<\/p>\n
Zlatino licem vi\u0161e ne liju suze i ona ne rida.<\/p>\n
Lela Jela Jelena\u00a0 podigla glavu i vi\u0161e ne jeca.<\/p>\n
Zinule i bulje zaprepa\u0161teno.<\/p>\n
Ta maska od \u010dovjeka sve radi usporeno, debelo usporeno i fascinantno metodi\u010dno ; kao neki autista kome se svijet sveo na \u0161al, ljubi\u010dice, kameju, rozakliju i ribizle.\u00a0 Kao da\u00a0 je lu\u0111ak kojeg sa prozor\u010di\u0107a gledaju; a on to zna i pravi se miran i razborit.<\/p>\n
Nema druge . Dobri zvizno, na\u010disto zvizno.<\/p>\n
Prekrile rukama usne da ne kriknu i ne prepadnu slu\u0111enog \u010dovjeka. \u010cule ; tako ga mogu gurnuti u dublji mrak.<\/p>\n
<\/p>\n
Kraj IV dijela<\/p>\n
V Dio<\/p>\n
<\/p>\n
Eto ti dva najprisebnija \u010dudaka konzilija. Polako se zanose. To se Mojsije i Herco \u00a0pribli\u017eavaju. Mojsije natandario harmoniku le\u0111no, u jednoj ruci dvije fla\u0161e kurvoazijea u drugoj \u0161\u0107emlijica naopako, u \u0161\u0107emlijici \u010detiri kristalne \u010da\u0161e.<\/p>\n
I Herco nosi \u0161\u0107emlijicu ali i ka\u0161et piva.<\/p>\n
Privla\u010de stoli\u0107. Harmonika je naslonjena na otoman. Mojsije uzima sino\u0107nji kurvoazije\u00a0 sa pe\u0161kuna, zamahuje i poga\u0111a zid iznad leje \u017eute jagor\u010devine.Tisu\u0107u dijamanti\u0107a se prosipa po \u017eutini. Namah usahnu\u0161e.<\/p>\n
Obajatio, ka\u017ee.<\/p>\n
\u010cini im se; Dobri nije pri sebi. Mojsije uzima jednu fla\u0161u i \u010detiri \u010da\u0161e dodaje onima sino\u0107njim dvjema.U svih \u0161est \u010da\u0161a sipa pi\u0107e.<\/p>\n
Dobri ga za\u010du\u0111eno gleda. Zna se, on nikada prije ak\u0161ama u sebe ne trpa pi\u0107e, a ni oni, uglavnom. A \u0161to \u0107e \u0161esta \u010da\u0161a , nema Frke.<\/p>\n
Nikoga ne pita gdje je.<\/p>\n
Oti\u0161la, ostavila ga. Ta\u010dka. \u0160ta se tu mo\u017ee.<\/p>\n
Mojsije klima glavom i ka\u017ee, neka treba\u0107e nam.<\/p>\n
Odjednom Dobrom srce ne\u0161to trga i probada. Nije dobro, ni ro\u0111ena mu mater nije nikad\u00a0 bila ovako uvi\u0111avna ko ova mila djeca.I ona koja to nije, a jeste. Ne\u0161to nije dobro, sigurno se ne\u0161to dobroti dogodilo.<\/p>\n
Mojsije onako, svojski i mu\u0161ki hek i \u010delenku; naviko tako:<\/p>\n
-Frku odveli u Vranje,ve\u010deras je udaju.<\/p>\n
Dobri\u00a0 se samo strese, zastade, pogleda na pe\u0161kun, dohvata plavu kutiju, jermenka samo \u0161to ne zaigra i isko\u010di. Njegov je pogled \u010dist nimalo zbunjen, on uzima cigar, lupka ga o siluetu, stavlja cigar usta.<\/p>\n
Glava mu puna miline i tuge djetetovag glasa.<\/p>\n
-Ne da’ bajka, nikako,\u00a0 dani prolje\u0107a, sta\u0111uni moji ne popu\u0161taju..<\/p>\n
Zatim opet slije\u017ee ramenim, uzima Mojsiju cigar iz ruke i pripaljuje svoju. Udahnjuje dubok dim i polako ga otpuhuje.<\/p>\n
Di\u017ee Frkinu \u010da\u0161u sa pi\u0107em, malo zagleda, prazna je. Sipa u nju kurvoitd. i prosipa je preko desnog ramena i spu\u0161ta je. Uzima svoju , otpija gutljaj , sasvim normalan, cokne, ali \u010da\u0161u dr\u017ei u ruci.<\/p>\n
Gleda Mojsija i Hercu. \u017dene ne ne gleda, \u017eao mu ih. Postidjele ga, malo\u010das su plakale, a i sada su uhabljene zbog tu\u0111e nesre\u0107e.<\/p>\n
Dobre su to \u017eene, neka im nebo\u00a0 podari svu sre\u0107u koja \u0107e im biti\u00a0 potrebna.<\/p>\n
Pa se ponavlja.<\/p>\n
-Jo\u0161 je prejako to\u00a0 prolje\u0107e, ti sta\u0111uni moji, sve odbacuju. Bajka ga \u0161titi i razgr\u0107e mu pute…<\/p>\n
Njih \u010detvoro ne razumiju \u0161ta on mrmlja i ne \u017eele da misle \u0161ta mu to do\u0111e.<\/p>\n
Dobri se okre\u0107e\u00a0\u00a0 Herci\u00a0 i ka\u017ee mu da on dobro pjeva,a Mojsije savr\u0161eno svira svaku. Mo\u017ee li ona:<\/p>\n
<\/p>\n
Snijeg pade na behar na vo\u0107e,<\/p>\n
Neka ljubi ko god koga ho\u0107e.<\/p>\n
<\/p>\n
Musa odahnuo, ne puno ali sasvim dovoljno da uzme \u0107emane i da akordi krenu.<\/p>\n
Herco je zate\u010den i zapjeva je.<\/p>\n
Dok je on pjevao Dobri je ba\u0161tu obilazio i sakupljao \u00a0malo\u010das ba\u010dene\u00a0 \u00a0rozaklije i ribizle.<\/p>\n
Zna se, \u00a0jednu po jednu. Oti\u0161ao bi do \u0161adrvana i jednu pojednu prao, pa ih na sto stavljao.Tako dvadeset tri i po puta. Jednu mu onaj isti gavran isprednosa ukrade.<\/p>\n
On ga ne tjera i ne kori. Svako svoj posao \u00a0tegerai i radi.<\/p>\n
Mojsije se opet\u00a0 zabrinuo. I \u00a0ljube . Herco ni\u0161ta ne vidi, u\u017eivio se , te\u0161ka pjesma, o\u010di zatvorio, da ga srce ne hekne.<\/p>\n
Kad je zavr\u0161io , Dobri malo huknu, ko da je veliki posao zavr\u0161io i rukama pljas po rubizlima i zrnima rozaklije. Tako je udarac silovit bio da se ni jedna kap nije prolila.Samo se u jednu ka\u0161u izmje\u0161alo. Ne zna \u010dovjek \u0161ta bi ribizla, a \u0161ta gro\u017e\u0111a.<\/p>\n
Tada sjede, zapali cigar i \u010da\u0161u do kraja isprazni, blagim pogledom \u00a0, zabezeknute grlice pomilova:<\/p>\n
-Izvinite moje dame za mali neposluh i zamolite va\u0161e a\u0161ike da mi jo\u0161 samo Vranjanku odsviraju i zapjevaju.<\/p>\n
Zlata i Lela Jela Jelena iznena\u0111eno gledaju, smje\u0161e se i prilaze.<\/p>\n
Sjedaju,\u00a0 jedna sa jedne desne strane, druga sa druge lijeve strane.Ljube Dobrog u lice, o vrat mu se objesile.<\/p>\n
Muzika i Herco su ve\u0107 u zamahu .<\/p>\n
Ba\u0161tom prolije\u0107u i jure\u00a0 novi opro\u0161taji i ta nesalomljiva nada da \u0107e ljubav pobijediti, kad tad.<\/p>\n
No pjesma\u00a0 o Vranjanki je skepti\u010dna.<\/p>\n
<\/p>\n