<\/p>\n
Petnaest dana prolje\u0107a<\/strong><\/p>\n Uvod<\/strong><\/p>\n Hiljadu devetstotina \u0161ezdeset osma\u00a0 godina.<\/p>\n Ruke pru\u017eam <\/em>prema nekom i ne\u010demu,moto tih dana,tih godina.<\/p>\n Lijepa godina i godine.Drijemaju snovi,jednom \u0107u vam do\u0107i sun\u010dice moje,sada sam malo umoran.<\/p>\n I jo\u0161 poneke poslije,pa i decenije \u0161to slijede.\u010cednost;mladost dijeli sve, svu ljubav\u00a0i lekcije.<\/p>\n Sve godine te ,su obasjane svjetlo\u0161\u0107u.<\/p>\n Moj \u017eivot je bio obojen svijetlo\u0161\u0107u.<\/p>\n Puna\u00a0 mi usta rije\u010di \u2013 godine te i tih.Puno mi srce ljubavi,bunta i mira,nekih stihova.<\/p>\n Pune mi u\u0161i one \u0161to glu\u0161i – Muzika – te i tih godina, pjesama nade,bremena.<\/p>\n Prepunemi o\u010di,ne daj da te ko\u010di, ljepota -te i tih godina, cvije\u0107a,duge i ledina..<\/p>\n Kada se pomene ta hiljadudevetstotina\u0161ezdeset i osma godina\u00a0 i neke \u0161to netom slijede,<\/p>\n sjetim se tebe mila moja.Sjetim se tebe i djece cvije\u0107a.<\/p>\n Djete i djeca su voljela Boga,ljude,mir,muziku i cvije\u0107e.To je sasvim prirodno<\/p>\n I tako jednostavno.Ni\u0161ta im nije trebalo vi\u0161e.<\/p>\n Prirodno je podrazumjevalo i slobodu.Toga je ve\u0107 manje bilo.Za slobodu se trebalo dati\u00a0u ime Boga, milosti i ljubavi..<\/p>\n Djeca cvije\u0107a nisu imali oru\u017eje.Mislili su da im nije potrebno,.<\/p>\n Oru\u017eje nosi i krv,mnogo krvi i smrt,mnogo smrti.<\/p>\n Oru\u017eje nije izmislio mili nam Bog.<\/p>\n Oru\u017eje su stvorili ljudi.Neki mnogo zli ljudi.<\/p>\n Djeca nisu voljela rat i one koji su ga vodili.Jo\u0161 manje su voljeli zagrljaje onih koji\u00a0su u ime Boga vodili ratove. Ratove\u00a0 koji\u00a0 su ljudima krali \u017eivote i slobodu.<\/p>\n Nisu\u00a0voljeli ni razme\u0111ja, istok-zapad,sjever-jug,ni bilo kaja druga.<\/p>\n Od boga su pou\u010deni :<\/p>\n \u201eNa koju god se stranu okrene\u0161 i pogleda\u0161 samo vidi\u0161 Bo\u017eju zemlju i ljepotu njenu.<\/p>\n Kod boga nema nikakvih razme\u0111a i pukotina,samo dva ishodi\u0161ta i dva zahodi\u0161ta toliko\u00a0 ljubavi da je to nemogu\u0107e izmjeriti i opisati.\u201c<\/p>\n Plemenitost i dobrota protiv pusto\u0161i i smrti.<\/p>\n U parovima sve je,kao materija i antimaterija \u00a0Nekako jedno bez drugog od postanaka univeruma, \u010dovjeka,nikako da opstanu.<\/p>\n Ko u toj igri gubi jo\u0161, nije tajna!<\/p>\n Krajnji pobjednik se zna,<\/p>\n I to je ono najdivnije ,zar ne!<\/p>\n A hiljadudevetstotina\u0161ezdesetosma godina?<\/p>\n Tko \u0107e vam re\u0107i \u0161ta je ta godina?<\/p>\n Tko se jo\u0161 sje\u0107a te i tih godina?<\/p>\n Ja ,mo\u017eda ti i\u00a0 skoro nitko vi\u0161e!<\/p>\n Izravnih svjedoka \u2013 vrlo malo,sve manje,ispostavilo se.Mnogima od njih je zaboravjena, ve\u010dini ni\u0161ta nije zna\u010dila.Ne\u0161to je historija zaboravila.Ostale su \u0161ture crtice neke. Sve su du\u0161ebri\u017enici\u00a0 poslali u zaborav.Bez milosti,brutalno izbrisav\u0161i najbitnije.<\/p>\n Bilo je to vrijeme ru\u017ea<\/em> kad se ruka ruci pru\u017ee,osmjeh za osmjeh tra\u017ei,cvijet za cvijetom sna\u017ei.Bio je to ru\u017ea svijet i svjetine trule slet.Svijet zlih pasa \u2013metaka-tenkova-zala kad su\u00a0 djeca mirisne jubi\u010dice brala i sa mirisima ljubavi nestajala.<\/p>\n Bili smo mi,ti i ja sre\u0107e opjevana djeca.Mislili smo, sve je stvoreno radi nas i one druge djece cvije\u0107a .Osmijeh\u00a0 nekome da\u0161,drugima poklanja\u0161.Bilo je to doba mirisnog svijeta i mladosti. Ta godina i ta sna ljeta,u kojem mnoge \u0107e se rijeke ljudskostki sliti ali i mnoga zla se zbiti.<\/p>\n Te godine mnogi \u0107e pamtiti,drugi zlopamtiti.Jednima \u0107e \u017eivot bolno osmisliti,onima ru\u017enim, jadnim obesmisliti.<\/p>\n Unato\u010d svemu,jednoj divnoj mladosti priznaje se – mnogo ludosti,mnogima od mo\u0161tva,godine nade, pa jo\u0161 \u0161to\u0161ta.<\/p>\n Bilo je to prolje\u0107e vrlo lijepo djeci grada Libu\u0161e i \u010detiri elementa sklada.<\/p>\n Bilo je to sun\u010dano ljeto djece Fransovog grada svjetlosti..<\/p>\n Dva grada – jedno geto po mnog \u010demu sasvim sveto.<\/p>\n Da,zaista bilo je to vrijeme ljubavi,muzike i snova.<\/p>\n Vrijeme ljeta i prolje\u0107a Francuza, Amera,\u010ceha.<\/p>\n Ah, da ,svakako i na\u0161ih,mojih i tvojih.<\/p>\n Pa \u00a0Bijeliih dvora i Indexa nadolaze\u0107e vrijeme i breme.<\/p>\n I nevine\u00a0 mladosti cijelog svijeta u ljubavi \u0161to cvijeta.<\/p>\n Predivne djece \u00a0ljubavi , ali nadasve naivne;preto\u010dene u rije\u010di novine:<\/p>\n peas sestro \/ peas brother<\/p>\n selam brate \/ selam sister<\/p>\n Make love no war.<\/p>\n Na\u0111o\u0161e i\u00a0 moj Dvor.<\/p>\n Nikad prije;ni kasnije (osim od Indexa) svijetu upu\u0107ivano ne\u0161to ljep\u0161e nije.<\/p>\n Beat poruke,bit \u017eivota,\u0161to ho\u0107e da ru\u0161i \u2013 Vatikani vatikane,\u0161to ho\u0107e da ru\u0161i – zapad i\u00a0istok, \u0161to\u00a0 ho\u0107e da ru\u0161i sjever i jug,\u0161to ho\u0107e da ru\u0161i sve tiranije,\u0161to ho\u0107e da ru\u0161i \u201edemokratije\u201c i ho\u0107e da ostvari nadu\u00a0 ljudima,nadu \u0161to tinjala je eonima.<\/p>\n U kalifornijskim snovima muzike i mladosti budi se istok,budi se zapad,budi\u00a0se sjever i jug.<\/p>\n Oj,na\u0161i jadi !<\/p>\n Oj,na\u0161e \u017ealosti !<\/p>\n Vezani parovi , svjetlost \u2013 tama !<\/p>\n Sve ne\u0161to mislim,sve ne\u0161to slutim,sve ne\u0161to \u017eelim da\u00a0 dobro i zlo nisu nikakav par.<\/p>\n I zaista,probudi\u0161e se zvijer i dru'ge njene druge \u00a0radi ubijanja dobrote i slobode \u0161to se na tren\u00a0 promalja.<\/p>\n Bez imalo stida ,zasko\u010di\u0161e goloruku\u00a0 nevinost\u00a0 tenkovima i smr\u0107u.Napado\u0161e cvije\u0107e ,suzavcem ,otrovima, oku\u017ei\u0161e\u00a0 zlom i dimom, okru\u017ei\u0161e psima ,loma\u010dom,vatrom i goru\u0107im krstovima Pavla pakalenog..<\/p>\n Oh , my Lord !<\/p>\n Oh , my Lord !<\/p>\n Krvava djeca,krvavo cvije\u0107e,krvave nevinosti,krvave ljudskosti,zbog zverinjeg ,\u00a0zla soja ulice krvavih boja.<\/p>\n Tre\u0107a defenestracije nije uspjela.Rijetki je ponekad obilje\u017ee.<\/p>\n Svjetlost Anatolovog\u00a0 grada se ugasila.De Gol je ugasi da nikad vi\u0161e ne zasija.<\/p>\n U pentagram gradu, jo\u0161 uvijek blje\u0161ti ogromni obelisk koplje \u0161to podsje\u0107a na kolac, na koji zvijeri nevinu djecu nabi\u0161e.<\/p>\n Oh,brate dragi,pease please.<\/p>\n Oh,sestro mila,selam please.<\/p>\n Ubijane ptice,ubijane ulice ,ubijana cvije\u0107a,ubijana – djeca ,ubijana nevinost,\u00a0ubijana ljudskost te hiljadu devet ststotina \u0161ezdeset osme.<\/p>\n Sve mjesece dan za\u00a0danom,sve potonje godina mjesec za mjesecom.<\/p>\n Potom sve naredne decenije;godina\u00a0za godinom dosljedno,zverinje svojski,neprestano tiho,javno i tajno svijet\u00a0silovala,kastrirala i ubijala.<\/p>\n A ta mila djeca cvije\u0107a je samo i uvijek htjela ljudima da poklanja: Ti valovi pjesama\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Love Love Love<\/p>\n To Doba\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0All we need is Love<\/p>\n Ta\u00a0 Nada\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Love is All we need<\/p>\n Ta\u00a0 brda snova\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Love somebody<\/p>\n Vrlo malo djece cvije\u0107a se uspjelo oporaviti.Rijetki su bili spa\u0161eni.Oni i dalje\u00a0bje\u017ee\u00a0 i kriju se od surove stvarnosti i inkvizicije.I trabanata \u0161to se uz njih bogate,\u00a0opako se bogate ne nesre\u0107i bla\u017eenih \u010distog srca.<\/p>\n Djeci cvije\u0107a ostale su\u00a0 samo uspomene ,maglovita sje\u0107anja, i muzika mahom\u00a0preba\u010dena u srca\u00a0 Kamenih spava\u010da nekih potonjih godina.<\/p>\n Te su godine minule,tek neke prozirne sjene ostavile.<\/p>\n Ostali smo ti i ja.Na\u0161a ljubav i na\u0161i snovi.<\/p>\n Dan prvi<\/strong><\/p>\n Ja sam atavisti\u010dki i godinama mogao biti djete cvije\u0107a,ali nisam.Geografska udaljenost,\u00a0 patrijahalni odgoj i nazor,krutost socijalnog okru\u017eenja vodili su me u drugom smjeru.Vodili ali ne i usmjerili.<\/p>\n Priznajem uro\u0111ena privr\u017eenost Bogu koje tada nije bila strogo definisana.Li\u010dna shvatanja ugodnog izgledu i higijene nisu bila dobra preporuka onome \u0161to je nalikovalo kultu djeci cvije\u0107a.<\/p>\n Njih nije bilo briga,a ja sam tragao za svi\u0111anjem,naivno odbijaju\u0107i sve \u0161to nije skladno. Nisam volio predugu kosu i brade bilo kog tipa.Nije da nisam poku\u0161avao eksperimentisati sa time,ali vrlo,vrlo kratko,tek dan dva.<\/p>\n Ve\u0107 sa sedamnaest godina sam shvatio da mi kra\u0107a kosa bez dlakavih obilje\u017eja po licu vi\u0161e odgovara. Tako sam bio ugodniji liku u ogledalu i sebi i djevoj\u010dicama \u0161to \u00a0kroz \u017eivot moj su lepr\u0161ale.<\/p>\n Tada itakav sam i tebe upoznao.Sada su kose objelile smije\u0161ne bore\u00a0postale o\u010ditije i duboke brazde \u0161to iskustvom slove.Ipak mo\u017ee se naslutiti lik onog dje\u010daka ,nalik onom odlepr\u0161alom Malom Princu.<\/p>\n Ali sam volio tu djecu.I to jako,neku i zaista bezrezervno.Bilo je mnogo tuge i boli\u00a0u mom srcu zbog de\u0161avanja tih godina, ali i onim milenijumima prije,a i decenijama\u00a0poslije.<\/p>\n Privla\u010dilo me ono \u0161to mi je bilo blisko,njihovo prihvatanje i slavljenja biti \u017eivota.<\/p>\n Bezuslovna ljubav i mir me\u0111u svim ljudima.<\/p>\n Svijet bez rata i podjela bilo kog tipa:\u00a0arijevskih, rasnih,polnih,religijskih, nacionalnih i svih\u00a0drugih\u00a0podjela nedostojnih \u010dovjeka\u00a0i ljubavi.<\/p>\n Ve\u0107ina ljudi nemaju pam\u0107enje ni misli.<\/p>\n Amebe,vinske mu\u0161ice,majmuni i roboti\u00a0 su svijet za sebe.<\/p>\n Humanoidi\u00a0 uglavnom slijede Darvinovu teoriju evolucije.<\/p>\n Izvinjavam se amebama,vinskim mu\u0161icama i majmunima.Protiv njih nemam\u00a0ni\u0161ta i ne \u017eelim ih porediti sa ljudima.<\/p>\n Bog je sve sa svrhom stvorio,ali nauka jo\u0161 uvijek nije otkrila krajnje okvireintelektualnih i nasljednih dometa bilo koga ili \u010dega.<\/p>\n I zato je trebalo nestati djecu cvije\u0107a.Remetila su tokove ustrojenog i u\u0161kopljenog<\/p>\n \u017eivota.\u017divota skiciranog u bespolnom celibatskom Savletovom testamentu i sterilno-<\/p>\n senilnom duhu Ivan\u010dice,zlokobnih proro\u010danstava.<\/p>\n Bez djece surova stvarmost sasvim izvjesno postaje nepodno\u0161ljiva i turobna,ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava.Niko im ne\u0107e poremetiti u\u010dmali i genocidni mir.<\/p>\n Prvi dan je pro\u0161ao.Osje\u0107ao sam te, ali nisam sreo.Ukrala si mi jedan\u00a0dan nadrealnih impresija.Bio sam umoran od puta i osje\u0107aji su bili oteknuti i\u00a0neelasti\u010dni.Ljutio sam se na tebe neznako mila..<\/p>\n Nije va\u017eno, ja jo\u0161 uvijek mogu vidjeti\u00a0 plavkasti led po kojem blje\u0161te razasuti biseri\u00a0moga srca po livadi snova.Lerd ne diram,bisere ni\u017eem u predivne ogrlicena\u0161ih budu\u0107ih dana.<\/p>\n Znam sutra \u0107u te sigurno sresti,punu zanosa,\u010de\u017enje i sanja.Tujinko moja nesta\u0161na.<\/p>\n <\/p>\n Kraj prvog dijela<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Petnaest dana prolje\u0107a Uvod Hiljadu devetstotina \u0161ezdeset osma\u00a0 godina. Ruke pru\u017eam prema nekom i ne\u010demu,moto tih dana,tih godina. Lijepa godina i godine.Drijemaju snovi,jednom \u0107u vam do\u0107i sun\u010dice moje,sada sam malo umoran. I jo\u0161 poneke poslije,pa i decenije \u0161to slijede.\u010cednost;mladost dijeli sve, svu ljubav\u00a0i lekcije. Sve godine te ,su obasjane\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28,32],"tags":[],"class_list":["post-6205","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ko-fol-roman","category-petnaest-dana-proljeca"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6205","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6205"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6205\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6206,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6205\/revisions\/6206"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6205"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6205"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6205"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nLjubav i mir.Toliko malo,a zaprevo sve se htjelo dati..<\/p>\n