Zvono na vratima…<\/p>\n
\u010cudno.<\/p>\n
Pred vratima nikoga nema.<\/p>\n
Ulice opustjele. Liju one beskona\u010dne,\u00a0 hladne\u00a0 septembraske ki\u0161e , koje ka\u017eu da je ljetu odzvonilo i da se insani pripreme za ledene dane. Objema nam se u\u010dinilo.<\/p>\n
Obadvije\u00a0 , ko najve\u0107e frajerke , pomislile , evo njega.<\/p>\n
Jes’ kako ne. Nije levat , po ovom kijametu, iz topla kreveta i uzavrelih, \u00a0uzbibnanih grudi i skuta mislit na nas.<\/p>\n
Sada bi se najradije malo odmoritla\u00a0 dru\u017eenja sa Lucom i po\u0161la doma. Ali ko \u0107e po ovom kijametu\u00a0 ,\u00a0nosa promoliti. A i on me zamolio da je pripazim dok njega nema. Ka\u017ee malo je bole\u0161ljiva i treba joj pomo\u0107. Nenametljiva. Ko ja sam usamljena i\u00a0 treba mi dru\u0161tvo.<\/p>\n
Lukav je ovi na\u0161 Dobri i bri\u017ean.<\/p>\n
Zna da sam ja usamljena , da usamljenija\u00a0 ne mogu biti. Zna on da me od njega niko dotako nije. Zna da i dan danas patim za njim. Ali eto imali smo to \u0161to smo imali, pa nam se izmaklo, pa smo ponovo imali mnogo toga, ali nije nam su\u0111eno bilo da \u017eivot provedemo zajedno. A opet ni jednu no\u0107 ne zaspem da da se ne pomolim za njega, Toliko mi je ljubavi nje\u017enosti darovao da ne mogu misliti\u00a0 da je prava ljubav imalo druga\u010dija.<\/p>\n
Onog mo\u017ea i ne ra\u010dunam.<\/p>\n
Njega su mi uvalili , a da me nisu ni pitali.Morala sam po\u0107i za njega , da mi otac ne ubije mog Malog Princa, jedinu ljubav moju. \u017delio se svetiti. Sin moje majke nije i njegov sin. On je moj i maksum\u010detov polubrat. ja njega zovem maksm\u010de iako je stariji tri godine od mene i ve\u0107i deset , centi i te\u017ei deset kila i koji pride.\u00a0Vidi razlika ista kao u njega i Luce. samo u kontra smjeru. \u0160ta \u0107e\u0161?<\/p>\n
Tako sudbina pomije\u0161a karte. \u00a0Ko da se zajebava sa nama.A opet ispada da je sve to radi ljubavi i \u00a0nas samih. A mi ljudi ko ljudi, pravimo izbore. Mislimo \u010dinimo to radi na\u0161eg dobra igrije\u0161imo.<\/p>\n
Majka mi na samrti priznala , one godine kada je moj otac Mito , ubio moga brata.Svisnula na\u010disto za sinom. Jedino dobro , ovom gradu, koje joj se desilo bilo je sa Dobri\u010dinim ocem.<\/p>\n
Hude li sudbe. Valjda to tako biva. Ista krvca\u00a0 se dopadne\u00a0 i zavede istu krv. Nema bitno ako se pravi nered i tragedija. Ako tuge bude toliko da se vi\u0161e ne mo\u017ee podnijeti.<\/p>\n
A opet i neka. Ostanu sje\u0107anja. Bilo je toliko ljubavi i ljepote da se tegobe i boli mogu i moraju pregrmjeti. Nastavi se \u017eivjeti i sanjati pro\u0161li dani. Iako boli, sve bih ponovila.<\/p>\n
Ova Malena kmezava ko neka velika beba. I te\u0161ka brate. Ima je , \u0161to jes jes. Osam banki u kg. i koji pride.<\/p>\n
Ne znam kako oni moj Dobri ovo savladava.<\/p>\n
Jes moj, ne dam joj ga. Prvo sam ga ja imala , pa ga poslije nisam imala. I ona ga ima, pa ga nema. Hem vi\u0161a\u00a0 od njega dese centi minimum i deset kila ba\u0161ka mu se vi\u0161ka natandari. Nisam je ljubomorna na nju. Imala sam svoje vrijeme. A oni su nekako , vi\u0161e par. \u010cisti \u00a0su ko malo jkoji par. Joj, mogu modliti kako izgleda kako je to kad oni vode ljubav. Nekako mi uvijek na pamet padnu labudovi . Nije bitno, bijeli ili crni. Njihova ljubav to je \u010dista poetika. I epika.<\/p>\n
Dobri\u00a0\u00a0uvijek u nekom poslu.Traganju. Uvijek je ogio ne znano kamo i vra\u0107ao se umorniji i tu\u017eniji. Nikad nije pri\u010dao o tim lutanjima. Ali znam da su ga boljala. \u00a0kada bi se vratio sa , samo bi me zagrlio. Nje\u017eno , ali \u010dvrsto, ako da se boji da \u0107u mu pobje\u0107i. I Osje\u0107ala bih titraje njegovog srca kao jecaje neke.<\/p>\n
Kada bi zaspao , ponekad bih \u010dula \u0161apat, ali vrisak :<\/p>\n
-Bo\u017ee mili, ne mo\u017ee se to vi\u0161e podnijeti.<\/p>\n
Mene bi neka duboka tuga safatala i tada bih mu poklonila \u017eivot da sam mogla. Onda bi vodili ljubav, o\u010dajni\u010dki kao da nam je poslijednji put. Zapravo , kad bolje razmislim , mi smo uvijek tako vodili \u00a0ljubav.<\/p>\n
Pitam je \u0161to ga pu\u0161ta da lunja, znam da je voli vi\u0161e nego sam sebe.<\/p>\n
Ka\u017ee:<\/p>\n
-Moram… \u00a0morala sam , radi njegovog dobra. Ne pu\u0161tam ga , nego ga otjeram , svake godine krajem avgusta. Ka\u017eem posao i zavjet ne trpe mu\u0161karca u mom \u017eivotu.<\/p>\n
-Kakvog dobra bona. Jebo te , da prosti\u0161 i posao i zavjet.Na\u0111e\u0161 \u010do'eka \u0107ivota, jes’ da je djetetu nalik, i ti ga tjera\u0161. Matere mi , nisi normalna.<\/p>\n
-Ko mi ka\u017ee. Ti ga imala, pa se udala. Radi njega, da mu se zlo ne dogodi. O on, ni\u0161ta ne govori, ali znam da misli ,\u00a0 da bi sve zajedno\u00a0 predeverali. I znaj da te volio i uvijek \u0107e te voljeti. Nekad te iz ljubomore, valjda, pomenem i falim. Te ovaka si , te onaka si.<\/p>\n
On ni jedne ne progovara. \u0160uti. Samo mu o lijevom oku zaiskri ona suza. Izdajni\u010da. Od ljubavi. On tada okrene glavu na drugu stranu. Ja nikad ne mogu da vidim da li ta suza klizne , ili je on usnama upije. Tada se okrene, zagrli me, \u010dujem da mu srce drhti i jeca. Poljubi me i ka\u017ee mi volim te Malena. I osjetim da me neizmjerno voli , ali da i tebe jo\u0161 uvijek voli , barem kao mene.<\/p>\n
-Aha, kako ne.<\/p>\n
Ka\u017eem ja , a cvjetam kao bulka na mjese\u010dini, jer znam da Luca govori istinu. Nikad \u017eena u \u017eivotu nije slagala. Nevina i naivna kao janje. Kao\u00a0 Isus kome se zavjetovala.I prelijepa. Kad nekog Stvoritelj podari milo\u0161\u0107u , onda ga zaista podari. Samo , nekako mi je \u017eao. Znam ja, i ona zna sve je u parovima. Ne\u0107e iza\u0107i na dobro.<\/p>\n
Kad je bila djevoj\u010dica izgubila je dragog , jedinu ljubav svoju. Trinaest godina je umirala i Bogu se molila da je uzme, da ode njemu. Srce je zaledila i stavila ga u gradsku hladnja\u010du. I jo\u0161 se zavjetovala, da je nijedan drugi mu\u0161karac ne\u0107e dota\u0107i.<\/p>\n
A onda do\u0161o ovi moj, ovo moje maksum\u010de, ovi moj Mali Princ i smunto je. \u0160to bi mahala\u0161i rekli, imao je naopak ulet. Sam samcat po ledenoj jesenjoj ki\u0161i, usred mraka , kada su i uli\u010dne pse besku\u0107nike sklanjali po podrumima i \u0161upama,\u00a0 unio joj pet metara drva i tri tone \u0107umura. I normalno , slomio se. Svako bi se slomio i sigurno ne bi ni pola unio.Skoro da je umro. A ona ,dobrica , nije smjela dozvoliti da jo\u0161 jedno dijete radi nje zagine.<\/p>\n
Zaboravila sve. I zavjet i svijet , i grijeh i \u010dednost i gola legla pored njega , da ga ugrije, da ga spasi. I spasila ga. I zaljubila se u to dijete. Bilo je to tri godine prije nego su se zaveli. Ne znaju ko je koga zaveo. Ona ka\u017ee desilo se , on \u0161uti . Ja mislim on je nju zaveo dobrotom i \u010dedmo\u0161\u0107u. A onda pomislim , a mo\u017eda je i ona njega zavela svojom nevino\u0161\u0107u i milo\u0161\u0107u. Ne znam , ko od njih dvoje ima naivniju i \u010distiju du\u0161u.<\/p>\n
Ona ko da mi \u010dita misli, nastavlja.<\/p>\n
-Mla\u0111i je , mila moja, trianest godina od mene. Nemamo mi,\u00a0 nikad nismo imali\u00a0 budu\u0107nosti. Na\u0161a nada je do\u0161la slu\u010dajno. Meni su rekli da ne mogu zanijeti. Kao djete , dole operisala cistu.Tada se to radilo kamenim sjekirama. A eto desilo se i dobismo dijete i umri nam ta sre\u0107a, ljepotica na\u0161a. I za nju , po ro\u0111enju reko\u0161e ne\u0107e dugo . Da Bogdo izdr\u017ei tri mjeseca. A ona nam poklonila\u00a0 \u010detiri\u00a0 godine mamina du\u0161a jedina. Nedostaje mi Frkice, boli me koliko mi nedostaje. Sre\u0107om ne\u0107u ni ja dugo. Mislila sam odmah za njom . Ali znam da bi ga to dokraj\u010dilo. Preda mnom se pravi hrabar, kao ne tuguje toliko za svojim \u010dedom. Da meni bude lak\u0161e. A znam da je volio najvi\u0161e na svjetu. Ba\u0161 koliko i mene. Ho\u0107u da se malo privikne da \u0107u i ja skoro opti\u0107i, pa odugovla\u010dim.<\/p>\n
Pri\u010da \u017eena,skoro mirno. Vidim du\u0161a joj se lomi , a ne\u0107e da zapla\u010de. Ako krene ne\u0107e tri dana prestati, a on mo\u017ee svaki \u010das do\u0107i ,.Obe\u010dao joj\u00a0\u00a0 ve\u010deras\u00a0 do pono\u0107i eto njega.<\/p>\n
Skorom \u0107e pono\u0107 mislim ja , pa je pitam:<\/p>\n
– A ti ? \u0160ta s tobom? Zar za tih va\u0161ih trinaet godina nisi ni jednom pomislila , a \u0161ta sa mnom mili moj.<\/p>\n
-Jesam i nisam.Nije to bilo trinaest godina, mila moja. Bilo je to trinaest dana svgusta svake godine. To mi je moralo biti dovoljno ljubavi\u00a0 za \u010ditavu godinu sanja o nama, o njemu i na\u0161oj ljubavi. Kada je bio sa mnom, nije mi padalo na pamet da planiram bilo \u0161ta. Kao \u0107u bona, milom djetetu uni\u0161titi \u017eivot.<\/p>\n
-Milo dijete , a\u00a0 jedino si njega u \u017eivotu imala.<\/p>\n
-Desilo se Frkice draga.Ne znam kako , ali se desilo. Grijeh je, to bio veliki.\u00a0 Grize me savjest i ne da mi mira. Svaki ve\u010de se molim Bogu da mi oprosti. I zna\u0161 \u0161ta. Kada pomenem grijeh maleni an\u0111eo moj se uvijek\u00a0 nasmije\u0161i i pa uozbilji i\u00a0 ka\u017ee mi:ne boj se mila, ja sam ti sve grijehe oprostio. I Bog Milostivi \u0107e.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Zvono na vratima… \u010cudno. Pred vratima nikoga nema. Ulice opustjele. Liju one beskona\u010dne,\u00a0 hladne\u00a0 septembraske ki\u0161e , koje ka\u017eu da je ljetu odzvonilo i da se insani pripreme za ledene dane. Objema nam se u\u010dinilo. Obadvije\u00a0 , ko najve\u0107e frajerke , pomislile , evo njega. Jes’ kako ne. Nije levat\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30,28],"tags":[],"class_list":["post-25410","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-frka-frkica","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25410","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25410"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25410\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":105513,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25410\/revisions\/105513"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25410"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25410"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25410"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}