{"id":6939,"date":"2015-12-28T20:08:07","date_gmt":"2015-12-28T19:08:07","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=6939"},"modified":"2024-05-31T18:22:19","modified_gmt":"2024-05-31T16:22:19","slug":"15-dana-proljeca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=6939","title":{"rendered":"Bajka – Petnaest dana prolje\u0107a"},"content":{"rendered":"

Moji blagi dani \u00a0se privode\u00a0 kraju. Da ih je barem vi\u0161e , jer svaki dan bi trebao biti slava Bogu jedinom. Ali zadovoljan sam nebeskim darovima.<\/span><\/p>\n

Umoran sam, ali i zadovoljan.\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

Ostalo mi je jo\u0161 samo malo umornog vremena da se prepustim okusu ljubavi. Na vrata mi kucaju novi snovi.<\/span><\/p>\n

\u00a0Zasmeta\u0107u vam svojom bajkom \u00a0koja je odavno pregazila\u00a0 svoj dio kristalno pitke vode . Uvezli smo\u00a0 sje\u0107anja u nisku bisera,koji su snovima plovili iz mora ljubavi u srce dvoje djece.<\/span><\/p>\n

Sli\u010dna bajka se desila mnogima na ovom krhkom dunjaluku.<\/span><\/p>\n

Na vama je da joj poklonite povjerenje i vrijeme.\u00a0<\/span><\/p>\n

Mo\u017eda vidite sebe.<\/p>\n

Tko da zna?<\/p>\n

Bajka<\/span><\/strong><\/p>\n

Petnaest dana prolje\u0107a<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>\u00a0 \u00a0\"Zvijezdice\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a> \u00a0\u00a0\"Mali<\/a><\/p>\n

\"Mila<\/a>\u00a0 \u00a0\u00a0\"Autoportretova<\/a><\/p>\n

Uvod<\/strong><\/p>\n

Hiljadu devetstotina \u0161ezdeset osma\u00a0 godina.<\/span><\/p>\n

Ruke pru\u017eam<\/em>\u00a0<\/em>prema nekom i ne\u010demu,moto tih dana,tih godina.<\/span><\/p>\n

Lijepa godina i godine.Drijemaju snovi,jednom \u0107u vam do\u0107i sun\u010dice moje,sada sam malo umoran.<\/span><\/p>\n

I jo\u0161 poneke poslije,pa i decenije \u0161to slijede.\u010cednost;mladost dijeli sve, svu ljubav\u00a0i lekcije.<\/span><\/p>\n

Sve godine te ,su obasjane svjetlo\u0161\u0107u.<\/span><\/p>\n

Moj \u017eivot je bio obojen svijetlo\u0161\u0107u.<\/span><\/p>\n

Puna\u00a0 mi usta rije\u010di \u2013 godine te i tih.Puno mi srce ljubavi,bunta i mira,nekih stihova.<\/span><\/p>\n

Pune mi u\u0161i one \u0161to glu\u0161i \u2013 Muzika \u2013 te i tih godina, pjesama nade,bremena.<\/span><\/p>\n

Prepunemi o\u010di,ne daj da te ko\u010di, ljepota -te i tih godina, cvije\u0107a,duge i ledina..<\/span><\/p>\n

Kada se pomene ta hiljadudevetstotina\u0161ezdeset i osma godina\u00a0 i neke \u0161to netom slijede, <\/span>sjetim se tebe mila moja.Sjetim se tebe i djece cvije\u0107a.<\/span><\/p>\n

Djete i djeca su voljela Boga,ljude,mir,muziku i cvije\u0107e.To je sasvim prirodno<\/span><\/p>\n

I tako jednostavno. Ni\u0161ta im nije trebalo vi\u0161e.<\/span><\/p>\n

Prirodno je podrazumjevalo i slobodu. Toga je ve\u0107 manje bilo.Za slobodu se trebalo dati u ime Boga, milosti i ljubavi..<\/span><\/p>\n

Djeca cvije\u0107a nisu imali oru\u017eje.Mislili su da im nije potrebno,.<\/span><\/p>\n

Oru\u017eje nosi i krv,mnogo krvi i smrt,mnogo smrti.<\/span><\/p>\n

Oru\u017eje nije izmislio mili nam Bog.<\/span><\/p>\n

Oru\u017eje su stvorili ljudi.Neki mnogo zli ljudi.<\/span><\/p>\n

Djeca nisu voljela rat i one koji su ga vodili.Jo\u0161 manje su voljeli zagrljaje onih koji\u00a0su u ime Boga vodili ratove. Ratove\u00a0 koji\u00a0 su ljudima krali \u017eivote i slobodu.<\/span><\/p>\n

Nisu\u00a0voljeli ni razme\u0111ja, istok-zapad,sjever-jug,ni bilo kaja druga.<\/span><\/p>\n

Od boga su pou\u010deni :<\/span><\/p>\n

\u201eNa koju god se stranu okrene\u0161 i pogleda\u0161 samo vidi\u0161 Bo\u017eju zemlju i ljepotu njenu.<\/span><\/p>\n

Kod Boga nema nikakvih razme\u0111a i pukotina,samo dva ishodi\u0161ta i dva zahodi\u0161ta i toliko\u00a0 ljubavi da je to nemogu\u0107e izmjeriti i opisati.\u201c<\/span><\/p>\n

Plemenitost i dobrota protiv pusto\u0161i i smrti.<\/span><\/p>\n

U parovima sve je,kao materija i antimaterija \u00a0Nekako jedno bez drugog od postanaka univerzuma, \u010dovjeka,nikako da opstanu.<\/span><\/p>\n

Ko u toj igri gubi jo\u0161, nije tajna!<\/span><\/p>\n

Krajnji pobjednik se zna,<\/span><\/p>\n

I to je ono najdivnije ,zar ne!<\/span><\/p>\n

A hiljadudevetstotina\u0161ezdesetosma godina?<\/span><\/p>\n

Tko \u0107e vam re\u0107i \u0161ta je ta godina?<\/span><\/p>\n

Tko se jo\u0161 sje\u0107a te i tih godina?<\/span><\/p>\n

Ja ,mo\u017eda ti i\u00a0 skoro nitko vi\u0161e!<\/span><\/p>\n

Izravnih svjedoka \u2013 vrlo malo,sve manje – ispostavilo se.Mnogima od njih je zaboravjena, ve\u010dini ni\u0161ta nije zna\u010dila.Ne\u0161to je historija zaboravila.Ostale su \u0161ture crtice neke. Sve su du\u0161ebri\u017enici\u00a0 poslali u zaborav.Bez milosti,brutalno izbrisav\u0161i najbitnije.<\/span><\/p>\n

Bilo je to vrijeme ru\u017ea<\/em>\u00a0kad se ruka ruci pru\u017ee,osmjeh za osmjeh tra\u017ei,cvijet za cvijetom sna\u017ei.Bio je to ru\u017ea svijet i svjetine trule slet.Svijet zlih pasa \u2013metaka-tenkova-zala kad su\u00a0 djeca mirisne jubi\u010dice brala i sa mirisima ljubavi nestajala.<\/span><\/p>\n

Bili smo mi,ti i ja sre\u0107e opjevana djeca.Mislili smo, sve je stvoreno radi nas i one druge djece cvije\u0107a .Osmijeh\u00a0 nekome da\u0161,drugima poklanja\u0161.Bilo je to doba mirisnog svijeta i mladosti. Ta godina i ta sna ljeta,u kojem mnoge \u0107e se rijeke ljudskostki sliti ali i mnoga zla se zbiti.<\/span><\/p>\n

Te godine mnogi \u0107e pamtiti,drugi zlopamtiti.Jednima \u0107e \u017eivot bolno osmisliti,onima ru\u017enim, jadnim obesmisliti.<\/span><\/p>\n

Unato\u010d svemu,jednoj divnoj mladosti priznaje se \u2013 mnogo ludosti,mnogima od mo\u0161tva,godine nade, pa jo\u0161 \u0161to\u0161ta.<\/span><\/p>\n

Bilo je to prolje\u0107e vrlo lijepo djeci grada Libu\u0161e i \u010detiri elementa sklada.<\/span><\/p>\n

Bilo je to sun\u010dano ljeto djece Fransovog grada svjetlosti…<\/span><\/p>\n

Dva grada \u2013 jedno geto po mnog \u010demu sasvim sveto.<\/span><\/p>\n

Da,zaista bilo je to vrijeme ljubavi,muzike i snova.<\/span><\/p>\n

Vrijeme ljeta i prolje\u0107a Francuza, Amera,\u010ceha.<\/span><\/p>\n

Ah, da ,svakako i na\u0161ih,mojih i tvojih, ju\u017enoslovenskih.<\/span><\/p>\n

Pa \u00a0Bijeliih dvora i Indexa nadolaze\u0107e vrijeme i breme.<\/span><\/p>\n

I nevine\u00a0 mladosti cijelog svijeta u ljubavi \u0161to cvijeta.<\/span><\/p>\n

Predivne djece \u00a0ljubavi , ali nadasve naivne;preto\u010dene u rije\u010di novine:<\/span><\/p>\n

peas sestro \/ peas brother<\/span><\/p>\n

selam brate \/ selam sister<\/span><\/p>\n

Make love no war.<\/span><\/p>\n

Na\u0111o\u0161e i\u00a0 moj Dvor , \u0161eher Sarajevo , Grad \u010dednosti u srcu Bosne Zemlje Bo\u017eije milosti.<\/span><\/p>\n

Nikad prije;ni kasnije (osim od Indexa) svijetu upu\u0107ivano ne\u0161to ljep\u0161e nije.<\/span><\/p>\n

Beat poruke,bit \u017eivota,\u0161to ho\u0107e da ru\u0161i \u2013 Vatikan,\u00a0 vatikane,\u0161to ho\u0107e da ru\u0161i \u2013 zapad i istok, \u0161to\u00a0 ho\u0107e da ru\u0161i sjever i jug,\u0161to ho\u0107e da ru\u0161i sve tiranije,\u0161to ho\u0107e da ru\u0161i \u201edemokratije\u201c i ho\u0107e da ostvari nadu\u00a0 ljudima,nadu \u0161to tinjala je eonima.<\/span><\/p>\n

U kalifornijskim snovima muzike i mladosti budi se istok,budi se zapad,budi\u00a0se sjever i jug.<\/span><\/p>\n

Oj,na\u0161i jadi !<\/span><\/p>\n

Oj,na\u0161e \u017ealosti !<\/span><\/p>\n

Vezani parovi , svjetlost \u2013 tama !<\/span><\/p>\n

Sve ne\u0161to mislim,sve ne\u0161to slutim,sve ne\u0161to \u017eelim da\u00a0 dobro i zlo nisu nikakav par.<\/span><\/p>\n

I zaista,probudi\u0161e se zvijer i dru'ge njene druge \u00a0radi ubijanja dobrote i slobode \u0161to se na tren\u00a0 promalja.<\/span><\/p>\n

Bez imalo stida ,zasko\u010di\u0161e goloruku\u00a0 nevinost\u00a0 tenkovima i smr\u0107u.Napado\u0161e cvije\u0107e ,suzavcem ,otrovima, oku\u017ei\u0161e\u00a0 zlom i dimom, okru\u017ei\u0161e psima ,loma\u010dom,vatrom i goru\u0107im krstovima Pavla pakalenog..<\/span><\/p>\n

Oh , my Lord !<\/span><\/p>\n

Oh , my Lord !<\/span><\/p>\n

Krvava djeca,krvavo cvije\u0107e,krvave nevinosti,krvave ljudskosti,zbog zverinjeg ,\u00a0zla soja ulice krvavih boja.<\/span><\/p>\n

Tre\u0107a defenestracije nije uspjela.Rijetki je ponekad obilje\u017ee.<\/span><\/p>\n

Svjetlost Anatolovog\u00a0 grada se ugasila.De Gol je ugasi da nikad vi\u0161e ne zasija.<\/span><\/p>\n

U pentagram gradu, jo\u0161 uvijek blje\u0161ti ogromni obelisk koplje \u0161to podsje\u0107a na kolac, na koji zvijeri nevinu djecu nabi\u0161e.<\/span><\/p>\n

Oh,brate dragi,pease please.<\/span><\/p>\n

Oh,sestro mila,selam please.<\/span><\/p>\n

Ubijane ptice,ubijane ulice ,ubijana cvije\u0107a,ubijana \u2013 djeca ,ubijana nevinost,\u00a0ubijana ljudskost te hiljadu devet ststotina \u0161ezdeset osme.<\/span><\/p>\n

Sve mjesece dan za\u00a0danom,sve potonje godina mjesec za mjesecom.<\/span><\/p>\n

Potom sve naredne decenije;godina\u00a0za godinom dosljedno,zverinje svojski,neprestano tiho,javno i tajno svijet\u00a0silovala,kastrirala i ubijala.<\/span><\/p>\n

A ta mila djeca cvije\u0107a je samo i uvijek htjela ljudima da poklanja:<\/span>
\n Ljubav i mir. Toliko malo,a zaprevo sve se htjelo dati..<\/span><\/p>\n

Ti valovi pjesama\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Love Love Love<\/span><\/p>\n

To Doba\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0All we need is Love<\/span><\/p>\n

Ta\u00a0 Nada\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Love is All we need<\/span><\/p>\n

Ta\u00a0 brda snova\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Love somebody<\/span><\/p>\n

Vrlo malo djece cvije\u0107a se uspjelo oporaviti.Rijetki su bili spa\u0161eni.Oni i dalje\u00a0bje\u017ee\u00a0 i kriju se od surove stvarnosti i inkvizicije.I trabanata \u0161to se uz njih bogate,\u00a0opako se bogate ne nesre\u0107i bla\u017eenih \u010distog srca.<\/span><\/p>\n

Djeci cvije\u0107a ostale su\u00a0 samo uspomene ,maglovita sje\u0107anja, i muzika mahom\u00a0preba\u010dena u srca\u00a0 Kamenih spava\u010da nekih potonjih godina.<\/span><\/p>\n

Te su godine minule,tek neke prozirne sjene ostavile.<\/span><\/p>\n

Ostali smo ti i ja.Na\u0161a ljubav i na\u0161i snovi.<\/span><\/p>\n

Dan prvi<\/strong><\/span><\/p>\n

Atavisti\u010dki i godinama sam mogao biti djete cvije\u0107a,ali nisam.Geografska udaljenost,\u00a0 patrijahalni odgoj i nazor,krutost socijalnog okru\u017eenja vodili su me u drugom smjeru.Vodili ali ne i usmjerili.<\/span><\/p>\n

Priznajem uro\u0111ena privr\u017eenost Bogu koje tada nije bila strogo definisana.Li\u010dna shvatanja ugodnog izgledu i higijene nisu bila dobra preporuka onome \u0161to je nalikovalo kultu djeci cvije\u0107a.<\/span><\/p>\n

Njih nije bilo briga,a ja sam tragao za svi\u0111anjem,naivno odbijaju\u0107i sve \u0161to nije skladno. Nisam volio predugu kosu i brade bilo kog tipa.Nije da nisam poku\u0161avao eksperimentisati sa time,ali vrlo,vrlo kratko,tek dan dva.<\/span><\/p>\n

Ve\u0107 sa sedamnaest godina sam shvatio da mi kra\u0107a kosa bez dlakavih obilje\u017eja po licu vi\u0161e odgovara. Tako sam bio ugodniji liku u ogledalu i sebi i djevoj\u010dicama \u0161to \u00a0kroz \u017eivot moj su lepr\u0161ale.<\/span><\/p>\n

Tada itakav sam i tebe upoznao.Sada su kose objelile smije\u0161ne bore\u00a0postale o\u010ditije i duboke brazde \u0161to iskustvom slove.Ipak mo\u017ee se naslutiti lik onog dje\u010daka ,nalik onom odlepr\u0161alom Malom Princu.<\/span><\/p>\n

Ali sam volio tu djecu.I to jako,neku i zaista bezrezervno.Bilo je mnogo tuge i boli\u00a0u mom srcu zbog de\u0161avanja tih godina, ali i onim milenijumima prije,a i decenijama\u00a0poslije.<\/span><\/p>\n

Privla\u010dilo me ono \u0161to mi je bilo blisko,njihovo prihvatanje i slavljenja biti \u017eivota.<\/span><\/p>\n

Bezuslovna ljubav i mir me\u0111u svim ljudima.<\/span><\/p>\n

Svijet bez rata i podjela bilo kog tipa:\u00a0arijevskih, rasnih,polnih,religijskih, nacionalnih i svih\u00a0drugih\u00a0podjela nedostojnih \u010dovjeka\u00a0i ljubavi.<\/span><\/p>\n

Ve\u0107ina ljudi nemaju pam\u0107enje ni misli.<\/span><\/p>\n

Amebe,vinske mu\u0161ice,majmuni i roboti\u00a0 su svijet za sebe.<\/span><\/p>\n

Humanoidi\u00a0 uglavnom slijede Darvinovu teoriju evolucije.<\/span><\/p>\n

Izvinjavam se amebama,vinskim mu\u0161icama i majmunima.Protiv njih nemam\u00a0ni\u0161ta i ne \u017eelim ih porediti sa ljudima.<\/span><\/p>\n

Bog je sve sa svrhom stvorio,ali nauka jo\u0161 uvijek nije otkrila krajnje okvireintelektualnih i nasljednih dometa bilo koga ili \u010dega.<\/span><\/p>\n

I zato je trebalo nestati djecu cvije\u0107a.Remetila su tokove ustrojenog i u\u0161kopljenog<\/span><\/p>\n

\u017eivota.\u017divota skiciranog u bespolnom celibatskom Savletovom testamentu i sterilno-<\/span><\/p>\n

senilnom duhu Ivan\u010dice,zlokobnih proro\u010danstava.<\/span><\/p>\n

Bez djece surova stvarmost sasvim izvjesno postaje nepodno\u0161ljiva i turobna,ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava.Niko im ne\u0107e poremetiti u\u010dmali i genocidni mir.<\/span><\/p>\n

Prvi dan je pro\u0161ao.Osje\u0107ao sam te, ali nisam sreo.Ukrala si mi jedan\u00a0dan nadrealnih impresija.Bio sam umoran od puta i osje\u0107aji su bili oteknuti i\u00a0neelasti\u010dni.Ljutio sam se na tebe neznako mila..<\/span><\/p>\n

Nije va\u017eno, ja jo\u0161 uvijek mogu vidjeti\u00a0 plavkasti led po kojem blje\u0161te razasuti biseri\u00a0moga srca po livadi snova.Lerd ne diram,bisere ni\u017eem u predivne ogrlicena\u0161ih budu\u0107ih dana.<\/span><\/p>\n

Znam sutra \u0107u te sigurno sresti,punu zanosa,\u010de\u017enje i sanja.Tujinko moja nesta\u0161na.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0Dio II<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Dan prvi \u2013 ponovljeni<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/span><\/p>\n

Kad po\u017eelimo,mo\u017eemo sve u\u010diniti,\u010dak i dan ponoviti.To je zaljubljenim bar lako.Da,ve\u0107<\/span><\/p>\n

sam\u00a0 zasigurno bio zaljubljen u moju milu, iako te jo\u0161 nisam sreo.<\/span><\/p>\n

Trebala je biti nedelja,\u0161to je bilo\u00a0 sasvim logi\u010dno,<\/span><\/p>\n

Polasci moje porodice na ljetovanje su po\u010dinjali petkom nave\u010de,zna\u010di subota ujutro<\/span><\/p>\n

je bilo vrijeme dolaska.Prvi dan te nisam sreo.A to je bila subota.Sada se ta subota<\/span><\/p>\n

trebala ponoviti , da bih te ve\u0107 prvog dana sreo.<\/span><\/p>\n

\u201eNije da nisam pametan,\u201c hvalim sam sebe.<\/span><\/p>\n

O\u010dekujem barem mrmljanje : a-ha. ali ono izostaje.<\/span><\/p>\n

Pa da! Ti jo\u0161 u Bajku nisi u\u0161la i time negiram ono \u0161to sam malo prije rekao.<\/span><\/p>\n

\u201eKakvo logi\u010dno razmi\u0161ljanje\u201c-\u00a0 danima poslije bih se razbacivao ja.<\/span><\/p>\n

\u201eBistro,sasvim bistro , nije ti sli\u010dno.\u201c-vjerovatno bi peckala ti.<\/span><\/p>\n

Prave osje\u0107aje ne mo\u017ee\u0161 upoznati bez pogleda u svijet i vremena u kojima oni izviru.Ni bez pogleda u pro\u0161lost ali i u budu\u0107nost.<\/span><\/p>\n

Zapravo ,ako si primjetila sada\u0161njosti zaista nema.Postoji samo u jednom trenu kad ne\u0161to izgovara\u0161 ili zapo\u010dinje\u0161 neki pokret.Svaka izgovorena rije\u010d,svaki mah,svaki izre\u010deni glas,svako izre\u010deno slovo,treptaj trepavice ili misli je ve\u0107 stvar pro\u0161losti.<\/span><\/p>\n

Zna\u010di sada\u0161nost ne postoji.Postoji onaj djeli\u0107 sekunde\u00a0 koji bi se ,uslovno re\u010deno,mogao nazvati prezentom.Ako sada\u0161njost ne postoji , kako se pro\u0161lost mogla desiti na osnovu ne\u010deg nepostoje\u0107eg, nepostoje\u0107e sada\u0161njosti.Uvrnuto.<\/span><\/p>\n

Tvrdnja da pro\u0161lost odre\u0111uje na\u0161u budu\u0107nost, dodatno komplicira na\u0161u nepostoje\u0107u sada\u0161njost ,na osnovu koje je nastala pro\u0161lost ,koja nas odre\u0111uje kao ljudske jedinke , u budu\u0107nosti.<\/span><\/p>\n

Sve je relativno,rekao bi na\u0161 drug Albert.<\/span><\/p>\n

Uvijek postoji neka realnost,neka stvarmost,manje ili vi\u0161e surova ili lijepa.<\/span><\/p>\n

Stvarnost kao suma onih pojedeina\u010dnih djeli\u0107a sekunde \u0161to tvore sada\u0161njost.<\/span><\/p>\n

Stvarnost koja premo\u0161\u0107uje i spaja pro\u0161lost-sada\u0161njost-budu\u0107nost.<\/span><\/p>\n

Ta stvarnost postaje suma djeli\u0107a na\u0161ih uspomena, bliskih, dalekih,pro\u0161lih i onih koje nadolaze. Sve mu nekako miri\u0161e na podsvjest iz koje nenadano izvire onaj koloplet,ona bujica slika koje se spajaju u ono \u0161to se mo\u017ee nazvati do\u017eivljenim ili protra\u0107enim \u017eivotom.<\/span><\/p>\n

U tom \u017eivotu pro\u0161lost nas ni\u0161ta vi\u0161e ne treba i za nju nas ni\u0161ta ne ve\u017ee;ni vrijeme,ni ljudi,ni doga\u0111aji.Tako bi trebalo biti.U budu\u0107nosti oni\u00a0 \u0107e se rasuti na sve strane ovog i drugih svijetova.<\/span><\/p>\n

Postoji neka distanca u koju su utkane uspomene i sjeta.Ako smo imali sre\u0107e ,dostigli smo ljubav jednu il'dvije i prijateljstvo neko.Intezitet uspomena odre\u0111uju na\u0161a srca i du\u0161e.Uspomene odre\u0111uju kvalitet \u017eivota koji smo \u017eivjeli.\u0160to vi\u0161e uspomena to bolje.Postoji mogu\u0107nost da iz koli\u010dine snova i sanja ispliva kvalitet dobrodo\u0161ao samrtni\u010dkoj postelji.Tada onaj dugi tren ;kada se prizori \u017eivota ni\u017eu pred smrt, kao kaleidoskop u rukama radoznalog djeteta, govori kakav smo \u017eivot imali.<\/span><\/p>\n

Dileme:<\/span><\/p>\n

Da li smo bili dostojni onoga \u0161to nam je namjenjeno:biti \u010dovjek?!<\/span><\/p>\n

Da li smo stra\u0107ili \u017eivot?<\/span><\/p>\n

Koliko smo sretni bili?<\/span><\/p>\n

Koliko smo sebe i ljubavi dali?\u2026<\/span><\/p>\n

Blagi smje\u0161ak ili bolni gr\u010d na licu na kraju puta\u00a0 govori sve.<\/span><\/p>\n

Pro\u0161lost.Sada\u0161njost.Budu\u0107nost.<\/span><\/p>\n

Iluzija sve je.Ili podlo\u017eno iluziji.<\/span><\/p>\n

Hasidski jevreji se ubje\u0111uju da je \u017eivot san.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Ja se ne trebam ubje\u0111ivati.Moj \u017eivot je bio san.<\/span><\/p>\n

Sve je podlo\u017eno makazama u ruci vje\u0161tog kroja\u010da,koji kroji kako bi odje\u0107a<\/span><\/p>\n

\u017divota najbolje stajala ,onome koji je obla\u010di.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Ka\u017eu da postoje paralelni svijetovi \u010diji je broj odre\u0111en brojem zvijezda.U nekim od njih na\u0161 \u017eivot uvijek po\u010dinje iz po\u010detka i svaki tren na\u0161eg \u017eivota se u djeli\u0107u sekunde u nekoj drugoj stvarnost vrti i de\u0161ava.Glupost!<\/span><\/p>\n

Zaviri\u0161,ko biva,malo u neki\u00a0 drugi paralelni svijet i nogom \u0161utne\u0161 ,ono tvoje drugo ja, koje \u017eivi \u017eivot koji ti sanja\u0161.Ili po voljio dabere\u0161 onaj koji ti se najvi\u0161e svi\u0111a.<\/span><\/p>\n

Ne ide to tako.<\/span><\/p>\n

Meni je dato znanje:Ima\u0161 jedan \u017eivot i njega \u017eivi\u0161.<\/span><\/p>\n

A poslije se moli\u0161 da \u0107e\u0161 na onom drugom bolje pro\u0107i.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Sje\u0107anja su \u010desto zamagljena li\u010dnim poimanjem minulih dana.U zavisnosti da li je nosilac optimista ili pesimista , uspomene postaju ljep\u0161e ili tu\u017enije, svjetlije ili tamnjije,smislenije ili besmislenije.<\/span><\/p>\n

To nas ne \u010dini nimalo boljim ili lo\u0161ijim nego \u0161to smo to u\u00a0 iluziji \u017eivota bili. Ve\u0107ina ljudi ,\u010dak i oni \u201eumnijeh\u201c,provedu i potrate \u017eivot pitaju\u0107i se:<\/span><\/p>\n

\u201cKo smo?<\/span><\/p>\n

\u0160ta smo?<\/span><\/p>\n

\u0106emu smo?<\/span><\/p>\n

Gdje smo?<\/span><\/p>\n

Kome smo?\u201c<\/span><\/p>\n

Zapravo se pitaju za svrhu \u017eivota.<\/span><\/p>\n

Ta pitanja po meni su \u0161uplja pri\u010da,carevo novo ruho.<\/span><\/p>\n

Nema tu neke velike filozofije,dgovor je jednostavan:<\/span><\/p>\n

Bog i Ljubav.<\/span><\/p>\n

Nije bitan redosljed rije\u010di.One su sinonimi.<\/span><\/p>\n

Uspomene i samrtna postelja su nijemi svjedoci , da je \u017eivot vrijeme poku\u0161aja,\u010desto uspje\u0161nih koliko i bezuspje\u0161nih traganja za ljubavlju.Traganja\u00a0 za ponovnim ra\u0111anjem \u010dovjeka kao Bo\u017eijeg bi\u0107a.<\/span><\/p>\n

Jedina konstatna je ljubav\u00a0 Bo\u017eja,samo njenu neiscrpnost treba znati prihvatiti i predati se.<\/span><\/p>\n

Bje\u017eim od pezije koja je uvijek san nekog opijenog \u010dovjeka,o\u010daranog ili zaljubljenog ludaka ili zlog stih majstora.<\/span><\/p>\n

Vrlo\u00a0\u00a0 \u010desto se suspre\u017eem da misli poetskim crtama izra\u017eavam,ali ponekad jednostvano odoljeti ne mogu.Kada sam tebe upoznao rije\u010di su zaplesale tango za dvoje.U no\u0107ima dugim<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

U no\u0107ima dugim<\/span><\/p>\n

Danima te\u0161kim<\/span><\/p>\n

Mislima tra\u017eim<\/span><\/p>\n

Dane kratim<\/span><\/p>\n

Vrlo \u010desto<\/span><\/p>\n

Jedno mjesto<\/span><\/p>\n

vrijeme<\/span><\/p>\n

jedno<\/span><\/p>\n

malo dijete<\/span><\/p>\n

sanja<\/span><\/p>\n

vrijedno.<\/span><\/p>\n

Prelijepo vrijeme<\/span><\/p>\n

Mirisavo dijete<\/span><\/p>\n

Prelijepo mjesto<\/span><\/p>\n

Ljubav kao stanje du\u0161e.<\/span><\/p>\n

Zaboravljeno od ljudi<\/span><\/p>\n

Okupano<\/span><\/p>\n

morima<\/span><\/p>\n

Obasjano<\/span><\/p>\n

zvjezdama<\/span><\/p>\n

Tiho<\/span><\/p>\n

sun\u010dano<\/span><\/p>\n

Velikodu\u0161no<\/span><\/p>\n

sjajno<\/span><\/p>\n

blago i blago<\/span><\/p>\n

Pitomo<\/span><\/p>\n

drago<\/span><\/p>\n

Nje\u017eno<\/span><\/p>\n

\u010disto<\/span><\/p>\n

Milo<\/span><\/p>\n

bistro<\/span><\/p>\n

ljubavlju<\/span><\/p>\n

ozra\u010deno<\/span><\/p>\n

davanjem<\/span><\/p>\n

nesebi\u010dno<\/span><\/p>\n

dobrotom<\/span><\/p>\n

umilno<\/span><\/p>\n

od cvije\u0107a<\/span><\/p>\n

mirisno.<\/span><\/p>\n

Sneno<\/span><\/p>\n

od nevinosti<\/span><\/p>\n

bla\u017eeno<\/span><\/p>\n

od radosti<\/span><\/p>\n

pomalo umorno<\/span><\/p>\n

od \u010dekanja mene<\/span><\/p>\n

\u0161to poput sjene<\/span><\/p>\n

nalik Princu. Malom<\/span><\/p>\n

hodim duhova tragom.<\/span><\/p>\n

Tih godina ruke pru\u017eao<\/span><\/p>\n

Drugim nje\u017enijim se nadao<\/span><\/p>\n

Te godine sretoh tebe.<\/span><\/p>\n

Skoro napriliku mene<\/span><\/p>\n

U prvi tren tada nisam znao<\/span><\/p>\n

Ljubav svoju tebi sam dao<\/span><\/p>\n

Jer plakat \u0107u za oboje<\/span><\/p>\n

Prigrlih du\u0161om<\/span><\/p>\n

Tvoje iskreno srce<\/span><\/p>\n

Utopih se u tvom zagrljaju<\/span><\/p>\n

Svje\u017eem od mora<\/span><\/p>\n

Lepra\u0161avom ko zvijezde<\/span><\/p>\n

Tihom<\/span><\/p>\n

Blagom<\/span><\/p>\n

Nje\u017enom<\/span><\/p>\n

Pitomom<\/span><\/p>\n

Jer plakat \u0107u za oboje.<\/span><\/p>\n

Velikodu\u0161an u sebi\u010dnosti<\/span><\/p>\n

Izgubih se u izvoru<\/span><\/p>\n

Ljubavi<\/span><\/p>\n

U\u00a0 tvom pogledu<\/span><\/p>\n

Bistrom<\/span><\/p>\n

Umilnom<\/span><\/p>\n

Snenom<\/span><\/p>\n

Radosnom.<\/span><\/p>\n

Jer plakat \u0107u za oboje<\/span><\/p>\n

Dobrotom sapleten<\/span><\/p>\n

Milo\u0161\u0107u sakriven<\/span><\/p>\n

Ko nje\u017eno janje<\/span><\/p>\n

Ko malo ku\u010de<\/span><\/p>\n

Izgubih se<\/span><\/p>\n

U tvojoj du\u0161i<\/span><\/p>\n

iskrenoj<\/span><\/p>\n

snenoj<\/span><\/p>\n

bla\u017eenoj<\/span><\/p>\n

od nevinosti<\/span><\/p>\n

cvijetnoj<\/span><\/p>\n

od radosti.<\/span><\/p>\n

Vi\u0161e ne tra\u017eim ni\u0161ta<\/span><\/p>\n

Ja \u0107u plakat za oboje.<\/span><\/p>\n

Svaka misao na tebe<\/span><\/p>\n

Vra\u0107a me u vremena<\/span><\/p>\n

Ona neka tamo davna<\/span><\/p>\n

Divne Puteve<\/span><\/p>\n

Cvije\u0107a djece.<\/span><\/p>\n

Jer plakat \u0107u za oboje.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Uzmem sliku,gledam\u00a0 tebe,zavaljenu u travi,slam\u010dica u usnama,farmerke tek pokoja ljubi\u010dica .Slika broj jedan.<\/span><\/p>\n

Visim te mladu blistavu.Lijepu nasmije\u0161enu.Blagu svijetlost svitanja.Istu kao na drugoj ,od one jedine tri\u00a0 tvoje slike koje imam.<\/span><\/p>\n

Neko ko me poznaje bi rekao:<\/span><\/p>\n

Ode tvoja teorija da je sve z parovima.<\/span><\/p>\n

Umjesto mene moje zaljubljeno srce i moja nevina du\u0161a\u00a0 im odgovaraju:<\/span><\/p>\n

-A najljep\u0161e slike \u0161to sniju u dvorima na\u0161ih sanja.?<\/span><\/p>\n

Lik djevojke preto\u010dim u krajolik.<\/span><\/p>\n

Plavetnilo neba.Sun\u010dev sjaj.Meki pjesak \u0161to klizi kroz tvoje i ruke moje..<\/span><\/p>\n

Blago ustalasano More o\u010dekuje zvijezde koje \u0107e da nas vode svojim stazama i putanjama.<\/span><\/p>\n

Mjesec stidljivo plovi plavim do crnila nebom.Njegovo vrijeme \u0107e kasnije do\u0107i.<\/span><\/p>\n

Sumrak polako pada.<\/span><\/p>\n

Ti i ja, jedna nada.<\/span><\/p>\n

Crveni ili bijeli bikini.<\/span><\/p>\n

Nemirna kosa.<\/span><\/p>\n

Pune crvene usne, nesta\u0161ne rije\u010di umilnog zvuka.<\/span><\/p>\n

Iskreni smije\u0161ak u o\u010dima.<\/span><\/p>\n

Nje\u017enost u rukama priklanja se meni.<\/span><\/p>\n

I tak tada u tu viziju mogu prizvati sebe.<\/span><\/p>\n

Posmatram nas sa visine.<\/span><\/p>\n

Dva djeteta na pijesku.Dva an\u0111ela.Dvije zagrljene nevinosti.<\/span><\/p>\n

Bezbri\u017eni\u00a0 smijeh je u vazduhu,izme\u0111u njih ,ubacio pitanje:<\/span><\/p>\n

\u201eKo je ve\u0107e dijete?\u201c<\/span><\/p>\n

Obzirom da je pitanje kasnilo nije dobilo odgovor,i bilo je zgnje\u010deno.<\/span><\/p>\n

\u201cKoja ono glumica li\u010di na tebe.\u201c -zezao sam te.<\/span><\/p>\n

\u201eNijedna\u00a0 nije nalik meni,ni blizu!\u201c-ljutila se ti<\/span><\/p>\n

Djeca ne vole, one koji se upli\u0107u u njihovu igru.Zaboravljaju okrutni svijet oko sebe.<\/span><\/p>\n

\u00a0Tog\u00a0\u00a0 ponovljenog prvog dana\u00a0 u ru\u017ei\u0107astom smiraju ,dok su se sunce,nebo i more prelijevali u tisu\u0107u boja radi dekora i krajolika tvom an\u0111eoskom liku, upoznao sam tebe,mila moja.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

III dio<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/span><\/p>\n

Dan drugi<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/span><\/p>\n

Na moj prvi ro\u0111endan poslije \u0161petnaest dana na\u0161eg prolje\u0107a ,na dan mog punoljetstva,one slijede\u0107e godine 1969. dobio sam dva poklona.<\/span><\/p>\n

Srebreni \u0161al i stihove.Obradovao sam se.Jo\u0161 uvijek sam bio\u00a0 tvoj Mali Princ.Ono, Mali princ, mi je zvu\u010dalo sasvim prirodno.Ono, tvoj, me \u010dinilo sretnim.<\/span><\/p>\n

Stihovi su odisali trun\u010dicama sjete.Ipak je ljubav nadvladavala.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Prolje\u0107e pjeva<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Ljubav se dogodi tek tako<\/span><\/p>\n

Sama od sebe savim lako<\/span><\/p>\n

Mili moj samo ti tuguj i tuguj<\/span><\/p>\n

Obr\u0107i se hodaj vri\u0161ti ne miruj.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Na\u00a0 pla\u010d za tobom nikog ne tjeraj<\/span><\/p>\n

Bio dovoljan poljubac jedan znaj<\/span><\/p>\n

Da \u0107u te voleti zauvek to znam<\/span><\/p>\n

Na osmijeh tvoj-srce obe\u0107avam.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Zna\u0161 li kako bol svoj zadr\u017eavam<\/span><\/p>\n

Zatvorim o\u010di i tebe pogledavam<\/span><\/p>\n

Ali ne mogu da se utje\u0161im ja<\/span><\/p>\n

Prejaka \u010de\u017enja nada nebom sja.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Mali princ u tebi \u00a0da odraste ne dozvoli<\/span><\/p>\n

Ako treba slam\u010dicom mlatni ga po glavi<\/span><\/p>\n

Da djete ne odraste i samo mene da voli<\/span><\/p>\n

Podmiti \u2013 moli sve u\u010dini nama u slavi.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Dok sam \u010ditao tvoju pjesmu Indexi su isti dan snimali Plimu,a ja sam te nazvao svojim Ljetnim Prolje\u0107em.<\/span><\/p>\n

Tom pjesmom su se definitivno vezali za moj \u017eivot,lancima i okovima koji ni\u0161ta pa ni smrt ne\u0107e mo\u0107i prekinuti.Njihove pjesme i moja ljubav \u017eivje\u0107e vje\u0107no.<\/span><\/p>\n

Bilo bi nepo\u0161teno re\u0107i,bilo je to u \u010dast mojih snova.Jednostavno poklopilo se.<\/span><\/p>\n

O tvom ro\u0111endanu, sam dobio jo\u0161 jedan,sad ve\u0107 o\u010dekivani dar.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Videla sam na\u0161e nebo pahuljasto,<\/span><\/p>\n

ono samo na\u0161e sunce vragolasto,<\/span><\/p>\n

one samo na\u0161e\u00a0 stidljivi mjesece,<\/span><\/p>\n

one samo na\u0161e lelujave zvijezdice.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Sanjam samo na\u0161e more opjevano<\/span><\/p>\n

onaj na\u0161e pjesak\u00a0 leglo uzburkano<\/span><\/p>\n

onog samo na\u0161eg\u00a0 ljeta raj plodovi<\/span><\/p>\n

na\u00a0 na\u0161oj jedinoj pla\u017ei Ljubavi.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 vidim tebe,moj mili i jedini<\/span><\/p>\n

tebe i mene zagledani zagrljeni<\/span><\/p>\n

dva srca,dvije du\u0161e,usana poj<\/span><\/p>\n

dviju ruku,lijeve i desne spoj.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Sa ovom pjesmom jednostavno se nije ni\u0161ta poklopilo.<\/span><\/p>\n

Po\u010detkom ljeta prestala su da sti\u017eu tvoja pisma.Nenadano! Tajac usred pjesme.<\/span><\/p>\n

Pisama nema.Ti\u0161ina usred sna.Meni od tebe,tebi od mene.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Vremena su prolaze.Laka i te\u0161ka,a lijepa.I uvijek kao da svoj hod zaustavljaju<\/span><\/p>\n

na nekom od onih petnaest dana prolje\u0107a.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Poslije su to Indexa,godinu za godinom preto\u010dili u mnoge pjesme: posve\u0107ene<\/span><\/p>\n

samo onom na\u0161em ljetu.Vrijeme neko pro\u0111e, a oni se vrate nama.<\/span><\/p>\n

\u00a0(Budi kao more.Obala pusta obala vrela.Brod.More i More.Ostrvo\u2026)<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Sada se sve \u010dini nevjerovatnim i \u010dudnim,isuvi\u0161e slu\u010dajnim i nenamjernim,ali sve njihove pjesme kao da su bile posve\u0107ene nama.Sve ba\u0161 sve:one tu\u017ene ljubavne, pjesme sanjanja i prelijepe.Pjesme nadanja i strepnje.I one \u017eestoke,pjesme ljutnje,pjesma bunta i prkosa,uzavrele pjesme dodira i \u010dula,preklinjanje ne i proklinjanja.<\/span><\/p>\n

Da ne bi bilo sumnje i neke druge slutnje Indexi su,barem dio njih,u pjesmama tra\u017eili nju il\u2019 one svejedno je.Usudu se tu\u017eili,usud prihvatali i ponosni kakvi su bili ,za ljubav nisu nikad molili.<\/span><\/p>\n

Tvoj\u00a0 Princ Mali im je vremenom sve vi\u0161e nalik bivao.Poslu\u0161ao tebe i nikad odrastao nije.<\/span><\/p>\n

Nismo molili one \u0161to su nestajale bez pozdrava.Kamo,kako i \u0161ta se sa u njima zbivalo i zbiva kao da nas nije interesovalo?<\/span><\/p>\n

Ne,nismo bili ma\u010do mu\u0161karci, ni hladni tipovi bez osje\u0107aja.Naprotiv osje\u0107aji su vrili,kiptjeli,mi ih sti\u0161avali i pravili se bezbri\u017eni.A srca ste nam \u010dere\u010dili,a um u led ledili.Sre\u0107a Indexi i ja smo imali velike du\u0161e.One su nas spa\u0161avale pa smo pre\u017eivjeli.<\/span><\/p>\n

Bogami mi Miloga, po neki i nije.Izgrizla bi srca i du\u0161u ta prva ljubav,pa bi tiho presvisnuli.Ljekari dobri neke druge dijagnoze dali, ljudskosti radi.<\/span><\/p>\n

Mnogo tajni \u017eivot krije.Bili smo samo mladi, zaljubjeni momci,skoro dje\u010darci koji ne shvataju \u0161ta se de\u0161ava.Za\u0161to se ljubav slama ko suha ljeskova gran\u010dica .Jedno ne\u010dujno kvrc bez svjedoka i srce skoro da nije srce.<\/span><\/p>\n

Ipak svakog novoga sta\u0111una \u017eivot je ponovo po\u010dinjao da se ra\u0111a.Svakog novog sta\u0111una,bonaca ili bura.\u00a0 Pjesma Negdje na kraju u zati\u0161ju, nas je ja\u010dala.<\/span><\/p>\n

\u00a0Mnogo,mnogo kasnije \u017eivot se morao nastaviti,nekom od nas i nije.Nastavio se mnogo kasno,u suton \u017eivota.<\/span><\/p>\n

\u010cini mi se da si te dane prolje\u0107a provela u bunilu;sre\u0107na.<\/span><\/p>\n

Ja jesam.Bio sam i previ\u0161e sre\u0107an;a to nikad nije dobro.<\/span><\/p>\n

Vrijeme poslije petnaest dana prolje\u0107a je bilo ljubomorno ,jer se moralo ubrzati, jer je radi nas usporilo,pa nam se osvetilo.<\/span><\/p>\n

Pri\u010dala si mi o Malom Princu.Da li si bila zaljubljena u mene ili ideju Malog Princa nisam znao.Bilo mi je svejedno.Uz tebe sam postao mali Princ.Nisi ni znala da u stvarnosti postoji.Imala si sre\u0107u da siga na\u0161la.Iako je imao tamniju kosu,ti si ga prepoznala i u trenu ljubav poklonila.Nisi ga htjela izgubiti.U srcu si ga zaklju\u010dala ,a klju\u010d u nje\u017enu du\u0161u stavila, da ga do smrti ne izgubi\u0161.<\/span><\/p>\n

Poslije \u0107u se vrlo \u010desto pitati \u0161ta bi sa klju\u010dem i\u00a0 tvojim snovima o Malim Princem,u tvoju predivnu du\u0161u i milo srce zaklju\u010danim.<\/span><\/p>\n

Da li je neki trezor majstor iz du\u0161e klju\u010d oteo,srce otklju\u010dao i Malog Princa domu njegovom u Dvor male planete otpravio?<\/span><\/p>\n

Pri\u010dao sam ti o blagosti i milosti,ljubavi i nje\u017enosti.O oprostu nisam mogao,nije bilo potrebnu.<\/span><\/p>\n

Vjerovala si mi i plakala.Ja sam te ljubio,ti se nisi branila,ljubavlju si mi uzvra\u0107ala.<\/span><\/p>\n

Bo\u017ee Mili,koliko je bilo ljubavi u toj miloj djevoj\u010dici?Uvijek sam se pitao i zahvaljivao ti na daru.<\/span><\/p>\n

Oprost \u0107e do\u0107i mnogo mnogo kasnije.Ne i dockan.Sve to i jo\u0161 vi\u0161e sam ti, kasnije,u pismima i mislima sro\u010dio.Ni\u0161ta od toga ti nisam poslao.Bez obzira na sve, ni jednu misao,ni jednu rije\u010d,ni jednu nit nisam izgubio ni pogubio.Sve sam preto\u010dio u spomenik na\u0161oj ljubavi.<\/span><\/p>\n

Eh,ti dani kada sve je bilo ljubav.\u0160ala i smjeh!Milost i nje\u017enost.Mo\u017eda i previ\u0161e toga,blagorodnog. Sasvim neizostavni\u00a0 pred slijed onoga \u0161to se nije snilo.Predskazanje onoga \u0161to se zbilo i nadali se da Jutro \u0107e promjeniti sve.<\/span><\/p>\n

\u00a0Nije.Kad ne\u0161to krene po zlu ne mo\u017ee se zaustaviti,<\/span><\/p>\n

\u00a0Mornari bi rekli.Ak ti Gospe!<\/span><\/p>\n

Mornare je nebo u\u010dilo da budu iskreni i strpljivi.Da se mola i da se nadaju.Ti si svog malog princa unaprijedila u mornara.Sada nije lutalica koji luta nebom.Sada je mornar koji nema mora i \u010deka da mu se ljubav javi.<\/span><\/p>\n

A ispod na\u0161eg neba ,ti si se tako vedro\u00a0 smijala i skoro da mi nisi vjerovala.Volio\u00a0 sam \u010duti ono tvoje skoro pa mangupsko:<\/span><\/p>\n

-Idi,bre pa se le\u010di !<\/span><\/p>\n

-Nije ti ovo san.<\/span><\/p>\n

-Opa,ti to ozbiljno!<\/span><\/p>\n

-Koji ti je naopaki dan?<\/span><\/p>\n

Jednom ti izleti:<\/span><\/p>\n

-Koji ti je papmur.<\/span><\/p>\n

Nisam znao \u0161ta to zna\u010di,ali sam se ko bekac smijao.Tii si se izvinjavalas,izletilo ti .Ja sam te dovodio u nedoumicu govore\u0107i: da mi ljubi crvenilo<\/span><\/p>\n

-To ti meni,mila moja.<\/span><\/p>\n

Ti si se crvenila,na ivici suza.Ja bih te zagrlio ,ljubio crvenilo i molio da mi oprosti\u0161 glupave \u0161ale.<\/span><\/p>\n

Sada kad znam \u0161ta zna\u010di ja se pomalo crvenim m,ali nema nikoga da mi ljubi crvenilo i opra\u0161ta glupave misli.<\/span><\/p>\n

Nekad bih primjetio ne\u0161to malo ozbiljnije\u00a0 upitne\u00a0 poglede,onako, s koso izvijenom obrvom i malim crticama na \u010delu:<\/span><\/p>\n

-Hm.Hm.<\/span><\/p>\n

-Ne\u0161tom si mi znan.<\/span><\/p>\n

-Vidi, vidi.Siv,tmuran dan.<\/span><\/p>\n

-Ti ima\u0161 neki plan.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>Ponekad bi\u00a0 strogo,bez rije\u010di, trepere\u0107i\u00a0 ka\u017eiprstom,okretala glavu\u00a0 prema moru, potom\u00a0 prema suncu,ponekad sti\u0161\u0107u\u0107i pest.<\/span><\/p>\n

Znao sam da sam ne\u0161to glupavo lupio.<\/span><\/p>\n

A \u010detiri puta vidjeh ka nebu okrenutih pet.<\/span><\/p>\n

Dobro se sje\u0107am,prvi put kad pitao sam te o majci.<\/span><\/p>\n

Drugi put kada ti oca spomenuh.<\/span><\/p>\n

Tre\u0107i put kad ugledasmo tetu \u0161to majku ti mjenja.<\/span><\/p>\n

\u010cetvrti kad te kao maloumnik upitah: \u201eDa li me voli\u0161?\u201c<\/span><\/p>\n

Tada bih vidio i suze u tvojim o\u010dima.<\/span><\/p>\n

Ipak i danas \u0107utim i slutim te suze. I one neke jedva primjetne sjete,mo\u017eda boli.\u00a0 Sjene tuge \u0161to prolije\u0107u u tisu\u0107inkama sekunde preko an\u0111eoskog lica. Toliko brzo prolije\u0107u, da su u mozgu onog koji gleda ne mo\u017ee roditi pitanje:<\/span><\/p>\n

\u201eZa\u0161to\u00a0 te suze ?<\/span><\/p>\n

Ta sjeta!<\/span><\/p>\n

Za\u0161to ta tuga?\u201c<\/span><\/p>\n

Tada sam vjerovao da je to zbog pri\u010de o Malom Princu kome su\u00a0 zmije otrovnice usud koji vodi domu.<\/span><\/p>\n

Tog ljeta su se misli sporije kretale.Vrijeme je usporilo.Bilo smo samo ja i ti,ostali svijet su bile sjene koje promi\u0107u pored nas brzinom svjetlosti i mi ih zbog toga ne primje\u0107ujemo.<\/span><\/p>\n

Glupko \u2013 razdragano bi govorila.<\/span><\/p>\n

Ljubljenom, Princu Malom si ponovljala svakog dana sa\u00a0 da smo isti.<\/span><\/p>\n

Bunio sam se.Ti bi samo prst na usta stavljala\u00a0 i onda bi rekla :<\/span><\/p>\n

\u201cNe boj se ja \u0107u prilagodit bajku nama.<\/span><\/p>\n

Prefarbat \u0107u mu kosu u sme\u0111e.Moj Mali princ \u0107e biti moreplovac.Kapa i odje\u0107a \u0107e biti mornarske, majica plavo-bijela, pantalone teget.Opasa\u010da nema,\u0161ta \u0107e ti opasa\u010d frajeru jedan,(ha,ha,ha).On podje\u0107a na stegu i ste\u017ee li ste\u017ee.A i pantalone \u0107u ti skrojit pomjerida malo preko \u010dizame vire.\u010cizme \u0107e\u0161 nositi samo ako bude\u0161 putovao.Ja ne\u0107u dati da putuje\u0161 da mi ne pobjegne\u0161,srce slomi\u0161 i moju du\u0161u zaledi\u0161. Tvoj odlazak,ili rastanak na\u0161,nikad ne bih preboljela.<\/span><\/p>\n

Dobro,ve\u0107 kad se buni\u0161, Da\u0107u ti jedan srebreni \u0161al\u00a0 da slobodno lepr\u0161a. Preko \u0161ala stavi\u0107u ti moju maramu bijelu i cvijetnu, uspomenu da ima\u0161. Zadjeni je za pojas .Ru\u017ea tvoja crvena da se ljuti i ljubomorna biva.I jo\u0161,insistiram;pokloni\u0107u ti jedan od mojih velova bijelih,da stavi\u0161 ga na vrat,prekrije\u0161 du\u0161u da je slu\u010dajno ne upralja\u0161.Neka svi znaju da si moj.Samo moj,ljubavi moja.<\/span><\/p>\n

Planeta \u0107e biti ne\u0161to malo ne\u0161to ve\u0107a i malo \u0161ira,dovoljna da stane dvoje ili troje.Nikad se ne zna. Tvoja \u0107e\u00a0 princeza biti prelijepa. Bijelo plavu uniformu i kapu mar\u017eoretkinje \u0107e nositi.Na licu \u0107e imati nacrtanu jednu suzu ,da te podsje\u0107a da na svijetu puno bola ima.I puno malenih djevoj\u010dica koje ljubav i pomo\u0107 trebaju.<\/span><\/p>\n

Na drugoj strani planete,onoj koja se nikad ne vidi docrtat \u0107u ta\u010dnotisu\u0107u ljubi\u010dica. Il\u2019 vi\u0161e ako stane, i jedan le\u017eaj od duge za na\u0161e skrivene,beskona\u010dne ljubavi dane.<\/span><\/p>\n

Za tu stranu na\u0161e planete \u00a0\u0107u imati drugu uniformu i kapu mar\u017eoretkinje ljubi\u010dastu boje. Da se izgubim u polju da bi me ti pogledom ili rukama\u00a0 u igri lovice te\u017ee na\u0161ao. Ne bih ti dugo bje\u017eala.Tek toliko da te malo ljutnem.Nacrtat \u0107u i po jedan suncobran na obe strane,da nas neko sa visina ne bi vidio i prstom prijetio.Zna\u0161,\u017eelim da budemo mnogo i jo\u0161 vi\u0161e od mnogo nesta\u0161ni.To nije za tu\u0111e o\u010di.Da sam vi\u010dna istkala bi i jedam le\u017eaj od\u00a0 radosti i snova,ljubavi moja\u201c<\/span><\/p>\n

\u201eI to bi bilo sve,mila moja\u201c \u2013 kao razo\u010daran ja.<\/span><\/p>\n

\u201eNe znam,ako je malo ve\u0107 \u0107emo ne\u0161to smisliti\u201c-sasvim si ozbiljna i zami\u0161ljena, kao da nove rasporede na na\u0161oj planeti sanja\u0161 i crta\u0161..<\/span><\/p>\n

U \u010dekanju i snovima, nenacrtani le\u017eaji duge ponekad postaju le\u017eaji samo\u0107e i tuge.Tada\u00a0 bespomo\u0107no pitam te pitam:<\/span><\/p>\n

-Ako je moja ljubav stanje svjesnog uma,\u0161ta su onda snovi o tebi,mila moja.<\/span><\/p>\n

\u00a0Uprkos svim iskustvima pro\u0161losti,htjenjima\u00a0 i \u017eeljama\u00a0 mladosti,te davne,jo\u0161uvijek magi\u010dne i misti\u010dne godine i potonjih dana\u00a0 nadolaze\u0107og poluvijeka samo\u0107e,na\u017ealost zamalo postadoh postadoh lopov i\u00a0 ubica i jo\u0161 \u0161to\u0161ta.<\/span><\/p>\n

U prolje\u0107e jednog ljeta<\/span><\/p>\n

neke davno ovog svijeta<\/span><\/p>\n

Hiljadudevetstotina\u0161ezdeset neke<\/span><\/p>\n

Upoznah jedno dijete.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Dijete<\/span><\/p>\n

Milo<\/span><\/p>\n

sneno<\/span><\/p>\n

u ljubavi procvjetalo.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

U prolje\u0107e jednog ljeta<\/span><\/p>\n

neke davne ovog svijeta<\/span><\/p>\n

Hiljadudevetstotina \u0161ezdeset i neke<\/span><\/p>\n

Postadoh lopov koji krade.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Tijelo<\/span><\/p>\n

Misli<\/span><\/p>\n

Ljubav<\/span><\/p>\n

i jo\u0161 \u0161to\u0161ta<\/span><\/p>\n

Djevoj\u010dici<\/span><\/p>\n

Miloj<\/span><\/p>\n

dragoj.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

U prolje\u0107e jednog ljeta<\/span><\/p>\n

neke davne ovog svijeta<\/span><\/p>\n

Hiljadudevetstotina\u0161ezdeset i neke<\/span><\/p>\n

To je meni malo bilo<\/span><\/p>\n

Te postadoh ja ubica.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Zadavih<\/span><\/p>\n

te objesih<\/span><\/p>\n

i ubijah<\/span><\/p>\n

mnogo<\/span><\/p>\n

\u010desto.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

U prolje\u0107e neko davno<\/span><\/p>\n

Ubijah ka\u017eem<\/span><\/p>\n

\u010cak hiljadudevestotina<\/span><\/p>\n

\u0161ezdesetosam<\/span><\/p>\n

I jo\u0161 preko nekoliko puta<\/span><\/p>\n

U svom srcu ljubav svoju.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Al\u2019 se ona nije dala<\/span><\/p>\n

Ve\u0107 je ja\u010dom postajala<\/span><\/p>\n

Radost rose njenog\u00a0 bi\u0107a<\/span><\/p>\n

Meni sretnom poklanjala.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Pjesmom odaslano<\/span><\/p>\n

Tuga \u2013 sjeta!<\/span><\/p>\n

Sjeta \u2013 tuga!<\/span><\/p>\n

O\u010di suza bjelilo.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Ne boj se ljubavi moja<\/span><\/p>\n

Ne strahuj mila<\/span><\/p>\n

Kora\u010daj polako ljubavi<\/span><\/p>\n

Kora\u010daj hrabro mila moja.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Bilo je to zbog Malog Princa?<\/span><\/p>\n

Ili zbog svoga malenog brata i sebe?<\/span><\/p>\n

Ne okre\u0107i se jedina moja<\/span><\/p>\n

Sve \u0107e to ljubi\u010dice mirisom prekriti.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Naznake sjete\u00a0 u o\u010dima upla\u0161ene djevoj\u010dice.Djevoj\u010dice srne ,\u0161to tra\u017ei odba\u010denu majku-\u017eenu ili\u00a0 odbjeglu \u017eenu-majku.Majka \u0161to vratit se ne\u0107e.Izgubila je ili su joj uskratili pravo da bude majka.<\/span><\/p>\n

Nikad mi nisi htjela,smjela,mogla ili stigla ispri\u010dati tu\u017enu pri\u010du o odlasku majke.Ja sam nekako sam od sebe svu krivicu prebacio na tvog oca i zlu tetu.<\/span><\/p>\n

Naznake tuge u uzdahu krhkog bi\u0107a.Bi\u0107a kome polako mladost lomi spoznaja da gubi i oca.A nekako je osje\u0107ala da\u00a0 \u0107e vremenom\u00a0 izgubiti i brata.<\/span><\/p>\n

Kako da joj\u00a0 onda, Bo\u017ee moj , pri\u010dam\u00a0 o Pou,Preveru il\u2019 Jesenjinu?A tek Marini Cvjetajevoj!To bi je ubilo.<\/span><\/p>\n

Zato sam se glupario i blesavio.Tjerao te da se da smije\u0161 i da zajedno \u0161ale samnom zbije\u0161.<\/span><\/p>\n

Jedbnom si me odvela na pjacu ,dovela do brda lubenice ui rekla da izvu\u010dem jednu lubenicu sa dna hrpe. Znao sam \u0161ta \u0107e biti,ali malenoj princezi se\u00a0 svaka \u017eelja mora usli\u0161iti.Izvukao sam lubenicu i sav bostan se razletio po pijaci.Nastala je op\u0161ta frka.<\/span><\/p>\n

Okrenuo sam se,ti si ve\u0107 bila na izlazu sa pijace nose\u0107i neku drugu lubenicu.<\/span><\/p>\n

Stigao sam te.Ti si se od srca smijala.<\/span><\/p>\n

-Izvini,morala sam te natjerati da to u\u010dini\u0161 za mene mili moj.\u010citavo ljeto smi\u0161ljam neku psinu da bijes i tugu potisnem.<\/span><\/p>\n

Tada si upotrebila te dvije rije\u010di i nikad vi\u0161e.Sjedili smo pokraj jednog tananog\u00a0 \u0161adrvana,\u010duli kako tiho \u017eubori neku pjesmu ljubavnu ,jeli lubenicu i gledali se kao dvije grlice male.<\/span><\/p>\n

Kako si mi bile lijepa, mila moja sa smijehom koji je blistao i u moje srce unosio valove ljepote i ljubavi.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Dio IV<\/strong><\/p>\n

Dan tre\u0107i<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Mnogo toga si mi govorila.Mnogo toga sam ti govorio.<\/span><\/p>\n

Mnogo toga nisi \u017eeljela da mi govori\u0161.Boljelo je.<\/span><\/p>\n

Sad sve ne\u0161to mislim da je u tada moja sle\u0111ena du\u0161a po\u010dela da cvili ,osje\u0107a tu\u0111e boli. Jednostavno pol\u010dela si da je topi\u0161 svojom boli-<\/span><\/p>\n

Molim se da si svoje bolove prebrodila ili zaboravila.Moja je radosna ,rasplesana , a puna bola i jecaja mnogih skr\u0161enih grlica \u0161to lepr\u0161ale se mojim stazama.Mila moja,toliko je puno boli u ovom svijetu i zato danas ne\u0107u da\u00a0 ti prostirem\u00a0 tugu.<\/span><\/p>\n

Ho\u0107u sre\u0107a,ljubav,duga i snovi da ponovo zaple\u0161u na\u0161im srcima. \u017delim da se mjesec,zvijezde,sunce i maglice sjete ono dvoje razigrane djece.Da se sjete i osjete krivicu \u0161to nisu zaustavili vrijeme.I kada vide neku drugu djecu,koja se ne skrivaju od njihovih pogleda i o\u010dima , kao zalog, srca prinose odru\u00a0 Svjetlosti.<\/span><\/p>\n

Kako ti je poslije bilo nikad nisam saznao.Isklju\u010dila si me iz svog \u017eivota.Jedno klik i nema te.A opet znam te,mila moja, moja\u00a0 du\u0161a tvoju\u00a0 poznaje.Sanjala si me svih ovih godina.Svako ve\u010de ,sem gledao kako jedna zvijezda samuje i pla\u010de. Meni \u017eao \u0161to ne mogu da joj suze poljubcima bri\u0161e.Ona to zna,ma\u0161e mi i smje\u0161i mi se.<\/span><\/p>\n

Poru\u010duje mi:<\/span><\/p>\n

Nemoj mi sada tu cmizdriti.Ja sam svoje suze za nas oboje isplakala.Ti podijeli ljubav kjoju sam ti poklonila.Drugima je potrebnija.Ja imam na\u0161e snove i tvoju ljubav mili moj.<\/span><\/p>\n

Mnogo toga nisam htio da ti govorim.Boljelo me.Svoje bolove sam\u00a0 duboko zepretao u maglama malog mozga.Mislio sam da \u0107e mi veliki biti dostatan za tebe.Ne\u0161to mi nisi dala da ti govorim.Ne\u0161to se izgubilo u raskoraku izme\u0111u poljubaca i milovanja..<\/span><\/p>\n

A mo\u017eda nismo ni imali vremena.<\/span><\/p>\n

Odakle ti vrijeme frajeru jedan.<\/span><\/p>\n

Ti si me nau\u010dilo toj izreci.<\/span><\/p>\n

Djeci ne treba mnogo govoriti.<\/span><\/p>\n

Ni ona ne govore mnogo.<\/span><\/p>\n

Ona osje\u0107aju.<\/span><\/p>\n

Djecu ne treba pla\u0161iti.<\/span><\/p>\n

Ro\u0111ena su bez straha.<\/span><\/p>\n

Uzvi\u0161ena Ljubav nad njima bdije.<\/span><\/p>\n

Djecu ne traba stariti.<\/span><\/p>\n

Ona \u0107e sama i na vrijeme odrasti.<\/span><\/p>\n

Ne treba im bilo \u0161ta braniti.<\/span><\/p>\n

Ona dobro razlu\u010duju dobro od zla.<\/span><\/p>\n

Zbrane ih bole i ona se jogune.<\/span><\/p>\n

Djecu samo treba pustiti da se igraju i jure.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

A, mi?<\/span><\/p>\n

Ti i ja.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Samo smo se igrali i ljubili i jurili .i<\/span><\/p>\n

I opet igrali i ljubili i jurili.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u017divot je samo igra i zabava,rekao je Mudrac znani.<\/span><\/p>\n

Mi smo se igrali.<\/span><\/p>\n

I jurili.<\/span><\/p>\n

I ljubili.<\/span><\/p>\n

Lepr\u0161ali.<\/span><\/p>\n

Za loptom.<\/span><\/p>\n

Za nebom i suncem.<\/span><\/p>\n

Jedno za drugim.<\/span><\/p>\n

Za mjesecem i zvijezdama.<\/span><\/p>\n

Za morem.<\/span><\/p>\n

I snovima.<\/span><\/p>\n

I opet<\/span><\/p>\n

Jedno sa drugim.<\/span><\/p>\n

Igrali.<\/span><\/p>\n

I jurili.<\/span><\/p>\n

I ljubili.<\/span><\/p>\n

Bez svjedoka.<\/span><\/p>\n

Sa pjeskom.<\/span><\/p>\n

Sasvim sami.<\/span><\/p>\n

Oko nas kao da nije bilo nikoga.<\/span><\/p>\n

Oko nas nema nikoga<\/span><\/p>\n

Nije nas bilo briga.<\/span><\/p>\n

Ta, bili smo djeca.<\/span><\/p>\n

Skoro pa djeca cvije\u0107a.<\/span><\/p>\n

Ni pjevati nismo imali vremena.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Ne stidim\u00a0 priznati da to jo\u0161 uvijek nisam nau\u010dio.<\/span><\/p>\n

Ljeta na\u0161ih prolje\u0107a bio sam zauzet.Sijede\u0107e godine mi se nije pjevalo.Kasnije mi se nije dalo ili nisam imao vremena.Jednostavno mi se nije pjevalo,jer\u00a0 jedno vrijeme sam bio sle\u0111en.<\/span><\/p>\n

Mo\u017eda nisam htio pjevati samo zato \u0161to nisu mogla biti dva pjeva\u010da u na\u0161em Gradu \u010dednosti.To sve vi\u0161e nije ni va\u017eno.Ni pjeva\u010da vi\u0161e nema.Prvi od Indexa je prvi oti\u0161ao na ugodno i tiho mjesto.<\/span><\/p>\n

Koga \u0107e gorer za\u017eeljeti i o\u010dekivati to samo on zna?!<\/span><\/p>\n

I kad sam govorio,ponekad se \u010dinilo da nisi htjela slu\u0161at sve moje rije\u010di.<\/span><\/p>\n

Rekoh ljubim te.<\/span><\/p>\n

Igrala si se mazno,ma\u010dkasto,nje\u017eno,ljubila me.<\/span><\/p>\n

Vjerovao sam ti.<\/span><\/p>\n

Ljubiti je nevino,dje\u010dije.<\/span><\/p>\n

Zatim \u0161aptah, volim te.<\/span><\/p>\n

Smijala si se zarazno,objesno,razuzdano.<\/span><\/p>\n

Vjerovao sam ti.<\/span><\/p>\n

Voljeti je sve.<\/span><\/p>\n

Pomislih \u017eelim te.<\/span><\/p>\n

Ljutila si se ozbiljno,srdito,iskreno.<\/span><\/p>\n

Vjerovao sam ti.<\/span><\/p>\n

\u017deljeti je sebi\u010dno.<\/span><\/p>\n

Pla\u0161e\u0107i se snio sam ,moja si.<\/span><\/p>\n

Okrenula si glavu,oporo,prkosno,ponosno.<\/span><\/p>\n

Vjerovao sam ti.<\/span><\/p>\n

Svojatati zna\u010di gubiti.<\/span><\/p>\n

\u201eDjecu samo treba pustiti da se igraju i jure van doma\u0161aja ljudi. na obalama<\/span><\/p>\n

pustim\u2026\u201c<\/span><\/p>\n

-zastaje\u0161,tje\u0161ila si me.<\/span><\/p>\n

\u201cobalama vrelim.Pod sunce,mjesecom,zvijezdama,nebom.\u201c<\/span><\/p>\n

-nastavljam,posramljen ja.<\/span><\/p>\n

Nisam te pla\u0161io Makom ,Modrom rijekom,kamenim cvjetovima,ste\u010dcima i Bosnom.<\/span><\/p>\n

Sre\u0107om, oni \u0107e\u00a0 do\u0107i,sta\u0111un dva\u00a0 poslije.<\/span><\/p>\n

Ti djete si me u\u010dila ljepoti rije\u010di.Sta\u0111un je jedna od tih rije\u010di.Ima \u0161irinu koju ni jedna njena ina\u010dica nema.<\/span><\/p>\n

\u0160irinu koja nosi miris \u0111ardina.<\/span><\/p>\n

Samo\u0107e i traganje za korijenima,ljubavlju i bolom \u0107e\u00a0 donijeti u Bosnu Zemlju Bo\u017eije milosti i Sarajevo Grad \u010dednosti ono \u0107ime te nisam htio pla\u0161iti.<\/span><\/p>\n

Bio je to svijet vijekovima,tisu\u0107 ljeta star i te\u017eak i kamen.Ste\u0107ci i na\u0161a mladost,to bi\u00a0 bio turoban spoj.<\/span><\/p>\n

Meni su poslije izgledali kao lagani povjetarac koji bdije nad Bosnom i mojom ljubavlju,ljubavi moja.<\/span><\/p>\n

Pri\u010dao sam ti o\u00a0 Indexima,ne mnogo,jer voljela si njihovu muziku.Ti koja si\u00a0 bila muzika, moga \u017eivota..<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 gledam \u2013 tvoj osmijeh balada.<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 pamtim tvoje\u00a0 pokrete\u2013 arlekin commedia dell'art.<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 sanjam \u2013 tvoje milovanje \u2013 bolero.<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 \u0107utim \u2013 tvoje poljubce- fuga u C-duru.<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 osje\u0107am \u2013tvoj\u00a0 pogled \u2013 \u010detiri godi\u0161nja doba.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

U vremenu prije sje\u0107anja,sje\u0107am se da si pomalo pjevu\u0161ila kada nisi znala da sam pored tebe. Posmatrao sam te iz daleka,ne \u017eele\u0107i te ometati.Nisam te htio upla\u0161iti.Ti se nisi okretala ,iako da gledam te ,si vrlo dobro znala.U gledanju nisi htjela me ometati.Nisi me htjela postidjeti.<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 uvijek mi u u\u0161ima bruje tvoji milozvu\u010dni tonovi,a tihe rije\u010di ne \u010duh,ne prepoznah.Dok muzika,predivni tonovi si lila,siguran sam ,o na\u0161oj ljubavi si pjevala i snila.<\/span><\/p>\n

\u017dao mi \u0161to siroma\u0161niji ostah za te tvoje rije\u010di.Neke si mi nadopunila ,kada bi se zaboravila i skoro na uho mi pjevu\u0161ila.<\/span><\/p>\n

Naznaka moje kasnije sudbine.<\/span><\/p>\n

Sada \u010dujem tek toliko da mogu razumjeti \u0161ta govore samo oni koje volim.Na pokrete njihovih usana sam navikao i slogove prepoznajem. Glasovi drugih se ne broje i ne interesuju me previ\u0161e,uklopi\u0161e se u masu onih koji rekli su ;la\u017ei same i lo\u0161e rije\u010di,manje vi\u0161e.<\/span><\/p>\n

Godine 197o. Indexi nam darova\u0161e Da sam je netko i Svijet u kojem \u017eivim.<\/span><\/p>\n

Hvala im,jasno su se sjetili pro\u0161lih dana prolje\u0107a i ljeta.Nije vi\u0161e bilo ni nas ni djece cvije\u0107a.Ali cvije\u0107e je je i dalje raslo i sunce je sjalo i ljubavi su se nove ra\u0111ale.Samo su zvjrzdice na\u0161e prigu\u0161ile sjaj.<\/span><\/p>\n

Te godine\u00a0 ubi\u0161e \u0110enis i Hendriksaa,u nastavku poslije te godine ubi\u0161e i Morisona ; poslijednje aktere autenti\u010dnih himni i\u00a0 muzike djece cvije\u0107a.<\/span><\/p>\n

Da ubi\u0161e ih ;da prekinu,da uni\u0161te\u00a0 i svaki trag ,svaku misao i pomen u pjevanja \u0161to odi\u0161e istinom i ljubavlju.<\/span><\/p>\n

Morison i Hendrix postado\u0161e tako dvije naivne budale koje u poslijednjim godinama \u017eivota pado\u0161e na na\u010din koji su im zvijeri osmislile i nametnule.<\/span><\/p>\n

Egzekucije su bile neminovne,\u010dovjek je \u017eilav stvor,mo\u017ee podnijeti mnogo toga, ali ubitstvo, smrt ne mo\u017ee.<\/span><\/p>\n

\u0110enis pak nije imala izbora.Jo\u0161 od djetinjstva,kao ti ili ja mila moja je bilasama i upu\u0107ena na sebe.Nije mogla \u017eivjeti bez muzike.Ne nalaze\u0107i ljubav osim u pjesmama,\u00a0 uvijek je ostajala sama.<\/span><\/p>\n

Samo\u0107a kao usud.Kako to poznato zvu\u010di.Bez za\u0161tite bija\u0161e isuvi\u0161e lak plijen zlu.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>Ima onih no\u0107i ludih,kada sve podsje\u0107a na minule dane,kada samo\u0107a i \u010de\u017enja procvetaju ju sje\u0107anjima,muzikom i ljubavlju.A opojni miris djevi\u010danskih ljubi\u010dica unosi u srce,du\u0161u i misli likove najvoljenija bi\u0107a.<\/span><\/p>\n

A onda se sjetim tragi\u010dnih \u017eivota i smrti njenih prethodnica Besi Smit\u00a0 i Bili Holidej i tvoga glasa,i pomislim na pjesmu koju sam tebi \u0161aputao:<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Ti koja\u00a0 vi\u0161e nikad ne\u0107e\u0161\u00a0 pjevati\u00a0 moje pjesme<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

O mila moja,<\/span><\/p>\n

i sama zna\u0161<\/span><\/p>\n

kako si\u00a0 pjevala.<\/span><\/p>\n

cvije\u0107u i nama<\/span><\/p>\n

tek tako<\/span><\/p>\n

pjesme sanjala lako<\/span><\/p>\n

tako darovita<\/span><\/p>\n

tako bogata<\/span><\/p>\n

srcem i glasom<\/span><\/p>\n

\u017eivota<\/span><\/p>\n

poplo\u010danog samo\u0107om<\/span><\/p>\n

nadom i tugom<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

u muzici<\/span><\/p>\n

postojalo ni\u0161ta<\/span><\/p>\n

nje\u017enoj nije<\/span><\/p>\n

pratilji stvaranja<\/span><\/p>\n

Bo\u017eanskog<\/span><\/p>\n

sada i prije<\/span><\/p>\n

nebesa svjetova<\/span><\/p>\n

zvjezda<\/span><\/p>\n

svega onoga<\/span><\/p>\n

savr\u0161enog<\/span><\/p>\n

punog dobrote<\/span><\/p>\n

Uzvi\u0161enoga<\/span><\/p>\n

\u0161to nisi<\/span><\/p>\n

iz du\u0161e onako<\/span><\/p>\n

jasno i jako<\/span><\/p>\n

iskreno<\/span><\/p>\n

umiljato pla\u010dno<\/span><\/p>\n

a tako lako<\/span><\/p>\n

otpjevati mogla<\/span><\/p>\n

a da to nije<\/span><\/p>\n

sama muzika ta<\/span><\/p>\n

kao da si ti<\/span><\/p>\n

upravo nalik<\/span><\/p>\n

sebi samoj<\/span><\/p>\n

kao da si ti<\/span><\/p>\n

dijete ro\u0111eno<\/span><\/p>\n

u Gradu \u010dednosti.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

A kako smo se samo voljeli<\/span><\/p>\n

A kako smo se samo \u017eeljeli<\/span><\/p>\n

A kako smo se samo ljubili<\/span><\/p>\n

O kako smo\u00a0 orno frkisali<\/span><\/p>\n

O kako smo ljubav snivali<\/span><\/p>\n

O kakva smo djeca bili<\/span><\/p>\n

O kakve smo anterije dosnili<\/span><\/p>\n

J\u2019er sve su nam branili<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Puna \u017eivota<\/span><\/p>\n

iskrene ljubavi<\/span><\/p>\n

da\u0161ak nje\u017enosti<\/span><\/p>\n

davala si<\/span><\/p>\n

nama zaljubljenim<\/span><\/p>\n

tebi i meni<\/span><\/p>\n

pa hajde sad<\/span><\/p>\n

ako mo\u017ee\u0161 tebe<\/span><\/p>\n

mila moja\u00a0 nemoj voljeti.<\/span><\/p>\n

\/In memoriam Frka Frkica\/<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Tebi sam je \u0161aputao a poklonio predivnoj djevoj\u010dici.To je jedna mila grlica skr\u0161enih krila, koja nije imala sre\u0107e i dolepr\u0161ala u moj \u017eivot.<\/span><\/p>\n

Na\u0161a prolje\u0107a su bile prjaka i ljubomorna i nisu dala da se njihova svetost poremeti.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Stihovi neki koji\u00a0\u00a0 se samo na nas odnose i ponose ,mnogu tugu donose.<\/span><\/p>\n

Pjesme o\u00a0 sretnim i \u017eutim ljetnim vremenima na\u0161im i njinim,su nekad tu\u017ene,a nekad tradosne. Ali svaka slavi ljubav.<\/span><\/p>\n

Ti,negdje izme\u0111u neba i tu\u017ene du\u0161e moje ,pjesmu i pjesme moje, ti vi\u0161e ne pjeva\u0161.<\/span><\/p>\n

Da li ih snije\u0161,ne pi\u0161e\u0161 mi.<\/span><\/p>\n

Ne javlja\u0161 se, mila moja.<\/span><\/p>\n

Pet godina poslije osjetih kako mi vjetar tako lagano,tako tiho kao povjetarac<\/span><\/p>\n

neki \u0161alje nje\u017ene i tu\u017ene\u00a0 rije\u010di.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Milo moje\u2026<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Jedva prepoznah Bisernu tugu kojom najavljuje tvoj dolazak u strani svijet.<\/span><\/p>\n

Crvenokosa Lisica pjeva O jednoj mladosti.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Na\u0161oj mladosti,jedino moje prolje\u0107e,<\/span><\/p>\n

Da li su nas tada definitivno ubili mila moja?<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Petnaest dana prolje\u0107a \u00a0<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/span>Dio V<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0 <\/strong><\/span>Dan \u010detvrti<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Bili smo u moru, sami ,daleko od obale,a tako svje\u017ei.<\/span><\/p>\n

Tog dana sam te prvi put poljubio.<\/span><\/p>\n

Blago,nje\u017eno,skoro ovla\u0161.<\/span><\/p>\n

Nisi se bunila.<\/span><\/p>\n

O\u010di si zatvorila ,da bi taj sre\u0107ni tren u du\u0161u utkala.<\/span><\/p>\n

Bio\u00a0 je to tvoj prvi poljubac.<\/span><\/p>\n

Kasnije si mi to pismu priznala.<\/span><\/p>\n

To sam odmah osjetio,kao i to da si za ljubav,za poljubce ro\u0111ena.<\/span><\/p>\n

Nadam se da ti je jo\u0161 u sje\u0107anju.<\/span><\/p>\n

I onaj drugi malo du\u017ei.Jo\u0161 nje\u017eniji i sneniji.<\/span><\/p>\n

Nisi se pla\u0161ila.U srce si ga unosila.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>Tada si o\u010di otvorila.O kakve o\u010di ljubavi moja.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>Prelijepe ,\u010diste ,jasne i prozirne nalik mojim. Vrlo \u010dedne i \u010dudne.Sme\u0111e i crne i sa nekim ljubi\u010dastim sjajem koji hipnoti\u0161e.<\/span><\/p>\n

Gledali smo se.Neko bi rekao blizanci smo i vrisnuo :incest prave.<\/span><\/p>\n

Takav je svijet.Nerazuman i brzoplet.<\/span><\/p>\n

Duboko smo disali vazduh,zaronili i dodirivali.Ne,to si me ti\u00a0 u vodu gurala.Mo\u017eda si<\/span><\/p>\n

se svetila za kra\u0111u prvih poljubaca.<\/span><\/p>\n

Zatim bi izronili,mokru kosu sam ti sa lica sklanjao,ti si se uz mene pribijala,pogled sakrivala.\u017deljela si ih ko\u0161 vi\u0161e.Srame\u017eljivost\u00a0 te sputavala.<\/span><\/p>\n

Nismo ni\u0161ta govorili.Rije\u010di su bile suvi\u0161ne.<\/span><\/p>\n

Na\u0161a srca su ubrzano kucala, priljubljena jedno uz drugo.Iako malo toga znamo o du\u0161i,vjerujem da suse na\u0161e tada stopile.<\/span><\/p>\n

Ka\u017eem na\u0161e du\u0161e su se stopile,jer sve oko nas je sve bilo blje\u0161tava svjetlost.U toj svjetlosti, tek otkrivene blagosti ,osje\u0107aji\u00a0 polako i bolno nadolaze.Kao da izviru iz kutaka podsvjesti gdje je uronjen iskon.<\/span><\/p>\n

Mi postajemo bi\u0107a koja prvi put kro\u010de putevima iskrene i vje\u010dne ljubavi.Jedno od nas zasigurnojeste. Ono drugo jo\u0161 uvijek \u0161uti. \u0160utnja je rijetko znak\u00a0 odobravanja.Naj\u010de\u0161\u0107e zna\u010di bol ili samo sktiva patnju.<\/span><\/p>\n

Iznad nas galebovi lete.Gledamo u nebo,u sunce,mo\u017eda i u ne\u0161to iznad .<\/span><\/p>\n

Pod nebom mnogih galebova krik,spu\u0161tamo poglede.Sunce ne dozvoljava da se zagledamo.Prijeti suzama.Jo\u0161 uvijek se dr\u017eimoza ruke, zbunjeni samo,gledamo se i smje\u0161kamo.<\/span><\/p>\n

Tvoj glas je promukao:<\/span><\/p>\n

\u201cTe ptice pjevaju o ljubavi i prolje\u0107u.\u201c<\/span><\/p>\n

(Mla\u0111ahna poetesa ti.)<\/span><\/p>\n

Moj je ne\u0161to dublji:<\/span><\/p>\n

\u201c\u017dele da se okrznu o na\u0161u sre\u0107u.\u201c<\/span><\/p>\n

(Ko'fol poeta ja.)<\/span><\/p>\n

Bili smo naivni.Iako ne izgledaju tako,galebovi su samo ru\u017ene i zloguke ptice,strvinari.\u201dUro\u0111enici\u201d ne vole njihovo prisustvu.Simbol su prolaznosti i smrti.<\/span><\/p>\n

Prsnemo u smijeh.Ponovo sve je u redu,nema vi\u0161e zbunjenosti.\u017divot te\u010de dalje,rekla je pro\u0161lost Sada\u0161njost je stala i mudro \u0161utjela. Budu\u0107nost je vrebala.Bila je tu iza sliujede\u0107eg vala,iza slijede\u0107eg galebovog krika.<\/span><\/p>\n

Ovaj put \u017eivot nije tekao dalje.Pobunio se i stao je.Bio je to jedan od rijetkih izuzetaka kada sada\u0161nost ne traje samo jedan \u010dasak.Neko Milostiv i djeci naklonjem se pobrinuo za to.Mi smo se tiho molili i zahvaljivali.<\/span><\/p>\n

\u0106asak se produ\u017eio na jo\u0161 \u010ditavih \u010ditavih jedanaest dana.<\/span><\/p>\n

A mo\u017eda\u00a0 je to bilo samo zbog hira nekog an\u0111ela, koji \u017eeli da to bude zbog igre\u00a0 te djece,tebe i mene,da djeca\u00a0 imaju sekundu-dvije vi\u0161e vremena?<\/span><\/p>\n

Mo\u017eda je izazvan neki aj\u0161tajnovski procjep u vremenu ,kada se vrijeme savija i gubi u nekim nepoznatim lavirintima,ne nalaze\u0107i izlaz ni ka pro\u0161losti ni ka budu\u0107nosti?<\/span><\/p>\n

\u010cinilo se da je neko jako mo\u0107an sve vremenske portale zaklju\u010dao.\u010cuvari vremena, upu\u0107eni u Ajn\u0161tajnove teorije i smicalice an\u0111ela, nisu ostali nimalo ravnodu\u0161ni.Poku\u0161ali su stvari dovesti u red.Kasnije \u0107emo biti ka\u017enjeni.<\/span><\/p>\n

Kako je na\u0161 an\u0111eo za\u0161titnik pro\u0161ao nismo sigurni.Da li su skinuli epolete sa simbolima ljubavi ili su ga poslali na milenijski nepla\u0107eni odmor?To \u0107emo jednog dana saznati.Sada nismo imali vremena da razmi\u0161ljamo o tome.<\/span><\/p>\n

Mnogi misle da je srce centar ljubavi.Tog dana sam otkrio da grije\u0161e.Du\u0161a je ono mirisno i opasno minsko polje u kojem ljubav obitava,\u017eivi i sanja.Ti si rekla da te ne\u0161to presjeklu odmah do du\u0161nika i da nisi mogla da di\u0161e\u0161.<\/span><\/p>\n

Upla\u0161io sam se ali ti si se nasmijala i rekla:<\/span><\/p>\n

-To prva ljubav tra\u017eila otvor da u\u0111e u du\u0161u.Kako ga nije bilo morala se na silu ugurati.I to je ta bol.Kada je du\u0161a primila,bilo je lak\u0161e jer je du\u0161a znala da je sada ljubav sigurna.I zaklju\u010dana za sva vremena. Izlaza joj vi\u0161e nerma i od mene ne mo\u017ee pobje\u0107i mili moj.Ti \u0107e\u0161 mi jednog dana oti\u0107i,ali ljubav tvoja osta\u0107e sa mnom.<\/span><\/p>\n

Moja je zatreperila i bolno kriknula.Bila je starija od mene i ne\u0161to mi \u0161aputala,ali ja nisam imao vremebna da je slu\u0161am.Po\u010dinjeo sam da shvatam ljubav i uzimam njene darove.<\/span><\/p>\n

Srce je samo manifestuje ono \u0161to se u du\u0161i zbiva.<\/span><\/p>\n

A tko \u0107e ti re\u0107i \u0161ta je to du\u0161a,to samo Bog zna.U njega je tajna svih stvari.<\/span><\/p>\n

Kad bih bio siguran\u00a0 \u0161ta je du\u0161a ja bih je tebi poklanjao,a tebe svojom zvao. Zato sam i ja tebe u svojoj zaklju\u010dao.<\/span><\/p>\n

-Glupko kako je to providno.<\/span><\/p>\n

-\u0160ta mogu,prirodno sam takav.<\/span><\/p>\n

Du\u0161a se nalazi malo iznad srca,lijevo ka vratnoj \u017eili kucavici.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Nekad ,u nekim kasnijim vremenima ,upla\u0161io bih\u00a0 se kada kada bi osjetio miris koji me podsje\u0107a na tebe. I sledio.Tu pomo\u0107i nije bilo.Nazvao sam to \u201csindrom moga ljetnog prolje\u0107a\u201d.<\/span><\/p>\n

Kada se du\u0161a\u00a0 ispuni ljubavlju priti\u0161\u0107e srce, koje ote\u017eano kuca i suprotno uvrije\u017eenim mi\u0161ljenjima ne proizvodi dovoljno kiseonika.Srce ubrzano kuca ali kratkim pokretima nedovoljnim da pumpa bude efikasna.Dovod kisenika mozgu pada, jer du\u0161a kucavicu pritiska,dotok krvi je usporen i javlja se nesvjestica.<\/span><\/p>\n

Povremeno srce stvori kontra pritisak na du\u0161u koja je lagana kao perce,ona odsko\u010di , udara u grlo i tada ponestaje daha.Kada se uspostavi balans\u00a0 izme\u0111u du\u0161e i ljubavi stvari se povemeno mogu dovesti pod kontrolu. Balans se uspostavlja izlivom osje\u0107anja,bilo emocijama,bilo strastima;napo\u017eeljnije zajedni\u010dkim,uravnote\u017eenim sadejstvom emocija i strasti.<\/span><\/p>\n

Me\u0111utim tada se voljni\u00a0 momenat pona\u0161a\u00a0 kao smu\u0161eni dirigent koji je u svakom slu\u010daju izgubio i palicu i posao.<\/span><\/p>\n

Dakle,ljudi misle da srce izaziva manifestacije ljubavi:ubrzano disanje,privid nesvjestice, gubitak glasa ili ote\u017ean govor,nekontrolisano treperenje ili drhtanje.<\/span><\/p>\n

Kao \u0161to sam poku\u0161ao da doka\u017eem sasvim dobro izgleda\u00a0 teorija da to \u010dini du\u0161a ispunjena ljubavlju.I du\u0161a i ljubav imaju istovjetnu osobinu: mogu opstati u vakumu.Srce ne mo\u017ee.Zbog toga mislim da samo du\u0161e ispunjene ljubavlju mogu da odlete u nebo.<\/span><\/p>\n

Ponekad se desi gre\u0161ka u sistemu pa i neka du\u0161a bez ljubavi odleti u nebo,no ubrzo biva vra\u0107ena na zemlju,na popravku.Srce nikad nije imalo i nema \u0161ansu da uzleti u nebo. Srce je previ\u0161e te\u0161ko za to jer materijalno je.<\/span><\/p>\n

Ne vjerujem u reinkarnaciju.Va\u0107anja u \u017eivot neograni\u010deno puta nema smisla.<\/span><\/p>\n

Ljudi vjeruju u reinkarnaciju i zbog straha od onostranog \u017eivotai prevelike \u017eelje za ovozemnim \u017eivotom.uglavnom su to bi\u0107a koja nisu mogla prepoznati ljubav iuli su previ\u0161e lakoma na putenost.<\/span><\/p>\n

Lako je biti zao.Ispa\u0161tat grijehe i podnosit zaslu\u017eenu kaznu je nepodno\u0161ljivo.Zbog toga ta te\u017enja za reinarnacijom i glad za godinama.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>I na kraju krajeva za\u0161to se se vra\u0107ati u \u017eivot i recimo \u017eivjeti \u017eivotom ameba,crva,krava, ili majmuna.<\/span><\/p>\n

Pa \u010dak i biti papa.To ve\u0107\u00a0 i nije neko \u010dudo.Za prvog \u017eivota\u00a0 svega toga ima u izobilju.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>Vjerujem udobrotu,milost i ljubav\u00a0 to su sve sinonimi koji obja\u0161njavaju datost Bo\u017ejeg Bi\u0107a.Bog je ljubav,Bog je dobrota,Bog je milost.Bog je sebi odredio da bude Dobrota,Ljubav i Milost.i poku\u0161ava time nadahnuti ljude.Kada je to odredio,tek onda je odlu\u010dio da po\u010dne stvaranje svojih \u010dudesnih svijetova i putanja.<\/span>Vjerujem u \u017eivot i onaj koji slijedi.Ina\u010de bi ovozemni \u017eivot\u00a0 i mnogo toga bilo apsurd\u00a0 i prevara.A to je nemogu\u0107e pripisati Nebu.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>U ovom sam dobro prolazio.Nadam se iskreno,ali i sa odre\u0111enom dozom straha,i vjerujem,\u017earko \u017eelim da povjerujem , da sam bio od onih dobrih. U\u00a0 sebi nisam nikad primjetio neko zlo,a primao sam mnogo toga dobroga.I davao.<\/span><\/p>\n

Ti si me nau\u010dila dobroti i davanju,prije \u0107e biti razvila ono \u0161to mi je od Boga Jedinog poklonjeno.Toliko si mi ljubavi darovala da sam se pravio nesre\u0107an i \u017ealio:<\/span><\/p>\n

-Mila moje prestani mi darovati ljubav,ugu\u0161i\u0107u se i \u0161ta \u0107e\u0161 ti onda.A mo\u017ee ti i zafaliti ljubavi.<\/span><\/p>\n

Ti bi se zamislila i ozbiljno mi prorokovala.<\/span><\/p>\n

-Ne luduj mili,moj.Treba\u0107e ti.I ne zna\u0161 koliko boli ima u svijetu i koliko krhkih bi\u0107a \u0107e trebati tvoja pomo\u0107 i bar djeli\u0107 ljubavi koju ti poklanjam.<\/span><\/p>\n

Volio bih da ne grije\u0161im kada tako razmi\u0161ljam o ljubavi,srcu i du\u0161u.!Ako grije\u0161im tada bih izgubio tebe.Poslije pet decenija\u00a0 snova ,\u010dekanja i ljubavi to bi bilo porazno,<\/span><\/p>\n

Dobre \u010deka nagrada.Ako sam od dobrih vjerujem da si ti moja nagrada.Moj odabir si ti.<\/span><\/p>\n

Vjerujem da me Bog na\u0161ao strpljivim.Nadam se da mi je podario\u00a0 usud susreta sa njim,kao \u0161to je nama podario ovih petnaest dana prolje\u0107a o kojim sanjam i pi\u0161em,pi\u0161em i sanjam.<\/span><\/p>\n

Kad pomislim na tebe i na\u0161e dane prolje\u0107a ja vidim samo svjetlost i radost.I tem mrven tuge.Boli nema.U mojoj bajci mjesta za nju ni.<\/span><\/p>\n

\u010covjekov \u017eivot je zbir njegovih iskustava.Pored iskustava o kojima se rije\u010di ove Bajke naj\u010de\u0161\u0107e nose,te\u0161ko je u sve to ubaciti mirno\u0107u i strpljenje.<\/span><\/p>\n

Tokom vemena sam zapazio jedno pravilo koje je uspostavila ova Bajka.Uvijek,ba\u0161 uvijek,kada sam krenuo voljeti neku drugu ti bi se po\u010dela isklju\u010divati iz Bajke.<\/span><\/p>\n

Ne vjerujem da je to bila ljubomora.Ti si me voljela i \u017eeljela si mi samo dobro.<\/span><\/p>\n

Mo\u017eda si smatrala da se na\u0161a ljubav jednom treba zavr\u0161iti.Na\u0161a Bajka i ja\u00a0 na to nikad nismo bili spremniu.Mislio sam da\u00a0 bi me tvoj odlazak ubio.Nisam bio spreman i gr\u010devitosam se dr\u017eao Bajke i tebe.Zbog toga sam te svaki put\u00a0 privolio da se vrati\u0161 u nju,naj\u010de\u0161\u0107e ostavljaju\u0107i onu drugu.Uglavnom se nisi bunila,Bajka nikad.<\/span><\/p>\n

Nije to bilo po\u0161teno:ni prema tebi,ni prema onim drugim.No,mora\u0161 priznati da ti je glavna uloga\u00a0 u Bajci savr\u0161eno pristajala,vjerujem i ljubav na\u0161a,tvoj i moja.Ni ja se nisam bunio.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>Upoznavaju\u0107i tebe nau\u010dio sam \u0161ta je ljubav.Mnogo ljubavi\u00a0<\/span><\/p>\n

Dio VI<\/strong><\/span><\/p>\n

Dan peti<\/strong><\/span><\/p>\n

Sutradan\u00a0 nismo bili zajedno.Stra\u0161na teta nas je sino\u0107 vidjela.Nije te pu\u0161tala izvidokruga.Iako bajke su govorile o tome,tek tada sam shvatio zlo i tamu koje\u00a0neke spodobe\u00a0 nose.O zlu u\u010dinjenom meni nisam razmi\u0161ljao kao o zlu.To je bilo ne\u0161to \u0161to se dogodilo.I idemo dalje.Malo vi\u0161e \u00a0leda u du\u0161i ni\u0161ta stra\u0161no.<\/span><\/p>\n

Kada se led dogodi drugima pogotovu djeci i \u017eenama mene boli vi\u0161e nego moj led.On samo zvecka.Pomekad osvje\u017eava.<\/span><\/p>\n

Tih dana su se neke rije\u010di javljale ,a nekih dana poslije uobli\u010dile u misao.<\/span><\/p>\n

Dobro i zlo poput sporta\u0161a , razli\u010ditih atletskih disciplina : Brzih sprintera i sporih \u00a0trka\u010da na duge\u00a0staze ili maratonca.<\/span><\/p>\n

Zlo je sprinter na kratke staze:jako, brzo,eksplozivno,ulickano i utegnuto,uvijek\u00a0simpati\u010dno i zavodljivo.Pobje\u0111uje na kratke staze i razara.Pomisao na zlo upu\u0107uje\u00a0na njegov izvor.<\/span><\/p>\n

Da li si \u010dula za Bessie Smith.Iskrvarila je na smrt 1937. god u 43 godini \u017eivota.Nisu\u00a0je prihvatiti u bjela\u010dku bolnicu da zaustave krvarenje nakon saobra\u0107ajne nesre\u0107e.To\u00a0je jo\u0161 uvijek normalno u SAD, za\u0161titniku svjetske demokratije.<\/span><\/p>\n

Ina\u010de \u010ditav svoj \u017eivot,Bessie ,kraljica bluza je u ime svoga i svih porobljenih\u00a0i potla\u010denih naroda svijeta krvarila u svojim pjesmama.<\/span><\/p>\n

Dobrota je poput maratonca:sporo, dosljedno,uravnote\u017eeno,spokojno,uglavnom\u00a0dosadno i sistemati\u010dno.Pobje\u0111uje na duge staze i smiruje.<\/span><\/p>\n

Dobrota je utkana u bi\u0107e\u00a0svakog \u010dasnog \u010dovjeka.<\/span><\/p>\n

Ko se sje\u0107a ili ima vremena za pri\u010du o Malom Princu St.Egziperija.I njega su te\u00a0davne hiljadu devestotina \u0161ezdeset osme godine nestali.Krio se.Od te godine ve\u0107inase ljudi pla\u0161i ili strahuije za budu\u0107nosti.Ja ne,mene brine nepoznata pro\u0161lost:<\/span><\/p>\n

-\u0160ta ako me se ne sje\u0107a\u0161?<\/span><\/p>\n

-\u0160ta ako me se sje\u0107a\u0161, a zaboravlja\u0161 uspomene?<\/span><\/p>\n

-\u0160ta ako ni snova nema\u0161?<\/span><\/p>\n

-\u0160ta ako si ravnodu\u0161na?<\/span><\/p>\n

-\u0160ta ako sam ti srce slomio?<\/span><\/p>\n

-\u0160ta ako\u2026\/dalje ne smijem da mislim\/<\/span><\/p>\n

Ta ako se kotrljaju,dupliraju.Prekidam sa ako,to je bar meni lako.Kad krene to\u00a0malo \u2013 sitno \u2013 ako ,ono ne zna da se zaustavi.Kotrlja se kao lavina brzinom\u00a0neupitnom, mnoge sumnje,strepnje,nesre\u0107e,bol i krik doziva.Rijetko ne\u0161to\u00a0lijepo od ako ispliva.<\/span><\/p>\n

Mnogo puta sam htio bih ne\u0161to da ti ka\u017eem, neku utje\u0161nu rije\u010d prenesem ali\u00a0nisam\u00a0 znao ni\u00a0 kako ni gdi!Kako telepat nisam,ostajali su mi samo sni nadaju\u0107i se ,da jo\u0161 uvijek krik\u00a0 onih na\u0161ih zloslutnih galebova ponekad sni\u0161 i da me oni do tebe\u00a0mogu dovesti.<\/span><\/p>\n

\u201eNi\u0161ta se ne boj mila moja,ni\u0161ta lo\u0161e ti se dogoditi ne\u0107e.Ja te \u010duvam ljubavi moja.\u201c<\/span><\/p>\n

Ti si uvijek bila tako \u010dvrsta,tako hrabra,\u010dinilo mi se da se nisi ni\u010deg bojala.<\/span><\/p>\n

Ponekad si se tako gr\u010devito uz mene privijala.<\/span><\/p>\n

Djeca se ne boje ni\u010dega, strah dolazi kasnije.Tome slu\u017ee tate i mame,i one tamo\u00a0neke tete i \u010dike.De\u017eurni \u0161ljam zlih neljudi prije ili kasnije upotpunjuje kolekciju\u00a0sija\u010da straha.<\/span><\/p>\n

\u201eObe\u0107anja su \u0161uplja pri\u010de.\u201c kako\u00a0 bi ti govorila.<\/span><\/p>\n

\u201eObe\u0107anja su potpora snovima.\u201c kako bi ja \u0161upljao.<\/span><\/p>\n

Nisam te uspio za\u0161titi dijete moje,obe\u0107anje nisam ispunio.\u017divot onaj drugi,stvarni ti se dogodio.I stigao je prerano.<\/span><\/p>\n

Pri\u010dati o tvom \u017eivotu mi te\u0161ko pada,boli. Ne mogu to u\u010diniti odjednom,na jednom mjesti.Moram sebe radi polako crtice dati,kap po kap,dozu po dozu\u00a0 kao \u010dovjek\u00a0na infuziji od\u00a0 koje srce ne smije da mu\u00a0 stane.<\/span><\/p>\n

Nisam ti stigao re\u0107i da uvijek bude\u0161 svoja kao \u0161to si tog ljeta bila.Sada je kasno ali\u00a0nadam se i vjerujem da si bila.<\/span><\/p>\n

Nekad kasnije sam saznao da si\u00a0 \u0161est godina gledano od\u00a0 ljeta na\u0161ih prolje\u0107a oti\u0161la na\u00a0zapad.<\/span><\/p>\n

Ja nisam nikad htio da prihvatim da je ljubav samo posao sa punim radnim vremenomsve dok mu ne istekne ugovoreni rok.<\/span><\/p>\n

Prava jubav je ,jedina\u00a0 moja ,laka kao tra\u010dak sunca ,kao smje\u0161ak mjeseca iili da\u0161ak povjetarca.Traje non-stop dvadeset \u010detiri sata na dan i nema rok trajanja.Vje\u010dna je,pitaj moju ljubav ,ljubavi moja.<\/span><\/p>\n

Samo si me jednom,neodre\u0111enim klimanjem u zabludu dovela.Nesigurnim klimanjem \u0161tosugerira zaobilazak istine.<\/span><\/p>\n

Ako se sje\u0107a\u0161 ,tog ljeta prvog od petanaest dana prolje\u0107a, sreli smo se tik kod tvog ulaza dva na pla\u017ei onog gradi\u0107a na jugu nam mile i ubijene ,majke domovine.Ka\u017eem tik do ulaza dva u smjeru\u00a0 mog ulaza jedan.<\/span><\/p>\n

Sreli smo se,a istina je da smo se sudarili,bubnuli jedno u drugu.Nije bitno kako,za\u0161to, ni tko je sau\u010desnik u gurki toj.Usud je to, neki an\u0111eo tvoj ili moj,vjerovatno oba htjela su i u\u010dinili da se sretnemo,da se pogledamo, pogled zaledimo,i\u00a0 ka\u017eemo:<\/span><\/p>\n

Pogledali smo se.Sve se usporilo.Sunce se udaljilo,\u0161um mora je utihnuo.Galebovi su nestali povukli ljude sa sobom.Na ovom svijetu smo bili samo mi i prozra\u010dno nebo.<\/span><\/p>\n

\u201cPardon mili.\u201c<\/span><\/p>\n

\u201ePardon mila.\u201c<\/span><\/p>\n

Skoro istovremeno,djetinje bezazleno,rije\u010di nje\u017ene su jednostavno,tek tako izletile same od sebe. Prirodne, blage,so\u010dne i na\u0161e. Odredile nas.<\/span><\/p>\n

Nije bilo ni izvinjenja,ni crvenila ,ni zbunjenosti,kao da su to na\u0161a imena bila.<\/span><\/p>\n

Vrijeme se tog ljeta vi\u0161e nije vratilo u normalu.<\/span><\/p>\n

Bila si u crvenom bikiniju od poliestera koji je tih godina\u00a0 bio u modi.Dra\u017eala si petogodi\u0161nje dijete za ruku.Kroz tvoju kosu su se probijali zraci zalaze\u0107eg sunca, tvore\u0107i\u00a0 plamene bljeskove koji uokviriju an\u0111eosko lice na kojima su iskrile o\u010di duboke i tamne kao ono na\u0161e nadolaze\u0107e ve\u010dernje more.<\/span><\/p>\n

Ti i brat ste u ruci dr\u017eali led koji sladi. Ozbiljno ,kao i sva djeca,ste lizali vanilin sladoled iz slasti\u010darnice preko puta.<\/span><\/p>\n

I nije bilo kao u filmu da kugla slastice ispadne.Ne.Niko se nije pokliznu ni pao.Nije to bila uvodna scena za komediju.To je bio krajolik za \u00a0sanjanje snova.Jer,avgust je mjesec radosti ljepote mora,ali i rastanaka.<\/span><\/p>\n

Dinje su zrele,sladunjavi miris nalik mo\u0161usnom opija sun\u010dane dane.Plavetnilo nebesko obojeno je ljubavlju.Snove snivaju oni koji vole ljubavi radi.<\/span><\/p>\n

Ja sam uvijek bio diskretan,nisam volio buljiti,iako sam ovaj put imao u \u0161ta.Vi\u0161e sam volio gledati u o\u010di, upoznavanje krajolika i obrisa je dolazilo samo po sebi.Sasvim nenametljivo i kao fol logi\u010dno.<\/span><\/p>\n

Valjda za\u010du\u0111ena \u0161to te ne odmjeravam,izravno bez uvoda,kasnije \u0107u upoznati tu tvoju odliku,pita\u0161:<\/span><\/p>\n

\u201e\u0160ta misli\u0161 koliko godina imam.\u201c<\/span><\/p>\n

Ja kao iz topa,samouvjereno,ubjedljivo,vi\u0161e \u017eele\u0107i nego misle\u0107i:<\/span><\/p>\n

\u201c\u0160esnaest .U,pravu sam zar,ne?<\/span><\/p>\n

\u017delim da budem u pravu i ti to sigurno zna\u0161,jer me \u010dita\u0161 i vidi\u0161 mojih sedamnaest i po godina,kao mnoge\u00a0 druge stvari stvari koje si unaprijed vidjela i znala.Samo \u0161to nisi bila vidjelica. Mogu\u0107e da si to kasnije mogla usavr\u0161iti.Imala si sna\u017enu intuiciju.<\/span><\/p>\n

Zate\u010dena si,ja to tada ne znam.Okre\u0107e\u0161 glavu gleda\u0161 prema bratu,pa opet prema meni mislim jo\u0161 jedan okret i to je odgovor :ne, ni slu\u010dajno.U pola tog okreta presijeca te mali brat,an\u0111eo nas opet spa\u0161ava,re\u010de tvoje ime, zaustavi tvoj pokret glave i pita:<\/span><\/p>\n

\u201cMogu li sad mami i\u0107i?\u201c<\/span><\/p>\n

Gledaju\u0107i u mene ti klimnu brzo i potvrdno dva tri puta i re\u010de,kratko:<\/span><\/p>\n

\u201cDa.\u201c<\/span><\/p>\n

Brat otr\u010di,ja pomislih da tvoje klimanje i to \u201eda\u201c upu\u0107uje\u0161 meni, \u00a0a ne djetetu koje mami tr\u010di. Istinu o tom klimanju \u0107e\u0161 mi dati na kraju one no\u0107i, \u00a0kad sve je vrilo.<\/span><\/p>\n

Poslije sam saznao da njegova mama i nije tvoja,da vam je samo otac zajedni\u010dki.<\/span><\/p>\n

Spoticanje,sudar,pogled ,naizgled nonsensi mili moj \u2013 mila moja i vanilin sladoled,\u017eurba brata roditeljima,\u00a0 klimanje i neko nejasno \u201eda\u201c su bili samo jasni znaci kosmi\u010dke zamke.Koliko sitnih smicalica da bi se zapisani usud obistinio.<\/span><\/p>\n

Onako usputno zapa\u017eanje; ti i Mali Princ ste me u\u010dila dobroti. Milostivi i vi.I jo\u0161 neke kojih se \u010desto sjetim.<\/span><\/p>\n

Nadam se da si uspjela nau\u010diti i nekog drugog\u00a0 jer bila si tako dobar, ne u\u010ditelj , va\u0107 profesor dobrote.I molim se da se nisi zagubila u stranom svijetu.<\/span><\/p>\n

Odjednom mi sinu tu\u017ena misao.<\/span><\/p>\n

Da li se ja to opra\u0161tam od tebe jedina moja.Sada,kad mi najvi\u0161e treba\u0161,sada kad osje\u0107am da me najvi\u0161e\u00a0voli\u0161.<\/span><\/p>\n

Ne \u017eelim se opra\u0161tati od tebe kada me najvi\u0161e treba\u0161,kada te najvi\u0161e volim.<\/span><\/p>\n

Zapravo \u00a0nije va\u017eno.Znam da \u0107u te voljeti do groba barem \u00a0i malo poslije.\u010citavu vje\u010dnost.Ali ti to zasifurno ne mogu re\u0107i,jer na grob \u0107e mi zasaditi cvije\u0107e.Ne bilo koje.Ve\u0107 djevi\u010danske ljubi\u010dice nje\u017ene i samo jednu opojnu ru\u017eu crvenu da me tamo negdje daleko ili blizu,svejedno je,da me one podsje\u0107aju na tebe mila moja.<\/span><\/p>\n

Ako se i opra\u0161tam od tebe ja sa sobom nosim preznik ljubavi proveden sa tobom,ne opra\u0161tam se od tvoje \u00a0blagorodne du\u0161e \u00a0 i srca ranjenog.<\/span><\/p>\n

Uostalom ,za\u0161to se uop\u0161te opra\u0161tati od tebe\u00a0jedina moja,kad obe\u0107ah ti da volje\u0107u te do groba i malo poslije.Mada ti sada zasigurno ne mogu re\u0107i,jer tvoje \u0107utanje me ljuti,A kada se ljutim ja se jogunim.Kada se jogunim pona\u0161am se kao malo dijete.<\/span><\/p>\n

Svako malo dijete nevino je poput Malog Princa i dr\u017ei do obe\u0107anja svoga,datog tebi i Bogu Jedinom mila moja.<\/span><\/p>\n

Uvijek te vidim u polju ljubi\u010dica, nagu i \u010dednu,kako bere\u0161 moju ljubav.I zato mi nemoj re\u0107i ne sanjaj dje\u010da\u010de mili.<\/span><\/p>\n

I nemoj mi re\u0107i ne gledaj sunce ,leptire i sliku crno bijelu,kada si imala lebde\u0107ih petnaest godina,a nesre\u0107a te nije jo\u0161 pritisla.<\/span><\/p>\n

Da , imala si samo petnaest godina,<\/span><\/p>\n

Prolje\u0107e, milo moje<\/span><\/p>\n

ili kjoji dan vi\u0161e,<\/span><\/p>\n

kad brdima si lepra\u0161ala \u00a0put leptira \u0161arenih<\/span><\/p>\n

letjela godinama za\u010darana<\/span><\/p>\n

kroz aleju<\/span><\/p>\n

preko polja<\/span><\/p>\n

preko rijeke<\/span><\/p>\n

preko mora<\/span><\/p>\n

mene tra\u017eila<\/span><\/p>\n

i nisi me nalazila.<\/span><\/p>\n

Nisi gubila nadu<\/span><\/p>\n

pa se u snove vra\u0107ala<\/span><\/p>\n

nesta\u0161no lihjepa<\/span><\/p>\n

miri\u0161ljavo razigrana<\/span><\/p>\n

da bi uvijek u srce moje sletjela<\/span><\/p>\n

i svu tugu daljine i samo\u0107e<\/span><\/p>\n

traganja i rastanka<\/span><\/p>\n

moje i tvoje<\/span><\/p>\n

jednbim osmijehom izvrisala.<\/span><\/p>\n

Molio sam te da me na\u0111e\u0161<\/span><\/p>\n

da mi do\u0111e\u0161<\/span><\/p>\n

ti koja svijetom\u00a0luta\u0161<\/span><\/p>\n

ti od koje cvije\u0107e mirise krade<\/span><\/p>\n

ti koja samo za moju ljubav \u017eivi\u0161<\/span><\/p>\n

ti \u00a0koja sa suncem \u00a0sjaj dijeli\u0161<\/span><\/p>\n

ti koja meni ljubav daruje\u0161<\/span><\/p>\n

ti koja mi\u00a0du\u0161u miluje\u0161<\/span><\/p>\n

ti iz \u00a0koje izranja ljepota duge<\/span><\/p>\n

ti koja si izvor radisti<\/span><\/p>\n

ti koja nevinost djeteta nosi\u0161<\/span><\/p>\n

ti koja preko brda i trnja hodi\u0161<\/span><\/p>\n

ti koja plavetnilo neba oslikava\u0161<\/span><\/p>\n

ti koja dubinom mora zra\u010di\u0161<\/span><\/p>\n

ti koja zvijezde u o\u010dima nosi\u0161<\/span><\/p>\n

do\u0111i mila moja da ti snove poklonim<\/span><\/p>\n

do\u0111i jedina moja da zajedno pjesme pojemo<\/span><\/p>\n

do\u0111i \u00a0ljubavi moja uhvati me rukom toplom<\/span><\/p>\n

do\u0111i \u00a0\u017eivote moj zagrli me \u010dvrsto jako<\/span><\/p>\n

do\u0111i meni \u00a0ljubavi svojoj ljubavi \u00a0 jedina.<\/span><\/p>\n

do\u0111i \u00a0i ne boj se vi\u0161e mila<\/span><\/p>\n

Lljubav se nije zagubila.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Sedmi dio<\/strong><\/span><\/p>\n

Dan \u0161esti<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0Sve se normalizovalo.<\/span><\/p>\n

Ti i ja smo zajedno.<\/span><\/p>\n

Ruka u ruci,lijeva u desnoj,desna u lijevoj,\u010detiri ruke jedno bilo.<\/span><\/p>\n

Znala si ne\u0161to o toj stra\u0161noj teti ,\u0161to je trebala,a nije htjela da ti zamjeni majku.Teti koja se igrala najstro\u017eijeg policajca i jo\u0161 ne\u0161to stro\u017eijeg.I iako ti je to strano,radi nas,radi na\u0161e ljubavi ucjenu si dala.Ona je propustila \u0161ansu da ti bude, ne majka ,ve\u0107 prijateljica.<\/span><\/p>\n

Ti nastavlja\u0161 slobodan,ptice let.Iako treperi\u0161 i lebdi\u0161 ipak nisi ptica.Ti si dijete,moja djevoj\u010dica.<\/span><\/p>\n

\u010cini se te\u0161ko breme nosi\u0161.<\/span><\/p>\n

Ti si dobila mene i nije ti bilo \u017eao. No to \u0107e ti se kasnije osvetiti.Ni ti,ni ja to tada nismo mogli ni sanjati ni znati.<\/span><\/p>\n

Mnogo,jako mnogo toga tada nismo znali.\u010cak ni da pad je let.<\/span><\/p>\n

\u00a0Ni kakav je svijet.<\/span><\/p>\n

Ponovi\u0107u;usud je to \u0161to smo se uop\u0161te sreli.Nezamisliv i nikad obja\u0161njen.Kad usud ispuni svoju svrhu ;ono ako pretvara\u00a0 se u kako, da bi na kraju postalo za\u0161to.<\/span><\/p>\n

Naposlijetku kada se svi\u00a0 odgovori\u00a0 na\u0111u i zbroje ,\u010dini se:eto \u017eivot\u00a0 jedini to je. \u010citav \u017eivot tragamo za tim za\u0161to, iako ga u du\u0161i nosimo.<\/span><\/p>\n

Ja sam bio po\u0161te\u0111en muka traganja.Ti si moj odgovor na to za\u0161to.Odmah od prvog dana sam bio svjetan toga, jer ti si moj \u017eivot.<\/span><\/p>\n

Taj dan se iznenada pretvorio u nesta\u0161luk.<\/span><\/p>\n

Slike nadrealne,pokretna vrpca \u0161krtih rije\u010di,vi\u0161e pantomime, iz koje iska\u010de\u00a0 niz dra\u017eesti za drugim.Na\u010din na koji si se kretala, govorila,gurkala , smijala nije nalikovao i\u010dem vi\u0111enom.<\/span><\/p>\n

Bila je to su\u0161ta suprotnost odlikama gospo\u0111ica i teta; koje tra\u017ee ne\u010dijeg sina in\u017einjera,doktora ili barem ekonomistu.Moja mladost me,do tebe\u00a0 samo sa takvim \u017eenama i djevojkama upoznavala.<\/span><\/p>\n

Ako dobro sje\u0107am s sje\u0107am tvoj otac je bio in\u017eenjer.<\/span><\/p>\n

Lepr\u0161avo,razigrano,mamila si i bje\u017eala ,dopu\u0161tala da te stignem,dodirnem za ruku,poljubim u lice,kosu,obraz. Opet bje\u017eala,usne krila,nesta\u0161no prijete\u0107i prstom.Kad uporan sam bio okretala si glavu,jednom rukom zaklanjala pogled od sunca,drugu stavljala ispred mene.Njome si govorila ne,stani,nemoj molim te.<\/span><\/p>\n

Ja sam te slu\u0161ao.Vjerovao sam ti.Stao bih i osmijehnuo se.Poklonio se.Tada bih polako zakora\u010dio prema tebi ,pru\u017eao ruke prema tebi.<\/span><\/p>\n

Prihvatala ih bez razmi\u0161ljanja,\u010dvrsto i toplo.Verovala si mi.<\/span><\/p>\n

Igra zadirkivanja je poput igre\u00a0 staklenih perli,i uvijek je mogla da se prekine i iznova da po\u010dne.<\/span><\/p>\n

Perla po perla ogrlica \u2013lebdjenja po pijesku,odgurivanje,lepr\u0161anja po vodi,uranjanja u vodu.Ogrlica po ogrlica dr\u017eanja za ruku,sjedenja na betonu,le\u017eanja na pjesku,odgurivanje. \u010cu\u010danje na koljenima \u2013 lice uz lice,odgurivanja,ovla\u0161 doticanja kojim se kradu poljubci i milovanja,upijaju mirisi prolje\u0107a tog i\u00a0 samo tih dana.<\/span><\/p>\n

Perli nije nestajalo,ogrlica je bilo sve vi\u0161e,svjetlucavost na suncu.U svakom predahu kao da se jedna ogrlica gubila u nama.Petnaest bisernih ogrlica\u00a0 u tebi ,za mene mila moja.Petnaest bisernih ogrlica u meni, za tebe jedina moja.<\/span><\/p>\n

Skoro pa nismo mogli disati vi\u0161e.I ne bismo stali da ne bi ki\u0161e.<\/span><\/p>\n

Bojao sam se,istinski sam se bojao za tebe,milo moje.\u017divot je kao vuneno \u0107ebe od stakla,o\u0161tro,otrovno i stalno grebe.<\/span><\/p>\n

Ti to jo\u0161 uvijek nisi znala ,na put \u017eivota tek si kro\u010dila,stala.<\/span><\/p>\n

O mila moja,\u010dedo moje malo,tek ro\u0111eno u mom srcu, za mene, za moju du\u0161u.Sva svjetlost sunca u zjenice tvoje \u0161to je stala,krila je zlo \u0161to se\u00a0 iza ugla valja ,\u0161to tvoje dje\u010dije srce i du\u0161a nje\u017ena nije znala.<\/span><\/p>\n

Oh ,Bo\u017ee mili,sa\u010duvaj ovo malo dijete od zla,ovo dijete nesta\u0161no od sanja.<\/span><\/p>\n

Ej ,An\u0111eli mili hodite putevima\u00a0 sna djeteta \u010dednog,odstranite od njega zla.<\/span><\/p>\n

Iskreno se nadam da su u tvojem \u017eivotu ,poslije petnaest ljetnih dana prolje\u0107a, moje molitve usli\u0161ene i da si sretna bila..<\/span><\/p>\n

Ponovo smo se sreli u kasno poslijepodnje tog dana,pred sumrak.<\/span><\/p>\n

Zaboravih na molitvu \u0161to rastanak svaki nosi.Uz tu milo\u0161tu \u010dovjek zaboravi sve.<\/span><\/p>\n

Kad pomislim na te dane ,znam da niko nikad nije na pre\u0107ac ostavio tako\u00a0 razora\u017eavaju\u0107i ,ne utisak,ve\u0107 sjaj munje i udar groma na mene.<\/span><\/p>\n

Te\u0161ke sumorne rije\u010di koje ovdje upotrebljavam su jedine mogu\u0107e koje mogu prizvati u sje\u0107anje.Ti bljeskovi;dra\u017eesni i blagi,osebujni i neponovljivi,nje\u017eni i sanjivi,miomirisni i \u010de\u017enjivi jo\u0161 uvijek titraju u mojim snovima.<\/span><\/p>\n

Ne nije to bio utisak,bili su valovi i valeri utisaka ,na\u0161ih susreta,devnih i no\u0107nih.Bilo je to jedan rasko\u0161ni petnaestodnevni tango,dostatan za slijede\u0107ih pola vijeka samo\u0107e.<\/span><\/p>\n

Bili su dani susreta koji se smjenjuju i ne prestaju.Mili,osebujni,vragolasti i sebi\u010dni.Kako si se samo davala,\u0161alila i bje\u017eala.Bila pripijena uz mene,ljubav dozivala da bi je meni tako jednostavno i lako darivala.<\/span><\/p>\n

Spu\u0161talo se ve\u010de.Dotra\u010dala si,meni sumnji\u010davom da mo\u017eda ne\u0107e\u0161\u00a0 mo\u0107i do\u0107i.Ta\u010dno na vrijeme,i kao uvijek,u \u017eurbi i nekom smirenom gr\u010du.<\/span><\/p>\n

\u201eNe boj se,dr\u017eim te mila moja, pobje\u0107i ne\u0107u.\u201c<\/span><\/p>\n

\u2013 \u0161aputao sam.<\/span><\/p>\n

\u201eNisi lud mili moj ,izgubti mene,svoju\u00a0 sre\u0107u\u201c<\/span><\/p>\n

\u2013 smijala si se .<\/span><\/p>\n

Iskrila si,nehajno zbacivala glavu,rukom micala sa \u010dela kosu koje nije bilo,bez prestanka me gladala u o\u010di.Smije\u0161ila si se i milovala mi lice,u o\u010di me ljubila.Ponekad bez razloga o\u010di su ti suzile.Privija se uz mene ,govorila mi:<\/span><\/p>\n

Mili moj,molim te ,nemoj mi nikad pobje\u0107i.<\/span><\/p>\n

Ne\u0107u mila,zasigurno ne\u0107u.Molim te zagrli me i sve \u0107e biti u redu.<\/span><\/p>\n

Ipak,nije bilo.<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 uvijek vidim tvoje o\u010di,slute\u0107i u njima moje .Vidim kako ih ljubim,poljubcima zatvaram\u00a0 da tugu pdagnam. Upijam one usne \u0161to nekad ne umiju da se zadovolje.Ljubimo se i \u0107utimo vrijeme, koje kao da \u017eeli stati.Pokreti se uspore,rije\u010di postaju naporne i te\u0161ke,tada nastaje ti\u0161ina.Mi smo zagrljeni,okrenuti ka moru,suncu i valima.<\/span><\/p>\n

Sunce treperavo uranja u more koje blista ,otvara i \u0161alje blje\u0161tavu stazu\u00a0 ka nama.Staza\u00a0 sjaji i treperi poput djevi\u010danskog maslinovog ulja, po kojem su opto\u010deni blistavi dijamanti. Dijamanti koji se, svakim lahorastim mre\u0161kanjem vjetra, prelijevaju u svjetlucave iskre u tvojoj kosi.Ona se stapa sa rumenim nizovima\u00a0 svjetlucavih rubina i iskri\u010davim i lelujavim nagovje\u0161tajima djetinjih osmijeha.<\/span><\/p>\n

Ne sje\u0107am se da li sam te gledao u krajoliku ispred sebe ili sam krajolik slutio u tvojim o\u010dima. Talasi kao da su u pozadini na\u0161ih bila,neprimjetno,uporno,akord po akord uvodili zvuke\u00a0 Ravelovog Bolera. Sunce lagano klizi po pu\u010dini,tiho uranja u more.Tanka nit koja dijeli sumrak i no\u0107,pretvara se u \u010de\u017enju koja smiruje djecu u nama.Mi sada samo \u017eelimo da smo jedno.<\/span><\/p>\n

Ti me upitno gleda\u0161?Kao da \u017eeli\u0161 da poduzmem ne\u0161to.<\/span><\/p>\n

\u017dalim,iako \u017eelim, ne mogu zaustaviti Sunce,ne \u017eelim zaustaviti Bolero odvra\u0107am pogledom.Slije\u017eem ramenima, kao da ka\u017eem nemo\u0107an sam zaustaviti tu ljepotu , da i dalje tone i potone.Skoro da\u00a0 osjetimo dah nemo\u0107i, tuge.<\/span><\/p>\n

Spa\u0161ava nas Mjesec.<\/span><\/p>\n

Ti se veselo smije\u0161 mojoj nemo\u0107i ili ne htijenju.Izaziva\u0161 me jer se pojavljuje novi akter\u00a0 ove bajkovite no\u0107i, nesta\u0161ani, nasmijani mjesec.<\/span><\/p>\n

On je veliki krvavi\u00a0 mjesec koji katkad javi kad poku\u0161ava da dostigne Sunce i kada ona poslijednja crta Sunca tone u more, u bijegu mjesecu i podvodnom traganju za novim danom.<\/span><\/p>\n

Kao u nekom bijesu \u0161to ne mo\u017ee susti\u0107i Sunce, Mjesec preuzima vlast na\u00a0 ve\u010dernjem nebu i moru.Obasjava pu\u010dinu koja postaje nepregledno polje tamnih ljubi\u010dica, koje se neprestano prelijevaju\u00a0 i klize.<\/span><\/p>\n

Poput Sunca i Mjesec u sredi\u0161njici srebrenkastog\u00a0 prelivanja ,stvara se onaj isti\u00a0 blistavi put.On je\u00a0 posut biserjem, rubinima i dijamantnim iskricama, tvore\u0107i aleju ljubavi \u0161to se talasa ka nama i ho\u0107e da nas zarobi u svoju mre\u017eu.<\/span><\/p>\n

Mi nemamo ni\u0161ta protiv i znamo da ne mio\u017eemo odoljiti toj ljepoti.<\/span><\/p>\n

Zvijezde \u017emirkaju i ljute se \u0161to su zapostavljene.Bolero je\u010di.Sve je usporeno osim muzike i srca.<\/span><\/p>\n

Kre\u0161endo.Bolero tuguje.Ti\u0161ina.Oko muzike i nas sve zanijemilo.Samo srca ubrzano di\u0161u i spajaju se.<\/span><\/p>\n

Sada znamo kako se du\u0161e spajaju.osje\u0107amo isto i vidimo da nas srsi dodiruju i je\u017ee.Mi smo opijeni i nemo\u0107ni.Moramo se poljubiti,ali na ovla\u0161 i kratko.Osje\u0107amo se posramljeni. Ljudi su brzopleti i kvare ugo\u0111aj koji im nebo nudi.<\/span><\/p>\n

Mjesec to osje\u0107a i smije\u0161i se.Stidljivo skre\u0107e pogled ka zvijezdama i uti\u0161ava sjaj.Maglice se probijaju i\u00a0 poput ru\u017ei\u0107astih,zelenih,ljubi\u010dastih,plavih,bijelih,zlatnih srebrenih velova pokre\u0107u se i \u017emirkaju\u00a0 za muzikom.Bolero to \u0107uti i umiljava se.Zvijezdice vi\u0161e ne trep\u0107u i one ple\u0161u.Maglice ih grle\u00a0 i miluju.<\/span><\/p>\n

Savr\u0161enstvo Jedinog Stvoritelja je prekrilo najbli\u017ei krajolik u \u010dast nje\u017ene i \u010diste dje\u010dije ljubavi.Djeca to osjete i raznje\u017ee se kleknu na svilenkasti pjesak i zahvaljuju se Milosrdnom\u00a0 na Ljubavi i Milosti.<\/span><\/p>\n

Molitva zahvalnosti je izvirala iz raznje\u017eene du\u0161e i pla\u010dnog srca i mi\u00a0 smo osjetili da smo spojeni ljubavju\u00a0 za \u010ditav \u017eivot.<\/span><\/p>\n

Kre\u0161endo.<\/span><\/p>\n

Stvoren je privid da se Mjesec ogleda u moru ili kao da on sa odrazom zvijezdica i maglica u moru izvodi ritualni ples plodnosti,kojim \u017eeli da pri\u010desti na\u0161u ljubav.<\/span><\/p>\n

Note su gu\u0161\u0107e,instrumenti se umno\u017eavaju,akordi se prelijevaju.<\/span><\/p>\n

Mi snmo zanijemili.<\/span><\/p>\n

Da li to Mjesec ili Ravel lude?<\/span><\/p>\n

Nismo ni svjesni da to mi gubimo razum.<\/span><\/p>\n

Ruke se dodiruju.<\/span><\/p>\n

Poljubac?<\/span><\/p>\n

Ne,jo\u0161!<\/span><\/p>\n

Dvojba,ne ,nimalo.<\/span><\/p>\n

\u010ceka se onaj znak Bolera kada sve utihne i iznova istog trena sve po\u010dinje.<\/span><\/p>\n

Kada se sve rasplinjuje i ponovo ra\u0111a.<\/span><\/p>\n

Usne vla\u017ene od mora ili suza,tko to zna?Zar je to va\u017eno dok klize jedne ka drugima,tra\u017ee se samo tren.<\/span><\/p>\n

A onda?<\/span><\/p>\n

Bolero skoro da vri\u0161ti.<\/span><\/p>\n

Klizi.Vivo,viva\u010de!<\/span><\/p>\n

Mjesec okre\u0107e glavu.<\/span><\/p>\n

Prijekorno gleda Zvijezde,one prigu\u0161uju sjaj.<\/span><\/p>\n

Samo maglice trepere.<\/span><\/p>\n

To Mjesec,to zvijezde ne \u017eele postiditi Djecu.<\/span><\/p>\n

Djeca ne \u017eele prekinuti poljubac.Poljubac ne \u017eeli zaustaviti ruke.Ruke milovanja,ruke nadanja,ruke su ljubavi to.<\/span><\/p>\n

Suze ne bi trebale\u00a0 prestajati liti.To je od sre\u0107e.<\/span><\/p>\n

Da li su to An\u0111eli,maglice,Bolero il\u2019 neko potonje vrijeme poslali svoj znak?<\/span><\/p>\n

Zbog onih lete\u0107ih ,svjetlucavih\u00a0 odsjaj \u0161to prelaze horizontom\u00a0 vjerovali smo da jesu.Znali smo da se ljubav neumitno usa\u0111uje,ukopava,betonira u na\u0161im du\u0161ama.<\/span><\/p>\n

\u010cinilo nam se da vrijeme nije bitno.<\/span><\/p>\n

Podcijenili smo ga.Sasvim izvjesno,jasno.Ono je stalo,samo radi ove ve\u010deri,onih maglica, zvjezdica, mjeseca,bolera i nas.<\/span><\/p>\n

Bolero posustaje.<\/span><\/p>\n

Usne su rascvjetali pupoljci.Mjesec se polako skriva iza oblaka koji se nenadano pojavljuju.Oblak okre\u0107e le\u0111a i zastaje.<\/span><\/p>\n

Pristi\u017eu\u0107i vjetar polako \u0161apu\u0107e imena;tvoje i moje.<\/span><\/p>\n

Prolje\u0107e i dobrota.<\/span><\/p>\n

Ki\u0161a po\u010dinje padati.Stapa se sa suzama,bri\u0161e tragove ra\u0111anja.<\/span><\/p>\n

Bolero nestaje no\u0161en vjetrom.More se talasa.Vi\u0161e nikad ni\u0161ta ne\u0107e biti isto za nas dvoje.Op\u010dinjeni,mi to jo\u0161 ne znamo.<\/span><\/p>\n

\u201eMila moja, sada bi nam dobro do\u0161ao ki\u0161obran\u201c<\/span><\/p>\n

\u2013 ka\u017eem ja.<\/span><\/p>\n

\u201eLudice,sami smo na pla\u017ei sa hiljadu suncobrana\u201c<\/span><\/p>\n

\u2013 ka\u017ee\u0161 ti.<\/span><\/p>\n

A nama ne treba ki\u0161obran.Nama nedostaje igra.<\/span><\/p>\n

Svla\u010di\u0161 haljinu i leti\u0161 u zagrljaj mora koje po\u010dinje da pjeni.Zastane\u0161,okrene\u0161 se ka meni, osmijehne\u0161 se.Ja ne znam da li je ta iskri\u010dava bjelina u tami krajolika od pjene ili tvoga bjelokosnog tijela,Ali, znam da je sre\u0107a blag izraz za ono \u0161to osje\u0107am prema tebi.<\/span><\/p>\n

Ja nemam izbora,tr\u010dim ka tijelu ili moru \u0161to se pjeni.<\/span><\/p>\n

\u010cini se sve je na mjestu i kako treba da bude.<\/span><\/p>\n

Ti si u mome zagrljaju.Srca lupaju,dah zastaje.Ne znamo ko se vi\u0161e uzbibao,na\u0161e ustreptale nje\u017enosti ili bolerom zalu\u0111eno more,<\/span><\/p>\n

Na obzorju je zlo izgubilo trag.<\/span><\/p>\n

\u201eVidi,vidi tu nesta\u0161nost i ludovanje\u201c- mislim ja.<\/span><\/p>\n

\u201eVidi,vidi ti mi ne\u0161to puno naivan.\u201c-\u00a0 odmisli\u0161 ti.<\/span><\/p>\n

Osam\u00a0 godina poslije na\u0161ih\u00a0 dana prolje\u0107a Indexi\u00a0 sebi,nama\u00a0 i svim zaljubljenim poklanjaju onu:<\/span><\/p>\n

Obala pusta,obala vrela\u2026<\/span><\/p>\n

Ja sam samo mogao da dodam:<\/span><\/p>\n

-Bila je to no\u0107 stvorena samo radi nas,jedina moja.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Moji blagi dani \u00a0se privode\u00a0 kraju. Da ih je barem vi\u0161e , jer svaki dan bi trebao biti slava Bogu jedinom. Ali zadovoljan sam nebeskim darovima. Umoran sam, ali i zadovoljan.\u00a0\u00a0 Ostalo mi je jo\u0161 samo malo umornog vremena da se prepustim okusu ljubavi. Na vrata mi kucaju novi snovi.\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28,32],"tags":[],"class_list":["post-6939","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ko-fol-roman","category-petnaest-dana-proljeca"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6939","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6939"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6939\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":104448,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6939\/revisions\/104448"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6939"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6939"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6939"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}