{"id":23092,"date":"2024-05-24T21:00:00","date_gmt":"2024-05-24T19:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=23092"},"modified":"2024-05-24T23:21:48","modified_gmt":"2024-05-24T21:21:48","slug":"crno-tinejderske-reminiscencije-crno-i-crnilo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=23092","title":{"rendered":"Crno – Reminiscencije mahalskih tinej\u0111era – Crno i crnilo"},"content":{"rendered":"

Crno i crnilo\u00a0 <\/strong><\/p>\n

Stendal je prete\u010da Ni\u010dea. Umro je dvije godine prije nego \u0161to se rodio filozof koga je Benito Musolini neobu\u010dno cijenio. Ni Ni\u010de nije mogao crniti stvarnost\u00a0 kako je ljudi mogu ocrniti. Zapravo stvarnost je malo kriva. Ona , ni kriva ni du\u017ena\u00a0 , postaje sau\u010desnica zla po htijenju poganih, pohlepnih i be\u0161\u0107utnih ljudi .<\/p>\n

Oktobar 1929. je rodio crni utorak u SAD i diljem svijeta. Haos u kretanju kapitala vodio je strmoglavo niskim indeksima vrijednosti tr\u017ei\u0161nog kapitala.Slom tr\u017ei\u0161te dionicama i drugim vrijednosnim papirima vodi do nezaposlenosti i o\u010daja najsiroma\u0161niji populacija. \u010cak i mnogo bogatiji nisu bili po\u0161te\u0111eni agonije bezna\u0111a , bijede i siroma\u0161tva.<\/p>\n

Skoro se niko ne sje\u0107a vremena tih doga\u0111anja kada se samo u jednom danu \u201ecrnom utorku\u201c promjenila demografska slika \u0161irom svijeta, posebice u SAD. I tumbe okrenula \u017eivote desetine miliona ljudi, gurnuv\u0161i ih u najdublje ponore\u00a0 tame i crnila. Do gladi i umiranja od gladi.<\/p>\n

Amerika tih godina (1929.-1933.) vi\u0161e nije bila \u017eeljena\u00a0 zemlja velikih gradova na \u010dijim plo\u010dnicima rastu zeleni zlatnici.Nije vi\u0161e bila eldorado – obe\u0107ana zemlja. Postala je zemlja kolona ljudi\u00a0 koje su lutale \u0161irom sjevernoameri\u010dkog\u00a0 kontinenta u potrazi za poslom, kojeg nije bilo. Kolone su se razlijevale na sve strane poput paukove mre\u017ee. I zaista ljudi su li\u010dili na muhe bez glave , koje se zapli\u0107u u toj mre\u017ei.<\/p>\n

Pomo\u0107i nema, ali se ide naprijed. Tvrdoglavo i beznade\u017eno.<\/p>\n

Ljudi mar\u0161iraju sa sjevera do juga pa se vra\u0107aju nazad na sjever. Oni drugi idu sa istoka na zapad,pa se ponovo vra\u0107aju na Istok. Mimoilaze se, nemaju snage ni da razmijene koju rije\u010d. I boje se. Da jedni drugima mogu re\u0107i samo tri rije\u010di:<\/p>\n

-Nigdje nema posla.<\/p>\n

Prvo su zapo\u010deli traganje za korom hljeba voze\u0107i se u automobilima i kamionima. Brzo je nestalo novca i benzina, okrenulo se na lutanje zapre\u017enim kolim, civarama ili jednostavno i najmasovnije i najrentabilnije: lagano \u2013 pje\u0161ice. Sa imovinom i krpicama koju mogu tegariti na le\u0111a.<\/p>\n

Tako se sporije i lak\u0161e umire. Od gladi, ponekad od tuge , mal\u010dice i od iscrpljenosti. Korice hljeba nigdje nema. Ni mekinja. Svuda je crnilo i tama. I smrt na svakom raskr\u0161\u0107u. I prije raskr\u0161\u0107a. Da, i poslije rakr\u0161\u0107a i na sredini puteva i na svakom koraku.<\/p>\n

Smrt je imala toliko posla da se umorila. \u010cesto je pogledavala ka nebu tra\u017ee\u0107i pomo\u0107. Nikakvog znaka. I \u0161ta \u0107e, nego nastaviti raditi svoj posao. \u010cini se da\u00a0 u takvim vremenima samo smrt ima stalno zaposlenje. A njen o\u010daj nadma\u0161uje o\u010daj umiru\u0107ih.<\/p>\n

Pored puteva, ostavljeni kamioni, automobili, motori i krstovi. Mnogo krstova. Milioni. Veliki krstovi za odrasle. Mali krstovi za malene. Ovi maleni su\u00a0vi\u0161estruko brojniji.<\/p>\n

Imam jedno sje\u0107anje o tim vremenima.<\/p>\n

Dugo sam razmi\u0161ljao da li da vam ispri\u010dam pri\u010du koju sam slu\u010dajno saznao. Boli me i sama pomisao na nju.<\/p>\n

Zapravo, ne znam kako\u00a0 mi je u ruke dospjelo par listi\u0107a, ispisanih nevje\u0161tim rukopisom koji je mije\u0161ao ameri\u010dki i Bosanski jezik. Ameri\u010dki Bosanac pi\u0161e nekome (vjerovatno bra\u0107i , roditeljima i sestri – oprost moli):<\/p>\n

…<\/p>\n

Ispovjest Ismail \u0160aban Had\u017ei Hasana ( fragment )<\/p>\n

…<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u201eZnate li kako je to kad vam ljubav umire na rukama.<\/p>\n

Ne, ne znate.<\/p>\n

Oprostite mi , ali malo vi o tome znate.<\/p>\n

Malo ih je koji imaju to znanje. To se ne nau\u010di. To se jedino mo\u017ee iskusiti.<\/p>\n

A mo\u017eete li zamisliti kada vam \u010detiri male ljubavi umiru na rukama.<\/p>\n

Ne, ne mo\u017eete ni zamisliti da toga\u00a0 ima.<\/p>\n

Znate li vi kako vas sve boli, sve umire u vama ,a vi se igrate radosti. I to \u010detiri puta.<\/p>\n

Ne, ne znate.<\/p>\n

I bolje vam je. Ne biste to mogli pre\u017eivjeti. To mo\u017ee osjetiti\u00a0 samo onaj\u00a0 koji to iskusi.<\/p>\n

Vi vidite \u017eivot, male ljepotice se polako tope. Postaju vazdu\u0161aste. Pretvaraju se u providnu pau\u010dinu jer danima nisu jele. Gladne su , ali hljeba ne i\u0161tu. Toha su jednom imale. \u017deljne su ponoga \u0161to nikad okusiti ne\u0107e.<\/p>\n

A vi morate pjesme i pri\u010de ljubavne da im pi\u0161ete i pri\u010date.<\/p>\n

Prerasle su uspavanke i bajke.<\/p>\n

Ho\u0107e da\u00a0 im pri\u010dam o ljubavi. Jer u mojim rije\u010dima i bajkama\u00a0 je \u010ditav njihov \u017eivot, koji ne\u0107e pro\u017eivjeti.<\/p>\n

Znate li to kad im pjevate, volje\u0107ete ih do kraja \u017eivota, jer one tako \u017eele, a \u017eivot im izmi\u010de.<\/p>\n

Ne , ne znate.<\/p>\n

Malo je sretnika koji to znaju. A znaju da volje\u0107e se i poslije \u017eivota.<\/p>\n

Imao sam \u010detiri grlice mile. Sve jednako lijepe i ne zna se koja je ljep\u0161a od koje.<\/p>\n

Tri male o\u010deve bebice.<\/p>\n

Imao sam ljepoticu \u017eenu,moje radovanje.<\/p>\n

Znate li kako je voditi ljubav sa jedinom ljubavlju, a znate da je to posljednji put.<\/p>\n

Ne, ni to ne znate.<\/p>\n

Nemojte ni poku\u0161ati. Slomi\u0107e vas.<\/p>\n

Sve u vama vri\u0161ti, a vi ste delfin \u0161to uranja u plavet dubine, dok njena neugasiva ljubav izvla\u010di iz vas vulkan koji koji ho\u0107e da pla\u010de i raznese vam tijelo u parampar\u010dad.<\/p>\n

Znate li kako je biti bespomo\u0107an dok njih glad boli, a ne\u0107e da vri\u0161te, jer ponosne grlice su ona. Na oca i na njegove pri\u010de o ste\u010dcima i Modroj rijeci.<\/p>\n

Ne, ne znate.I bolje vam je.<\/p>\n

Nemojte ni poku\u0161ati zamisliti. Budite ponosni na ste\u0107ke i Modru rijeku jer \u0107e vas uvijek \u010duvati i braniti od zla.<\/p>\n

\u00a0Niko to ne mo\u017ee pojmiti , osim onih koji znanje u srcu nose. Njima \u0107e biti zeru lak\u0161e. Vrati\u0107e im prizore davne zapretene u damarima istetoviranih \u010demerom. Nije va\u017eno \u0161to su tu\u017eni i \u0161to bole. U njima je sva ljubav i \u017eivot voljenih.<\/p>\n

Jedino vam preostaje, da ih zagrlite, nje\u017eno kao bebice, jer sve ih boli. I \u017eivot, i ljubav i milovanje i snovi kojih vi\u0161e ne\u0107e biti. Ponajvi\u0161e glad\u00a0 za \u017eivotom koju nikad ne\u0107e mo\u0107i utoliti, jer im vrijeme ponestaje.<\/p>\n

Znate li kako izgleda kad bol od gladi umine i ljubavi male, i ona velika usniju.<\/p>\n

Ne ,ne znate.<\/p>\n

Jer, niste se molili, \u010detrdeset dana i no\u0107i pored raspu\u0161tenih kosa plavih i crnih sa rukom u ruci, dok one odmaraju do sljede\u0107eg jutra do sljede\u0107e boli.<\/p>\n

Ne, nikako se niste molili, jer bi vam se srce slomilo, \u0161to molite Nebo da ih uzme \u0161to prije, samo da ih glad i \u017eivot koji nestaje manje boli.<\/p>\n

Da li znate kako je to kad shvatite da one znaju da je zadnji dan do\u0161ao , a smije\u0161e se na vas..<\/p>\n

Uh, ne mogu vas u tu radost petljati.<\/p>\n

Svjetlost je prisutna. \u010citavog na\u0161eg puta nas je pratila. Nestavarna bjelina koja titra i nje\u017eno kao treptaji lahorca\u00a0 za nama lebdi. Toliko je umilna i lijepa da bi se \u010dovjek najradije uronio u nju. Ali ga strah, suvi\u0161e je vezan za ovaj \u017eivot i tlo kojim sve umornije i pogrbljenije kora\u010da.<\/p>\n

Tu svjetlost ponekad obliju plaveti i rosa. Nau\u010dili smo da je tada tu\u017ena. Neko je usnio dubok san i posadili su novi krst pored puta. Djecu su obi\u010dno sahranjivali u sred neke mirisne livade sa cvije\u0107em, koje bi preko no\u0107i naraslo.<\/p>\n

Ja sam pomagao koliko sam mogao. Zanat mi je to. Drvodelja sam. Priu\u010deni. Mortao sam se priu\u010diti. Dobar sam \u010dovjek , a jedino sam u ovom vaktu mogao pomo\u0107i nesretnicima. Lako je za djecu sanduk napraviti. Ali i najte\u017ee. Nema tu posla i treba tako malo materijala. Par da\u0161\u010dica.Uredno ih poslo\u017ei\u0161 u tabut tahtu,a ona mokra od suza koje ne mo\u017ee\u0161 zaustaviti. Postaje\u0161 robot koji se vi\u0161e i ne pita \u0161ta je to djete\u0161ce ikom skrivilo.<\/p>\n

Zna\u0161 da se i prelijepa i nje\u017ena\u00a0 Smrt prestala pitati o tome. Ali ni ona se nije nau\u010dila kako zaustaviti suze kad malena bebica umire jer maj\u010dine grudi su presahle od hgladi , a mlijeka , kapljice bijele teku\u0107ine koja \u017eivot zna\u010di, nigdje ni za ila\u0111a ni.<\/p>\n

U mojim u\u0161ima je uvijek neka na\u0161a sevdalinka, neka sjetna sefardska\u00a0 \u00a0balada ili kancona, nje\u017ena i mirisna svirala dok su prelijepe o\u010di mojih ljubi\u010dica u snu smije\u0161ile.O , i sasvim spokojno umirale. Jedna za drugom. Uvijek sam znao kad je ljubav pobijedila.<\/p>\n

Najsvje\u017eije se sje\u0107am smrti najmla\u0111e ljubavi. Sjedili smo oko vatre. Sisali smo neke suve slam\u010dice da zavaramo stomak. I do vode je sve te\u017ee bilo do\u0107i.Kao da su se putevi gladi i bijede urotili protiv \u017eivota i vodili sve dalje od vodenih tokova.<\/p>\n

Mjesec je lebdio. Zvije\u017e\u0111e \u017emirkalo, lagani vjetri\u0107 je pirkao. var+tra je lagano pucketala. N anjoj sam neke mlade kore ro\u0161tiljao. I njih je bilo sve te\u017ee na\u010di. Mnogo je gladnih prolazilo tim izgubljenim putevima bez nade , polo\u010danih kostima i krstovima .<\/p>\n

Ostalo nas je troje. Moja malena, moja mezimica. Najmla\u0111a,a najdu\u017ee je izdr\u017eala. Moja velika malena, moja\u00a0 ljubav, mila \u017eena moja ,vi\u0161e nema ni snage da gleda i miluje k\u0107er koja mre. I\u00a0 ja, luda koja je po\u0161la u novi svijet, jer je \u010dula da u njemu zlato na svakom koraku viri, samo ga treba i\u0161\u010deprkati i pokupiti. Jeah’ , kako nije.<\/p>\n

Malo, sa strane,\u00a0 nedaleko od na\u0161e svjetlosti u prozra\u0107nom \u017ebunju plakala je smrt. Prelijepa u bijelim velovitim haljama , strpljiva , o\u010dajna i pokunjena. Bespomo\u0107na u svojim iskonskim ovlastima. Svjetlost joj je pri\u0161la\u00a0 \u00a0i znam da je zamolila da pro\u0161eta u zvjezdanu no\u0107 , obri\u0161e siuze\u00a0 . Nikako ne pristaju njneoj ljepoti. I neka se\u00a0 osvje\u017ei. Niko joj ne\u0107e pobje\u0107i. Smrt bi se postidjela i izgubila u Crnilu .<\/p>\n

I onda se muzika polako uti\u0161avala i mje\u0161ala sa blagim no\u0107nim povjetarcem gube\u0107i se u preriji , ka nekom drugom bivku gdje jo\u0161 jendo bi\u0161e polako pada u samrtni\u010dku agoniju..<\/p>\n

Malena je zaspala i vi\u0161e se nije probudila. Dvadeset \u010detiri sata je spavala. Toliko je bila gladna i umorna. \u017delio da je to bude san ozdravljenja. I \u010ditao joj pjesme njihove. I \u010ditao i \u010ditao, a muzika je sama lelujala.<\/p>\n

Ponekad bi se \u010dulo i Alelujah, \u0161to stidljivo je dolazilo iz tame no\u0107i.<\/p>\n

Ljubio sam joj rukice. Vodom kvasio usne, \u017eele\u0107i joj dati godina svojih. Milovao kose koje su sve manje iskrila. Glavu polagao na grudi koje su sve ti\u0161e sanjale. Govorio da je volim. Da je ona moje malena \u0161to mi \u017eivot\u00a0 zna\u010di. Ali, bebica moja bila je tiho i\u00a0 \u00a0postajala je sve\u00a0 prozra\u010dnija.<\/p>\n

Vatra\u00a0 se skoro ugasila, pogledao sam\u00a0 u \u017eenu. I ona je usnila. Otvorio sam i Kura'an i Bibliju, moje utjehe i zalegao kod malene. Jo\u0161 uvijek je bila tu. I osjetio sam da Svjetlost bdije nad nama.<\/p>\n

U glavi mojoj misao umetnuta:<\/p>\n

-Oprostite dobri ljudi. Sada ne razumijete, ali jednog dana shavti\u0107ete da je to najbolje za sve. Sve po\u010dinje i zavr\u0161ava\u00a0 u sveznanju milosti i ljubavi Bo\u017eije.<\/p>\n

P<\/p>\n

Mostajala je sve blije\u0111a. Vidim svjetlost joj\u00a0 prilazi i ljubi je. I suze koje ne \u017ealuju, ve\u0107 slave \u017eivot, na usne joj spu\u0161ta. Ona zatrep\u0107e o\u010dima, u zakutcima njihovim i slutim rije\u010d:<\/p>\n

– Oprosti mi O\u010de. Nisam ni\u0161ta zgrije\u0161ila.<\/p>\n

Nije ih uspjela otvoriti. Samo mu je ruku blago stisnula. Znala je da smo tu.<\/p>\n

Ni uzdah nije pustila.<\/p>\n

Tek jedna grlica plava mi slije\u0107e na lijevo rame. Kljunom mi doti\u010de usne, vesela je, razigrana, ali znam da mora i\u0107i.<\/p>\n

Odlerpr\u0161ala je.<\/p>\n

Dugo sam\u00a0 je \u010deznutljivo gledao i mahao, dok se ona spajala sa tisu\u0107ama pahulja bijelih, koje iz vedra neba , poput slavljeni\u010dkih iskrica\u00a0 zapada\u0161e po nama.\u00a0 Malena je lepre\u0161ala ka nebeskim dverima. Ne znam \u0161ta mi je. Nema sunca, a meni o\u010di vla\u017ee. I potocima niz slice slaze A mislio sam da sam sve suze isplakao.<\/p>\n

Moje su molbe usli\u0161ene.<\/p>\n

Umrla je mirno u snu, pred samu pono\u0107.<\/p>\n

Smrt je kasnila jedan dan.<\/p>\n

To je bio njen poklon mojoj malenoj. I mojoj \u017eeni.<\/p>\n

Ona je umrla sljede\u0107eg jutra. Ta\u010dno u vrijeme kada su se prvi put spajali. I ovaj posljednji.Onako kako je to uvijek \u017eeljela. Mlada i lijepa i poslije no\u0107i ljubavi.<\/p>\n

Kada sam Malenu pokopao, malo dalje od puta u \u0161umici sa ljubi\u010dicama bio sam malo\u00a0 umoran. normalno i gladan, ali sam ipak zaspao. Odmah do \u017eene, paze\u0107i da je ne probudim. Nisam \u017eelio da i ona tuguje.<\/p>\n

Probudio me glas\u00a0 ljubavi i \u010de\u017enje.<\/p>\n

–\u00a0 Mili do\u0111i mi i zagrij me. Malo mi je hladno.<\/p>\n

Legao sam uz nju, \u010dvrsto je zagrlio, da mi\u00a0 i ona ne pobjegne.<\/p>\n

–\u00a0 Mili moj, ho\u0107u da ti pri\u010dam o onoj no\u0107i kad smo prvi put ljubav vodili.<\/p>\n

Htjedoh re\u0107i:<\/p>\n

–\u00a0 Nemoj mila, \u0161tedi snagu.<\/p>\n

No, znam ne bi bilo nikakve koristi. Kad moja ljubav ne\u0161to naumi to tako biva. Jer ona nikad ne grije\u0161i. A sad je i tako dockan za sve.<\/p>\n

Ili nije?<\/p>\n

– Zna\u0161 mili, u svoj dnevnik sam sve zapisala. Evo ti ga pa mi \u010ditaj, evo odavde gdje mi je ka\u017eiprst legao:<\/p>\n

“Ustaje, malo mi pomiluje grudi, poljubi oba koljena i navu\u010de \u0107ebe koje je spalo. \u0160titi moju nevinoszt.Meni toplo u grudima, vali se prosu\u0161e tijelom. Ja ga sa \u010de\u017enjom gledam, on lagano priljubljuje svoje usne na moje. Znam \u0161ta misli. Nigdje nam se ne \u017euri.<\/p>\n

– Bo\u017ee mili, kako sam bila sretna sa njim. Koliko me samo boli ta ljubav.<\/p>\n

Ne znam odakle mu to, ali on nije htio da bude talijanski \u017eigolo, on nijje htio da bude nalik francuskim ljubavnicima. Negdje je o tome ne\u0161to \u010ditao. On je htio da bude samo jedan bjelavski mahala\u0161 , koji zna znanje\u00a0 i koji je na privremenom radu u zemlji poplo\u010danoj zlatom. I uredio je da no\u0107 ide tim tokom.<\/p>\n

Uzeo je fla\u0161u, zagledao je, obrnuo, okrenuo i nasuo dva konjaka u kristalne \u010da\u0161e. Prvo onu lijevu do srce , od srca. Zatim onu desnu nevjernu, lutali\u010dku. Uzeo bi kutiju onih \u017eestokih francuskih cigareta, blago bi pomilovao celofan do se Ciganka probudi. Onda bi nje\u017eno, sasvim blago odvojio celofan. Ciganka bi zaplesala. Otvorio bi kutiju, stavio dvije cigare usta, pripalio ih. Meni stavio me\u0111u usne jednu, sebi drugu. Meni lijevu, onu ljubavnu od srca. Sebi onu desnu, nevjernu skitala\u010dku.<\/p>\n

Povukli smo dim, istovemeno i otpuhnili ga neistovremeno. Ja ga nisam otpuhnula. Ja sam se zaka\u0161ljala, nije mi prijala.<\/p>\n

– U zadnje vrijeme cigare su sve lo\u0161ije, neku kr\u0111u stavljaju u njih. Poku\u0161aj manji dim.<\/p>\n

Poslu\u0161am ga i vi\u0161e ne ka\u0161ljem i u\u017eivam u njoj.<\/p>\n

Tada po\u010dinje igra rozaklije ,ribizli, baklave i tulumbe.<\/p>\n

Jedno zrno gro\u017eda ja njemu,on zrno meni. Komadi\u0107 baklave ja njemu, komadi\u0107 tulumbe on meni. Ja njemu zrno ribizle, on meni i tako dvadeset dva puta. Izme\u0111u svakog po dva poljupca. Ja njemu jedan, on meni jedan. On bi kao nespretan bio, ispala bi mu rozaklija ili ribizla. Nije se stidio da mu i tulumba ili baklavica ispadnu. Onda bi ih tra\u017eio, dotaknuo bi mi butine, nekad grudi, nekad stegna, ni\u0161ta nije ostavljao na miru.<\/p>\n

Nespretnjakovi\u0107 jedan. \u010cak bi ponekad i usne proma\u0161io i u lice, u\u0161i, vrat i grudi me ljubio, kao da tra\u017ei ono \u0161to mu ispada. Ja sam se smijala, odgurivala ga. Govorila mu da je smotan i blesav. Njegove su o\u010di iskrile, sve bi mi je bli\u017ei bio .<\/p>\n

Odjednom sam\u00a0 naga i uzbu\u0111ena, a da toga ni svjesna nisam. I onda mu je bilo lako da me ubere. Tako je bilo te ve\u010deri.”<\/p>\n

I dok zavr\u0161avam \u010ditanje, vidim da ona stvarno vidi i le\u017eaj, i svije\u0107e, i gro\u017e\u0111e i ribizle, i Curvoasier i Gitanes i da se zanosu uvija kao da je mazim. Znam da me \u017eeli i ruke mi pru\u017ea i ja joj se priklju\u010dim.<\/p>\n

Meni nije padalo na pamet da bih mogli voditi ljubav. A evo mi je vodimo, i isti \u017ear iz nas izbija, kao onu na\u0161u prvu ve\u010de, prije trinaest godina. Valovi ljubavi iz mene biju, ona ih prima i ja\u010da ih i \u0161ta \u0107u nego se predati i vrisnuti:<\/p>\n

– Mili, moj. jedini moj, volim te – navsegda.<\/p>\n

Ona me ljubi i ljubi, nje\u017eno miluje i pripija se uz mene\u00a0 se jo\u0161 samo tren i onda me preplavi zahvalnost i ja je sti\u0161\u0107em i ne dam da mi i ona ode.<\/p>\n

Otvaram o\u010di, i vidim da se ona smje\u0161i i ka\u017ee mi:<\/p>\n

– Volim te ljubavi moja jedina.<\/p>\n

Zatim je\u00a0 klonula.<\/p>\n

Da i ona je usnula.Nisam sebi\u010dan bio. Nisam je zadr\u017eavao. Pustio sam je da odlepr\u0161a u susret na\u0161im sjevoj\u010dicama.<\/p>\n

Pokopao sam je pored k\u0107erki. Na grob sam joj stavio\u00a0 mali drveni ni\u0161an nalik ljiljanu. Taki je i ovdje na\u0161 obi\u010daj.<\/p>\n

I ona je bila moja malena djevoj\u010dica.<\/p>\n

Rastali smo se se u blagoslovljenoj no\u0107i.<\/p>\n

Bo\u017ee ljubavi i milosti\u00a0 molim te, uputi me da ti se zahvalim na blagodatima kojima si me darovao.\u201c<\/p>\n

****<\/p>\n

\u017dig na pismu govori da\u00a0 mu srce nije\u00a0 prepuklo.<\/p>\n

Valjda je imao dovoljno uspomena da nastavi \u017eivjeti i sanjati.<\/p>\n

*<\/p>\n\n\n

<\/pre>\n\n\n\n
 <\/pre>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Crno i crnilo\u00a0 Stendal je prete\u010da Ni\u010dea. Umro je dvije godine prije nego \u0161to se rodio filozof koga je Benito Musolini neobu\u010dno cijenio. Ni Ni\u010de nije mogao crniti stvarnost\u00a0 kako je ljudi mogu ocrniti. Zapravo stvarnost je malo kriva. Ona , ni kriva ni du\u017ena\u00a0 , postaje sau\u010desnica zla po\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[20,24],"tags":[],"class_list":["post-23092","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-grad-cednosti","category-ljepota"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23092","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23092"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23092\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":104683,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23092\/revisions\/104683"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23092"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23092"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23092"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}