p>\n\n\n\n
Sunce je stidljivo prodiralo u djetinjom nevino\u0161\u0107u bojenu sobu , najavljuju\u0107i novi dan.<\/p>\n\n\n\n
Prelijepi \u017eivot ide dalje.<\/p>\n\n\n\n
Amin !<\/p>\n\n\n\n
Ah , skoro zaboravih ,<\/p>\n\n\n\n
Dobri je imao dvadeset godina kad je prestao krhko poljsko cvije\u0107e brati \u2026zatomljuji\u0107i krik du\u0161e.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kosa je je odlepr\u0161ala nje\u017eno,ne\u010dujno i lako kao an\u0111eo prozra\u010dnih krila.Takva je i ona bila prelijepo kristalno tkanje , vazdu\u0161aste ljepote ,prekrasni tihi an\u0111eo velikog nje\u017enog srca . Ka\u017eu tu\u010d je te\u017eak? Nije, lagan je ko mrvica hljeba koju d\u017eiv-d\u017eiv krade golubu ispred kljuna. A tako se i Kosara ukrale,i\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[],"class_list":["post-99335","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99335","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=99335"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99335\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":112584,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99335\/revisions\/112584"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=99335"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=99335"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=99335"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}