{"id":962,"date":"2026-04-01T16:00:00","date_gmt":"2026-04-01T14:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=962"},"modified":"2026-06-30T03:48:36","modified_gmt":"2026-06-30T01:48:36","slug":"grlice-umiru-pjevajuci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=962","title":{"rendered":"Margita Magi Stefanovi\u0107 – Memento vivere"},"content":{"rendered":"
\u00a0<\/div>\n
\u00a0<\/div>\n
\n
\n
\n
\n
1. april 1959. –<\/span>\u00a0<\/span>18. septembar 2002.,\u00a0<\/span><\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
\u00a0<\/div>\n
\u00a0<\/div>\n
https:\/\/youtu.be\/ecKwbritMbM?si=Cf94iBHT5QaoRKkO<\/div>\n
\u00a0<\/div>\n

Danas\u00a0 bi imala 67 godine.<\/p>\n

Lijepe godine.<\/p>\n

Neuki \u0107e nam zamjeriti,<\/p>\n

\u0161to ti nastavljamo slaviti ro\u0111endane.<\/p>\n

A nama\u00a0 je bitnije da si sa nama, jer…<\/p>\n

 <\/p>\n

Nisam te zaboravio, mila.<\/p>\n

Ne mogu ja to.<\/p>\n

Jo\u0161 uvek , te ne mogu pustiti.<\/p>\n

I malo sam ljut na tebe,<\/p>\n

tek toliko da sti\u0161am tugu nedostajanja.<\/p>\n

 <\/p>\n

Bila si malo neobazriva.<\/p>\n

Mislila si da ljubav mo\u017ee sve.<\/p>\n

Eh , nekad je mogla,<\/p>\n

kad su an\u0111eli hodili dunjalukom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ali vi\u0161e ne.<\/p>\n

Sada je previ\u0161e tuge<\/p>\n

smrti<\/p>\n

bolesti<\/p>\n

i sve se de\u0161ava jako brzo.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ne\u0107emo re\u0107i mogla si.<\/p>\n

Da si mogla ne bih ovo pisao.<\/p>\n

Ne\u0107u\u00a0 re\u0107i ni \u017eao mi.<\/p>\n

Znam da si na\u0161la smiraj.<\/p>\n

Takav ti usud.<\/p>\n

 <\/p>\n

A za \u010dim \u017ealiti.<\/p>\n

\u017divela si kako si voljela, ili morala.<\/p>\n

Prebrzo!<\/p>\n

 <\/p>\n

Dok si mogla.<\/p>\n

Bila si hrabra i ponosna.<\/p>\n

Poku\u0161ala si,<\/p>\n

ku\u0161ala ,<\/p>\n

sve \u0161to si mogla.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Ali , bila si sama.<\/p>\n

Sve tvoje ljubavi su oti\u0161le pre tebe.<\/p>\n

Osim mene.<\/p>\n

Kasno su te na\u0161li jer tako si htela.<\/p>\n

 <\/p>\n

Znala si ,<\/p>\n

tvoje vreme da ode\u0161 do\u0161lo je.<\/p>\n

A moje da\u00a0 zauvijek dr\u017eim<\/p>\n

jednu kapljicu<\/p>\n

da ne slazi iz oka,<\/p>\n

jer ako klizne posta\u0107e<\/p>\n

Kristalni Ocean<\/p>\n

boli …<\/p>\n

a listovi moga kalendara<\/p>\n

zauvijek tu\u017eni.<\/p>\n

****<\/p>\n

Poklonio sam ti jednu bajku.<\/p>\n

Znam \u010ditala si je.<\/p>\n

Ali meni je lak\u0161e<\/p>\n

kada je ponovo \u010ditam ,<\/p>\n

jer me manje boli\u0161,<\/p>\n

odlazak tvoj ili rastanak na\u0161,<\/p>\n

sada ve\u0107 sasvom svejedno je.<\/p>\n

****<\/p>\n

Grlice umiru pjevaju\u0107i<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

\"janis<\/a>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \"magi\"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/a>\"Rezultat<\/p>\n

\"Usamljena\u00a0\u00a0<\/a>\"\"<\/a>\u00a0 \u00a0\"Ledeni<\/a><\/p>\n

\"Sle\u0111ene<\/a>\u00a0\u00a0\u00a0\"Rastanak\"\u00a0\u00a0<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

Rekvijum za djevoj\u010dice koje su umirale pjevaju\u0107i i sviraju\u0107i.<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0Grlice umiru pjevaju\u0107i<\/span><\/p>\n

Rekvijum je za djevoj\u010dice, koje su umirale pjevaju\u0107i i sviraju\u0107i.<\/p>\n

Neke osobe ostave duboke tragove u nama i kad ih nismo \u00a0sreli. Nesusretanje ne zna\u010di obavezno i nepoznavanje ili manje tuge zbog rastanka.<\/p>\n

Pomislili smo da je ovaj dan kao stvoren za \u00a0za rekvijum i alelujah.<\/p>\n

Blagi je dan. Jedna od grlica je tog dana ro\u0111ena. \u00a0Sretni smo,ali i tu\u017eni.<\/p>\n

Sretni jer su sje\u0107anja u toplino doma ugodna. Tu\u017eni jer neke koji bi trebali biti sa nama nisu tu.<\/p>\n

Ni vrijeme nam ne ide na ruku.Nema snijega, sve je nekako sivo i\u00a0elegi\u010dno i miri\u0161e na najtu\u017eniji sevdah.<\/p>\n

Ni ezani nisu \u0161to su nekad bili, ahtungovski zvu\u010dnici grme sa minareta.<\/p>\n

Plavi sefardski tonovi se sve rje\u0111e prelivaju Gradom \u010dednosti.<\/p>\n

Praznici\u00a0se slave iza zatvorenih vrata u praznim domovima.<\/p>\n

Mladost je odlepr\u0161ala u potrazi za “boljim” snovima .<\/p>\n

Bosnu nam re\u017eu , kroje , ho\u0107e da je dokraj\u010de.<\/p>\n

Kolone izbjeglica sa orijenta , iz Svete zemlje, se vuku ka Evropi. Napu\u0161taju\u0107i jedan svijet , zbog nemani. Prepla\u0161eni ljudi kro\u010de u nepoznato, u neki njima strani svijet.<\/p>\n

Tuga je to ogromna, nemamo rije\u010di, jo\u0161 uvijek ne mo\u017eemo spoznati\u00a0 razmjere izbjegli\u0161tva.<\/p>\n

Taj neki dert , ta tuga \u0161to nebo nam u du\u0161u unosi, nas vodi u svijet pjesme i tu\u017eni \u017eivot D\u017eenis D\u017eoplin Margite Magi Stefanovi\u0107 i Sonje Savi\u0107..<\/p>\n

Slu\u0161amo ih i slu\u0161amo , igledamo ,svih ovih godina kada nisu sa nama.<\/p>\n

Pedeset jedna devetnaset i trinaest godina rastanka , a nikad nam se nisu u\u010dinila druga\u010dijom. Samo su \u00a0nje\u017enije\u00a0\u00a0i snenije postajale.<\/p>\n

Janis nas svakom novom poslu\u0161anom pjesmom i muzikom uvodi u neka nestvarna sanjanja bola, suza, traganja, ljubavi i radosti. Uvijek je bila na\u0161 vodi\u010d u te predivne svjetove, \u0161to ih samo \u010darobna muzika mo\u017ee pru\u017eiti.<\/p>\n

Mi smo nju i njene nebeske darove od srca prihvatali. Napustila nas je prerano ta lijepa, nje\u017ena grlica mala.<\/p>\n

Jednom, umorna legla je da spije i zaspala i zaboravila da se probudi. Zaspala i odlepr\u0161ala u neki ljep\u0161i svijet.<\/p>\n

Oti\u0161lja je\u00a0 jer je pomislila da je darovala sve \u0161to je imala pokloniti.<\/p>\n

Jedna druga grlica,Magi su je zvali,manje poznate ali ne i manje tragi\u010dna, joj se decenijama kasnije pridru\u017eila.<\/p>\n

Uspomene na tre\u0107u grlicu su jo\u0161 svje\u017ee. Nju \u0107emo da o\u0107utimo.<\/p>\n

U svojoj samo\u0107i i jadu vakta su nas naglo napustile.<\/p>\n

Pominjanje na\u0161ih grlica predivnog muzi\u010dkog talenta \u00a0nam pozove u sje\u0107anje jednu knjigu iz \u0110enisinih, ve\u0107 dalekih vremena.<\/p>\n

Knjiga se zvala : Ptice umiru pjevaju\u0107i.<\/p>\n

Mi \u0107emo od knjige posuditi okvir, re\u010denicu dvije da bi ispri\u010dali svoju pri\u010du o na\u0161im \u00a0grlicama i svim grlicama koje sli\u010dnu sudbinu dijele.<\/p>\n

“Prema jednoj aborid\u017eanskoj \u00a0legendi u australijkim prostranstvima postoji prelijepa, nje\u017ena, malena ptica \u010dija \u017eenka zapoje samo jednom u svom kratkom \u017eivotu.<\/p>\n

Ona ima perje duginih boja i izgled \u00a0grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a tre\u0107i iskri\u010davi, brilijant prozra\u010dni.<\/p>\n

Glas koji pusti \u00a0je ne\u0161to najljep\u0161e \u0161to se mo\u017ee \u010duti\u00a0 na ovom dunjaluku.<\/p>\n

Nagovje\u0161taj krajnjih sahata \u00a0maloj \u017eenkici udahne nagon za pjesmom.<\/p>\n

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napu\u0161ta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali jo\u0161 uvijek ne pjeva. Ona tra\u017ei drvo sa najvi\u0161e trnja , sve dok je\u00a0 ne pozove onaj koji \u0107e joj pomo\u0107i da dostojno zavr\u0161i \u00a0\u017eivot.<\/p>\n

Prona\u0161av\u0161i drvo smrti , krhkost se uvla\u010di \u00a0me\u0111u njegove isprepletene bodljikave grane, provla\u010di se\u00a0 i traga za najviso\u010dijim i najsna\u017enijim krvnikom. Provla\u010de\u0107i se\u00a0 biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obra\u0107a pa\u017enju , ve\u0107 se nazadr\u017eivo provla\u010di jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.<\/p>\n

Kada do\u0111e do samrtnog \u00a0dragana;ona ga nje\u017eno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namje\u0161ta na njegov o\u0161tri vrh. Iako je spremna za poslijednji \u010din pti\u010dica jo\u0161 ne pjeva, kao da oklijeva. Me\u0111utim to je samo privid jer ona zna svoj usud.<\/p>\n

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi; polagano i usporeno; sasvim polako i jo\u0161 usporenije; po\u010dinje da se nabada na o\u0161trinu najvi\u0161eg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona po\u010dinje da pjeva.<\/p>\n

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao ope\u010deno; se povla\u010di i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. \u017deli \u00a0u bu\u0161na plu\u0107a \u0161to vi\u0161e vazduha da usisava, za \u0161to vi\u0161e boli koja joj poma\u017ee da pusti pjesmu ka nebesima.<\/p>\n

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.<\/p>\n

Sad je sve lak\u0161e i bolnije i njemu i njoj.<\/p>\n

Njemu je bolno jer ljep\u0161u i krhkiju ljubavnicu nije i vi\u0161e nikad ne\u0107e imati. Lak\u0161e \u0161to ga ni\u0161ta ne spre\u010dava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.<\/p>\n

Njoj je lak\u0161e jer je pri kraju puta i sada \u0107e mo\u0107i osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer \u0107e to trajati tako nje\u017eeno kratko da se nebo ne\u0107e mo\u0107i nau\u017eivati te ljepote.<\/p>\n

Dok probija srce trnjem glas se pja\u010dava , postaje i bolniji i nje\u017eniji ; ona se ja\u010de i jo\u0161 ja\u010de nabada \u00a0i nabada, trlja i trlja srce malo na veliki trn. Krvnik se ne\u00a0 povla\u010di i on je u ekstazi, ve\u0107 se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.<\/p>\n

Ona jo\u0161 ne umire jer srce jo\u0161 titra i polako, sasvim polako po\u010dinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je \u017eelja da se ti\u0107i njeni na vrijeme izlegu.<\/p>\n

Takve su majke.<\/p>\n

Umiru\u0107i bol je prejak i nepodno\u0161ljiv. Iz grla , iz bu\u0161nih plu\u0107a iz probu\u0161enog srca izvire\u00a0 pjesma ljep\u0161a od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.<\/p>\n

Taj poslijednji poj malenog bi\u0107a je alelujah njenom Stvoritelju.<\/p>\n

Pojem nam poru\u010duje ;<\/p>\n

ni jedna bol,patnja i \u017ertva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja jesam Jedinog.<\/p>\n

Na\u017ealost niko osim neba\u00a0 nikad nije \u010duo taj vrisak, tu bol , taj vapiju\u0107i jecaj. Ljudi su oglu\u0161ili od one boli i krvi koje rade.<\/p>\n

Tako ,bez svjedoka umiru i na\u0161e grlice.Niko da \u010duje njihov bol i vapaj izgubljene du\u0161e. A samo malo , sasvim malo ljubavi ,ljudskosti su htjele iskam\u010diti.<\/p>\n

Zato je svijet; uskra\u0107en za te nje\u017enosti, tuge i pjesme; \u00a0ogrubio i u zlo se uputio.<\/p>\n

Ljepote pjesme \u010dini da \u00a0\u017ertva malene \u00a0i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznje\u017eeno gleda i \u0161alje joj an\u0111ele u susret, da je povedu u njegove rajske ba\u0161te, kraj njegovih dvore.<\/p>\n

Sve \u0161to je lijepo skupo je i bolno se pla\u0107a, ali se jo\u0161 ljep\u0161im vra\u0107a.<\/p>\n

I D\u017eenis D\u017eoplin i Margita Stefanovi\u0107 Magi\u00a0 i Sonja Savi\u0107 su bile na\u0161e malene pti\u010dice. Na\u0161e grlica bijele , \u0161to i kad su znale da umiru pjesmu i muziku predivnu su slale i poklanjale.<\/p>\n

Taj \u0161kripavi, promukli je\u010de\u0107i, unjkavi i jecaju\u0107i glas\u00a0 toliko kristalno \u010diste ljubavi i ljepote, lijepe i nje\u017ene i neuprljane jo\u0161 uvijek titra u na\u0161im grudima. Njen dar, njen glas\u00a0 isplakan od srca, bolan i pla\u010dan je zaklju\u010dan u muzi\u010dkoj sehari trajnog nebeskog testamenta.<\/p>\n

I one neshva\u0107ene klavijature jo\u0161 tragaju za svojim putanjama koje \u0107e ih odvesti do nekog srca kome je ta muzika potrebna.<\/p>\n

A ona umilna djevu\u0161ka , Sanje\u010dka koja je glumila da je pjeva\u010dica, a pjevala da je glumica nje\u017eno\u0161\u0107u svojom pridru\u017euje se neshva\u0107enim an\u0111elima jereto, do\u0161lo je vrijeme da usnije.”<\/p>\n

Nedostajete mile na\u0161e.<\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n\n\n

<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u00a0 \u00a0 1. april 1959. –\u00a018. septembar 2002.,\u00a0 \u00a0 \u00a0 https:\/\/youtu.be\/ecKwbritMbM?si=Cf94iBHT5QaoRKkO \u00a0 Danas\u00a0 bi imala 67 godine. Lijepe godine. Neuki \u0107e nam zamjeriti, \u0161to ti nastavljamo slaviti ro\u0111endane. A nama\u00a0 je bitnije da si sa nama, jer…   Nisam te zaboravio, mila. Ne mogu ja to. Jo\u0161 uvek , te\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[27],"tags":[],"class_list":["post-962","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-amazing-grace"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/962","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=962"}],"version-history":[{"count":39,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/962\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":120113,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/962\/revisions\/120113"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=962"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=962"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=962"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}