<\/p>\n\n\n\n
Luce<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dobri nam se smilovao i iz svoje ostav\u0161tine izvukao Lucine rije\u010di koje su se odnosile na \u017eute suzne mrlje iz Frkinog pismenija.<\/p>\n\n\n\n *<\/p>\n\n\n\n Odjednom utihnem. Sa nekim blagorodnim osje\u0107anjem. Shvatim da sam imam previ\u0161e ljeta za samosa\u017ealjenje. I nije moja bol najglavnija i jedina. A \u0161ta je sa Dobrim. \u0160ta je sa Frkom?<\/p>\n\n\n\n Sa Dobrim nikad nisam pri\u010dala o Nadin. \u010cim bi po\u010deo ja bih se razvalila ko kristalne vodopad u prolje\u0107e. On bi me samo zagrlio, primio u zagrljaj kao malo dijete, u kosu ljubio , ninao kao malu bebicu i \u0161aptao:<\/p>\n\n\n\n –<\/em>Pla\u010di bebice ! Znam da te boli isto kao i mene . Bol ne\u0107e nikad nestati , ali vremenom mo\u017eda bude zeru lak\u0161e. Niko ne mo\u017ee shvatiti ja\u010dinu i gor\u010dinu maj\u010dinog bola i tragiku kada izgubi dijete. I zato ispla\u010di se mila, mo\u017eda suza jednom presahne. Pla\u010di mila i zahvalli se Bogu Jedinom \u0161to nam je dao mo\u017enost da je imamo, volimo i tugujemo za njom. Sad nije vi\u0161e toliko bitno \u0161to je malo vremena proboravila sa nama. Bila je tu, Bog Milostivi nam je podario da nas raduje. Da nam uljep\u0161a dane djetinjim osmjehom i ljubavlju. I da je pamtimo.<\/p>\n\n\n\n To je rekao prvi put poslije boli i navale suza kada sam postala svjesna da vi\u0161e nema Nadin. Da se ne\u0107e vratiiti .Da se nikad vi\u0161e ne\u0107e nasmijati. I da je nikad vi\u0161e ne\u0107u poljubiti i kose \u010de\u0161ljati. Na njegove rije\u010di sam stavila prste u u\u0161i i vri\u0161tala. I vri\u0161tala. On me je samo ljuljao i u kosu ljubio. I \u0161utio. Bol moju grlio, upijao i vaseljanom raznosio.<\/p>\n\n\n\n Jednom ili dva puta sam vi\u0161e osjetila nego \u010dula rije\u010di :<\/p>\n\n\n\n -Eh , malene moje , \u0161ta bih ja bez vas? \u0160ta \u0107u ja bez svojih jedinih ljubavi? \u0160ta \u0107u ja bez svojih ljepot An\u0111ela?<\/p>\n\n\n\n U tom momentu mi se javi misao :<\/p>\n\n\n\n – I njega boli , i njemu se pla\u010de . a on mu\u010di i mene miluje i tje\u0161i. Ba\u0161 sam neka pizdunka. Ma, pru\u017ei mu usne bona. Nek su gorke i \u010demerne od bola i suza , zajedno \u0107e vam biti lak\u0161e. Neka budu spone u daljem \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n Nisam mu ih pru\u017eila , nisam uspjela pobijediti bol i zaustaviti krikove iz dna du\u0161e. Bila sam sebi\u010dna. Ni\u010demu se vi\u0161e nisam nadala. Postaju\u0107i svjesna njegove boli , vremenom sam prestala plakati , zatomljuju\u0107i svoju. On je nikad vi\u0161e nije pomenuo, a meni se vratila bolest koju sam vukla od Nadininog ro\u0111enja. Nikad nisam obra\u0107ala pa\u017enju na tu rigidnost. Nisam imala vremena . Bila sam sva sa Nadin.<\/p>\n\n\n\n Tak sada sam postala svjesna da je on \u010ditavo vrijeme bdio nad nama dvjema. Volio nas , pazio , mazio , ispunjavao nje\u017eno\u0161\u0107i i ljubavju . I nikad ama ba\u0161 nikad ni\u0161ta nije tra\u017eio za sebe. Osim da budemo sretne i radosne. I \u010ditavo vrijeme Dobri samo \u0161uti ili se smje\u0161ka. Ponekad mu bol i suza zaiskre u o\u010dima. Ali ih proguta , pa se na me smje\u0161i i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n -Ne tuguj Milo moje. Jo\u0161 smo tu. Jo\u0161 nas ljubav vodi i ve\u017ee. Da\u0107e Milostiiv da sve iza\u0111e na dobro.<\/p>\n\n\n\n I po\u010deo bi mi obja\u0161njavati o Milosti Bo\u017eijoj , u koju nikad nisam sumnjala, ali poslije smrti Nadin se mojim mislima rojilo hiljadu za\u0161to . Skoro da ga i nisam slu\u0161ala. Bila sam nepovratno izgubljena za \u017eivot na dunjaluku.<\/p>\n\n\n\n -Vidi\u0161 malena ni\u0161ta nije slu\u010dajno. U beskona\u010dnoj Bo\u017eijoj milosti sve ima smisla i sve je hramonija. Ja ne\u0107u i\u0107i daleko u tvoju i moju osobnu pro\u0161lost. Imao sam \u0161est godina kada su Medija \u0161intori o trotoar pobucali, kao porculansku lutku .Ja sam oti\u0161ao na Miljacku i u noj tra\u017eio smiraj. Sjeo sam u rupu koju su ekser\u0111ije iskopale, vode me prekrila .Tuga je to ! Maleno dijete ne vidi vi\u0161e razloga \u017eivjeti. Ne znam koliko sam ostao pod vodom . Minut , dva , pet , pola sata , sat … ali me jarka svjetlost privukla i izmamila iz vode..<\/p>\n\n\n\n Vidio sam \u010daroliju. Preliejpog An\u0111ela kako blje\u0161ti na jarkom suncu i gleda prema meni i vodi. Skida bijeli svjetlucavi \u0161al sa glave i ve\u017ee ga za najgornju pre\u010dku ograde mosta. Uspinje se na nju , kao da ho\u0107e da sko\u010di , poleti da me spase od utapanja. Kada je An\u0111eo vidio da je dijete izronilo i da se vratilo iz ponora , da je dobro , da zapanjeno i djetinje zaljubljeno gleda u njenu ljepotu , si\u0161ala je sa ograde i glavu pognula , kao da se zastidila dje\u010daka i njegovih razgora\u010denih o\u010diju .<\/p>\n\n\n\n Dok je dje\u010dak u mokroj odje\u0107i , sa koje se cijedila bol, izlazio iz Miljacke i uspinjao se na most , bajkoviti lik se u trenu rasplinu u havu . Dje\u010dak je rezignirano slegnuo ramenima. \u0160ta se mo\u017ee? Ni u an\u0111ele se vi\u0161e ne mo\u017ee pouzdati , zrelo misli dijete i ponovo se \u017eeli vratiti u toplu sigurnost rijeke. Utom ugleda \u0161al. An\u0111eoski \u0161al misli on. Svjetlucav , proziran i lepr\u0161av . Savr\u0161en u svojoj jednostavnoj bjelini. I \u010dist kao du\u0161a an\u0111ela.<\/p>\n\n\n\n Ne zna dijete odakle mu te misli i rije\u010di , ali ih ni\u017ee. I osjetio je da mu se sre\u0107a smje\u0161i. An\u0111eo mu ostavio znamenje. Sre\u0161\u0107u ga opet. Nau\u010di\u0107e me da prepoznam tajne koje osje\u0107a da nosi u sebi. I zaista se pokazalo, da to nije bilo kakav \u0161al. Bio je to \u0161al koji je povezao to an\u0111eosko bi\u0107e i njega \u010ditav potonji \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Taj \u0161al \u0107e ga pratiti kroz \u017eivot kao amajlija , kao usud. Imao ga je i nije imao. Poklanjali su ga, al i krali. Niko ga nije ni\u0161ta pitao. Samo bi ga uzeli i \u0161al bi nestao. Nije se nikad ljutio ,ni brinuo. Djetinjim znanjem je znao da \u0107e mu se \u0161al uvijek vra\u0107ati. Dar an\u0111ela se nikad ne mo\u017ee izgubiti. Uvijek se vra\u0107a da \u0161titi onog kome je poklonjen. Kad je bio kod njega bio je to vrijeme zati\u0161ja i snova. Kad ga je poklonio nekoj od An\u0111ela de\u0161avale su se nestavrne ljepote i nje\u017enosti. Kad mu se gubio trag bila bila su to stampedasta vremena puna nerazuma i boli.<\/p>\n\n\n\n \u010cetiri godine kasnije je ponovo kraji\u010dkom suzama obnevidjelog oka , u magnovenju osjetio toplinu svog an\u0111elua kada ga je milicija iznosila iz Dijaninog stana. Prepoznao je iako je bila obu\u010dena nekako \u010dudno, po vojni\u010dki. Crni \u0161injel , cipele sa ogromnom \u0161tiikom i ka\u010dket. Ali on je znao da je to ona. Godinama se pitao \u0161ta \u0107e ona tu. Premlada je bila da joj bude majka, prevelika za sestru, Osim po boji kose nije bila nalik Dijani. Kako godinama poslije Dijanine smrti nije imao misli i sje\u0107anja , \u0161al je bio jedini , nijemi , lepr\u0161avi svjedok da ni\u0161ta nije sanjao i izmislio. Da je Medi zajedno sa Dijanom postojao i da su negdje na nekom lijepom i tihom mjestu, gdje ih zlo ne mo\u017ee na pre\u010dac iskasapiti i nestati. I da paze na njega.<\/p>\n\n\n\n Znao je , svojom djetinjom , nevinom du\u0161om je vjerovao, da \u0107e ga an\u0111eo \u010duvati i spasiti kad mu bude najte\u017ee. Godine su prolazile . On nije imao sje\u0107anja ni emocija. \u010cinilo mu se da niko ne primje\u0107uje da je \u017eiv. Sve ga je mimoilazilo. I ljepota i ru\u017eno\u0107a . I dobro i zlo. Znao je da hoda i da se kre\u0107e . da se ljudi oko njega jure i \u017eure. Smiju i pla\u010du. Nije osje\u0107ao ni njihovu radost, ni tugu.<\/p>\n\n\n\n Priklonio se jednoj skoro posustaloj starici . Pomagao joj u vrtu i u\u010dio. Imala je ogromnu biblioteku koja je zauzimala \u010ditavo potkrovlje njene ku\u0107e . Imao je nepunih dvanaest godina kada je po\u010deo \u010ditati i u\u010diti knjige odraslih za djecu i odrasle. Mnogo toga nije razumio. Ali vremenom , godinama koje su slijedile, \u0161est sedam njih sve manje je bilo nerazumljivih rije\u010di i misli . Ali glad za arije\u010dima nije prestajala. Nikad.<\/p>\n\n\n\n I jo\u0161 neke stavri su ispale dobre za njega. Nau\u010dio je mnogo toga. Zavolio prirodu . Starica mu je omek\u0161ala srce. Novac koji mu je dala za usluge u vrtu nije bio toliko bitan, ali je on bio zahvalan na njemu. Kao dvanaestogodi\u0161njak je postao potpuno neovisan o bilo kome. I jo\u0161 ne\u0161to upoznao je Mariju Magdalenu Krasoticu. No , o tome neki drugi put.<\/p>\n\n\n\n Jedino je ponekad bio svjestan da ima oca i mater, dva brata i sestru koja je bila najmla\u0111a. Oca skoro nikada nije bilo kod ku\u0107e. Morao je raditi za dvoje, za nahraniti \u0161estoro. Majka je bila ku\u0107anica i na nju je pao teret skrbi i vaspitanja djece.<\/p>\n\n\n\n A \u0161ta je ona o tome znala. Udali su je sa sedamnaest godina za aginog , za had\u017eijskog unuka.Ona se njje ni\u0161ta pitala. I bilo joj je drago \u0161to je tako. Taj njen su\u0111eni je bio ne\u0161to najljep\u0161e \u0161to je u \u017eivotu srela. I njena prva i jedina ljubav.Za \u0161est i po godina je rodila \u010detvoro djece. I blizance nesretnim slu\u010dajem , izme\u0111u tre\u0107eg i \u010detvrtog djeteta , najmla\u0111eg sina i jedine k\u0107erke izgubila. Prebrzo za\u0107e\u0107e i zamor materijala – reko\u0161e he\u0107imi.I nikoga u cvoj toj frtutmi da joj pomogne.<\/p>\n\n\n\n I kada mu se um crnio i po\u010deo gubiti u neizdr\u017eivu privla\u010dnost ni\u010dega i ljepote koja ga je vukla rije\u010dnim dubinama An\u0111eo se sa hiljadama pahulja bijelih nenadano vrati.<\/p>\n\n\n\n Sje\u0107a se tog susreta , urezao mu se u mozak , znao je da se nikad vi\u0161e ne\u0107e rastati od svog an\u0111ela. Da \u0107e mu se uvijek vra\u0107ati. I on njoj. Dok ih smrt ne rastavi. Dijete zaboravilo da ne valja slutiti.<\/p>\n\n\n\n Nikad nije izlazio van , ako nije morao. U \u0161kolu je morao , iako mu je bilo dosadno i pogled mu je uvijek bludio kroz prozor \u010dekaju\u0107i da se ne\u0161to dogodi . Da mu neki oblak ili ptica daju znak da \u0107e sve biti u redu. Nije se igrao sa drugom djecom. Bila su mu tako \u010dista , neiskvarena, naivna i bla\u017eena u svom neznanju . On ih je \u017ealio. I izbjegavao. Nije \u017eelio da ih kvari ili zarazi svojim usudom. Jedina radost mu je bio rad u vrtu i vrijeme provedeno u biblioteci. Ostalo kao da nije bilo bitno.<\/p>\n\n\n\n Bilo je to na njegov \u010detrnaesti ro\u0111endan. Bila je zima, mjesec Januar 1965 godine. Snije\u017eilo je i nije snije\u017eilo. Vjetar je nosio pahiljice i odustajao od plesa sa njima. Bilo je hladno – na valove. Vrijeme je bilo nesta\u0161no. Kao da se kolebalo na koju \u0107e stranu okrenuti. On je znao da mu priroda dobronamjerno \u0161apu\u0107e:<\/p>\n\n\n\n -Ne\u0161to \u0107e se destiti maleni moj!<\/p>\n\n\n\n A on je samo iza\u0161ao da \u010deka oca , koji bi mu uvijek donio neki poklon za ro\u0111endan. Nije se uop\u0161te radovao tim poklonima. Nikad se nije navikao radovati poklonima.<\/p>\n\n\n\n Ljudi smatraju da su pokloni obavezuju\u0107i. A nisu. Ili pokloni\u0161 od srca ili ne pokloni\u0161. Poklon od srca i milosti nikada ne tra\u017ei ni\u0161ta za uzvrat . Njime samo treba radovati ljude. Bez reciprociteta.<\/p>\n\n\n\n Ali je primjetio da se otac namrgodi , a ponekad rastu\u017ei ako bi bio ravnodu\u0161an na poklonu i kazao ono \u0161turo:”Hvala”. Ako bi razvukao usne u bilo kakav osmjeh , o\u010devo lice bi zasjalo istinskom rado\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Otac nikako nije znao \u0161ta \u0107e sa ovim sinom. Nije ga ljutio , nije pravio nesta\u0161luke, nije se bunio , nije tra\u017eio ni\u0161ta i bio je poslu\u0161an do besvjesti. Nije znao re\u0107i ne , ne\u0107u ili ne mogu. I bio je vrlo \u0161utljiv. Osmijeh i rije\u010d bi prije mogao iskam\u010diti od ledene sante nego od njega.<\/p>\n\n\n\n <\/em>Taj dan je otac kasnio. Danima su zapadali veliki snijegovi , mahale su bile zatrpane , jer grtalice su imale prioritet. Prvo CK i njihova haustor\u010dad, du\u017e transhajvanske pruge. Mahale su poslijednje na popisu. Kad i ako se stigne. Uostalom tih godina je bilo vrlo malo auta u mahali. Takav je bio poredak i odnos prema “zatucanim , zaostalim i nazadnim” mahalama .Nije se moglo uspeti autom. Otac je ostao zavejan na radnom mjestu u higijenskom zavodu. A mo\u017eda je imao i neka pre\u010da posla. Sva\u0161ta se u mahali \u0161u\u0161kalo , ali Dobri nije imao sluha za tra\u010deve.<\/p>\n\n\n\n \u0160to ti je usud? On \u010deka oca, pogledava ka dnu ulice. Njihova ku\u0107a je na vrhu, Odozdo kroz prtinu klizi , skoro lepr\u0161a sjena prekrivena snijegom . Rekao bi \u010dovjek ide an\u0111eo sav u bijelom. Srce mu zaigra. Poslije \u010detiri godine prvi put se osjeti \u017eivim. Ne\u0161to toplo mu u grudima zatitra. Prepoznaje stas . Siguran je da je to Ona. Njegov an\u0111eo. On vi\u0161e nije led ,ni lud. On je \u017eiv i ponovo bistrog senzorja. I nekako osje\u0107a ne\u0107e vi\u0161e nikad biti sam.<\/p>\n\n\n\n An\u0111eo mu se vratio!<\/p>\n\n\n\n Ona gleda ravno ispre sebe. Kasnije \u0107e saznati da je smejrnost u\u010di tome. On drhti kao prut. Misli da ima vremena da se sabere. \u0160ta da joj ka\u017ee? Kako da joj pri\u0111e? On je ipak samo dijete. Zimsko je doba i skoro \u0107e no\u0107. Boji se da je ne prepla\u0161i.<\/p>\n\n\n\n Nije imao vremena da uleti u ku\u0107u i iznese \u0161al koji mu je poklonila. Da joj ga poka\u017ee . Da pomo\u0107u njega prepozna dijete koje je spasila. I dok je on smi\u0161ljao kako , za\u0161to i na koji na\u010din joj pri\u0107i, ona je ve\u0107 bila tu, preko puta njega. Bo\u010dno. Nije gledala ni lijevo ni desno. Da li je primjetila njegov lik oslonjen na drvena zelena vrata trostrane kapije koja je vidjela i bolje dane? Nije bio siguran.<\/p>\n\n\n\n Jedino pametno \u0161to je uspio izustiti je bilo jedno nesuvislo:<\/p>\n\n\n\n -Dobar dan?<\/p>\n\n\n\n Njemu se \u010dini – ona se iznena\u0111eno prenu, odakle taj glas , odakle to dijete , ispred te ku\u0107e , koju je ve\u0107 par godina mimoilazila i nikada nikoga nije vidjela pred vratima. Za\u0161to je pozdravlja ? Ne znaju se . Mahalska ljubaznost? Znati\u017eelja? Neki njoj ne znan poriv? Sve joj to u trenu proleti kroz um . Ona ne di\u017eu\u0107i pogled i ne razmi\u0161ljaju\u0107i nekako uzgredno uzvrati :<\/p>\n\n\n\n -Dobar dan!<\/p>\n\n\n\n I produ\u017ei dalje , onim istim bestjelesnim korakom , nalik lepr\u0161anju.<\/p>\n\n\n\n Vjerovao je, nije ga prepoznala. Nije uop\u0161te nio tu\u017ean. Nekako mu je to bilo logi\u010dno. Nije ga ni pogledala. A glas jedno drugom su samo jendom \u010duli. A bili su druga\u010diji, par re\u010denica puni bola i suza.Neka , sada zna da je st<\/strong>varna , nije plod njegove djetinje ma\u0161te. Nada se – sve \u0107e biti lak\u0161e. Njegovo je – da mu upozna i zapamti glas. Njegovo je – da je ohrabri da podigne glavu i da ga pogleda. Njegovo je – da je ne upla\u0161i , da mu vjeruje. Iako se radovao, znao da je to nemogu\u0107e. Skoro. On je bio smao jedno usamljeno dijete.<\/p>\n\n\n\n Djetinjim srcem je bio ubije\u0111en da ni\u0161ta nije nemogu\u0107e ako se iskreno , du\u0161om , uz Bo\u017eiju pomo\u0107 \u017eeli. I sada . srce mu je odjednom zatreperilo, o\u017eivjelo , ali mu nije vjerovao. Kad god je volio , srce mu je bilo skr\u0161eno. Ne oni koji je volio , ve\u0107 oni drugi, nepoznati. I nadasve zli. Nekako kao da je predodre\u0111en za to , da voli i da mu ljubavi nestaju , i da poslije gubi kontakt sa svije\u0161\u0107u i svijetom. I zato nije htio da voli, da drugi , nevini ne bi bili povre\u0111eni. Tako je po\u010deo da gubi kontakt sa ljudima . Prvenstveno mu\u0161karcima. Njima vi\u0161e nikad nije vjerovao. Potonji \u017eivot ga je uputio da je bio potpuno u pravu.<\/p>\n\n\n\n Gledao je u le\u0111a an\u0111ela koji prolazi i odlazi . Gledao je redovni\u010dku odje\u0107u an\u0111ela koji se ne osvr\u0107e, jer je u tome prije\u010di bjelina \u010dasnog vela , koja pokriva i kroti rasko\u0161nu plavetnu grivu koju je on ve\u0107 dva puta vidio.<\/p>\n\n\n\n Ne\u0161to hladno mu se kroz um zavrti. Zaustavi mi dah. To je mili an\u0111eo sebe Bogu zavjetovala. Uh! Ko je on da na bilo koji na\u010din dotakne Bo\u017eije \u010dedo? On ne\u0107e da misli o tome. Nije spreman. Vjeruje u Boga Jedinog i zna da mu nije bez prijeke potrebe poslao to svjetlosno bi\u0107e. Znao je da \u0107e vrijeme donijeti odgovore. Samo je trebao biti strpljiv . I poslu\u0161an , dobar i \u010dedan. I sve \u0107e biti u redu. Uz Bo\u017eiju ljubav, pomo\u0107 i milost! A njemu je to bilo lako. On se takav rodio. Takvo mu ime dali.<\/p>\n\n\n\n Sada su se Frkine suze razriijedile , tekst se mogao razabirati , pa nastavljamo tabiriti njene vinjete .<\/p>\n\n\n\n -Ma nisam ja lepr\u0161ala uz njegovu ulicu. Ja sa htjela da je pretr\u010din u jednom dahu. Nisam imala hrabrosti da ga pogledam u lice. Nisam smjela da ga pogledam, Ja sam sve manje sa ovoga svijeta. Pripremam se i u\u010dim da prihvatim onostrano i ljubav prema onom drugom svijetu. Svijetu u kome nema bola. Svijeta u kome samo Bo\u017eija milosti i ljubav cvjetaju . Uskoro \u0107e svanuti dan kada \u0107u se odvojiti od ovozemaljskog svijeta.<\/p>\n\n\n\n Ja sam dje\u010daka namah prepoznala , \u010dim sam kro\u010dila u njegovu ulicu. Izgledalo je kao da je odiuvijek tu. Tih i miran u nekom \u010du\u0111enju i \u010dekanju . Kao da se pita odakle on tu? \u0160ta se to s njim de\u0161ava? <\/p>\n\n\n\n On je bio moj an\u0111eo koji me je spasio grijeha prema sebi i prema Bogu. Dugo sam mislila da je taj dje\u010dak koji je niotkud , iz vode , iz nestalih, nepostoje\u0107ih vremena izronio , da mi ma\u0161e rukama i djetinje poljubce \u0161alje . Da me zaustavi da na mostu ne pravim bezbo\u017eni\u0107ku glupost. Moj an\u0111eo kojeg mi je Nebo poslalo da me spasi.<\/p>\n\n\n\n \u010cetiri godine kasnije , kada sam ga drugi put vidjela vri\u0161tao je od bola , kle\u010dao je na koljenima , suzama natapao zemlju i \u0161ljunak koje je rukama razgrtao , bojio njima lice i gledao u nebo, plakao i nemo\u0107no molio :<\/p>\n\n\n\n -Pomozite mi , pomozi mi Bo\u017ee mili , toliko me Dijana boli .Neka mi neko pomogne. Ja sam samo dijete\u2026<\/p>\n\n\n\n Tada sam ga prvi put zagrlila i shvatila da moja bol i led nisu ni\u0161ta posebno. Toliko bola ima na ovom svijetu , da ne znam kako to Nebo mo\u017ee podnijeti a da se ne raspukne. Drhtao je ko prelijepo malo lane koga upravo na stranu pola\u017eu i ho\u0107e da ga prinesu oltaru zla, samo radi ljepote ro\u0161\u0107i\u0107a njegovih. U o\u010dima toga djeteta vidjeh onu bol koju godinama gledam u ogledalu dok se umivam.<\/p>\n\n\n\n Zagrlila sam ga , na grudi privila i njihala. Milovala sam ga po kosi , ljubila u \u010delo , u onu tanku nit koja ga razdvaja od kose i govorila mu:<\/p>\n\n\n\n -Sve \u0107e biti u redu. Ne boj se mili , ja sam tu.. Ne brini se , sve \u0107e biti u redu.Uvijek \u0107u biti uz tebe.<\/p>\n\n\n\n Moje rije\u010di ili toplina mojih grudi ga je malo smirila , pa je podigao pogled , ra\u0161irio o\u010di od zaprepa\u0161\u0107enja. Znala sam da me prepoznao . Jecaj se polako smirivao . I osjetila sam da mi vjeruje.<\/p>\n\n\n\n Uzeo je moju lijevu ruku, onu od srca, svojom desnom od djetinje nevinosti , okrenuo je , poljubio u dlan i lagano prislonio svoju lijepu glavicu na njega. Zatvorio je o\u010di . \u010cinilo se da \u0107e usnuti dubok san. Ali se trznuo , naglo ustao i pro\u0161aptao:<\/p>\n\n\n\n -Hvala ti mili an\u0111elu .<\/p>\n\n\n\n I po\u010deo da tr\u010di . Za njim i njegovim stopama su se gardom prolamala i stapala dva djetinja krika , koja su ledila i pla\u0161ila dunjaluk. Znala sam , da on Dijaninu i njegovu bol i zlu kob , dje\u010dijim trkom i umom \u017eeli odvesti \u0161to dalje od mene, da me ne povrijede.<\/p>\n\n\n\n Tada nisam znala da \u0107e mu moje grudi u potonjim vremenima slu\u017eiti kao uto\u010di\u0161te , i da \u0107e ga u vi\u0161e navrata spasiti od nestanka sa ovog svijeta.<\/p>\n\n\n\n Tada nisam mnogo toga znala , ali nau\u010dila sam da \u017eivot mo\u017ee biti i bolan i tu\u017ean i jadan , ali ipak je jeidnstven i prelijep..<\/p>\n\n\n\n Hvala ti Mili i Pravedni Gospode .<\/p>\n\n\n\n Amin!<\/p>\n\n\n\n Ah , da ! Nau\u010dila sam da nas \u017eivot u\u010di dok smo \u017eivi i da nam ne \u017eeli pobje\u0107i. Koliko se god mi trudili i \u017eeljeli od \u017eivota ili bje\u017eali od njega , usud sve stvari poslo\u017ei i postavi na svoje mjesto i daje nam po na\u0161oj mjeri.. Ponekad intezitetom vlastitih doprinosa i htjenja samo mo\u017eemo pokrenuti lavinu u negativnom smjeru. Ono \u0161to zaslu\u017eimo to i dobijemo. Zlo koje u\u010dinimo , vrati nam se. Da . Zakon parova je vrlo fleksibilno i nezamjenjivo mjerilo. Dobro i zlo su neraskidiv par.<\/p>\n\n\n\n Slijede\u0107e tri godine sam prolazila istim putem. Skoro svaki dan on je stajao tu. Pratio me pogledom bez daha, od dna do vrha ulice. I izustio bi jedva \u010dujno .<\/p>\n\n\n\n -Dobar dan:<\/p>\n\n\n\n U prvo vrijeme mi je bile neugodno od tih tihih rije\u010di. Bila sam nesigurna i nisam znala \u0161ta mu to zna\u010di, jer ni\u0161ta vi\u0161e nije izgovarao , niti \u010dinio da mi se pribli\u017ei. Nisam znala \u0161ta se krije iza tog pozdrava. Poslije sam se navikla.<\/p>\n\n\n\n On je naizgled rastao malo sporije nego \u0161to to adolescencija zahtjeva, ali je bivao sve tu\u017eniji. Ponekad mi se \u010dinilo da mu se ramena tresu i da se jedva suspre\u017ee da zadr\u017ei tu\u017ean pogled, jecaje i suze koje guta u sebe. Toliko sam se navikla na to jednostavno – Dobar dan , da mi je vikendom , kada nisam prolazila njegovom ulicom , nekako sve bilo prazno i pomalo sivo.<\/p>\n\n\n\n A \u010desto je znao ne biti na svom stra\u017earskom mjestu. Danima. Tada mi je bilo jo\u0161 gore. Za\u0161to ga nema ? Da li je dobro? Da nije bolestan? Da mu se ne\u0161to nije desilo? Kako je bivao stariji ti izostanci su bili \u010de\u0161\u0107i i du\u017ei. Pogotovo ljeti. Ponekad bi me probolo neko hladnije trnce . Ljubiomora. Ma ne , nikako. Ja sam svoje svjetovne \u017eelje zakopala i odrekla ih se. A i \u010dinio mi se jako \u010dist i \u010dedan , kao da je moj drug, moje trinaest godina mla\u0111e ja.<\/p>\n\n\n\n Sve dalje \u0161ta nam se desilo je izme\u0111u mene i njega. Prekr\u0161ili smo nekoliko osnovnih Bo\u017eanskih pravila. Ali i nismo. Bili smo nagra\u0111ivani i sami sebe ka\u017enjavali . Posebice ja . Sve je podlo\u017eno pravilima ljubavi i slobodnoh izbora. \u010cinjenje ili ne \u010dinjenje je na\u0161 izbor Ti izbori nas odre\u0111uju i \u010dine ljudima , vjernicima ili poganima , \u010distim ili nevjernicima. I osnov su jedinstvenog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Ovo ti pri\u0107am jer su se moji i njegovi kona\u010dni susreti desili u osvit doga\u0111aja koji je tebi poremetio \u010ditav \u017eivot. I dan danas poku\u0161avam da shvatim kako sudba plete svoje korake i upu\u0107uje i povezuje ljude jedne sa drugim. Jedino \u0161to sam shvatila da u tom kolopletu moramo biti vrlo pa\u017eljivi i dati najbolje od sebe.<\/p>\n\n\n\n Godinu dana poslije prvog \u201edobar dan \u201e sam upoznala tvoju srednju sestru pod malo dramati\u010dnim okolnostima.Tvoja sestra je namjerno do\u0161la u na\u0161u ku\u0107u u \u010capajevoj ulici , jednoj od Bjelavskih mahala koja je tebi itekako poznata , a koju su vodile \u010casne sestre milosrdnice , da tra\u017ei pomo\u0107 i utjehu .<\/p>\n\n\n\n Nije to mogla na\u0107i u svojoj crkvi. Grubo su je odbili. Rekli joj da joj oni ne mogu pomo\u0107i, osim da ide u neki manastir i tamo tra\u017ei vjeru i mir. Manastir njoj nije trebao i nije bio njen izbor. <\/p>\n\n\n\n Ona je trebala samo toplu ljudsku rije\u0107 , ruku savjet i glas koja \u0107e joj donijeti utjehu i ohrabrenje . Njenu trinaestogidi\u0161nju sestru , tebe mila Marija Magdalena , pregrmjela si to , je silovao porodi\u010dni kum. Znala je ako tra\u017ei pomo\u0107 vlasti ne\u0107e se dobro zavr\u0161iti. Otac bi joj Mito saznao za \u201esramotu\u201c i odmah ubio i kuma ili sina mu. Takva je tradicija , tako se oduvijek branila \u010dast \u017eenskih odiva. Frka Frakica njena voljena, mla\u0111a sestrica bi za \u010ditav \u017eivot bila osramo\u0107ena i obilje\u017eena. Takav vakat bio. Nije se previ\u0161e marilo \u0161to je \u017eensko obe\u010da\u0161\u0107eno. Nije vi\u0161e bila djevica. I bila bi izlo\u017eena lajavim ustima , koji joj ne bi ostavljali na miru.<\/p>\n\n\n\n Nekim pukim slu\u010dajem ili igrom sudbina samo sam ja – postulantica bila prisutna u toj Bo\u017eojoj ku\u0107i. Jo\u0161 se nisam zaredila , jer sam imala nekih nedoumica i nisam bila sigurna da li je \u010dasno sestrinstvo pravi izbor za mene. O tragiki , bolu i molitvi sam znala mnogo. Mo\u017eda i previ\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Ona se molila Bogu za svoju sestru , \u010diji je jedini grijeh bio njena an\u0111eoska ljepota , krhkost, uzvi\u0161enost i djetinja nevinost. U tvojoj sestri sam vidjela svu dobrotu ljudsku. Pa\u0107eni\u0161tvo i \u017ertvovanje za nesre\u0107nu sestru. \u017deljela joj je pri\u0107i , a nije znala kako. Unesre\u0107eno dijete je samo stisnulo zube , nikome ni\u0161ta nije pri\u010dala, potpuno se zatvorila . Postala je ma\u0161ina. Tu je tvoja sestra neutje\u0161no zaplakala.<\/p>\n\n\n\n Ja sam je nje\u017eno zagrlila , pomilovala po kosi i rekla :<\/p>\n\n\n\n -Ne brini se , sve \u0107e biti u redu. Sve \u0107e se srediti . Obe\u0107avam ti . Bog Milostivi i pravedni \u0107e nam pomo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Tvija sestra se smirila . Mislim da mi je povjerovala . Otvorila je du\u0161u i sve mi ispri\u010dala. I kako i kada , ali ako bi poku\u0161ala shvatiti za\u0161to ponovo bi briznula u gr\u010devit pla\u010d i stalno ponavljala :<\/p>\n\n\n\n -Za\u0161to , Bo\u017ee mili , za\u0161to \u2026ta ona je samo malo dijete?<\/p>\n\n\n\n Dugo smo ostale razgovaraju\u0107i i mole\u0107i se Jeidnom , i ponovo se vra\u0107aju\u0107i na grozni , monstruozni \u010din i posljedice. I ponovo se zajedno molile i plakale. Slijede\u0107ih nekoliko mjeseci je dolazila jednom nedeljno , subotom , jer je shvatila da smo tada same.<\/p>\n\n\n\n Nakon par mjeseci , ona je odlu\u010dila da ide potra\u017eiti vlastiti mir. Ali je suzno klimala glavom kada je govorila o tebi.<\/p>\n\n\n\n -Di\u0161e , jede , bjesomu\u010dno se ljulja na ljulja\u010dki i krije da povra\u0107a. Pitala sam je da nije trudna. Nije , fala Bogu , ve\u0107 joj je muka od u\u017easnih scena i bolova koji joj ne izlaze iz glave. I \u0161uti dijete. Pretvorila se u led ledeni. Ni\u0161ta je ne interesuje.Sve radi mehani\u010dki . Onaj prelijepi djetinji osmjeh kao da je smetljarskom metlom izbrisan i lopatom duboko zakopan u zemlju , tamo negdje gdje ga niko , pa ni ona sama ne mo\u017ee prona\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Nakon tri mjeseca tvoja se sestra do\u0161la oprostiti od mene. Zahvalila mi se na pomo\u0107i. Uz moju pomo\u0107 ona je dobro i zna svoj put . On je vodi iz ovog grada. Sna\u0107i \u0107e se sigurno.. Ne mo\u017ee ovdje ostati. Sve je gu\u0161i. Gleda sestru kako se povla\u010di u sebe i gubi dodire sa stavrno\u0161\u0107u . Odbija svaku pomo\u0107 i razgovor . skoro i ne jede. Samo pobjegne na ljulja\u010dku. Nji\u0161e se do besvijesti. Onda si\u0111e , klekne na koljena i po\u010dne povra\u0107ati. Njoj se \u010dini du\u0161u \u017eeli ispovra\u0107ati. Kada se smiri samo pogleda ka nebu , bezglasno vrti glavom i slije\u017ee nejakim ramenima. <\/p>\n\n\n\n I eto , jedino me moli ako ikako mogu da ponekad pripazim na to prelijepo , nevino dijete , njenu malenu sestricu, Mariju Magdalenu , zvanu Frka Frkica i da joj pomognem ako bude trebalo.<\/p>\n\n\n\n Vidi\u0161 Frkice u moj \u017eivot su te ,nevezano jedno od drugog uveli tvoja sestra i Dobri. Neko bi rekao komplikovana i te\u0161ka pri\u010da. A nije ! Sve je jednostavno, ali se ne mo\u017ee tek tako ispri\u010dati i objasniti . Trebaju mnogi likovi , doga\u0111aji i vremena da se zbudu i isprepletu da bi sve dobilo smisao.<\/p>\n\n\n\n Evo , osje\u0107am , zapravo znam da , ne\u0107u jo\u0161 dugo biti tu., a tek sam po\u010dela povezivati uzvi\u0161enost Bo\u017eijeg stvaranja.<\/p>\n\n\n\n Da nisam odlu\u010dila sko\u010diti sa mosta i okon\u010dati moj mladi \u017eivot pun bola i tragike , ne bih spasila jedno dijete, da bi ono mene spasilo grijeha i vratilo mi \u017eivot. To djete je moralo do\u017eivjeti jo\u0161 tragedije da bi postao ono \u0161to jeste. Nje\u017eni i dobri \u010dovjek koji samo \u017eeli da voli i da daruje ljepote ovom dunjaluku , napose \u017eenama i djeci.<\/p>\n\n\n\n Ja sam prekinula polaganje zakletve za \u010dasnu setru u poslijednji \u010das, da bih se vratila poslu koji sam napustilka kada je Dijana ubijena. Poslu koji \u0107e mi pomo\u0107i da tvoga silovatelja po\u0161aljem na robiju i upoznam tebe, Zlatu, Lelu Jelenu , Kosaru i one drage , opi\u010dene mahnitove.<\/p>\n\n\n\n I evo , od toga zavezanog \u0161ala i od tog nesu\u0111enog salto mortale pro\u0111e dvadeset sedam prelijepih godina . \u010cudesnih Bo\u017eijih godina. A ja sam jo\u0161 uvijek prepla\u0161ena djevoj\u010dica koja se pita:<\/p>\n\n\n\n -Bo\u017ee Milostivi \u0161ta \u0107e biti sa Dobrim kada ja odem. Molim te \u010duvaj ga od zla.<\/p>\n\n\n\n Ba\u0161 kada sam pomislila da \u0107e se raspizditi ko pivara ona \u0161uti.<\/p>\n\n\n\n Zate\u010dena njenom reakcijom , na um mi pada misao:<\/p>\n\n\n\n -Neke stvari se nepredvi\u0111eno dese i okrenu svijet tumbe, a \u010dovjek nije ni svjestan gre\u0161aka koje radi. A neki izbori budu katastrofalni. \u010cesto se pitam kako je meni i Dobrom krenulo krivo.<\/p>\n\n\n\n Prvi put od kako je znam Luce prozbori po mahalski:<\/p>\n\n\n\n -Ajd , bona Frkice prozbori i ti koju. Ako ja nastavim , o Dobrom i meni , raspizdi\u0107u se ko najve\u0107e pizdznka. Ve\u0107 su mi se slavine po\u010dele odvr\u0107ati.<\/p>\n\n\n\n -Ih , ko da ti ne zna\u0161 \u0161ta se u na\u0161im \u0111ardinima de\u0161avalo?<\/p>\n\n\n\n -I znam i ne znam. Nisam ba\u0161 zorno pratila sve va\u0161e pute\u0161esvije i karambole. Evo nikad ne skontah kako i zbog \u010dega se ti i Dobri na\u0111oste na ljulja\u0161ci, ono jutro kada sam zvani\u010dno banula u va\u0161e \u017eivote.<\/p>\n\n\n\n -Dobri ti mo\u017ee bit ni\u0161ta nije pri\u010dao?<\/p>\n\n\n\n -On nikad ne pri\u010da o nome \u0161to je pro\u0161lo i ako nema veze sa nama dvoje.A ako progovori to je poprili\u010dno \u0161turo i dosta uvijeno. Ne voli mje\u0161ati pri\u010de . On ka\u017ee – kad nema osobe o kojoj se pri\u010da onda je to najprimitivniji tra\u010d, bez obzira na dobronamjernost. Mislim da je prestrog prema sebi , donekle i prema drugima.<\/p>\n\n\n\n -Pa ovako , u stvari to ve\u010de se ni\u0161ta nije desilo . Ni\u0161ta va\u017eno pomena. Najva\u017enije pitanje je kako sam zavr\u0161ila sa Debom , a ne sa Dobrim. Zapravo ja sa Debom skoro ni\u0161ta nisam ni imala . I\u0161la sam u onu adolescentsku igranku u Trasi sa Ankicom , Mirjanom , Suadom i ponekad , \u010dini mi se Rajkom.<\/p>\n\n\n\n -Nisi ni\u0161ta imala sa Debom? Meni se nije \u010dinilo tako.<\/p>\n\n\n\n -Sa\u010dekaj malo sve \u0107e\u0161 saznati. <\/p>\n\n\n\n U\u0107utim . Sje\u0107anja naviru. Onomad, birvaktile drugarice me ubjedi\u0161e da odim u Trasu. Onaj plesnjak za pubertertlije i po\u010detnike. Pristanem, te\u0161ka srca. Ni prvi odlazak mi se nije previ\u0161e svidio.Ne\u0161to me ko\u010di.Ko da mi neki glas poru\u010duje da pravim veliku gre\u0161ku ako odem.<\/p>\n\n\n\n Vrijeme je zimsko , ljulja\u010dka ne radi. Zatvorena u sobi tugujem. Gubim nadu da \u0107e me la\u017eov potra\u017eiti. A opet, kad pomislim na njegove o\u010di , srce mi igra ko ringi\u0161pil bez ko\u010dnica. Utroba mi se grije kada osjetim njegov poljubac a spu\u0161ta ga na vrhove mojih prstiju. \u010cista struja.<\/p>\n\n\n\n Nagovori\u0161e me. Ka\u017eu svira Svira neka Formila 4 . Nikad \u010dula. Neka roken rol furka. Drka \u2013 drka d -\u0110on \u2013 The \u0111on. Mislite ja ne znam te \u0161atro fraze. Znam, ali sam se vaspitala da nikad ne psujem. Osim kad mi se otme i kad mi je dosadno. I kad mi misli krenu na ono : rano si po\u010dela. Moram ne\u010dim zabaviti um da sje\u0107anja ubijem. Narodska so\u010dnost mi se \u010dini sasvim dostatna za razbibrigu.<\/p>\n\n\n\n A sada mi je dosadno . Zijeva mi se . Znala sam da \u0107u za\u017ealiti. Moje tri drugarice pomalo , \u0111uskaju. Nisam znala da se to cupkanje nogama, malo tamo,malo vamo, trt vrt uvijanje guzicom \u2013 zove \u0111uskanje. Meni smje\u0161na mu\u0161kadija. Nisu ni momci, ni djeca. Golu\u017eradi ti\u0107i. Negdje izme\u0111u. Sada u potpusnosti spoznah izraz fi\u0107firi\u0107. Htjeli bi ne\u0161to , a ne znaju kako. Zbijeni u gomile. Bez hrabrosti. Pogledaju li koju kokicu , zarumene se ko pjetli\u0107 kad ganja iskusnu kebaru a zna da \u0107e mu pobje\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Ankica , oficirsko dijete se izgubi. Leti prema ulaznim vratima. Tamo ulaze ona trojica . Oni isti blizanci otprije , mislim ja , rasvjeta je prigu\u0161ena. Isto odjeveni , ista visine , ista du\u017eina kose. Isti \u0161eretski osmijeh. Zavodni\u010dki i samosvjesni. Ankica grli onog svog jako \u0161trkljavog. Dovodi ih do nas. Ovi nisu fi\u0107firi\u0107i. Vidi se da znaju \u0161ta rade.<\/p>\n\n\n\n Poslije sam skontala \u0161ta to. Odvajaju kokice zrele za branje i kljucanje. A one se ne bune, jer skoro nisu ni svjesne ( Ta hajte molim vas !) da im je vrijeme do\u0161lo. Iako ih svaki damar svrbi. Najvi\u0161e tamo gdje je kod mene led. Uvijek mi je bilo jasno za\u0161to pijetao kljucne koku. Prekida nepotrebno ganjanje i stvari dovodi u domen prirodne bitke za produ\u017eetak vrste.<\/p>\n\n\n\n Sje\u0107am se njihovih imena : Oma , Deba i Ba\u0161ka ba\u0160a. Neobi\u010dna imena. Ne zna im se rod, ni korijen. Kasnije sam saznala da ih to ne interesuje. Religijsko i nacionalno porijeklo. A i skontala sam da ih jedino \u017eene ili djevoj\u010dice koje to trebaju postati interesuje.<\/p>\n\n\n\n Bili su kao neka vesela bujica , kao neki tornado humora. Osim po odje\u0107i koja je bila istovjetna, po visini i du\u017eini kose uop\u0161te nisu li\u010dili. Mogla bih se zakleti da su svi u vlas visoki metar in osamdeset centimetrov i koji pride.<\/p>\n\n\n\n Oma gavranove grive, i crnih mark \u0161picopvskih brkova, mnogo pjega na licu i velike nao\u010dale , se krio iza ironije.<\/p>\n\n\n\n Deba ili debeli , koji je bio mr\u0161av ko \u0161tigli\u0107 , bio je nervi\u010dak , sav u trzaju , u kretnji.Nedosljedan u mislima , istajan u glupostima i dembelstvu kao da je htio da se nadvije nad \u010ditavu Trasu.<\/p>\n\n\n\n Ba\u0161ka ba\u0160a me privukao svojim veselim , zaraznim osmjehom i o\u010dima. Kako si samo li\u010dile na one od onog mog . Jedino su mu obrve bile malo tanje i o\u010di nisu bile tu\u017ene.<\/p>\n\n\n\n Od kada su se pojavili , nije mi bilo dosadno. Bila sam dobar u\u010denik. Vidje\u0107e se \u2013 ipak nisam kako treba savladalo gradivo. .Bili su moj usud. Bili su sa Bjelava i Ba\u0161ka ba\u0160inoj majci sam nosila mlijeko. Ugodna razgovorljiva hanuma koja se uvijek volila \u0161aliti.Obe\u0107avala mi je da \u0107u joj biti snaha.Nije znala koliko je bila blizu istine.Jednu malu bogdicu.Jedno malo usamljeni\u010dko nestrpljenje.Izbor po mjeri Nepogre\u0161ive Sudbe.<\/p>\n\n\n\n Nisam ni znala da ima \u010detvoro djece.tri sina i k\u0107er .Nikad ni jedno nisam vidjela. Had\u017eijska djeca. Ne moraju rintat. Tako sam mislila.Uveliko sam pogrije\u0161ila Socijalizam je poku\u0161ao da ukine razlike. Sirotinja i raju partizanskog miljea izjedna\u010diti i polo\u017eajima i beneficijama ,a u ime jednakosti trebaju dosti\u0107i i prevazi\u0107i trule bogata\u0161e u koje spadaju i had\u017eije.<\/p>\n\n\n\n Ta saznanje \u0107e do\u0107i vrlo brzo.<\/p>\n\n\n\n Neke stvari se nepredvi\u0111eno dese i okrenu sve tumbe, a blesavi hajvan od \u010dovjeka nije ni svjestan gre\u0161aka koje radi.Neki, \u010dini se neva\u017eni izbori budu katastrofalni i okrenu \u017eivot u pogre\u0161nom smjeru.A kada jednom krenu lo\u0161im pravcem , kao da se ljudi takmi\u010de ko \u0107e ti vi\u0161e nagrditi \u017eivot.I evo, \u010ditav potonji \u017eivot se pitam za\u0161to se meni i Dobrom nije dalo, a bila sam sigurna da smo savr\u0161en par.<\/p>\n\n\n\n Najvi\u0161e odgovora se sazna u ispovjednom razgovoru sa dobrim du\u0161ama, iskrenim prijateljima, privr\u017eenih Bo\u017ejoj milosti. i mudrosti.<\/p>\n\n\n\n Imala sam sre\u0107u da posredstvom Dobrog upoznam tri nestvarno dobra i plemenita bi\u0107a.Bla\u017eenu ljepotu Lucu Bla\u017eenovi\u010d i moje imenakinje uzvi\u0161enu krasoticu Kosaru Mariju Magdalenu i Mariju Magdalenu Grdelinku.Nikad im se nisam stigla zahvaliti za sve \u0161to su u\u010dinile za mene i svojom nenametljivom plemenito\u0161\u0107u i mentorstvom pomogle mi da pre\u017eivim i nau\u010dim \u0161ta je \u017eivot. Najve\u0107i dio mojih najljep\u0161ih sje\u0107anja ve\u017eem za njihovo prijateljstvo.<\/p>\n\n\n\n Imala sam sre\u0107u i \u010dast da Luci i imenjakinjama pravim dru\u0161tvo tokom njihovih poslijednjih dana i da primim njihove blagoslove. Koliko je samo ljubavi i hrabrosti bilo tim divnim \u017eenama. Voljele su i bile voljene. \u017divot ih ba\u0161 i nije mazio, ali su zadr\u017eale umnost , blagorodnost i uzvi\u0161enost do poslijednjeg trena. I neugaslu ljubav prema Dobrom.<\/p>\n\n\n\n Kada je po\u010detkom ljeta sarajevske olimpijske godine umrla Nadin, njena i Dobrog k\u0107erkica,vidjelo se da Luce ne\u0107e mo\u0107i dugo ostati sa nama. Neumitno se razboljela kada je \u010detiri godine prije provi\u0111enjem rodila tog an\u0111ela. Samo je ljubav prema k\u0107erkici i Dobrom sve te godine dr\u017eala u \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n Jela Lela Jelena i ja smo joj naizmjeni\u010dno pravile dru\u0161tvo,kada je Dobri morao biti odsutan. Normalno dru\u017eenja i razgovori su se kretali u okviru onoga \u0161to nas je spajalo. Bile su to ispovjedne sesije u kojima je ona kao upu\u0107enija poku\u0161avala da me nenametljivo uputi u ono \u0161to se zbilo i iz \u010dega se eventualno mogu roditi neka olak\u0161anja i saznati potrebni odgovori.<\/p>\n\n\n\n Tako mjesec, dva prije uznesenja ona prekinu neku svoju nje\u017enu uspomenu i zavapi :<\/p>\n\n\n\n -Ajd , bona Frkice prozbori i ti koju. Ako ja nastavim , o Dobrom i meni , raspizdi\u0107u se ko najve\u0107e pizdnka. Ve\u0107 su mi se slavine po\u010dele odvr\u0107ati.<\/p>\n\n\n\n Rekoh ti , upoznala sam Debu , Omu i Ba\u0161ka ba\u0160u u Trasi. Blago re\u010deno ; odu\u0161evili su me.. Pro\u0161lo je pola godine od kada je Dobri u\u0161ao u moj \u017eivot. Bila sam izlu\u0111ena \u0161to ga nema. I strahovito usamljena. \u010cak nisam ni znala da ga ova trojica poznaju.. Nikad ga nisu pomenuli. A da mu je Ba\u0161ka ba\u0160a brat nisam ni slutila dugo vremena . Oni nisu ogla\u0161avali svoje srodtvo.. Toliko su fizi\u010dki i mentalno bili razli\u010diti kao da nisu bra\u0107a.<\/p>\n\n\n\n -Vidi\u0161, ja sam oduvijek znala da su bra\u0107a. No , to je nekako i logi\u010dno . Moje je bilo da znam takve stvari! A da li bi saznanje da ga poznaju bilo \u0161ta promjenilo?<\/p>\n\n\n\n -Normalno da bih potpuno druga\u010dije reagovala . Ne bi mi palo na pamet da se dru\u017eim sa njima.<\/p>\n\n\n\n -Nije li to pomalo licemjerno prema njima. Da ga nisu poznavali bilo bi sasvim u redu da si sa njima, odnosno Debom?<\/p>\n\n\n\n -Ne znam Luce!? Bila sam neuko dijete. Slomljeno, usamljeno, nesre\u0107no, tu\u017eno. \u017divot mi se raspadao. Nisam imala nikoga da me uputi. Dobri je bio tek samo jedan duh u mojim mislima. Jedna sjena u mojim snovima. I nije dolazio.<\/p>\n\n\n\n -Ali , ako ti je toliko zna\u010dio , bez obzira \u2013 sjena , duh ili privi\u0111enje trebala si sebi , u svoju ljubav vjerovati ?<\/p>\n\n\n\n -\u0160ta sam ja o \u017eivotu znala? Kako je te\u0161ko svako jutro ustajati u \u010detiri ujutro , svaki bogovetni dan sedam godina? Kako se muze krava? Koliko je te\u017eak d\u017eugum? Kako se timari marva? Kako je to kad dijete umorno , pospano i slomljeno stupa kilometre i kilometre pod punom raznosa\u010dkom opremom? Kako sam ko\u0161marno rano po\u010dela, a da nisma znala \u0161ta sam to po\u010dela? Kako je razgora\u010denih o\u010diju gledati kako se drugi raduju i igrju, a dijete rinta puno robovlasni\u010dko \u0161esnaesto\u010dasovno radno vrijeme? I ne \u017eali se! To je bio moj svijet i moj nauk. I pitanje: Gdje \u0107e im du\u0161a? Iako nisam ni\u0161ta znala o du\u0161i.<\/p>\n\n\n\n -Oprosti nam nam na nerazumu Marija Magdalena molim te. I meni oprosti za moj grijeh prema Bogu Jedinom i tebi an\u0111elu njegovom. . Evo , iako o tome niko ne pri\u010da , svi me \u201c\u0161tede\u201d , iako znaju da znam da ne\u0107u jo\u0161 dugu \u2013 a jo\u0161 nisam spoznala kako se desilo da sam zgrije\u0161ila i zavr\u0161ila sa Dobrim. \u010cetrnaest godina prebirem svaki detalj i ne znam kako se desilo ne\u0161to \u0161to se nije trebalo desiti i nije imalo \u0161ansi da se desi. I kako se bli\u017ei dan odlaska , sve mi je manje \u017eao \u0161to sam zgrije\u0161ila. I poku\u0161avam na\u0107i hrabrosti da sebi oprostim. Znam Bog Milostivi mi je odavno oprostio i podario mi radovanja koja nisam ni slutila da su meni mogu\u0107a.<\/p>\n\n\n\n -Oprosti ti meni Luce. Nikad ne kukam i nikad se ne ispovjedam o svom bolu i svom \u017eivotu. Ali kad sam sa tobom kao da mi popuste sve barijere .Jer ti si moj , na\u0161 an\u0111eo uvijek bila. I njegov i moj.<\/p>\n\n\n\n Luce me \u010dvrsto zagrli . Zaista , u toim trenu se osjetih kao ona mala djevoj\u010dica koja d\u017eugume tegari ,a an\u0111eo ga miluje i snagu mu daje. Malo je trebalo da se raspizdim i otvorim slavine bola. Ali nisam.Morala sam jo\u0161 jednom pre\u0107i sve ono \u0161to nikad nisam imala skim podijeliti.<\/p>\n\n\n\n -Sada se ni\u0161ta ne da ispraviti. I bolje je ne razmi\u0161ljati o tome. Boli saznanje koliko smo ponekad povodljivi, plitki i nerazumni. I tako malo po malo Deba mi se po\u010deo \u0161lepati . Nisma ga uzimala za ozbiljno zbog Ankice, a i on mi se najmanje svi\u0111ao od svih. Bio nekako federast, kao na nekim oprugama, pomalo prijetvoran i \u010desto nije znao \u0161ta \u0107e sa sobom.Njih dvoje su imali jako nervoznu i tubulentnu vazu. Voljeli su se , a nisu mogli do\u0107i do zajedni\u010dkog jezika. Ankica je bila tu\u017ena jer , jednom re\u010de , ako ne vode ljubav , onda se neprestano i bezrazlo\u017eno sva\u0111aju. Mislim da je razlog svemu to \u0161to je Ankica znala da Deba i njihova ljubav nema \u0161ansi kod njenog oca.<\/p>\n\n\n\n -Ma sve je to u redu , ali kako si zaglavila na ljulja\u010dki sa Dobrim.<\/p>\n\n\n\n -Joj , jesi navrla. ko junferica kad je ufati svrbe\u017e .Ljulja\u010dka, ljulja\u010dka ,pa ljulja\u010dka. Da bi se ljulja\u010dka desila , moralo je pote\u0107i dosta vode i lomova. Dobrom i meni se jednostavno nikako nije dalo.<\/p>\n\n\n\n Prvo se desio Mojsijev i Zlatin godi\u0161nji odmor. Poslije se desila , no\u0107 anterija.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Mojsije , Zlata i No\u0107 anterija? Kakve veze imaju sa tobom i Dobrim.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Vidi\u0161 malena ima dosta toga \u0161to ne zna\u0161! O tome \u0107u ti ispri\u010dati u jednom dahu. Ako me prekine\u0161 izgubi\u0107u se i du\u0161u isplakati.<\/p>\n\n\n\n Skontala si , valjda , da je Dobri neka lutalica. Samo ode i nema ga. Pa se poslije vrati , zeru tu\u017eniji i zami\u0161ljeniji i mu\u010di. Ni\u0161ta ne govori. Ja se uveliko po\u010dela dru\u017eiti sa konzilijumom. Svi me dobro i obzirno prihavtili , posebno Zlata i Jela Lela Jelena ; samo je Mojsije ne\u0161to sumnji\u010dav. Ka\u017eu \u2013 stari skeptik uvijek je takav prema nepozantim. Ja se umorila od \u010dekanja onog la\u017eova i po\u010dela se sa Debom dru\u017eiti , ono polako i oprezno. Od onog potopa imala sam ko\u0161marni strah od mu\u0161kog dodira. A i Debi \u010dini se nije bilo do dodira, vi\u0161e mu je trebala \u017eenska pozornost . Njegova veza sa Ankicom je bila gotova. Tako su mislili. A i \u010dinilo mi se da je kod debe to bila neka mahalska verzija Edipovog kompleksa . Ne sje\u0107a se da ga je mater ikada mazila i ljubila. Odakle joj vrijeme od silnih tra\u010d partija i muhuranja na sva poznata i nepoznata de\u0161avanja u mahali.<\/p>\n\n\n\n I na proslavi Mojsijevog i Zlatinog godi\u0161njeg odmora prvi put neko pomenu Dobrog. Mojsije , vjerovatno, obra\u0107aju\u0107i se Zlati:<\/p>\n\n\n\n -Jo\u0161 bi nam samo oni baksuz Dobri trebo da sve bude cakum pakum i da nam godi\u0161nji ode u hela\u0107. S kojom li je sada zabelajisao?<\/p>\n\n\n\n U meni sve zatreperi. Imala sam hiljadu pitanja , a ni jedno ne izgovorih. Stid me . Ako do\u0111e i sazna da sam sa Debom na\u010disto \u0107u propasti u zemlju. Kada je do\u0161ao dru\u017eenje je dobilo neku novu dimenziju. , plemenitiju i nje\u017eniju. Ali i opi\u010deniju. Sve se odjednom otelo kontroli i svi po\u010de\u0161e \u010dudovati.<\/p>\n\n\n\n Ali mene zaboli taj njegov dolazak. Nije do\u0161ao sam. Jebote , oprosti mi na izrazu, zna\u0161 da ne lajem, kakva je ljepota bila sa njim. Ciganka , naslu\u0107ujem, a uzvi\u0161ena i plemenita kao Marija Magdalena sa crkvenih ikona. Tada mi je prvi put na pamet palo:<\/p>\n\n\n\n -Ba\u0161 je ovi Dobri sre\u0107o. Ho\u0107e ga prelijepi an\u0111eli.<\/p>\n\n\n\n I nisam bila ljubomorna. Bolilo me srce , ali Vesna je bila zaista ne\u0161to posebno. Kad bolje razmislim ,u usvemu veoma nalik tebi Luce. Suptilna , smjerna , obrazovana , prelijepa , blagorodna , uvi\u0111avna i nekako pomalo distancirano susretljiva. A fizi\u010dki ti je su\u0161ta suprotnost. Skoro da nije pri\u010dala. Smje\u0161kala se , klimala glavom i zaljubljeno gledala u Dobrog. Nije skidala o\u010di sa njega. Ni on sa nje.Ispreplela je prste njegove desne ruke sa svojim lijeve ruke i ni za tren ga nije ispu\u0161tala. Kao da se bojala da \u0107e joj pobje\u0107i , ako samo na tren razdvoje ruke.<\/p>\n\n\n\n -A Dobri , kako je reagovao kad je skonto da ste ti i Deba par?<\/p>\n\n\n\n -Ma, nismo mi bil nikakavi par. A Dobri je bio \u2026 ma Dobri. Pokroviteljski , malo \u0161aljivo rapolo\u017een , brzo se utopio u njihovo mahnitanje i kao da nije obra\u0107ao pa\u017enju na mene i Debu , vi\u0161e nego na ostale. U njegovim o\u010dima i gestima nisam osjetila ni\u0161ta nalik na negodovanje. A zna\u0161 ih kakvi su. Kad njihovo mahnitanje krene , to je bujica koja se ne mo\u017ee zaustaviti i koja ne da insanu da misli. To je prvi put kada sam osjetila da nam se ne\u0107e dati.<\/p>\n\n\n\n Nije se dugo zadr\u017eao kod Mojsija. Nestao je iz okru\u017eenja na neko vrijeme. Reko\u0161e mi opra\u0161tao se od Vesne . Ona je morala svojim putem i\u0107i. A na tom putu nije bilo mjesta za Dobrog. Bojala se da ga ne uprlja.<\/p>\n\n\n\n A onda je do\u0161la no\u0107 anterija i nevinosti , koja je , \u010dinilo mi se , zabetonirala sve prilaze nekoj mogu\u0107oj vezi izme\u0161u nas dvoje.<\/p>\n\n\n\n Poslije sam spoznala :<\/p>\n\n\n\n -Ba\u0161 je ovi Dobri baksuz. Njegovi an\u0111eli umjesto njega odlu\u010duju \u0161ta je najbolje za njega , bez obzira koliko ga voljele i \u0161to su znale da \u0107e mu svojim odlascima srce skr\u0161iti. Znam, u dobroti svojoj nije se ljutio i uvijek je pra\u0161tao i opravdavao:<\/p>\n\n\n\n \u2013 Poklone mi toliko ljubav i milosti , da ne znam \u0161ta \u0107u sa tim. ne mogu disati od ljepote. Onda to moram podariti nekim drugim an\u0111elama da znaju da se ljubav ne mo\u017ee ugasiti i nestati. \u010carobni krug ljubavi koji se ne prekida.<\/p>\n\n\n\n Nisam te no\u0107i znala , ali bio je toliko tu\u017ean zbog nagovje\u0161taja Vesninog odlaska , i ne bi do\u0161ao , ali Zlata ga je zamolila za malu pomo\u0107. Njoj su ostavili jednu njenu rodicu , jednu prelijepu pizdun\u010dicu , \u0161kolarku Hanu da pazi na njenu krepost. A o Zlatinoj kreposti nije bilo pti\u010dijih svjedoka na granama , jer je vremenom ve\u0107ina utihnula.<\/p>\n\n\n\n Niko nije znao \u0161ta se de\u0161avalo u njegovom srcu , ali Dobri nam je priu\u0161tio jednu od najljep\u0161ih no\u0107i koje smo do\u017eivjeli. Bilo je toliko ljepote, nje\u017enosti , blagosti , \u010de\u017enje i ljubavi u njegovom , slobodno mogu re\u0107i vanvremenskom igrokazu o anterijama i nevinosti.<\/p>\n\n\n\n Bilo je toliko topline , ljudskosti , nezaborava i ljubavi u svakoj izgovorenoj rije\u010di , u svakom gestu i pokretu, da sam se od te ljepote rasplakala ko prava pizdunka. Zapravo slutila sam , znaju\u0107i da ga gubim , da sam ga tu ve\u010de nepovratnu i beskona\u010dno zavoljela <\/p>\n\n\n\n Ne znam odakle mi , na\u0161la sam njegov zapis o toj no\u0107i i napamet ga nau\u010dila.<\/p>\n\n\n\n \u010cesto pominjemo anterije i nevinost. Ve\u0107ina ljudi misle da znaju \u0161ta je to i kako to izgleda. Vjerovatno neki i znaju. Ali rijetki su znalci.<\/p>\n\n\n\n Danas \u0107emo malo prozboriti o anterijama i nevinosti , jer je svako razmi\u0161ljanje o anterijama nerazdvojivo vezana za nevinost.<\/p>\n\n\n\n Nevinost je ipak filozofska \u2013 misaona tema i njoj treba posvetiti posebnu pa\u017enju. Ali kako su danas sve sami filozofi i svaki je toliko pametan da o svemu zna sve. Mi nismo toliko umni pa \u0107emo se prikloniti jednostavnom mahalskom razmi\u0161ljanju.<\/p>\n\n\n\n Neki nam ka\u017eu : anterije su starinske sve\u010dane haljine i njih su izra\u0111ivali terzije. Mere biti. Da su starinske nisu. Ono , vjekovima krase ljepote. Ali kad se te dvije ljepotice – \u017eena i anterija sastanu; ni\u0161ta ljep\u0161e i sve\u017eije se u dunjalu\u010dkim rabotama ne mo\u017ee vidjeti. I nikad ne\u0107e zastarjeti.<\/p>\n\n\n\n Vi mislite da \u0107emo sada razvezat pri\u010du o grlicama, \u0111ardinu , cvije\u0107u , mjese\u010dini …i tako to.<\/p>\n\n\n\n Ma jok boni. Ne ide to tako. Pri\u010da je o anterijama. Kako \u0107e\u0161 pri\u010dati o anamo onoj ljepotici kad joj se jo\u0161 anterija nije izvezla, ni natandarila. Pa onda kad se obu\u010de mora se malo pronosati, pa mazno pro\u0161etati , da bi blentovije o\u010di iskola\u010dile ko da nikad nisu vidjeli \u017eensku u anteriji. A vjerujte nam mnogi nisu, jer su vremena postala tuhafli ubrazana i osiroma\u0161ena krpicama koje \u017eenstvenost krase.<\/p>\n\n\n\n Ovdje \u0107emo stati,vi nas neuki radoznalci zamalo na tanak led navukli. Ho\u0107ete sve ne\u0161to preko reda, na brzaka, bezbeli. Kod nas mora sve redom. Po tabijatu i bez srkleta<\/p>\n\n\n\n Terzije su pravile anterije za bogati svijet, dokone \u017eene i lijena \u017eenska \u010deljada.Te terzijske navlaku\u0161e na tijelo nisu imale ni du\u0161e ni emocija. Ponekad bi im se posre\u0107ilo pa bi ne\u0161to nalik na\u0161im anterijama napravili. Urijetko.<\/p>\n\n\n\n Terzijama anterije krcate zlatnom i srebrenom svilom, krute i te\u0161ke ko da su od pravog zlata pravljene. \u0110ez ba ti vidio da i\u0161ta valja ako samo zlatnu i srebrenu svilu bezdu\u0161no takari\u0161 i \u0161tanca\u0161?<\/p>\n\n\n\n Malo skrenuli, ali \u0107emo se brzo vrnut na pravi eglen.<\/p>\n\n\n\n Mi gledali i pregledali,\u010dak i baterije poneko upotrebljavo, i jo\u0161 uvijek nismo sigurni da smo dobro vidjeli i \u0161ta smo to vidjeli. Ako ne znamo protuma\u010diti i skontati, znamo opisati. Bar tako mislimo.<\/p>\n\n\n\n To \u0161to smo vidjeli \u0107emo vam ispri\u010dati. Tako je najlak\u0161e, tu zabune nema.<\/p>\n\n\n\n Pravu i najljep\u0161u anteriju bi \u017eensko \u010deljade sama sebi i prema svome tijelu skrojila i izvezla. Ko \u0107e bolje od nje znati kako tijelo ima, koliko krivina i oblina i na kom mjestu \u010dega ima? Niko,pa ni njen dragan o tom pojma nema. Ima on \u010ditav \u017eivot da je upoznaje pa ne upozna , niti domozga kako ta ljepota funcionira. Osim onako od oka , re\u010demo biva.<\/p>\n\n\n\n Ku\u0107na anterija se vezla, za dragana, mu\u017ea, \u0111uvegiju, zagon\u0111iju, mu\u0161karca koji tra\u017ei ljubav \u017eene, djevojke, djevoj\u010dice. Dobija i uzvra\u0107a, debelo uzvra\u0107a , ne \u0161trede\u0107i se.. One su se jo\u0161 manje \u0161tedile i u vezu, i u ljubavi. Takav vakat bio i takva im narav bila. Ro\u0111ene za sitni vez i sitni \u0161tep. Mahala\u0161i bi rekli ro\u0111ene za neprestani sitni bod.<\/p>\n\n\n\n (Konzilij je bio sretan \u0161to je bivstvovao i u\u017eivao na izdisaju tih sretnih i prelijepih sitnovezenih dana.)<\/p>\n\n\n\n \u0160ivenje i vezenje anterija se de\u0161avalo na \u017eenskiom sijelima.. Nije smjelo mu\u0161ko \u010deljade kro\u010dit u \u017eenske odaje. Sve se znalo otegnuti oho \u2013 ho i jo\u0161 koje sijelo pride. Kada bi se koja anterija zav\u0161ila, rad bi prestajao i \u017eenski svijet bi se divio novonastalom umjetni\u010dkom djelu.<\/p>\n\n\n\n Svaka anterija je bila unikat i pri\u010da za sebe, jer je iz ljubavi , za ljubav ra\u0111ena. To nije bila, tamo neka, jo\u0161 jedna duga vezena \u017eenska haljina. To je bio krajolik skladan po tijelu \u017eene doma\u0107ice joj i mjeri ljubavi \u0161to u susret te \u017eene jedri i brodi.<\/p>\n\n\n\n Po najsitnijim detaljima tijela koji \u0107e biti prekriven, bri\u017eljivo su birani detalji, boje, linije, zavijuci, krugovi , bodovi i opet boje. Puno boja i detalja; iskri\u010davih , tananih, simbolisti\u010dnih i arabesknih. Svaki detalj je odgovarao mjestu i dijelu tijela koji \u0107e se sinhronizovati sa haljinom. A bome i \u017eeljenom, u neko doba potrebitom i neophodnom dodiru.<\/p>\n\n\n\n Sve je bilo krojeno, otisnuto i zategnuto do u tan\u010dine , da istakne dio tijela koji se vidi ili koji \u0107e zaiskriti i nenadano biti izlo\u017een i vi\u0111en. Pa opet bje\u017eati, iskriti, iskakati i skrivati se u igri lova i strasti. Bje\u017ei \u010dedo, \u017eeno mila, bje\u017ei i sakrivaj se, da bi sebe \u010dednu poklanjala.<\/p>\n\n\n\n Zajedni\u010dko svim anterijama bez obzira na namjene i boju je bilo da su imale duboke izreze. U rukavima do iznad ramena ; do \u017eile kucavice, u grudnom dijelu skoro do pubi\u010dnih slasti. U predjelu skuta,do i oko svilenkastog \u0111ardina ,\u0161to je pjesnikov omiljeni izraz za izvor ljubavi i \u017eivota, se prilazilo sa posebnom pa\u017enjom.<\/p>\n\n\n\n Jel to onaj raj za koji mu\u0161karac mre? Jeste! Prekrsni vrt mirisa , boja i slasti. Zatelebani blentov ne bi nikad puta izlaska iz njega mogo na\u0107i, niti bi po\u017eelio da ga na\u0111e.<\/p>\n\n\n\n E , taj miomirisni vrt treba poslijednji da zatitra u nagovje\u0161tajima dok doti\u010dnoj blentoviji mozak ne smuti i on jadni\u010dak pamet ne izgubi.<\/p>\n\n\n\n Ti izrezi nisu ure\u0111eni i krojeni tek tako. Imali su svoju svrhu.<\/p>\n\n\n\n Sve\u010dane anterije su imale prigu\u0161enije, zagasitije ali ne i manje lijepe i efektne boje. One su otkrivale bogatstvo haljina, bluza, ko\u0161ulja, suknji i podusknji, velova , vezova, boja i \u0161ara i svih mogu\u0107ih \u017eenskih no\u0161nji i nepoznanica koje su se u anterijama mogle kriti.<\/p>\n\n\n\n Bezgrani\u010dni nizovi kombinacija boja i sakrivenih \u010duda \u0161to ho\u0107e da izlete i da se daju. \u010cari – zadivljuju\u0107e i ugodno za oko posmatra\u010da, ponos za vlasnicu spektakla.<\/p>\n\n\n\n Ku\u0107ne i djevoja\u010dke anterije nosile su se samo u trenucima najve\u0107e intime, uglavnom no\u0107u i za posebne prilike. One su bile od laganije svile, koja se uvijala oko krajolika kao snijeg oko brda\u0161aca i dolina.<\/p>\n\n\n\n Opisali smo vam anterije, uglavnom, izreze na rukavima, grudima i me\u0111u nogama. Sada zamislite bijelo mramorno \u017eensko tijelo kada se uvla\u010di ili izvla\u010di iz anterije.<\/p>\n\n\n\n Ne ,to nema smisla i pri\u010da o anterijama gubi veo i dra\u017e.<\/p>\n\n\n\n Sjedite zavaljeni na \u0161iltetu, il du\u0161ecima i me\u0111u jastucima. Ne, ni to ne ide. Svi\u0161e vulgarno. \u010covjek se zavali haman kao u hamam baru i \u010deka gologuzavu predstavu koju pla\u0107a hamalski te\u0161ko zara\u0111enim penezima.. Nisu anterije tako bestidne, nemaju cijenu i nisu za \u0161iru publiku.<\/p>\n\n\n\n Tu \u017eensku, djevoja\u010dku ku\u0107nu anteriju i nevinost \u0107emo morati predstaviti na jedini mogu\u0107i na\u010din, kada se steknu uslovi za pokazivanje njene svrhe. A gdje \u0107e bolje prilike od onoga \u0161to se samo od sebe , bez re\u017eije, zbude.<\/p>\n\n\n\n Nedugo po Zlatinom i Mojsijevom godi\u0161njem, evo mahalske ekipe ponovo na okupu. Uobi\u010dajeni po\u010detni scenario sa malim otklonima.<\/p>\n\n\n\n Deba se vrpolji ne smije da zucne, njih je \u010detvoro: Mojsije ,Zlata , harmonika i Frka, a on je sam. Ne vjeruje on, da \u0107e ga iko za\u0161tititi.<\/p>\n\n\n\n \u0110ugum Frka samo \u0161to mu nije dala nogu. Osje\u0107a on to. Nije da mu je svejedno , ali njemu bi to bilo normalno.<\/p>\n\n\n\n Dvoje se na\u0111e, pa se poslije ne na\u0111e. Nema tu nikakve filozofije. Ili ne daj Bo\u017ee tuge, kuknjave i suza. Ma \u010dak ni uzdisaja. Mo\u017eda neki \u017eal , jer Frka je Frka i nju te\u0161ko mo\u017ee bilo koja nadomsjestiti. A mu\u0161ko mora biti mu\u0161ko. Sve da se baildi\u0161e i umire od tuge ne smije suzu , ni te\u0161ku rije\u010d pustiti.<\/p>\n\n\n\n Samo ni on, ni ona tu nogu jo\u0161 ne slute do kraja. Blagost ljeta i miris no\u0107i ih opija i zavarava. Dobro, legne tu i koje pi\u0107e vi\u0161e, a dardina mi, i takar pride. Takav vakat. Prelijep i takarli, u onom lijepom takarastom smislu.<\/p>\n\n\n\n Onog Dobrog nikako ne mo'\u0161 prokontat. Sa svima dobar i sa svima druguje i \u0161uruje. Nije to dobro, konta Deba. Tu ne\u0161to ne \u0161tima.Ne m're \u010do'ek toliko dobrote u sebi nafajtati.<\/p>\n\n\n\n Lenji je toliko lenj , lenjivac mu ravan nije. I njemu \u0107e Frka crveni dati i do\u017eivotnu zabranu prilaska, oba\u0161ka. Skoro da i ne di\u0161e. D\u017eaba mu, sada u hipu , svako malo Mala Guza vje\u0161ta\u010dko daje i remeti njegov pospani ritam. On u sve ve\u0107i bandak pada. Stvar navike.<\/p>\n\n\n\n Oma gleda kako \u0107e koga u bulu uvaliti i natandariti. Bolje on nekoga , nego neko njega. \u010cista logika. Kosa ne\u0161to poboljevala, tu ve\u010de nije do\u0161la . Poslala Omu nervoznog i pregladnjelog; nije joj se dalo kazane pripremati i prati. On kaharli, stvarno ve\u010derao nije, pa se sofre dohvatio i brsti.<\/p>\n\n\n\n Herco u Lelu Jelu Jelenu zateleban k'o hipnotisani kurban u no\u017e. Dva ze\u010di\u0107a svaki \u010das , jal iz ba\u0161te u odaju, jal\u2019 iz odaje u ba\u0161\u0107u. Lejla sva uzbibana i sve ne\u0161to pjevu\u0161i, ne mo\u017ee se razumjeti \u0161to, ali svakako na neki veseli sevdah zvu\u010di. Za njih drugi ne postoje, samo im mehki du\u0161eci na umu. Nisu oni bje\u017eali ni od \u0161ilteta. Nikako.<\/p>\n\n\n\n Nisu to bili nikakvi aferimi da bi Mojsije imo razloga heknut harmoniku. To je zato \u0161to tako mora biti. Stvar trzaja i navike. Navikne se \u010dovjek na zvuk riknjavaju\u0107ih basova.<\/p>\n\n\n\n Dobri ve\u010deras plaho tu\u017ean bio, ali vje\u0161to krije. Prolje\u0107e kao da se nepovratno gubilo. Djevi\u010danske ljubi\u010dice su nestajale, jedna za drugom. U nepovrat . Osje\u0107a to on. Vi\u0161e ih ne\u0107e sresti. A preliejpe su . Svaka. Dostojanstvene i \u010dedne u onom nejuzvi\u0161enijem i najsuptilnijem smislu. On je dio po dio sebe davao, sve se vi\u0161e u dubinu nutrine sakrivao. Bojao se ako ako ih ostavi na javi , opet \u0107e mu neka grlica srce skr\u0161iti. Radi njegovog dobra!?<\/p>\n\n\n\n Aha , jes kako ne.<\/p>\n\n\n\n Pustio je da Mali Princ odluta . Nebo je jo\u0161 jednog an\u0111ela uzelo. Svakog trena po jednog. Koliko samo nevine dje\u010dice zvijeri sa\u010dekuju , \u010dere\u010de i nestaju.<\/p>\n\n\n\n Tu je i prido\u0161lica Hana ro\u0111aka , koju Zlatina majka ostavi , da nadzire krepost ku\u0107e , da se kakav nered ne bi zbio.<\/p>\n\n\n\n Ih, kakav je to nered , ako se koji par malo povali i provaljucka. Nije nered ni kada se puno povali i provaljucka. Nered nastaje kada se previ\u0161e valjucka, pa se izgubi smisao za realnost, pa djeca dobiju djecu. A i to se mere srediti. Ljubav bi morala uvijek pobije\u0111ivati. <\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost\u2026<\/p>\n\n\n\n A ta Hana upe\u010dene i kisela ko dijete uhva\u0107eno sa tur\u0161ijom u ustima . Uspravna i djevi\u010danski blijeda ka isprani kameni ste\u0107ak ispred zemaljskog muzeja, sa strane gleducka i pe\u010di se ko junferica zalutala u takarli \u0111ardin.<\/p>\n\n\n\n Deba nju ne zna , ali mu se \u010dini da \u0160anel 5 \u017eubori. Ka\u017ee, te je lako prepoznati. Sve odreda su pizdunke, ma \u0161ta god mu to zna\u010dilo. I prave se va\u017ene ko da su uzvi\u0161ene svetice ili bla\u017eene opatice.<\/p>\n\n\n\n U crnoj \u0161koljskoj kecelji skoro do poda, zakop\u010dana do grla, rukavi do vrha malog prsta. Vrpolji se i samo u Dobrog bleji. Debi je nije \u017eao. Misli tako joj i treba, jadna li joj majka. Ne zna da u belaj \u017eivi gleda.<\/p>\n\n\n\n Vrti se Deba, uznemirio se, Frku i ne gleda samo joj od jeda, jednu dojku sti\u0161\u0107e i ka sredini gura. Onu neprimjetno bocu manju, razrooku, desnu na lijevo. Ona ga strelja o\u010dima. Kasnije \u0107e ga osveta sti\u0107i. Da li za ovu ili neku drugu ve\u010de; za ovu fazu pri\u010de to nije bitno.<\/p>\n\n\n\n Lenji u njega, pa u Dobrog zenta i pogledava. Zna Dobri to ga Lenji moli, kumi, u\u010dini, prozbori ne\u0161to. Konta spora\u0107, ovi mu Dobri ve\u010deras neku smutnju sprema. Previ\u0161e je snen i tu\u017ean. Nije ni slutio koliko je u pravu bio, al Lenjeg misli ne sti\u017eu tako daleko u pro\u0161lost, a jo\u0161 manje u budu\u0107nost. Zamorno je to.<\/p>\n\n\n\n Dobri ve\u010deras nije htio do\u0107i, kaharli bio, iako je dobro ve\u010dero. Taki je red kad se insan na ak\u0161amluk sprema. Dobro se doma najesti ,da bi se gospodski mezetilo. Tuga nije zbog ve\u010dere, iako mu se danima ni\u0161ta jelo nije, a morao je da ne presvisne..<\/p>\n\n\n\n Zadnjih mjeseci ,Vesna i on se gr\u010devito dru\u017eili. Nisu se odvajali jedno od drugog. Uvijek u nekoj katarzi i uvijek na ivici pla\u010da. Joj , mamo mamice. Koliko se ljepote, nje\u017enosti i uzvi\u0161enosti u njihovim dodirima bez puno rije\u010di prelamalo i bolilo. Previ\u0161e ne\u010dega , pa makar to bila iljubav ne sluti na dobro.<\/p>\n\n\n\n Vesna je morala oti\u0107i . Nije to bila \u010de\u017enja ciganske du\u0161e za nepoznatim prostranstvima. Nije to bio ni zov predaka. U jeku najve\u0107ih nje\u017enosti , na kamari du\u0161eka , jastuka i lepr\u0161avih prekriva\u010da , u nestavrnoj no\u0107i srebrenog mjese\u010devog sjaja , u odjeku pobje\u0161njelih dodira , u trenu nepojmljive sre\u0107e Dobri osjeti Vesnine suze na svom licu.<\/p>\n\n\n\n -Jednostavno moram oti\u0107i, \u2013 re\u010de Dobrom \u2013 kao da me ne\u0161to silno poziva i nekud vu\u010de. Ovo ovdje , ovo na\u0161e , ova ljubav toliko ljepote i sre\u0107e nosi , da me prosto strah. Sudba me tjera : idi , bje\u017ei , bolje u tujini nestati nego voljenom \u010dovjeku , koji te toliko voli i sa tobom du\u0161u dijeli , bol nanijeti. Molim te Dobri moj , ljubljeni i voljeni , jedini moj , ne zaustavljaj me i oprosti mi.<\/p>\n\n\n\n Dobri je gleda i ne vjeruje. Ne , te rije\u010di nije izgovorila njegova Vesna . To joj neko sihire bacio. Ne, nemogu\u0107e \u2026 Ona ko da zna \u0161ta mu se u mislima roji , usnama mu poklopi misle , zagrli ga , okrenu se, povu\u010de ga na sebe i ponovo krenu o\u010dajni\u010dka igra , u kojoj strast i izgaranje potiskuju svjesnost da je to njihovo poslijednje vo\u0111enje ljubavi. Onaj umilni , nje\u017eni i uzvi\u0161eni , poslednji labu\u0111i ples. Njihov poslijednji tango.<\/p>\n\n\n\n Normalno , Dobri je nije zaustavljao. Jo\u0161 kao dijete je spoznao koliko je sitan i nemo\u0107an da zaustavi ono \u0161to se desiti mora. Usud. Nije ni zaplakao. Nisu mu se ni ramena stresla .Otpratio je do dvori\u0161nih vrata Nepolju je \u010dekao taksi.<\/p>\n\n\n\n Zagrlio je , nje\u017eno , ne ljubavni\u010dki. Vi\u0161e o\u010dinski. Poljubio je , kao da je prvi put. Pla\u0161ljivo , sneno i sa nadom, da \u0107e sve biti dobro.<\/p>\n\n\n\n -Sretno ljubavi moja ,ljepoto mila , \u010duvaj se . I vrati mi se.<\/p>\n\n\n\n Gledao je taksi kako polako slazi niz njegovu mahalu. Ona je izbacila nje\u017enu sedefastu ruku i mahala mu dok auto nije za\u0161ao za ugao. On je pratio i iza ugla i vidio da mu jo\u0161 ma\u0161e , i da pla\u010de . I vidio je da \u017eeli da se vrati , ali olujna ki\u0161a iz vedra neba i crnilo koje se naglo stu\u0161ti na Bjelave reko\u0161e joj : povratka nema. U Dobri\u010dinom oku se uklesala slika za sva vremena. Vesna pla\u010de i ma\u0161e. Vesna ma\u0161e , pla\u010de i odlazi, a crna ki\u0161a ne prestaje liti.<\/p>\n\n\n\n Ona je mahala bjelokosnom rukom kojom ga je maloprija grlila. Na prstenjaku joj je svjetlucao zlatni vjen\u010dani prsten sa srcolikim rubinovim kamenom. Njegov poklon. Ki\u0161a je bjesnila , crnilo se spustilo do asvalta, Zavladao je mrak. Jedino je plavi\u010dasti taksi svjetlio u tom jutarnjem mraku . Poslijednje \u010dega se Dobri sje\u0107a je okrugli znak na autu, sa trodjeljelnom razdjelnicom unutar kruga. Poruka bila je tako simboli\u010dna za taj momenat i za vrijeme ovih de\u0161avanja :<\/p>\n\n\n\n -Peace sister peace. Make love no war.<\/p>\n\n\n\n U svom tom halu i hu\u0111enju , Zlata ga najljubaznije zamolila da do\u0111e. Ka\u017ee – majka joj rodicu , pizdun\u010dicu ostavila da je nadgleda. Ova se zdu\u0161no toga prihvatila, jer Zlatu o\u010dima nije mogla vidjeti. Na\u010dula, za bolero, anterije,\u0161alove, plesove, vrisku i ciku . I refren \u2013 Joj , mamo maice. On je najvi\u0161e intrigirao.<\/p>\n\n\n\n Ne boji se Zlata ni\u010dega. Svoj je i Mojsijev insan . Ne mo\u017ee joj niko , ni mater, opepeljiti , ali osvetoljubiva bila i \u017eeli da joj Dobri pripomogne koliko mo\u017ee. Sve mu o Hani-Ani ispri\u010dala. I \u0161ta voli , i \u0161ta ne voli, i \u0161ta bi voljela i \u0161ta ne bi voljela i \u0161ta bi ponajvi\u0161e voljela. E , za to \u0161ta bi najradije voljela, Dobri je maher. I Zlata vjeruje, zapravo zasigurno zna , da on ne mere ma\u0161iti. Tako \u0107e svi , \u0111ematile biti zadovoljni. Da li je milostiva Zlata htjela da mu Hanom, prinose\u0107i je kao \u017ertvu usudu, skrene misli sa Vesninog odlaska , niko nikad nije saznao. Tabu tema. <\/p>\n\n\n\n A Dobri? Ma, dobri\u0107ak je nije nikako mogao odbiti. Zlata je bila blagougodna pokroviteljka mnogih \u0111ardinskih ak\u0161amluka i odabrana \u017eena njegovog prijatelja. I duguju joj mnogo zahvalnosti. Uvijek bila tu za vaku i svakog od njih.<\/p>\n\n\n\n Hana sama sebe Ana prozvala , modernije joj zvu\u010dalo. Ni\u0161ta joj to nije vrijedilo. Vidi ona da ove blentovije nije dojmila, pa se malo pokunjila i ne zna \u0161ta \u0107e ona ovdje. Pokajala se \u0161to je do\u0161la. Kasno kajanje na um do\u0161lo – konta Usud. \u0160to se posije to se mora po\u017enjeti.<\/p>\n\n\n\n Dobri se okre\u0107e Mojsiju, zna nagodan je ve\u010deras, jer novu harmoniku ima, a i Zlatu miluje . Zasjela mu me\u0111u koljena, anterija u tonu sa novom melodikom se ko rasko\u0161na bijela \u0111ula rascvetala. Bjelinu na sve strane razbacala. Mojsije skonto Dobri\u010din pogled, pa Zlati ne\u0161to \u0161apu\u0107e . Ona ustaje zove Lelu i Frku; njih tri u ku\u0107u odlaze.<\/p>\n\n\n\n Dobri, k'o tamo neke kazali\u0161ne stranjske hable\u010dine, ili progovorit ili ne progovoriti, pitanje je sad?<\/p>\n\n\n\n Pogledava ka Lenjem, ovom mozak otekao, koliko \u0161areti. Dobri mora i ho\u0107e da progovori , ali zastane jer vidi Mojsije rukom \u2013 stop \u0161areti. Ostalima o\u010di na dr\u0161ke ispale.<\/p>\n\n\n\n Okrene se i ima \u0161ta vidjeti.<\/p>\n\n\n\n Tri vile, tri an\u0111ele, tri djevoj\u010dice, tri \u017eene u osvjetljenu \u0111ul ba\u0161tu iz tamnog vajata kro\u010de.<\/p>\n\n\n\n Ne hodaju, lebde grlice mile, kao reflektorima nebeskim obasjane, po mekoj travi svoje lepr\u0161ave sjene viju.<\/p>\n\n\n\n Zla\u0107anu vilu Zlatu samo su po plamenoj rubin anteriji prepoznali. I nekako druga\u010dija u dru\u0161tvu drugih meleka bila. Joj vatre, kao sunce u zalasku nad morem, tijelo svjetluca i iskri, a talasi ga ka obali u grudi , u srce dragana ulijeva.<\/p>\n\n\n\n Joj bjeline \u0161to vri; ni behar joj a\u0161lame nije ravan, joj crvenila boliglava, ljudi mili. Prsatija, ja\u010da, utegnutija, sve kipti, Dankanova za nju dim i magla bila. Da nije svilom vezena i poja\u010dana, anterija bi se se raspukla na tri dijela; le\u0111ni, prednji lijevi i prednji desni. Znamo zasigurno. Mojsije se u Heroda pretvorio, pa u pok\u0107erku Salomu bleji, nije mu vi\u0161e bitno \u0161to harmoniku javno vara. Zna oprosti\u0107e mu prva ljubavnica sve, zbog ljepote te.<\/p>\n\n\n\n Deba je ve\u0107 od po\u010detka ve\u010deri vidio na koji bi to merak moglo proiza\u0107i, zato nije smio u Zlatu ni zavirit. Sve se nada oprosti\u0107e Mojsije ,radi nje i njega samog , \u0161to tu ljepotu ispod oka mjerka.<\/p>\n\n\n\n An\u0111eoska Lela Jela Jelena u safir anteriju obu\u010dena. Stasita zrelost je tih ljubavnih godina preleijepa bila. Plavetnilo; nijansu od neba poslijepodnevnog tamnije; crnu joj kosu miluje i ljubi. Ru\u017ei\u010daste i srebrene niti krugove i srca prave ; tamo gdje tijelo samo po sebi pupa i bubri. Joj bre\u017euljaka, joj pupoljaka, joj mramor nogu, ruku, grudi, ljudi moji. \u0110ardin se tek mirisom rosnim naslu\u0107uje. Gej\u0161e bi joj na nauk trebale dolaziti. i debelo za penezati.<\/p>\n\n\n\n Hercu herc namah strefi, i figurativno i bukvalno. Odu\u0161evljenje i zanos bez daha ga ostavili, tako da udar niko, pa ni on osjetio nije.Samo se za herciku uhvatio i dah tra\u017ei.Svi mislili da se od silne ljepote zapanjio ,pa se zaljubljeno prenema\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Tek da vidite Mariju Magdalenu , znanu kao Frka Frkica . Blista ljepotica mila. Sjaji jermenska Princeza milo\u0161\u0107u i sjenu na \u0111ul ba\u0161\u0107u baca. Ba\u0161ta se zastidjela. Bjelja i blistavija od brilijanata, svjetlucava anterija , ovjekovje\u010dila njenu put orijentalke. Ona je sada jermenka iz hamama, \u010do\u010dek djevojke iz saraja i \u010dengija iz harema.<\/p>\n\n\n\n Niko ne priznaje , ali na Salambu haramsku najvi\u0161e li\u010di. Nasuprot bjeline atlas svile, iskri njena tamna figura Afrodite sa mediteranskih valova. Blago netaknuto ; licem boginje mudrosti i strpljenja , sa bogumilskih podneblja stra\u0161\u0107u i nevinosti \u2013 gori i vri. Djevoj\u010dica u njoj vapi, kumi i moli za poljubcima, milovanjem i ljubavlju pravog mu\u0161karca kojeg ona , mo\u017eda , nikad ne\u0107e imati, Ona to jo\u0161 ne zna, tek neki nagovje\u0161taj, neki hudi osje\u0107aj rovari joj du\u0161u.<\/p>\n\n\n\n Sve tri preko \u010dela u kosu zlatne lan\u010di\u0107e ukitile.Oko no\u017enih \u010dlanaka narukvice oka\u010dile.U rukama raznobojne velove pripremile i smiju se, grlice i golubice mile. To radost, ljubav, esenciju \u017eivota sa nama bla\u017eenim i blesavim ho\u0107e da podijele.<\/p>\n\n\n\n Pa hajde, ne ljubi, ljubav ne vodi i ne popij \u2013 i glavu ne gubi! Bolje se upucati ko kurban pred klanje, nego tu svjetlost ne do\u017eivjeti.<\/p>\n\n\n\n Joj, ljudi dajte da pijemo,\u017eivot i ljubav da slavimo.<\/p>\n\n\n\n Pijano pijanisimo.<\/p>\n\n\n\n I u smrti sve ljubav i muzika je.<\/p>\n\n\n\n Bosanka i kad odlazi i mre \u017eeli da se daje ; \u017eudi za ljubavlju i umire.<\/p>\n\n\n\n Malo se od zaprepa\u0161tenja i ushi\u0107enje odmaklo, neki uzdah prometnuo, neka ruka oti\u0161la pod anteriju, tamo gdje joj u dru\u0161tvu mjesto nije. Neka oprosti\u0107e \u010ditalac, ove se rijetko, uglavnom u mnogim \u017eivotima nikad ne da\u0161ava. Zbog putnika nenamjernika smo malo anterije primirili.<\/p>\n\n\n\n Svi nijeme, svi ne\u0161to i\u0161\u010dekuju, kad eto Dobri, neko bi rekao led \u010dovjek, kao da ga se te ljepote ne doti\u010du, progovara:<\/p>\n\n\n\n \u201eVidim, Mojsije, harmonika glanjc nova, vjerujem da joj, \u0161to bi Deba rekao, fr\u017eu jo\u0161 nisi skinuo. Ima\u0161 li pojma , kad bi joj otprilike celofan pao? Debu interesuje svirka neka. Recimo nikad mu nisi svirno onu:<\/p>\n\n\n\n \u201dDo\u0111e jesen rana,jabuke i kru\u0161ke zriju,<\/p>\n\n\n\n Kuku meni, mene babo \u0107era u armiju\u201d<\/p>\n\n\n\n \u201dI nije\u201d \u2013 razgovorio se Lenji, jedva do\u010dekao.<\/p>\n\n\n\n Deba \u0107uti u harmoniku srebrenu \u0161to se presijava i bleji; sve se ne\u0161to jadnik nada.<\/p>\n\n\n\n -Fi\u0107firi\u0107u ti se to, Lenjom i Dobrom i ko zna jo\u0161 kome, k'o biva na mene, Zlatu i harmoniku \u017ealio. Ne ide ti to sa novim \u0107emanetom tek tako. To ti je k'o sa junferli djevojkom. Nek ti Dobri to ispri\u010da. On to ponjtijebolje zna i umije . Ja ne smijem, puno bi me Zlata poslije mogla propitivati oklen i kako ja to znam, mo\u017eda bih i kakav degenek fasov'o. A tu pjesmu o armiji ovo \u0107emane ne zasvira. Idi Bregi Be\u0161tiji neka ti on posko\u010dice kraducka i fal\u0161a.\u2019<\/p>\n\n\n\n Dobri preuzima nema mu druge, ali ipak provjerava.<\/p>\n\n\n\n Herco ga ne \u010duje, \u017evalji se Ibrik Lelom Jelenom, iako se tek iz djevoja\u010dke sobe vrnuli . Provjeravao anterijska svojstva i djelovanja na kardiovaskularni sistem , iako ga srce maloprije dobrano strefilo.<\/p>\n\n\n\n \u0160to ti je Bosanac i mahala\u0161 , i kad ga draga ostavlja i kad odapinje on ljubi, ljubav vodi i umire.<\/p>\n\n\n\n Lenji ka\u017eiprstom odmahuje srce mu potaman, opet je Debu na belaj navuko.<\/p>\n\n\n\n Oma kako pregladnio, tako kavonozima jo\u0161 uvijek trpa hranu drito u drob . Zaboravio da je Kosa plaho bolesna.<\/p>\n\n\n\n \u0160to ti je stomak? Kad je prazan , insanu ni a\u0161ik ljuba ne pada na pamet.<\/p>\n\n\n\n Debu, ipak stomak u tandaru pretekao nije. Ni u gluposti prevazi\u0161o nikad ni.<\/p>\n\n\n\n Ba\u0161ka ba\u0160a po ko zna koji put minus dobio. Nije se na vrijeme pojavio na prozivci. Ne mere ga opravdati ni nova \u017eenska, sve da je glanjc nova novcata, ispod celofana netaknuta i neotpakovana,<\/p>\n\n\n\n Vidi Dobri , nema druge, mora on , radi kontinuiteta slavu anterijama muhurat. Otpo\u010dinje, \u010dini se malo nespretno, ali jedino se tako Debi mo\u017ee ne\u0161to objasniti:<\/p>\n\n\n\n \u201dJunferli djevojka ti je himenli \u010deljade. Mlado veselo, lijepo, \u010dedno i probu\u0111eno. Svrbi na sve strane, nema se mira, ne mo\u017ee se sama po\u010de\u0161ati, nema koristi, a lijek se mora na\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Znao sam jednu japanku, zvali je Niko Tako. Poslije promijeila ime u Takamesan Suma Bolana .<\/p>\n\n\n\n U prijevodu: Joj, mamo mamice ( ono skoro, ali na isto mi do\u0111e )!<\/p>\n\n\n\n No to je duga i druga pri\u010da i nije bitna za anterije, osim da i japanke imaju svoje anterije , samo ih kimono zovu. I nose ih i svla\u010de za iste trenutke koje mahala\u0161ima \u017eivot \u010dine \u010dudesnim.<\/p>\n\n\n\n Svi nijeme , najvi\u0161e pizdun\u010dica. Zinuli ko pe\u0161evi , ko da dah hvataju . Jedino sam ja smirena i tu\u017ena. Ne mo\u017ee mi niko ukrasti ove rije\u010di \u0161to ih Dobri poput bisera ni\u017ee. Moje su. Obe\u0107ao je . La\u017eov\u010dina! Rekao je : sre\u0161\u0107emo se. Ja sanjala anterije i ovu no\u0107. Meni se obra\u0107a i meni se predaje. I niko ne vidi suze na mome licu. Osim Dobrog!<\/p>\n\n\n\n On zna da me bole njegove rije\u010di. Ali zna da mora nastaviti gdje je stao. Tu mu ulogu Zlata ve\u010deras, a usud po obi\u010daju , nanijetili. Do\u0111e mi da vri\u0161tim nad svojom sudbinom i bje\u017eim u mrak , u bezna\u0111e, da me niko nikad ne stigne i na\u0111e. A opet , ostajem i gledam ga zaljubljeno. Ho\u0107u da \u010dujem rije\u010di meni nanije\u0107ene, a ih druga krade .<\/p>\n\n\n\n Mojsije tiho bolero Modrom rijekom valja. Lenji krnetom uzdahe zaljubljenih mili . Deba def talasa kao \u0161um li\u0161\u0107a \u0161to po zaljubljenoj djeci plazi. Ba\u0161ka ba\u0160a sa osmjehom razvu\u010denim u pobjedni\u010dki kez ,ulazi u \u0111ardin i leutom ciju\u0107e uzdahe uzavrele anterije u dru\u0161tvu nove druge. Sve kajde se stapaju u tihi \u017eubor koji Modra rijeka prinosi iskonu.<\/p>\n\n\n\n Da , tako vam titravi mahalski zvuci miluju \u0111ardine ljubavi i sna!<\/p>\n\n\n\n A rije\u010di klize\u2026<\/p>\n\n\n\n To djevoj\u010de nije nikako k'o one , neke pre\u0111a\u0161nje Omine procvale hevine ili Ba\u0161ka ba\u0160ine raskala\u0161ne ljubavi. Sa himenli Niko Tako djetetom mora\u0161 biti i nje\u017ean i obazriv. Polahko, malo po malo je uhavizavat, u jaram ljubavi i strasti uvoditi. Ako fuli\u0161 eto jo\u0161 jedne frigidne tribadije, kojoj su truhle \u201emu\u0161kinje\u201c kumovale i na krivu stranu gurnule.<\/p>\n\n\n\n Prvo malo bajki pri\u010dat treba. Tomu pal\u010di\u0107a ili Pinokia ni slu\u010dajno pominjati. Ve\u0107ina pomisli Pepeljugu i Snje\u017eanu treba nabaciti. Ja se opredjelim za \u0160eherezadu i Sinbada lutalicu. Nije da mi Boka\u010do i Balzak ne padnu na um, ali ih uvijek zaobi\u0111em. Groteskno i sirovo \u0161tivo nije za krhko \u010deljade.<\/p>\n\n\n\n Dok ispri\u010da\u0161 bajku djevoj\u010dica okasni ku\u0107i . A ti jadnik ,a gospodin – \u0161ta \u0107e\u0161? Povede\u0161 je domu svome na konak. Da se djetetu ne bi \u0161ta desilo. Da je tamo negdje ne\u0161to , gluho bilo, u mraku ne satare. I tako hud i naivan , ti joj iz ve\u010deri u ve\u010deri pravi\u0161'dru\u0161tvo i dvori\u0161. I bajke pri\u010da\u0161 i bajku novu novcatu, aman najtaze sa njom stvara\u0161.<\/p>\n\n\n\n Bajkama dakle led treba probiti, djevoj\u010dica je to, osjetljiva i nje\u017ena. Zaljubljena u ljubav i poetiku. Zatim je onda , lagano , sneno i zami\u0161ljeno po kosi pogladi\u0161. ‘nako, o\u010dinski ili bratski. Ako se trzne , treba se izviniti i jo\u0161 nje\u017enije nastavit gdje se stalo. Pa onda neku laganu bedasto\u0107u, opasku o poljubcu sro\u010dit.<\/p>\n\n\n\n Ne\u0161to \u2013 k'o vidio ti kako se dvije grlice ljube\u2026pa te stid bilo \u0161to glavu nisi odmah okrenuo.<\/p>\n\n\n\n Ako ona \u0107uti i crveni se, nije dobro,nije se led po\u010deo topiti.<\/p>\n\n\n\n Ti onda ka\u017ee\u0161 da si i golubove vidio da se ljube, ali nisi glavu okrenuo. Interesovalo te \u0161ta \u0107e biti dalje. Tada \u0107e djevoj\u010de o\u010di bolje otvoriti i u\u0161i na\u010duliti.<\/p>\n\n\n\n Ti je tada pita\u0161 , da li je ona grlice ili golubove gledala kako se ljube? Ako ka\u017ee da nije, ti joj ne vjeruj. La\u017ee la\u017eljivica mila, k'o himenli nevina\u0161ce , \u0161to u o\u010di gleda i zapli\u0107e i vrti uvojke kose, ko da je to najva\u017enija stvar na svijetu. Ti se njoj \u010dudi\u0161 i pita\u0161 je, onako uzgred ,ne direktno ve\u0107 vi\u0161e sebe :<\/p>\n\n\n\n -Ko to nije vidio da se grlice i golubovi ljube? I vrabac u \u017ebunju o tome cvrku\u0107e. \u0160to vrabac vidi to slavuj imitira.<\/p>\n\n\n\n Ako ka\u017ee da jeste i ne crveni se i ne okre\u0107e glavu u stranu, zna\u0161 da je spremna za dalje. Suguran si da vidjela je \u0161ta poslije ptice rade. Leti perje na sve strane.<\/p>\n\n\n\n Ti onda curetku ka\u017ee\u0161 da to nije ni\u0161ta stra\u0161no i sabla\u017enjivo, da je to sasvim normalno i prirodno. To se ptice samo vole. Kada se neko voli ni\u0161ta nije ni sramota , ni grijeh.<\/p>\n\n\n\n Zatim joj ka\u017ee\u0161 da ti se svi\u0111a i da ti se \u010dini da je malkice voli\u0161 i po ruci je dodirne\u0161 i nje\u017eno pomiluje\u0161, na lice joj o\u010dinski poljubac na lice spusti\u0161. Ne\u0107e ona negodovati; ni jedna ne bi.<\/p>\n\n\n\n Zatim po\u010dne\u0161 upisvilnu pri\u010du: lijepe, bistre i te i te boje zavodljive o\u010di, take i take rumene obraze i rupice, to se iza osmijeha kriju, visoko pametno \u010delo, so\u010dna usta, joj uzbibane med medene usne , ruse kose svilenkaste, prsti za klavira i tu stane\u0161.<\/p>\n\n\n\n Ako se zajapurila, zna\u010di skontala je \u010dupri o medu i rupicama.<\/p>\n\n\n\n Ako se nije bunila, a vidi\u0161 da nije, ti polako bez \u017eurbe,dalje kotrlja\u0161 blagougodne rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n Ne smije\u0161 grudi, ni i\u0161ta dalje i dolje ni za \u017eivu glavu; ni rije\u010dima, ni rukom , ni okom dotaknuti. Ra\u0111e ruku otkini ili oko iskopaj. Tako Isus Nazare\u0107anin reko. Da ne bi bilo spoticanja na putu do raja. Ih, ko da je taj nauk ikada ikoga odvratio od branja jabuka i paradajza.<\/p>\n\n\n\n Mislima , ako se \u0161ta ima, mo\u017ee se ko okom diskretno dodirnuti, pa ti dodirne\u0161. Ako nema, ti se pripremi i zaljubljeno gledaj ili bolje zini kao da ima.<\/p>\n\n\n\n \u017densko je to. Svako je lijepo, po\u017eeljno, slatko, umiljato i srcu drago. I lijepih , nje\u017enih rije\u010di \u017eeljno . Ne mo\u017ee se tu birati. Ti tu ni\u0161ta ne odlu\u010duje\u0161. Neko drugi umjesto tebe to radi, a vama dvoma se to u zasluge prikanta.<\/p>\n\n\n\n Ona o\u010dekuje dalje farbanje impresivno nadrealne slike, ali ti tren o\u010duti\u0161. Ona malo zarumljena i zadihana gleda u tebe, a ti skre\u0107e\u0161 pogled. Ono ko fol ili stvarnom nelagodom , nije bitno, je ispod oka pogledava\u0161. Ka\u017ee\u0161 da te je pomalo stid dalje gledat je i pri\u010dat, jer ti na um palo da je poljubi\u0161 , kao neku svoju malu prelijepu golubicu ili barem grlicu.<\/p>\n\n\n\n Dobri, kao slu\u010dajno od mene odmi\u010de pogled, \u0161alje sneni pogled u ba\u0161tu, onaj dio tik pored Hane , \u0161to ube\u010dila o\u010di u njega i svjetluca ko usamljeni zrikavac u tami. Vra\u0107aju\u0107i odlutali pogled , ka\u010di ga za Hanu i vu\u010de njeno rumenilo za sobom. Ona se me\u0161kolji i nesvjesno mu se srcem primi\u010de koju dekiku bli\u017ee.To drago dijete, ljubi\u010dica mala, se sanjivo smje\u0161ka. Ko\u017ea joj nasrhnula i znati\u017eeljna je: kako pri\u010da ide dalje. Jal karocom kroz \u0111ardine gre il\u2019 \u0107e fijaker stari ulicama leutat.<\/p>\n\n\n\n \u010cini se , Dobri je uzbu\u0111en. (Malo njih zna da je nekad u dramskoj vrlo dobro glumio Kazanove i Raspu\u0107ine, a jedared i Zvonara). Ustaje,malo ramena strese, kao da se je\u017ei , stavlja ruku na srce , afektira . Gleda u nebo, pa u Hanu, zatvara o\u010di, zami\u0161lja. Sve o\u010di uprate uprte u njega. Oni to ( skoro ) ne primje\u0107uje, ali grlo mu ko promuklo. Nesvjesno se (jes'kako ne! – konta Deba) pribli\u017eio Hani i na divan pored nje sjeda i nastavlja.<\/p>\n\n\n\n -Ti joj se primi\u010de\u0161, grozni\u010davo je gleda\u0161 u o\u010di. <\/p>\n\n\n\n Otvori svoje o\u010di Dobri , a pred njim plaventilo Haninih o\u010diju uznemireno ga miluje i trepti.<\/p>\n\n\n\n -Gleda\u0161 je u o\u010di , onda u zadnji tren zastane\u0161, kao ne\u0161to ho\u0107e\u0161, pa ne\u0107e\u0161, pa se dvoumi\u0161. Ali vidi \u010duda, ona ne \u017eeli odmicanje, ni dilema, ve\u0107 ti usne, sebe nudi. Ti prislanja\u0161 usne na usne, polako, nje\u017eno. Njene su ve\u0107 vla\u017ene i ona ih nesvjesno(?) otvara i ti je ljubi\u0161,sna\u017ei\u0161 pritisak, ona ti uzvra\u0107a. O\u010di se same zatvaraju.<\/p>\n\n\n\n Oni mo\u017eda ne bi, ali je to neko jako pametan skonto: otvorene o\u010di, uklju\u010den mozak, zatvorene o\u010di mozak u mraku i daun , u stranu na pa\u0161u odlazi.<\/p>\n\n\n\n Hana zatvorila o\u010di . \u017deli, \u010deka i osje\u0107a poljubac iz pri\u010de, i uzvra\u0107a ga . I\u0161\u010dekuje zatvorenih o\u010diju \u0161ta se dalje zbiva. Svi zatvorili o\u010di i slijede pri\u010du kao uputu, testament , a neki mu\u0161ki bez stida i srama strasno ljube svoje jube. Po mahalski \u017evalje se.<\/p>\n\n\n\n -Ti joj ovije\u0161 ruke oko ramena, ni\u0161ta drugo i \u010dvrsto je prigrli\u0161. Ona i bi i ne bi da se odmakne, ali poljubac traje, i ona zaboravlja da je grli\u0161. Poljubac, dva, tri ,\u010detiri. Nikad pet. Previ\u0161e je to poljubaca za prvi poljubac jednoj mladoj djevojci.<\/p>\n\n\n\n Dok dolazite do daha, malo se , bocu odmakne\u0161 od nje, prepli\u0107e\u0161 prste svoje lijeve ruke sa prstima njene desne ruke ,i i ljubi\u0161 ih i tiho pro\u0161ap\u0107e\u0161:<\/p>\n\n\n\n -Milo moje…-zastane\u0161, udahne\u0161 duboko, pa doda\u0161 :<\/p>\n\n\n\n -Tako\u2026tako si mi lijepa i blaga.<\/p>\n\n\n\n Obgrljena desnom rukom preko ramena, ona izbora nema, refleksno lijevu ruku oko tvoga struka ste\u017ee i na grudi ti se naslanja.<\/p>\n\n\n\n Rije\u010di ljubavi ostavlja\u0161 za kasnije, ne \u017eeli\u0161 je prepla\u0161iti. Sada ste vrlo bliski, jedna statua okovana rukama. \u010cetiri ruke, lijeva u desnoj,desna na ramenu , lijeva oko struka. I ona ve\u0107 zna da to samo ljubav mo\u017ee biti. Ruke su ljubavi to. To je ve\u0107 muzika znana. Da, i poljupci i zagrljaj ljubavi su to.<\/p>\n\n\n\n Sad ljubav \u010dini da su dodiri sve \u010de\u0161\u0107i, kao i poljubci i milovanja. Ponekad i ruku ni\u017ee ramena kao slu\u010dajno nasloni\u0161 i stavi\u0161 . Zasad ni\u0161ta ispod struka. Dok joj pri\u010da\u0161 o njenom poprsju i mramornoj bisti , ogrnutom atlas anterijom, bjeljom od nevinosti, blije\u0111om od snijega, izvezenom i op\u0161ivenom \u0111uvezli, safir i srebrenom svilom. Niti kao iskrice tisu\u0107e pahulja bijelih \u0161to ispod svetiljke , na trgu nove ljubavi, klize i svijetle. To nije bilo kakva haljina, to je jedan \u010darobni i uzburkani krajolik, jedinstveni veo prirode i mladosti koja \u017eeljna ljubavi i dodira \u2013 di\u0161e i buja.<\/p>\n\n\n\n Ka\u017ee\u0161 joj \u2013 vi\u0161e ne zna\u0161 da li sanja\u0161 ili razum gubi\u0161, samo \u017eeli\u0161 da se uranja\u0161 u tu ljepotu i upija\u0161 mirise djevi\u010danskih ljubi\u010dica:<\/p>\n\n\n\n -Vjeruj mi, malena moja , \u010dulnijih i mirisnijih zanosa nema.<\/p>\n\n\n\n Nje\u017ene , iskrene rije\u010di tkane poetikom su ubojice mladosti, ubojice nevinosti. Djevoj\u010dica, dijete \u0161to u \u017eivot tek treba da kro\u010di , slu\u0161a otvorenih, oro\u0161enih o\u010diju . \u010cak i ona vidi kako iz bijele anterije lebde njene nje\u017ene ruke, od ramena oko vrata do kose, uvijaju\u0107i se i mrse\u0107i je. Lepr\u0161aju blijede ruke nalik an\u0111eoskim krilima, povla\u010da kosu na lice i sklanjaju je. \u010cas otkrivaju\u010di rumen usta, \u010das zagu\u0161uji\u0107i vatre plam \u0161to se blje\u0161ti u o\u010dima, a magli um.<\/p>\n\n\n\n Ruke lagano klize do grudi, mazno, treperavo prelaze preko njih, one ho\u0107e da isko\u010de, ona ne da. Iako dijete \u2013 instikt lukavica je to. Dovoljno i previ\u0161e se vidi. Sve mimo toga je vulgarno.<\/p>\n\n\n\n Ruke se spu\u0161taju ni\u017ee i preko stomaka, pa jo\u0161 ni\u017ee do bedara. Slike neumoljivo klize do njenih dugih vitkih nogu, iz procjepa \u0161to vire i se\u017eu do \u0111ardina slasti. Do rije\u010di ovih,dragana svoga, nije ni znala koju ljepotu , bjelinu, vatru i neugaslu mramornost ima.<\/p>\n\n\n\n Anterija, ne nikako ona sama, je sva u bunilu. Dolije\u0107u odnekud lepr\u0161aju\u0107i velovi bijeli, plavi , \u017euti , zeleni, ru\u017ei\u010dasti , ljubi\u010dasti i jedan srebrenkasti . Pa se uvijaju, ple\u0161u i gr\u010de na makadamima i travkama budu\u0107ih dodira, milovanja i obeznanivanja. U ludili sve lepr\u0161a, igra, vije i leti na sve strane. Jedva \u010dujna \u010darobna muzika bolera, njoj nepoznata, kao opsjena se uvla\u010di u \u010dula i opija je.<\/p>\n\n\n\n Svi se otvori zabunili i pobunili, pomaknuli i razmaknuli, ovla\u017eili i razigrali. Dodira, milovanja, strasti i jo\u0161 sva\u0161ta ne\u010deg neotkrivenog i nedo\u017eivljenog a prelijepog su \u017eeljni. Nudi se sve, i raspada. Rasplesane noge, lepr\u0161ave ruke, uskome\u0161ana srcolika kadifica, rumene usne i medna usta, sedefaste cvataju\u0107e grudi, labu\u0111i vrat i ruse kose.I napose o\u010di koje grozni\u010dave gore od \u010de\u017enje.<\/p>\n\n\n\n Ne mo\u017ee se ni opisati ni nabrojati tu milinu i ljepotu, jo\u0161 manje na juri\u0161 osvojiti.<\/p>\n\n\n\n Sve ho\u0107e da se preda, da se izgubi, da se bjesomu\u010dno daje. Predaje se ta \u010darobna \u0161uma, uzavreli \u0111ardin, predaje se \u017ebunje i grmovi, vrtovi i gajevi, med i rumen, kadifice i svilinkasto cvije\u0107e. Sve ho\u0107e da se uznese, da uzleti do neba i poleti do mjeseca i zvijezda i jo\u0161 dalje do iza maglica. Sve je oro\u0161eno mirisima snova , da se u njih , u tijelo nevinosti, strasti i \u010de\u017enje njen pjesnik zagnjuri, utopi i izgubi.<\/p>\n\n\n\n Jer njen dragi sada je i poeta, koji sa njom na javi sanja budu\u0107e njihove ljubavne dane.<\/p>\n\n\n\n Pjesnik iznenada i neo\u010dekivano, lagano i blago sakuplja skute anterije, ovla\u0161, vr\u0161kom ruke prelazi preko \u0111ul medenog bre\u017eulj\u0107i\u0107a. Sve je vla\u017eno kao cvijetno bujanje od jutarnje rose. Sve je uzdrhtalo, ustreptjelo, pomahnitalo , kao vjetar pred buru…<\/p>\n\n\n\n Tijelo se gr\u010di i uvije, pa srce i nestali um odgovor tijelu daju , vape, vri\u0161te i mole:<\/p>\n\n\n\n \u201d Joj,mamo joj, mamice, crven fesi\u0107 u dragana moga, joj da (mi)ga ho\u0107e jako nakriviti oj mamo,mamice\u2026\u201c<\/p>\n\n\n\n Pjesnik joj tada dodiruje , skoro beste\u017einski bjelokosne grudi i di\u017ee ih i nosi. Grudi cvile, je\u010de, jau\u010du i izdi\u0161u; poljubaca su, dodira, stiskanja, mu\u0161kih ruku \u017eeljne. Ho\u0107e da se raspuknu. On skida poglede sa te ljepote, jer i njegovo srce ho\u0107e da se slomi i u pakao ga prevede. On nimalo ne mari za ono \u010dime mu se prijeti. Navode\u0107i djevoj\u010dicu da se zaljubi , on sam postaje \u017ertva njene ljepote i nevinosti.<\/p>\n\n\n\n Jedva osjetilno miluju\u0107i i ljube\u0107i grudi, pupoljke i cvije\u0107e, sve u anteriju potiskuje, vra\u0107a i u\u0161u\u0161kava. Skoro ne\u010dujno, promuklo kao da avaza nema, ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n -Ne\u0107emo sada mila, vrijeme ti nije.<\/p>\n\n\n\n Sklup\u010dava se ni\u017ee uzdrhtalih grudi i malo iznad uzbibanog \u0111ardina mirisnih ljubi\u010dica i samo u vjetar \u0161apu\u0107e:<\/p>\n\n\n\n -Volim te mila moja, krhko prolje\u0107e \u017eivota moga.<\/p>\n\n\n\n Ona raspomamljeno di\u0161e, vi\u0161e ne \u017eeli ni\u0161ta da brani i odbija. Ona samo ho\u0107e da se daje, da je dragi uzme i uzima, i anterije mnoge i mnogo, \u0161to \u010de\u0161\u0107e, svaki dan i no\u0107 \u017eeli da obla\u010di i svala\u010di. U njoj se \u017eena ra\u0111a. Usud an\u0111eoskih bi\u0107a je to.<\/p>\n\n\n\n I zbog toga, dijete ve\u0107 slijede\u0107i put mora da se izgubi, izbezumi i preda. Misli jedva skre\u0107u od tog nekog skorog trena i ona sneno i zaljubljeno progovara:<\/p>\n\n\n\n -Znam mili moj i ja sam tebe ve\u010deras zavoljela.\u201c<\/p>\n\n\n\n Tu je Dobri zastao , u Hanine boje neba o\u010di pogledao, pa pogled niz tijelo spu\u0161ta. Ona njegove o\u010di prati i vidi, sva je raskop\u010dana, ustrepatala i uzvarela. Nije je Dobri raskop\u010davao i skidao. To je njena crna \u0161kolska kecelja , umjesto anterije pratila tok pri\u010de i sama se rasplitala.<\/p>\n\n\n\n To je Dobri njen plam uznosio i na vrijeme ga prekinuo. Zahvalna mu zbog toga. Nepoznati su joj ovi ljudi, sramota bi joj bilo. Nije ona osje\u0107ala stid i nelagodnost zbog do\u017eivljenih dodira. Ne, to je tako prirodno i o\u010dekivano do\u0161lo. U ljubavi je , sada to zna , zaista je sve prirodno i prelijepo . Ba\u0161 kao poljubac grlica malih. I ona \u017eeli da i njeno perje leti i da je Dobri \u010derupa, jo\u0161 isto ve\u010de. Ona gori,u sebi osje\u0107a vatru. Ne vatru nego vulkan, \u0161to ho\u0107e njenu mladost ka nebu da vine.<\/p>\n\n\n\n Tu je Dobri pri\u010du prekinuo, cigar Drine zapalio, konjaka neuobi\u010dajeno jak gutljaj coknuo. Kurvoazije je tada pio, dim otpuhnuo , pa se ne\u0161to zamislio, neko bi dodao i o\u010dima zaiskrio , ka Frki Frkici pogled skrajnuo. Pogled ka nebu digao, slegnuo remenima i samo jednu suzu safirnu , iz oka bli\u017eeg srcu niz lice pustio.<\/p>\n\n\n\n Kod Zlate, Lele i Frke suze i anterije lahore dugo ve\u0107. Snovi\u0111enje ih zbunilo i uskome\u0161alo. Frka je neutje\u0161na. Rida. Nije da anterije nema ,ima je, ne ovu Zlatinu brilijantno bijelu,ve\u0107 bagrem bijelu i mirisniju. I safirmu i rubinovu ima. Spremala se za ljubav ona. Nikad ih nije i nikad vi\u0161e obu\u0107i ne\u0107e na na\u010din ove male djevoj\u010dice kojoj Dobri ve\u010deras poklanja njenu pri\u010du .<\/p>\n\n\n\n Bujice suza, podsjetile tri ljube na djetinje dana i \u017eao im sebe samih. Nisu ni ljubomorne na to malo djete, plavetnih o\u010diju, \u0161to ho\u0107e da se da i \u017eenu da sa Dobrim rodi. U tren im bliska posta. Sretnica je to. Tek tako, reda radi, malo zavisti ima.<\/p>\n\n\n\n Lenji zino, ote\u017eala mu krneta, par \u017eenskih kapi na ruku mu kapnulo. Mala Guza suze pustila . Li\u017ee ih i konta ba\u0161 su slane, kao \u0161to ka\u017eu. Puno je to misli, pa se umorio. Ne progovara, ne zbog lenjosti, sada zaista ne nalazi ni misli ni rije\u010di. I jo\u0161 misli ; ova Mala guza, glupa je ili pojma nema. Ni mukajet, samo pla\u010de.<\/p>\n\n\n\n Oma nije ni slu\u0161ao, apetitu pa\u017enju posvetio i udovoljio , kavonoza se ostavio i \u010dudi se odakle ta tu\u010d ti\u0161ina odjednom. Sve ne\u0161to misli da se drugi ibrete njegovom apetitu. Nije ga briga. Sit je. Svu je mezu sa hastala popasao.<\/p>\n\n\n\n Deba poput \u010dinela zatitra def i naglo ga uti\u0161a ,kao da najavljuje akrobatsku ta\u010dku, neki salto mortale i prvi put te ve\u010deri, pametnu progovori:<\/p>\n\n\n\n -“Sve je to krasno i bajno. No , mani se \u0161uplje pri\u010de. Ne re\u010de nam, jesi li ti nju zvekno?\u201c<\/p>\n\n\n\n Niko ni rije\u010di. Svi obori\u0161e poglede.<\/p>\n\n\n\n Samo se Hana zarumenila i pogled spustila, kao da joj \u010ditaju misli. A onda po\u010de mrmljati:<\/p>\n\n\n\n -Kojeg li Id..?<\/p>\n\n\n\n Tu je Dobri prekide , stavljaju\u0107i joj prst na usne:<\/p>\n\n\n\n -Nije vrijedno milo moje , a i kasno je. Vrijeme je da te otpratim ku\u0107i. Ho\u0107e\u0161 li?<\/p>\n\n\n\n Bla\u017eeni osmjeh joj preleti licem , okrenu glavu prema Zlati i mole\u0107ivo je upita:<\/p>\n\n\n\n -Mogu li?<\/p>\n\n\n\n Zlatinom \u010dehrom se objesi zadovoljni kez. Ona pri\u0111e Hani. Vidje se \u2013 iskreno i srda\u010dno je zagrli i \u0161apnu joj:<\/p>\n\n\n\n -Idi mila s mojim blagoslovom.I nemoj ga iznevjeriti. Dobar je on \u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n Mojsije se pravi nevje\u0161t. Zlatu pored sebe posjeda. Sumnji\u010davo mjerka harmoniku. Konta; skroz naskroz je nova. Nije po\u0161teno je lomatat zbog anamo onog dembela. A i Dobri mu malo popravio raspolo\u017eenje. Malo hinjski mu drago, \u0161to mu se drug pokazao \u0111entlmenom. Taki je on. Vazda je bio dingospo.<\/p>\n\n\n\n Ponovo uzima harmoniku, svi u nekom i\u0161\u010dekivanju – ponavljanje je zakon.<\/p>\n\n\n\n \u201eE tako vam ja i sa svakom mojom harmonikom \u201c-cijedi Mojsije i otpuhuje. Nevoljno , sa Zlatinih ramena ruku skida. Ponovo se prihvata harmonike , onako, nje\u017eno kao sa \u017eenom. Ispred sebe je stavlja. Otkop\u010dava je polako kao da je svla\u010di. Lijevu ruku ispod remena do sto dvadeset basova primi\u010de i titra kao po rumenilu, lijeve nabrekle dojke. Desna ruka slobodno po klavijaturi klizi, desnoj nabrekloj sisi kao da se nje\u017enost imputira.<\/p>\n\n\n\n Akord prvi se javlja, pa zatim drugi i tre\u0107i, to je ve\u0107 muzika koja se prepoznaje. Druga \u0107emana ga prate.<\/p>\n\n\n\n Prvo Frka, zatim Lela i na kraju Zlata pu\u0161taju zvonke, biserno \u010diste, nesta\u0161ne, radosne, vrckave i poletne glasove:<\/p>\n\n\n\n \u2018Joj,mamo mamice<\/p>\n\n\n\n Crven fesi\u0107 u dragana moga<\/p>\n\n\n\n joj mamo mamice<\/p>\n\n\n\n da ga ho\u0107e nakriviti<\/p>\n\n\n\n joj mamo mamice\u2026<\/p>\n\n\n\n dala bih mu medna usta\u2026<\/p>\n\n\n\n srce iz njedara<\/p>\n\n\n\n joj,mamo mamice\u2026<\/p>\n\n\n\n No\u0107 po ko zna koji put miri\u0161e na anterije i ono \u0161to one nude. Nevinost, sevdah, bolero i ljubav. Mogu se tu naslutiti neka budu\u0107a tanga. A od tanga do tragedije je samo jedna mala krhka beharli gran\u010dica. No , to u ovom sada nema va\u017enosti. Ljepotu ove ve\u010deri ni\u0161ta ne mo\u017ee zasjeniti.<\/p>\n\n\n\n Hana se okre\u0107e ,naslanja se na Dobrog i njih dvoje se gube u tamom obasjanom obzorju. Ona , \u010dini se , po\u010dinje da u\u010di tajne srebrene mjese\u010dine. Odo\u0161e Hana i dobri \u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n Frka tu\u017eno gleda u njihove tragove. Laki su , lepr\u0161avi i jasni. Odi\u0161u nekom umilnom kona\u010dno\u0161\u0107u. Njeni su snovi ukradeni. Ni\u0161ta ona tu ne mo\u017ee u\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n I tako, trinaest godina poslije Luce je saznala epilog te ve\u010deri. Ali to je tek po\u010detak stampedanja haoti\u010dnih vakata.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Luce Dobri nam se smilovao i iz svoje ostav\u0161tine izvukao Lucine rije\u010di koje su se odnosile na \u017eute suzne mrlje iz Frkinog pismenija. * Odjednom utihnem. Sa nekim blagorodnim osje\u0107anjem. Shvatim da sam imam previ\u0161e ljeta za samosa\u017ealjenje. I nije moja bol najglavnija i jedina. A \u0161ta je sa Dobrim.\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-99012","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorisano"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99012","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=99012"}],"version-history":[{"count":36,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99012\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":122806,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/99012\/revisions\/122806"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=99012"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=99012"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=99012"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Anterije i nevinost<\/h4>\n\n\n\n