<\/p>\n\n\n
\u00a0 <\/strong><\/p>\n Dan prvi \u2013 ponovljeni<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n Kad po\u017eelimo, mo\u017eemo sve u\u010diniti, \u010dak i dan ponoviti. To je zaljubljenim bar lako. Da, ve\u0107 sam\u00a0 zasigurno bio zaljubljen u tebe , moja mila djevoj\u010dice, iako te jo\u0161 nisam sreo.<\/p>\n Trebala je biti nedelja,\u0161to je bilo\u00a0 sasvim logi\u010dno,<\/p>\n Polasci moje porodice na ljetovanje su po\u010dinjali petkom nave\u010de,zna\u010di subota ujutro je bilo vrijeme dolaska. Prvi dan te nisam sreo. A to je bila subota. Sada se ta subota trebala ponoviti, da bih te ve\u0107 prvog dana sreo.<\/p>\n Nije da nisam pametan,- hvalim sam sebe.<\/p>\n O\u010dekujem barem mrmljanje : a-ha. ali ono izostaje.<\/p>\n Pa da! Ti jo\u0161 u Bajku nisi u\u0161la i time negiram ono \u0161to sam malo prije rekao.<\/p>\n \u201eKakvo logi\u010dno razmi\u0161ljanje\u201c-\u00a0 danima poslije bih se razbacivao ja.<\/p>\n \u201eBistro, sasvim bistro , nije ti sli\u010dno.\u201c-vjerovatno bi peckala ti.<\/p>\n Prave osje\u0107aje ne mo\u017ee\u0161 upoznati bez pogleda u svijet i vremena u kojima oni izviru. Ni bez pogleda u pro\u0161lost , ali i pomisao na nadu u budu\u0107nost.<\/p>\n Zapravo , ako si primjetila sada\u0161njosti zaista , skoro da nema. Postoji samo u jednom trenu kad ne\u0161to izgovara\u0161 ili zapo\u010dinje\u0161 neki pokret. Svaka izgovorena rije\u010d, svaki mah, svaki izre\u010deni glas, svako izre\u010deno slovo, treptaj trepavice ili misli je ve\u0107 stvar pro\u0161losti.<\/p>\n Zna\u010di , dogovorili smo se : sada\u0161nost ne postoji. Postoji onaj djeli\u0107 sekunde\u00a0 koji bi se ,uslovno re\u010deno, mogao nazvati prezentom. Ako sada\u0161njost ne postoji , kako se pro\u0161lost mogla desiti na osnovu ne\u010deg nepostoje\u0107eg, neke\u00a0 nepostoje\u0107e sada\u0161njosti. Uvrnuto ali istinito.<\/p>\n Tvrdnja da pro\u0161lost odre\u0111uje na\u0161u budu\u0107nost, dodatno komplicira na\u0161u nepostoje\u0107u sada\u0161njost ,na osnovu koje je nastala pro\u0161lost , koja nas odre\u0111uje kao ljudske jedinke , u budu\u0107nosti.<\/p>\n Sve je relativno, rekao bi na\u0161 drug Albert, a Nikola gromovnik\u00a0 zape\u010datio munjom, hejbet njih. Uvijek postoji neka realnost, neka stvarmost, manje ili vi\u0161e iluzija. Surova ili lijepa? E , to \u0107emo saznati u neizvjesnoj budu\u0107nosti .<\/p>\n Dakle; stvarnost je suma onih pojedina\u010dnih djeli\u0107a sekunde \u0161to tvore sada\u0161njost. A ta stavrnost koja premo\u0161\u0107uje i spaja biserni niz pro\u0161lost-sada\u0161njost-budu\u0107nost treba da spotakne i nas. Ja joj se neizmjenro zagvaljujem. Moj svijet bez tebe bi bio nesivisao i siroma\u0161an, to zasigurno znam, \u010dak i u ovim momentima dok o\u010dekujem susret na\u0161.<\/p>\n Ta stvarnost posta\u0107e suma djeli\u0107a na\u0161ih uspomena, bliskih, dalekih, pro\u0161lih i onih koje nadolaze. Sve mu nekako miri\u0161e na podsvjest iz koje nenadano izvire onaj koloplet, ona bujica slika koje se spajaju u ono \u0161to se mo\u017ee nazvati do\u017eivljenim ili protra\u0107enim \u017eivotom.<\/p>\n U tom \u017eivotu pro\u0161lost nas ni\u0161ta vi\u0161e ne treba i za nju nas ni\u0161ta ne ve\u017ee; ni vrijeme, ni ljudi, ni doga\u0111aji. Tako bi trebalo biti. U budu\u0107nosti \u0107e se oni\u00a0 \u00a0rasuti na sve strane ovog i drugih svijetova.<\/p>\n Postoji neka distanca u koju su utkane uspomene i sjeta. Ako smo imali sre\u0107e , dostigli smo ljubav jednu il'dvije i prijateljstvo neko. Intezitet uspomena odre\u0111uju na\u0161a srca i du\u0161e. Uspomene odre\u0111uju kvalitet \u017eivota koji smo \u017eivjeli. \u0160to vi\u0161e uspomena to bolje. Postoji vrla mogu\u0107nost da iz konglomerata\u00a0 snova , uspomena i sanja ispliva kvalitet dobrodo\u0161ao samrtni\u010dkoj postelji. Tada onaj dugi tren ; kada se prizori \u017eivota i trenu\u00a0 \u00a0pred smrt, ni\u017eu , kao kaleidoskop u rukama radoznalog djeteta, govori kakav smo \u017eivot imali.<\/p>\n Dileme:<\/p>\n Da li smo bili dostojni onoga \u0161to nam je namjenjeno: biti ( dobar ) \u010dovjek?!<\/p>\n Da li smo stra\u0107ili \u017eivot?<\/p>\n Koliko smo sretni bili?<\/p>\n Koliko smo sebe i ljubavi dali?\u00a0 \u2026<\/p>\n Blagi smje\u0161ak ili bolni gr\u010d na licu na kraju puta\u00a0 , kada se umorne o\u010di sklapaju poslijednji put,\u00a0 govori sve.<\/p>\n Pro\u0161lost. Sada\u0161njost. Budu\u0107nost.<\/p>\n Iluzija sve je. Ili podlo\u017eno iluziji.<\/p>\n Hasidski jevreji se ubje\u0111uju da je \u017eivot san.<\/p>\n Ja se ne trebam ubje\u0111ivati. Moj \u017eivot je bio san.<\/p>\n Sve je podlo\u017eno makazama u ruci vje\u0161tog kroja\u010da, koji kroji kako bi odje\u0107a \u017divota najbolje stajala , onome koji je obla\u010di.<\/p>\n Ka\u017eu da postoje paralelni svijetovi \u010diji je broj odre\u0111en brojem zvijezda. U nekim od njih na\u0161 \u017eivot uvijek po\u010dinje iz po\u010detka i svaki tren na\u0161eg \u017eivota se u djeli\u0107u sekunde u nekoj drugoj stvarnost vrti i de\u0161ava. Glupost!<\/p>\n Zaviri\u0161, ko biva, malo u neki\u00a0 drugi paralelni svijet i nogom \u0161utne\u0161 , ono tvoje drugo ja, koje \u017eivi \u017eivot koji ti sanja\u0161. Ili po volji odabere\u0161 onaj koji ti se najvi\u0161e svi\u0111a.<\/p>\n Ne ide to tako.<\/p>\n Meni je dato znanje: Ima\u0161 jedan \u017eivot i njega \u017eivi\u0161. A poslije se najponiznije\u00a0 moli\u0161 da \u0107e\u0161 na onom drugom , ako zaslu\u017ei\u0161 , bolje pro\u0107i.<\/p>\n Sje\u0107anja su \u010desto zamagljena li\u010dnim pojmanjem minulih dana. U zavisnosti da li je nosilac optimista ili pesimista , uspomene postaju ljep\u0161e ili tu\u017enije, svjetlije ili tamnjije, smislenije ili besmislenije.<\/p>\n To nas ne \u010dini nimalo boljim ili lo\u0161ijim nego \u0161to smo to u\u00a0 iluziji \u017eivota bili. Ve\u0107ina ljudi , \u010dak i oni \u201eumnijeh\u201c, provedu i potrate \u017eivot pitaju\u0107i se:<\/p>\n \u201cKo smo?<\/p>\n \u0160ta smo?<\/p>\n \u0106emu smo?<\/p>\n Gdje smo?<\/p>\n Kome smo?\u201c<\/p>\n Zapravo se pitaju za svrhu \u017eivota.<\/p>\n Ta pitanja, po meni su \u0161uplja pri\u010da, carevo novo ruho.<\/p>\n Nema tu neke velike filozofije,dgovor je jednostavan:<\/p>\n Bog i Ljubav.<\/p>\n Nije bitan redosljed rije\u010di. One su najuzvi\u0161eniji , istozna\u010dni\u00a0 sinonimi.<\/p>\n Uspomene i samrtna postelja su nijemi svjedoci , da je \u017eivot vrijeme poku\u0161aja, \u010desto uspje\u0161nih koliko i bezuspje\u0161nih,\u00a0 traganja za ljubavlju. Traganja\u00a0 za ponovnim ra\u0111anjem \u010dovjeka kao Bo\u017eijeg bi\u0107a.<\/p>\n Jedina konstatna je Bog jedini i njegova ljubav. Samo – njenu neiscrpnost treba znati prihvatiti i predati se.<\/p>\n Bje\u017eim od poezije koja je uvijek san nekog opijenog \u010dovjeka, o\u010daranog ili zaljubljenog ludaka ili zlog stih majstora.<\/p>\n Vrlo\u00a0\u00a0 \u010desto se suspre\u017eem da misli poetskim crtama izra\u017eavam, ali ponekad jednostvano odoljeti ne mogu. Kada sam tebe upoznao rije\u010di su zaplesale tango za dvoje :<\/p>\n – U no\u0107ima dugim\u00a0<\/p>\n <\/p>\n u no\u0107ima dugim<\/p>\n danima te\u0161kim<\/p>\n mislima tra\u017eim<\/p>\n dane kratim<\/p>\n vrlo \u010desto<\/p>\n jedno mjesto<\/p>\n vrijeme jedno<\/p>\n malo dijete<\/p>\n ljeto sanjam<\/p>\n vrijedno nespokojno<\/p>\n \u010darobno vrijeme<\/p>\n mirisavo dijete<\/p>\n prelijepo mjesto<\/p>\n ljubav kao stanje du\u0161e<\/p>\n zaboravljeno od ljudi<\/p>\n okupano<\/p>\n morem<\/p>\n obasjano<\/p>\n zvjezdama<\/p>\n tiho<\/p>\n osun\u010dano<\/p>\n velikodu\u0161no<\/p>\n sjajno<\/p>\n blago i blago<\/p>\n pitomo<\/p>\n drago<\/p>\n nje\u017eno<\/p>\n \u010disto<\/p>\n milo<\/p>\n bistro<\/p>\n ljubavlju ozra\u010deno<\/p>\n davanjem nesebi\u010dno<\/p>\n dobrotom umilno<\/p>\n od cvije\u0107a mirisno<\/p>\n sneno od nevinosti<\/p>\n bla\u017eeno od radosti<\/p>\n pomalo umorno<\/p>\n od \u010dekanja mene<\/p>\n \u0161to poput sjene<\/p>\n nalik Princu Malom<\/p>\n hodim duhova tragom<\/p>\n ja koji \u0107u plakati za dvoje<\/p>\n vrijedno je toga milo moje<\/p>\n tih godina ruke pru\u017eao<\/p>\n drugim nje\u017enijim se nadao<\/p>\n te godine sretoh tebe<\/p>\n skoro napriliku mene<\/p>\n u prvi tren tada nisam znao<\/p>\n ljubav svoju tebi sam dao<\/p>\n jer plakat \u0107u za oboje<\/p>\n a si ruke mi pru\u017eila<\/p>\n prigrlih du\u0161om<\/p>\n tvoje srce iskreno<\/p>\n utopih se u tvom zagrljaju<\/p>\n svje\u017eem od mladosti<\/p>\n lepra\u0161avom ko zvijezde<\/p>\n tihom blagom<\/p>\n nje\u017enom pitomom<\/p>\n rosnom od sanja<\/p>\n jer plakat \u0107u za tebe<\/p>\n ljubavi moja<\/p>\n velikodu\u0161an u sebi\u010dnosti<\/p>\n izgubih se u izvoru<\/p>\n ljubavi tvoje<\/p>\n u tvom pogledu<\/p>\n bistrom umilnom<\/p>\n snenom radosnom<\/p>\n \u010distom i suznom<\/p>\n jer plakat \u0107u za sebe<\/p>\n radosti moja<\/p>\n dobrotom sapleten<\/p>\n milo\u0161\u0107u sakriven<\/p>\n ko nje\u017eno janje<\/p>\n ko malo ku\u010de<\/p>\n izgubih se<\/p>\n u tvojoj du\u0161i<\/p>\n iskrenoj snenoj<\/p>\n bla\u017eenoj od nevinosti<\/p>\n cvijetnoj od radosti<\/p>\n oro\u0161enoj od snenosti<\/p>\n jer \u0107u plakat za oboje<\/p>\n milosti moja<\/p>\n vi\u0161e ne tra\u017eim ni\u0161ta<\/p>\n svaka misao na tebe<\/p>\n vra\u0107a me u vremena<\/p>\n ona neka tamo davna<\/p>\n divne puteve sanja<\/p>\n cvije\u0107a djece<\/p>\n i tebe mila moja<\/p>\n i zato ljubavi<\/p>\n ja plakat \u0107u za oboje<\/p>\n \u017eivote \u017eivota mog…<\/p>\n <\/p>\n Vrnem pogled\u00a0 na fotografije.\u00a0 Gledam blagoslovljenu\u00a0 tebe. Le\u017eerno polegnuta u travi, slam\u010dica u usnama, farmerke plave i teniske bijele , tek pokoja ljubi\u010dica . Slika broj jedan.<\/p>\n Vidim te –\u00a0 mlada , blistava. Lijepa – nasmije\u0161ena. Blagu svijetlost svitanja. Istu kao na drugoj , od one jedine tri tvoje slike koje imam.<\/p>\n Neko ko me poznaje bi rekao:<\/p>\n Ode tvoja teorija da je sve u parovima.<\/p>\n Umjesto mene moje zaljubljeno srce i moja nevina du\u0161a\u00a0 im odgovaraju:<\/p>\n -A najljep\u0161e slike \u0161to sniju u dvorima na\u0161ih sanja?<\/p>\n <\/p>\n I stvaram \u010detvrtu sliku.<\/p>\n Lik djevojke preto\u010dim u krajolik.<\/p>\n Plavetnilo neba.Sun\u010dev sjaj. Meki pjesak \u0161to klizi kroz tvoje i\u00a0 moje ruke .<\/p>\n Blago ustalasano More o\u010dekuje zvijezde koje \u0107e da nas vode svojim stazama i putanjama.<\/p>\n Mjesec stidljivo plovi plavim do ljubi\u010dastim putanjama\u00a0 tame neba. Njegovo vrijeme \u0107e kasnije do\u0107i.<\/p>\n Sumrak polako pada.<\/p>\n Ti i ja, jedna nada.<\/p>\n Crveni ili bijeli bikini. Utkani u memoriju bez suza.<\/p>\n Nemirna , ustalasana do crnila tamna prirodna kosa.<\/p>\n Pune crvene usne, mirisa , okusa i rumenila zrele tr\u0161nje ,nesta\u0161ne rije\u010di umilnog zvuka.<\/p>\n Iskreni , o\u010daravaju\u0107i smije\u0161ak u o\u010dima.<\/p>\n Djetinji.<\/p>\n Nje\u017enost u rukama priklanja se meni.<\/p>\n I tak tada u tu viziju mogu prizvati sebe.<\/p>\n Posmatram nas sa visine.<\/p>\n Dva djeteta na pijesku. Dva an\u0111ela. Dvije zagrljene nevinosti.<\/p>\n Bezbri\u017eni\u00a0 smijeh je u vazduhu,izme\u0111u njih je ubacio pitanje:<\/p>\n \u201eKo je ve\u0107e dijete?\u201c<\/p>\n Obzirom da je pitanje kasnilo nije dobilo odgovor i bilo je zgnje\u010deno.<\/p>\n \u201cKoja ono glumica li\u010di na tebe.\u201c -zezao sam te.<\/p>\n \u201eNijedna\u00a0 nije nalik meni, ni blizu!\u201c-ljutila se ti<\/p>\n Djeca ne vole, one koji se upli\u0107u u njihovu igru. Zaboravljaju okrutni svijet oko sebe.<\/p>\n Tog\u00a0\u00a0 ponovljenog prvog dana\u00a0 u ru\u017ei\u010dastom smiraju , dok su se sunce, nebo i more prelijevali u tisu\u0107u boja, radi dekora i krajolika tvom an\u0111eoskom liku, upoznao sam tebe, ljubavi moja.<\/p>\n <\/p>\n\n\n \u00a0 Dan prvi \u2013 ponovljeni \u00a0 Kad po\u017eelimo, mo\u017eemo sve u\u010diniti, \u010dak i dan ponoviti. To je zaljubljenim bar lako. Da, ve\u0107 sam\u00a0 zasigurno bio zaljubljen u tebe , moja mila djevoj\u010dice, iako te jo\u0161 nisam sreo. Trebala je biti nedelja,\u0161to je bilo\u00a0 sasvim logi\u010dno, Polasci moje porodice na ljetovanje\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28,32],"tags":[],"class_list":["post-20122","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ko-fol-roman","category-petnaest-dana-proljeca"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20122","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20122"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20122\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":111821,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20122\/revisions\/111821"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20122"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20122"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20122"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"