{"id":16627,"date":"2016-04-30T20:08:25","date_gmt":"2016-04-30T18:08:25","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=16627"},"modified":"2016-04-30T13:46:36","modified_gmt":"2016-04-30T11:46:36","slug":"oni-jasu-mojsije-harmoniku-baca-v-epizoda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=16627","title":{"rendered":"Oni ja\u0161u Mojsije harmoniku baca \/ V Epizoda"},"content":{"rendered":"<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Frkin usud<\/p>\n<p>Deba je bio mr\u0161av k'o girica, a mogo pojest k'o vo. Vrckav\u00a0 k'o kokot u parenju; uvijek je trzajem glave ustranu zabacivao one dvi-tri vlasi sa \u010dela. Ponekad su ga u \u0161ali zvali Fi\u0107firi\u0107., naj\u010de\u0161\u0107e Mojsije. Drugi ili nisu smjeli ili su ga voljeli. Mr\u0161avi \u00a0ko girica, prgavi ko&#8217; kokoti\u0107, \u00a0\u00a0bi tada poludio.<\/p>\n<p>Njegova sre\u0107a spasio ga \u00a0\u00a0Mojsije, dok se nadimak Fi\u0107firi\u0107 jo\u0161 nije ukorjenio. Nije da mu ne bi sasvim solidno pristajalo. Znao je Mojsije \u0161ra radi. Pukao bi od jada , kad bi neko na ulici ili na\u0161em stolu dobacio samo radi mahalskog zezanja. Mladi\u0107 jedan, Roda zvani , a metar i po \u017eileta visok bi ga naj\u0107e\u0161\u0107e zvao:<\/p>\n<p>\u201e\u0110es&#8217; ba Fi\u0107firi\u0107? Je&#8217; \u0161ta ma'i Fi\u0107firi\u0107?<\/p>\n<p>Ne \u0161to je Mojsije puco od jeda,ve\u0107 eto ti belaja, to Fi\u0107&#8230;Deba ne da nase. Na Rodu nije smio njega Mojsije branio, \u00a0jer ga je on , na tu prozivku nagovaro. A Roda skoro uvijek\u00a0 znao da kasni u razmi\u0161ljanju.\u00a0 Mjedeni\u010dani mu raja bili.<\/p>\n<p>Poslijednje decenije \u017eivota Deba zaista postaje najdeblji\u00a0 u okru\u017eenju, pa ga ova pri\u010da retrospektivno, ab ovo, \u0161to bi rekli pagani, prati kao Najdebljeg , ali opet izgovara kao Deba,<\/p>\n<p>Jedno jutro, sabah in the early morning zorom , vra\u0107ali se \u010detiri mladi\u0107a sa Sedernika od Daire Zlate, Ibrik Lele, D\u017eugum Frke, Po\u0161te Vuka, Bla\u017eene Kose, Sokak Koka, Hana-Ana,Tuberoza Berki,Levi Ankica, Epi Kurejki&#8230;Nije sad ni bitno ni upitno \u00a0razmatrat od koje ili kojih.<\/p>\n<p>Tako ih oni zvali, i u rosama mirisnim u\u017eivali. One bi se uz njih prigrlile i \u010dvrsto, naj\u010dvr\u0161\u0107e dr\u017eali. Zaista su to bila prelijepa , radosna vremena, \u00a0joj , mamo mamice.<\/p>\n<p>Idu oni tako niz d\u017eadu kad odjednom Deba nestade. Zna se; u ne\u010diju ba\u0161tu se zarovio.Volio taj po tu\u0111im ba\u0161tama ubirati i cvije\u0107e i vo\u0107e i povr\u0107e, nekad iz \u0161ale, \u010de\u0161\u0107e iz potrebe. Otac mu dobro zara\u0111ivao, moler bio, ali puno\u00a0 lo\u0161iji od Mojsija. Govedina livanjska uvijek se kockala i jo\u0161 \u010de\u0161\u0107e gubila. Nikad ku\u0107i pare koje je zaradio nije donosio. Deba sa trinaest godina kolporter postao i zbog toga \u0161kolu batalio. Ni jedan \u0107umur i drva\u00a0 bjelavska nisu ga mogli ma\u0161iti.<\/p>\n<p>Evo Debe nosi buket neke kiselice, jal jagor\u010devine, a mere'bit da bidne i visibaba. Sve smje\u0161o. Impresinisti bi to nazvali poljsko svije\u0107e i narodu pod nos natakarili\u00a0 puno boja i svjetlosti, a narod ne razabire \u0161ta je \u0161ta. Mo\u017eda je Deba neki bleso nalik slikarima kojima je impresija \u017eivot.<\/p>\n<p>Do\u0161li do Podhrastove, a oko pet hrastova zavezano pet bosanskih brdskih konja. To je ono mjesto gdje se sada \u010detrneska okre\u0107e.<\/p>\n<p>Dobri zino ko pe\u0161. Gleda u konje, ne trep\u0107e. Uzima Debino cvije\u0107e \u00a0bez rije\u010di i nosi konjima. Njima to kozrno je\u010dma, ni lizalo nije. Obi\u0111e konje jednom , pa drugi , pa tre\u0107i put. Zasto, \u00a0pa se zamislio, a osmjeh ne silazi s&#8217; lica. Pa ih jo\u0161 jednom obi\u0111e. I svakog po labrnji pomiuluje\u00a0 i po le\u0111ima potap\u0161e.<\/p>\n<p>Lenji \u0107e Debi, koji \u0107e nekad, u nekom drugom vaktu postati najdeblji:<\/p>\n<p>\u201eNe\u0107e ovo na dobro iza\u0107i. \u010cim se Dobri namah u ne\u0161to zaljubi, to ne valja. Neku psinu ho\u0161tapler sprema.\u201c<\/p>\n<p>\u201eNije valjda da \u0107e takarit jadne konje, ima da im o\u010di ispadnu.\u201c-najdeblji nikad mimo svog rezona.<\/p>\n<p>\u201eMr\u0161 Firaune jedan, ne laj. Koji bi to normalan insan takario bilo kojeg hajvana.To samo bolesni ljudi i bolestan mozak mogu \u010diniti i zamisliti.\u201c<\/p>\n<p>Dobri \u010du\u010dno i malo se porazgovara sa jednim brkatim\u00a0 \u010dovom. \u00a0Vidi se da nije sa ovih mahalskih \u00a0meridijana. Klimnu\u0161e glavom i rukova\u0161e se. Jedino su Deba i Lenji vidjeli , da je Dobri u hipu neke penezi brki \u00a0proturio.<\/p>\n<p>\u010cetiri mladi\u0107a sa Bjelave spusti\u0161e se ka ku\u0107ama.<\/p>\n<p>Jedan zaostaje. Po harmonici koju jedva tegari, mo\u017ee se razabrati da je to Mojsije. Pognuo glavu i presabira se. Jako je podne, idu spiti, a Zlatu sino\u0107 nije poveo. Sve sami belaj do zijana.<\/p>\n<p>No\u0107u se lumpovalo, pjevalo, igralo i plesalo,radovalo i tugovalo \u0107ekaju\u0107 svitanja dan. Bo\u017ee moj mili kako se silno voljelo i ljubav vodila. Nekad,ili naj\u010de\u0161\u0107e nikad , nisu to bile sretne ljubavi.<\/p>\n<p>Ljubavi sretne ili nesretne, sve su opjevane u pjesmam veselim i tu\u017enim. Vjekovima su se brusile te pjesme , dok nisu iznjedrile sevdah, \u00a0koji se poput sve\u017eeg povjetarca \u0161irio Bosnom.<\/p>\n<p>Nekada su to bili nizovi dana i no\u0107i, \u00a0\u0161to se poput sna gube u bijelini i uzdrhtalosti \u017eenskih tijela i cjelova.Poslije su dolazile ledene pahulje bijele. Prvo tisu\u0107e , pa milione njih, dok se snje\u017eenje nije pretvorilo u santu koju je valjalo prtiti kroz \u010ditav \u017eivot. Ali samo ako si bio sretnik.<\/p>\n<p>Oni nesretni vukli su preznine koje su bile te\u017ee, a ni\u0161ta nisu zna\u010dile.<\/p>\n<p>Tako bi to neko nabrajao.I pogrije\u0161io ,uglavnom.<\/p>\n<p>To je bio sevdah, poetika i snovi.<\/p>\n<p>Neko bi to poku\u0161ao objasniti.I \u00a0opet bi, sasvim sigurno pogrije\u0161io.<\/p>\n<p>\u0160ta je sevdah to je te\u0161ko objasniti.<\/p>\n<p>Tajne o sevdahu su kod Boga Milostivog,na sigurnom.<\/p>\n<p>Niko \u00a0\u017eiv, ti , bolan ne mo\u017ee objasniti \u0161ta je sevdah.<\/p>\n<p>O Sevdahu su tajne zaklju\u010dane u\u00a0 nebeskim seharama , \u010diji klju\u010deve meleke nose. Kad vide da dvoje ; \u017eensko i mu\u0161ko , djevoj\u010dica i dje\u010dak po\u010dinju jednom slam\u010dicom da di\u0161u,klju\u010darke blago otvore seharu,malo sevdah praha prospu.<\/p>\n<p>Obaziru se boja\u017eljivo ; jer strogi\u00a0 sudac Usud vreba.Na svaku pra\u0161ku sevdaha osvetu sprema.<\/p>\n<p>\u010covjek se rodi sa sevdahom, sa njim \u017eivi i spije, sa njim mre.<\/p>\n<p>Iako je imao hiljadu i jednu gasulhanu u Gradu \u010dednosti se rijetko umiralo. Hiljadu d\u017eamija, hiljadu jedna gasulhana, pet hiljada ezana i\u00a0 pride tisu\u0107e i tisu\u0107e sevadah meleka i insana. Nasilno se nikad nije umiralo. Nego \u00a0\u00a0onako, polako i po istilahu. Samo se naprsno umiralo od sevdaha. Neko ko na njega nije sviko, samo presvisne i nema ga. Ili te neko kokno \u0161to si mu ljubu mjerko, ili ti \u017eensko otrov u \u010da\u0161u sipala \u0161to ju je tvoja du\u0161a izdala.<\/p>\n<p>Sevdahom su mirisale\u00a0 \u017eute dunje, \u0111ule,snijeg i behar, jorgovan, zumbul, ljubi\u010dica,k adifica,<\/p>\n<p>bijela janjad male , djevoj\u010dice i nje\u017ene \u017eene, ibrici\u00a0 i kahve. A najvi\u0161e \u0111ardini. Da, i ovi, i oni.<\/p>\n<p>Sevdahom je vladao neprikosnoveni vladar:ljubav.<\/p>\n<p>Bosnu i njeno plavetnilo su prihvatili Sefardi \u00a0i\u00a0 velove svoje \u0161panske tuge u sevdah udahnuli.<\/p>\n<p>Sevdah su bili izvori, zelene gore, \u0111ardini i ljube, a to mu na isto do\u0111e.Pa onda bekrije, meraci, fesi\u0107i, poga\u010dice, vino, \u0161ljiva i kiseljak.Kasnije je do\u0161la klipa\u010da.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Sevdah su bili svaka a\u0161ik djevojka i momak , a zakletve nam ni stariji a\u0161ici nisu zaostajali. Djeca\u00a0 su sve pomno posmatrala i veoma zorno u\u010dila.I na\u010de\u0161\u0107bili ko vrap\u010di\u0107i. \u0160to vrap\u0107i\u0107 vidi, to vrabac imitira.<\/p>\n<p>Sevdah su sve one drage \u2013 anterli djevoj\u010dice Zlata,Frka,Lela Jela Jelena,Hana i Ana,Borke,Rade,Nade,Vesne prolje\u0107e,Anabel Lee\u00a0 i Ane Snjegine,iz srca Sanje,Jasne, Sonje,An\u0111ele,iz ki\u0161e Barbare,Milicea Milosavljevi\u0107 sa zagubljenim Malim princom, Tanje,Lidije,Josipe sa dnevnikom jedne \u017eene i sejmenima, Zvjezdane,djevoj\u010dica nje\u017ena \u017eena Fahreta ,Senke,Kaliopi, Vlaste,Bisere milo moje,jedna Meri sa \u010detiri sta\u0111una i predgra\u0111em,Vasilija sa bekrijom, Jasmina sa fesi\u0107em,Silvana sa ranama,mala Pjaf,Velike Besi,Bili i Janis,i princeza Dajana . I ona mila Grlica sa svojim tugama , pi\u0161u\u0107o pisma o\u010dima crnim i uz to o\u010dima la\u017enim.<\/p>\n<p>Nekih se sje\u0107amo, nekih ne. Neke znamo,neke nas znaju.Nekih se mi sje\u0107amo,one nas ne.\u017dao nam jer ne mo\u017eemo sve pobrojati;neke i ne smijemo.Svaka od njih sevdah pri\u010da i jo\u0161 bajka pride.Na svaki ispjevani,tisu\u0107 neispjevanih a do\u017eivljenih sevdaha.<\/p>\n<p>Ovaj na\u0161 sevdah poklanjamo svim \u017eenema i djevoj\u010dicama svijeta.<\/p>\n<p>Nja\u010de\u0161\u0107e je sevdah bio samo elegija du\u0161e koja sanja i sebe poklanja :<\/p>\n<p>Du\u0161a usud;nijemo, oslu\u0161kivanje,\u010dekanje i podno\u0161enje onoga \u0161to neizostavno mora do\u0107i.<\/p>\n<p>Du\u0161e; te\u0161ko,\u00a0 mukotrpno otkrivanje i osloba\u0111anje su\u0161tine bosanskg bi\u0107a,ali i podneblja.<\/p>\n<p>Du\u0161e zaljubljene u ljubav i milovanje,strasti i predavanju<\/p>\n<p>Du\u0161e zarobljene u jecaju:joj,mamo mamice i dahtaju uh,uh i uh<\/p>\n<p>Du\u0161e predane bezuslovnoj ljubavi najve\u0107eg oslonca apsolutne istine.<\/p>\n<p>Du\u0161e zaljubljene u krajolik i podneblje;sveto i iskreno,prelijepo i vje\u010dno,mirisno i modro zeleno.<\/p>\n<p>Du\u0161e zaljubljene u Djedovsku hi\u017eu, ste\u0107ke,Kamenog spava\u010da i Modru rijeku \u0161to kraj Dvora\u00a0 te\u010de,<\/p>\n<p>Du\u0161u zaljubljenu u svoju Bosnu \u2013 Zemlju Bo\u017eje milosti i\u00a0 svoj Sarajevo \u2013 Grad \u010cednosti<\/p>\n<p>Du\u0161e zaljubljene u milost ljubavi,dobrotu \u010dovjeka,ljubavnika svoga.<\/p>\n<p>Du\u0161e zaljubljene u radost ljubavi,dobrotu \u017eena i djevoj\u010dice,drage svoje.<\/p>\n<p>-Sevdah, ljubav su ponekad gori od mr\u017enje.Lome te,zamaraaju,\u0161amaraju,na pla\u010d tjeraju,ranjavaju i kao u zavr\u0161nom \u010dinu drame efektno ubijaju.Ludo je biti ljubomoran na duhove. Jo\u0161 lu\u0111e biti zaljubljen u njih.<\/p>\n<p>Eto odakle bosanskom bi\u0107u toliko nje\u017enosti,ljubavi i sanja.<\/p>\n<p>Malo pomalo dru\u017eenja bjelavskih mahala\u0161a su nadrasla obi\u010dnost okupljanja.<\/p>\n<p>Jednom je i Lenji \u201epricrvljio\u201c \u0110ugum Frku. Ne mere\u0161 ti Frku tek tako pricrvljiti. Jok ba. Treba ti tu minimum bar malo du\u0161e imati. Jel&#8217; mu tek tako prhnulo, da li mu ko \u0161ta \u0161aretio ili mu se primera\u010dilo nije u po\u010detku bilo jasno. Pricvrljio jednom, i jo\u0161 jednom htio, ali nije,\u00a0 i nikad vi\u0161e nikoga na taj na\u010din.Od tada njih dvoje ni rije\u010di nisu progovorili. Niko ne zna ni kako, ni za\u0161to. Ono k'o fol.<\/p>\n<p>Isto ve\u010de Frka i Debu otkantala , pa se jadna i \u010demerna slomila.Vile joj razum nosile. Joj mamo, mamice suza, krikova i bola.<\/p>\n<p>\u0160to bi reko Mojsije za \u010ditav jedan se \u017eivot\u00a0 slomila ..<\/p>\n<p>Aha,bilo to stu ve\u010de kad je Lenji pricvrljio. Djevoj\u010dicu su malu ne\u010dasno prevarili oni kojima je vjerovala.<\/p>\n<p>Evo kako je to bilo. Harmonika se nova jo\u0161 nije kupila. Samo \u0161to nije.Mo\u017eda i jeste ali se krilo. Ne mere se svako ve\u010de po jedna ramunjika hekati. Oni \u00a0jo\u0161 nisu jahali. Samo \u0161to nisu.<\/p>\n<p>Mojsije nije imao harmoniku za bacati, a kako je raspolo\u017een bio nije mu ni trebala.Povalilo \u00a0se dvoje i izgazilo vaskoliko cvije\u0107e u Ne\u0107ka, \u017divana i kod njega.<\/p>\n<p>Otac mu re\u010de neka \u017eivotinja. Mojsije \u0161uti i klima glavom, a zna da nije \u017eivotinja,ve\u0107 Deba i Frka.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Utvr\u0111ivali dva gradiva.Ono o broju listi\u0107a centifolija. Tu su\u00a0 lo\u0161e pro\u0161li; nisu se mogli dogovoriti ko je u pravu. Ono drugo ,\u0161to za \u010detiri pet no\u0107i samo Bosanac na recke mo\u017ee nakantati, \u00a0im i\u0161lo od ruke, \u00a0u tu su se svojski dogovorili. Ne zna se \u0161ta je ve\u0107u \u0161tetu napravilo, jal brojanje jal reckanje.<\/p>\n<p>Jaha\u010di se\u00a0 skupili kod \u0110ugum Frke. Njih \u010detvorica, ona i pizdu\u010dica \u00a0koja je postala \u017eena i koja \u0107e te ve\u010dri postati okrutna, pa samilosna \u017eena.<\/p>\n<p>Reko Mojsije, ovaj put bez \u017eenskijeh,osim doma\u0107ice.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Kraj prvog dijela<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&nbsp; Frkin usud Deba je bio mr\u0161av k'o girica, a mogo pojest k'o vo. Vrckav\u00a0 k'o kokot u parenju; uvijek je trzajem glave ustranu zabacivao one dvi-tri vlasi sa \u010dela. Ponekad su ga u \u0161ali zvali Fi\u0107firi\u0107., naj\u010de\u0161\u0107e Mojsije. Drugi ili nisu smjeli ili su ga voljeli. Mr\u0161avi \u00a0ko girica,\u2026 <a class=\"continue-reading-link\" href=\"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=16627\">Pro\u010ditajte vi\u0161e&#8230;<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28,12],"tags":[],"class_list":["post-16627","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ko-fol-roman","category-oni-jasu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16627","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=16627"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16627\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":16628,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/16627\/revisions\/16628"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=16627"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=16627"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=16627"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}