{"id":6357,"date":"2024-05-22T20:08:00","date_gmt":"2024-05-22T18:08:00","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=6357"},"modified":"2024-05-22T18:30:36","modified_gmt":"2024-05-22T16:30:36","slug":"petnaest-dana-proljeca-4","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=6357","title":{"rendered":"Petnaest dana prolje\u0107a III dio"},"content":{"rendered":"\n
<\/pre>\n\n\n\n
<\/pre>\n\n\n
Dan drugi<\/strong><\/p>\n
Na moj prvi ro\u0111endan poslije petnaest dana na\u0161eg prolje\u0107a , na dan mog punoljetstva,one slijede\u0107e godine 1969. dobio sam mno\u0161tvo poklona .<\/p>\n
Meni se posebno izdvojila dva : srebreni \u0161al , stihove i pozla\u0107eni upalja\u010d sa zlatnom ,\u00a0 ugraviranom djetilinom sa \u010detiri lista. Obradovao sam se.Jo\u0161 uvijek sam bio \u00a0tvoj Mali Princ.Ono, Mali princ, mi je zvu\u010dalo sasvim prirodno.Ono, tvoj, me \u010dinilo sretnim.<\/p>\n
Upalja\u010d sam svaki dan nosio sa sobom i\u00a0 pomno \u010duvao . Bila si sa mnom i ljubav na\u0161a gdje god krenuo. Srebreni \u0161al su mi druge krale i poklanjale. I uvijek se vra\u0107ao meni.<\/p>\n
Stihovi su zauvijek urisani u srce . Bojeni trun\u010dicama sjete i radosti , dopustili su da ljubav nadvladava.<\/p>\n
Prole\u0107e pjeva<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Ljubav se dogodi tek tako<\/p>\n
Sama od sebe savim lako<\/p>\n
Mili moj samo ti tuguj i ne tuguj<\/p>\n
Obr\u0107i se hodaj vri\u0161ti ne miruj.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Na\u00a0 pla\u010d za tobom nikog ne teraj<\/p>\n
Bio je dovoljan poljubac jedan znaj<\/p>\n
Da \u0107u te voleti zauvek to znam<\/p>\n
Na osmeh tvoj – srcem obe\u0107avam.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Zna\u0161 li kako bol svoj zadr\u017eavam<\/p>\n
Zatvorim o\u010di i tebe pogledavam<\/p>\n
Ali ne mogu da se ute\u0161im ja<\/p>\n
Prejaka \u010de\u017enja nada nebom sja.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Mali princ u tebi\u00a0 da odraste ne dozvoli<\/p>\n
Ako treba slam\u010dicom mlatni ga po glavi<\/p>\n
Da djete ne odraste i samo mene da voli<\/p>\n
Podmiti \u2013 moli sve u\u010dini nama u slavi.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Dok sam \u010ditao tvoju pjesmu Indexi su isti dan snimali Plimu,a ja sam te nazvao svojim Ljetnim Prolje\u0107em.<\/p>\n
Tom pjesmom su se definitivno vezali za moj \u017eivot,lancima i okovima koje ni\u0161ta , pa ni smrt ,ne\u0107e mo\u0107i prekinuti.Njihove pjesme i moje ljubavi \u017eivje\u0107e vje\u0107no.<\/p>\n
Bilo bi nepo\u0161teno re\u0107i,bilo je to u \u010dast mojih snova i nada.Jednostavno poklopilo se.<\/p>\n
O tvom ro\u0111endanu, sam dobio jo\u0161 jedan,sad ve\u0107 o\u010dekivani dar.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Videla sam na\u0161e nebo pahuljasto,<\/p>\n
ono samo na\u0161e sunce vragolasto,<\/p>\n
one samo na\u0161e\u00a0 stidljivi mjesece,<\/p>\n
one samo na\u0161e lelujave zvezdice.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Sanjam samo na\u0161e more opevano<\/p>\n
onaj na\u0161e pjesak\u00a0 leglo uzburkano<\/p>\n
onog samo na\u0161eg\u00a0 leta raj plodovi<\/p>\n
na\u00a0 na\u0161oj jedinoj pla\u017ei Ljubavi.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Jo\u0161 vidim tebe,moj mili i jedini<\/p>\n
tebe i mene zagledani zagrljeni<\/p>\n
dva srca,dvije du\u0161e,usana poj<\/p>\n
dviju ruku,lijeve i desne spoj.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Sa ovom pjesmom jednostavno se nije ni\u0161ta poklopilo.<\/p>\n
Po\u010detkom slijede\u0107eg\u00a0 ljeta prestala su da sti\u017eu tvoja pisma.Nenadano! Tajac usred pjesme.<\/p>\n
Pisama nema.Ti\u0161ina usred sna.Meni od tebe,tebi od mene.<\/p>\n
\u00a0<\/em><\/p>\n
Vremena su prolazila.Laka i te\u0161ka,a lijepa.I uvijek kao da svoj hod zaustavljaju na nekom od onih petnaest dana prolje\u0107a.<\/p>\n
Poslije su to Indexa,godinu za godinom preto\u010dili u mnoge pjesme: posve\u0107ene samo onom na\u0161em ljetu.Vrijeme neko pro\u0111e, a oni se svako malo vrate nama.<\/p>\n
(Budi kao more.Obala pusta obala vrela.Brod.More Ostrvo…)<\/p>\n
Sada se sve \u010dini nevjerovatnim i \u010dudnim,isuvi\u0161e slu\u010dajnim i nenamjernim,ali sve njihove pjesme kao da su bile posve\u0107ene nama.Sve – ba\u0161 sve:one tu\u017ene ljubavne, pjesme sanjanja i prelijepe.Pjesme nadanja i strepnje.I one \u017eestoke,pjesme ljutnje,pjesma bunta i prkosa,uzavrele pjesme dodira i \u010dula,preklinjanje ne i proklinjanja.<\/p>\n
Da ne bi bilo sumnje i neke druge slutnje Indexi su,barem dio njih,u pjesmama\u00a0tra\u017eili nju il’ one svejedno je.Usudu se tu\u017eili,usud prihvatali i ponosni kakvi su\u00a0bili ,za ljubav nisu nikad molili.<\/p>\n
Tvoj \u00a0Princ Mali im je vremenom sve vi\u0161e nalik bivao.Poslu\u0161ao tebe i nikad odrastao nije.<\/p>\n
Nismo molili one \u0161to su nestajale bez pozdrava.Kamo,kako i \u0161ta se sa u njima\u00a0zbivalo i zbiva kao da nas nije interesovalo?<\/p>\n
Ne,nismo bili ma\u010do mu\u0161karci, ni hladni tipovi bez osje\u0107aja.Naprotiv osje\u0107aji su vrili,kiptjeli,dunjalukom se raznosili,mi ih sti\u0161avali i pravili se bezbri\u017eni.A srca ste nam \u010dere\u010dili, um u led ledili , na krst pribijali…<\/p>\n
Sre\u0107a , Indexi i ja smo imali velike du\u0161e.One su nas spa\u0161avale pa smo na\u0161e golgote pr\u017eivjeli i sneniji postajali.<\/p>\n
Bogami mi Miloga, po neki i nije.Izgrizla bi srca i du\u0161u ta prva ljubav,pa bi tiho presvisnuli.Ljekari dobri neke druge dijagnoze dali, ljudskosti radi.<\/p>\n
Mnogo tajni \u017eivot krije.Bili smo samo mladi, zaljubjeni momci,skoro dje\u010darci koji ne shvataju \u0161ta se de\u0161ava.Za\u0161to se ljubav slama ko suha ljeskova gran\u010dica na neveri .Jedno ne\u010dujno kvrc bez svjedoka i srce skoro da nije srce, vr\u0107 krvava masa neka – meka i bolna.<\/p>\n
Ipak , svakog novoga sta\u0111una \u017eivot je ponovo po\u010dinjao da se ra\u0111a.Svakog novog sta\u0111una – bonaca ili bura.\u00a0 Pjesma Negdje na kraju u zati\u0161ju, nas je oja\u010dala.<\/p>\n
\u00a0<\/em>Mnogo,mnogo kasnije \u017eivot se morao nastaviti,nekom od nas i nije.Nastavio se mnogo\u00a0kasno,u suton \u017eivota.<\/p>\n
\u010cini mi se da si te dane prolje\u0107a provela u bunilu i sre\u0107na.<\/p>\n
Ja jesam.Bio sam i previ\u0161e sre\u0107an;a to nikad nije dobro.<\/p>\n
Vrijeme poslije petnaest dana prolje\u0107a je bilo ljubomorno , moralo se ubrzati, jer je radi nas usporilo,pa nam se to osvetilo.<\/p>\n
Pri\u010dala si mi o Malom Princu.Da li si bila zaljubljena u mene ili ideju Malog Princa nisam znao.Bilo mi je svejedno.Uz tebe sam postao mali Princ.Nisi ni znala da u svakoj stvarnosti\u00a0 u bi\u0107u , u srcu , u du\u0161i svake \u017eene uvijek postoji jedan Mali princ.Ti si imala\u00a0 sre\u0107u da si ga tako lako na\u0161la ,na valima mora plavetnog , mora prelijepog , mora Jadranskog .Iako je imao tamniju kosu,ti si ga prepoznala i u trenu ljubav poklonila.Nisi ga htjela izgubiti.U srcu si ga zaklju\u010dala ,a klju\u010d u nje\u017enu du\u0161u stavila, da ga do smrti ne izgubi\u0161.<\/p>\n
Poslije \u0107u se vrlo \u010desto pitati \u0161ta bi sa klju\u010dem i \u00a0tvojim snovima o Malim Princem,u tvoju predivnu du\u0161u i milo srce zaklju\u010danim.<\/p>\n
Da li je neki trezor majstor iz du\u0161e klju\u010d oteo,srce otklju\u010dao i Malog Princa domu njegovom u Dvore male planete otpravio?<\/p>\n
Pri\u010dao sam ti o blagosti i milosti,ljubavi i nje\u017enosti.O oprostu nisam mogao,nije bilo potrebno.<\/p>\n
Vjerovala si mi i plakala.Ja sam te ljubio,ti se nisi branila,ljubavlju si mi uzvra\u0107ala.<\/p>\n
Bo\u017ee Mili,koliko je bilo ljubavi u toj miloj djevoj\u010dici?Uvijek sam se pitao i zahvaljivao Mu na daru.<\/p>\n
Oprost \u0107e do\u0107i mnogo , mnogo kasnije.Ne i dockan.Sve to i jo\u0161 vi\u0161e sam ti, poslije u pismima i mislima sro\u010dio.Ni\u0161ta od toga ti nisam poslao.Bez obzira na sve, ni jednu misao,ni jednu rije\u010d,ni jednu nit nisam izgubio, ni pogubio.Sve sam preto\u010dio u spomenik na\u0161oj ljubavi.<\/p>\n
Eh,ti dani kada sve je bilo ljubav.radost i smjeh!Milost i nje\u017enost.Mo\u017eda i previ\u0161e toga,blagorodnog. Sasvim neizostavna blagorodnost ,\u00a0 pred slijed onoga \u0161to se nije snilo. Bilo je to vrijeme ru\u017ea. Predskazanje onoga \u0161to se zbilo i nadali se da Jutro \u0107e promjeniti sve.<\/p>\n
\u00a0<\/em>Nije. Kad ne\u0161to krene po zlu ne mo\u017ee se zaustaviti,<\/p>\n
\u00a0<\/em>Mornari bi rekli.Ak ti Gospe!<\/p>\n
Mornare je nebo u\u010dilo da budu iskreni i strpljivi.Da se mola i da se nadaju.Ti si svog Malog princa unaprijedila u mornara.Sada nije lutalica koji luta nebom.Sada je mornar koji nema mora i \u010deka da mu se ljubav javi.<\/p>\n
A ispod na\u0161eg neba ,ti si se tako vedro\u00a0 smijala i skoro da mi nisi vjerovala.Volio \u00a0sam \u010duti ono tvoje skoro pa mangupsko:<\/p>\n
-Idi,bre pa se le\u010di ! Nije ti ovo san.<\/p>\n
-Opa,ti to ozbiljno!<\/p>\n
-Koji ti je naopaki dan?<\/p>\n
Jednom ti izleti:<\/p>\n
-Koji ti je pampur?<\/p>\n
Nisam znao \u0161ta to zna\u010di,ali sam se ko bekac smijao.Ti si se izvinjavala. izletilo ti .Ja sam te dovodio u nedoumicu govore\u0107i::<\/p>\n
-To ti meni,mila moja, ba\u0161 si vra\u017ei\u0107ak.<\/p>\n
Ti si se crvenila,na ivici suza.Ja bih te zagrlio ,ljubio crvenilo i molio da mi oprosti\u0161 glupave \u0161ale.<\/p>\n
Sada kad znam \u0161ta zna\u010di ja se pomalo crvenim ,ali nema nikoga da mi ljubi crvenilo i opra\u0161ta glupave misli.<\/p>\n
Nekad bih primjetio ne\u0161to malo ozbiljnije\u00a0 upitne \u00a0poglede,onako, s koso izvijenom obrvom i malim crticama na \u010delu:<\/p>\n
-Hm.Hm.<\/p>\n
-Ne\u0161to si mi znan.<\/p>\n
-Vidi, vidi.Siv,tmuran dan.<\/p>\n
-Ti ima\u0161 neki plan.<\/p>\n
Ponekad bi \u00a0strogo,bez rije\u010di, trepere\u0107i\u00a0 ka\u017eiprstom,okretala glavu\u00a0 prema moru,\u00a0potom\u00a0 prema suncu,ponekad sti\u0161\u0107u\u0107i pest.<\/p>\n
Znao sam da sam ne\u0161to glupavo lupio.<\/p>\n
A \u010detiri puta vidjeh ka nebu okrenutih pet stisnutih u pest.<\/p>\n
Dobro se sje\u0107am,prvi put kad pitao sam te o majci.<\/p>\n
Drugi put kada ti oca spomenuh.<\/p>\n
Tre\u0107i put kad ugledasmo tetu \u0161to majku ti mjenja.<\/p>\n
\u010cetvrti kad te kao maloumnik upitah: \u201eDa li me voli\u0161?\u201c<\/p>\n
Tada bih vidio i suze u tvojim o\u010dima.<\/p>\n
Ipak i danas \u0107utim i slutim te suze. I one neke jedva primjetne sjete,mo\u017eda boli. \u00a0Sjene tuge \u0161to prolije\u0107u u tisu\u0107inkama sekunde preko an\u0111eoskog lica. Toliko\u00a0brzo prolije\u0107u, da su u mozgu onog koji gleda ne mo\u017ee roditi pitanje:<\/p>\n
\u201eZa\u0161to\u00a0 te suze ?<\/p>\n
Ta sjeta!<\/p>\n
Za\u0161to ta tuga?\u201c<\/p>\n
Tada sam vjerovao da je to zbog pri\u010de o Malom Princu kome su \u00a0zmije otrovnice usud koji vodi domu.<\/p>\n
Tog ljeta su\u00a0se misli sporije kretale.Vrijeme je usporilo.Bilo smo samo ja i ti,ostali svijet su bile sjene koje promi\u0107u pored nas brzinom svjetlosti i mi ih zbog toga ne primje\u0107ujemo.<\/p>\n
Glupko – razdragano bi govorila.<\/p>\n
Ljubljenom, Princu Malom si ponovljala svakog dana sa \u00a0da smo isti.<\/p>\n
Bunio sam se.Ti bi samo prst na usta stavljala\u00a0 i onda bi rekla :<\/p>\n
\u201cNe boj se ja \u0107u prilagodit bajku nama.<\/p>\n
Prefarbat \u0107u mu kosu u sme\u0111e.Moj Mali princ \u0107e biti moreplovac.Kapa i odje\u0107a \u0107e biti mornarske, majica plavo-bijela, pantalone teget.Opasa\u010da nema,\u0161ta \u0107e ti opasa\u010d frajeru jedan,(ha,ha,ha).On podje\u0107a na stegu i ste\u017ee li ste\u017ee.A i pantalone \u0107u ti skrojit pomjeri da malo preko \u010dizame vire.\u010cizme \u0107e\u0161 nositi samo ako bude\u0161 putovao.Ja ne\u0107u dati da putuje\u0161 da mi ne pobjegne\u0161,srce slomi\u0161 i moju du\u0161u zaledi\u0161. Tvoj odlazak,ili rastanak na\u0161,nikad ne bih preboljela. Tada bih poslijednji , peti put stisnula pet u pest i sa suzama u o\u0107ima\u00a0 Ga molila da mi te vrati .<\/p>\n
Dobro,ve\u0107 kad se buni\u0161, Da\u0107u ti jedan srebreni \u0161al \u00a0da slobodno lepr\u0161a. Preko \u0161ala stavi\u0107u ti moju maramu bijelu i cvijetnu, uspomenu da ima\u0161. Zadjeni je za pojas .Ru\u017ea tvoja crvena da se ljuti i ljubomorna biva.I jo\u0161,insistiram;pokloni\u0107u ti jedan od mojih velova bijelih,da stavi\u0161 ga na vrat,prekrije\u0161 du\u0161u da je slu\u010dajno ne upralja\u0161.Neka svi znaju da si moj.Samo moj,ljubavi moja.<\/p>\n
Planeta \u0107e biti ne\u0161to malo ne\u0161to ve\u0107a i malo \u0161ira,dovoljna da stane dvoje ili troje.Nikad se ne zna. Tvoja \u0107e\u00a0 princeza biti prelijepa. Bijelo plavu uniformu i kapu mar\u017eoretkinje \u0107e nositi.Na licu \u0107e imati nacrtanu jednu suzu ,da te podsje\u0107a da u svijetu puno boli ima.I puno malenih djevoj\u010dica koje ljubav i pomo\u0107 trebaju.<\/p>\n
Na drugoj strani planete,onoj koja se nikad ne vidi docrtat \u0107u ta\u010dno tisu\u0107u ljubi\u010dica. Il’ vi\u0161e ako stane, i jedan le\u017eaj od duge za na\u0161e skrivene, beskona\u010dne ljubavi dane.<\/p>\n
Za tu stranu na\u0161e planete \u00a0\u0107u imati drugu uniformu i kapu mar\u017eoretkinje ljubi\u010dastu boje. Da se izgubim u polju da bi me ti pogledom ili rukama\u00a0 u igri lovice te\u017ee na\u0161ao. Ne bih ti dugo bje\u017eala.Tek toliko da te malo ljutnem.Nacrtat \u0107u i po jedan suncobran na obe strane,da nas Neko sa visina ne bi vidio i prstom prijetio.Zna\u0161,\u017eelim da budemo mnogo i jo\u0161 vi\u0161e od mnogo nesta\u0161ni.To nije za tu\u0111e o\u010di.Da sam vi\u010dna istkala bi i jedam le\u017eaj od\u00a0 radosti i snova,ljubavi moja\u201c<\/p>\n
\u201eI to bi bilo sve,mila moja\u201c \u2013 kao razo\u010daran ja.<\/p>\n
\u201eNe znam,ako je malo ve\u0107 \u0107emo ne\u0161to smisliti\u201c-sasvim si ozbiljna i zami\u0161ljena, kao da nove rasporede na na\u0161oj planeti sanja\u0161 i crta\u0161.<\/p>\n
U \u010dekanju i snovima, nenacrtani le\u017eaji duge ponekad postaju le\u017eaji samo\u0107e i tuge.Tada \u00a0bespomo\u0107no – pitam te pitam:<\/p>\n
-Ako je moja ljubav stanje svjesnog uma,\u0161ta su onda snovi o tebi,mila\u00a0moja.<\/p>\n
\u00a0<\/strong>Uprkos svim iskustvima pro\u0161losti,htjenjima\u00a0 i \u017eeljama\u00a0 mladosti,te davne,jo\u0161uvijek magi\u010dne i misti\u010dne godine i potonjih dana\u00a0 nadolaze\u0107og poluvijeka samo\u0107e,na\u017ealost zamalo postadoh postadoh lopov i\u00a0 ubica i jo\u0161 \u0161to\u0161ta.<\/p>\n
U prolje\u0107e jednog ljeta<\/p>\n
neke davno ovog svijeta<\/p>\n
Hiljadudevetstotina\u0161ezdeset neke<\/p>\n
Upoznah jedno dijete.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Dijete<\/p>\n
Milo<\/p>\n
sneno<\/p>\n
u ljubavi procvjetalo.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
U prolje\u0107e jednog ljeta<\/p>\n
neke davne ovog svijeta<\/p>\n
Hiljadudevetstotina \u0161ezdeset i neke<\/p>\n
Postadoh lopov koji krade.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Tijelo<\/p>\n
Misli<\/p>\n
Ljubav<\/p>\n
i jo\u0161 \u0161to\u0161ta<\/p>\n
Djevoj\u010dici<\/p>\n
Miloj<\/p>\n
dragoj.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
U prolje\u0107e jednog ljeta<\/p>\n
neke davne ovog svijeta<\/p>\n
Hiljadudevetstotina\u0161ezdeset i neke<\/p>\n
To je meni malo bilo<\/p>\n
Te postadoh ja ubica<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Zadavih<\/p>\n
te objesih<\/p>\n
i ubijah<\/p>\n
mnogo<\/p>\n
\u010desto.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
U prolje\u0107e neko davno<\/p>\n
Ubijah ka\u017eem<\/p>\n
\u010cak hiljadudevestotina<\/p>\n
\u0161ezdesetosam<\/p>\n
I jo\u0161 preko nekoliko puta<\/p>\n
U svom srcu ljubav svoju.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Al’ se ona nije dala<\/p>\n
Ve\u0107 je ja\u010dom postajala<\/p>\n
Radost rose njenog\u00a0 bi\u0107a<\/p>\n
Meni sretnom poklanjala.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Pjesmom odaslano<\/p>\n
Tuga – sjeta!<\/p>\n
Sjeta – tuga!<\/p>\n
O\u010di suza bjelilo.<\/p>\n
Ne boj se ljubavi moja<\/p>\n
Ne strahuj mila<\/p>\n
Kora\u010daj polako ljubavi<\/p>\n
Kora\u010daj hrabro mila moja.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Bilo je to zbog Malog Princa?<\/p>\n
Ili zbog tvoga malenog brata i sebe?<\/p>\n
Ne okre\u0107i se jedina moja<\/p>\n
Sve \u0107e to ljubi\u010dice mirisom prekriti.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Naznake sjete\u00a0 u o\u010dima upla\u0161ene djevoj\u010dice.Djevoj\u010dice srne ,\u0161to tra\u017ei odba\u010denu majku-\u017eenu ili\u00a0 odbjeglu \u017eenu-majku.Majka \u0161to vratit se ne\u0107e.Izgubila je ili su joj uskratili pravo da bude majka.<\/p>\n
Nikad mi nisi htjela,smjela,mogla ili stigla ispri\u010dati tu\u017enu pri\u010du o odlasku majke.Ja sam nekako sam od sebe svu krivicu prebacio na tvog oca i zlu tetu.<\/p>\n
Naznake tuge u uzdahu krhkog bi\u0107a.Bi\u0107a kome polako mladost lomi spoznaja da gubi i oca.A nekako je osje\u0107ala da\u00a0 \u0107e vremenom \u00a0izgubiti i brata.<\/p>\n
Kako da joj \u00a0onda, Bo\u017ee moj , pri\u010dam \u00a0o Pou,Preveru il’ Jesenjinu?A tek Marini Cvjetajevoj!To bi je ubilo.<\/p>\n
Zato sam se glupario i blesavio.Tjerao te da se da smije\u0161 i da zajedno \u0161ale samnom zbije\u0161, zaboravaljaju\u0107i tamu koja se nad tobom nadvija.<\/p>\n
Jednom si me odvela na pjacu . Dovela do brda lubenice i rekla da izvu\u010dem jednu lubenicu sa dna hrpe. Znao sam \u0161ta \u0107e biti,ali malenoj princezi se \u00a0svaka \u017eelja mora usli\u0161iti.Izvukao sam lubenicu i sav bostan se razletio po pijaci.Nastala je op\u0161ta frka.<\/p>\n
Okrenuo sam se,ti si ve\u0107 bila na izlazu sa pijace nose\u0107i neku drugu lubenicu.<\/p>\n
Stigao sam te.Ti si se od srca smijala.<\/p>\n
-Izvini,morala sam te natjerati da to u\u010dini\u0161 za mene mili moj.\u010citavo ljeto smi\u0161ljam neku psinu da bijes i tugu potisnem.<\/p>\n
Tada si upotrebila te dvije rije\u010di i nikad vi\u0161e.Sjedili smo pokraj jednog tananog \u00a0\u0161adrvana,\u010duli kako tiho \u017eubori neku pjesmu ljubavnu ,jeli lubenicu i gledali se kao dvije grlice male vole i ljubav vode.<\/p>\n
Kako si mi bile lijepa, mila moja sa smijehom koji je blistao i u moje srce unosio valove ljepote i ljubavi.<\/p>\n
\u00a0<\/strong><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dan drugi Na moj prvi ro\u0111endan poslije petnaest dana na\u0161eg prolje\u0107a , na dan mog punoljetstva,one slijede\u0107e godine 1969. dobio sam mno\u0161tvo poklona . Meni se posebno izdvojila dva : srebreni \u0161al , stihove i pozla\u0107eni upalja\u010d sa zlatnom ,\u00a0 ugraviranom djetilinom sa \u010detiri lista. Obradovao sam se.Jo\u0161 uvijek sam\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28,32],"tags":[],"class_list":["post-6357","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ko-fol-roman","category-petnaest-dana-proljeca"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6357","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6357"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6357\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":104596,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6357\/revisions\/104596"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6357"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6357"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6357"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}