In memoriam\u00a0 Debi – godine\u00a0 lebde i prolaze , a on i dalje sni.<\/p>\n
<\/p>\n
I Dio<\/p>\n
Zate\u010deni smo.<\/p>\n
Nismo \u0161okirani. Na ovom dunjaluku nas vi\u0161e ni\u0161ta ne mo\u017ee sablazniti , ibretiti ili povrijediti.<\/p>\n
Samo su nam poreme\u0107eni planovi.<\/p>\n
Mi ne volimo kad nam se poremete planovi. Naro\u010dito kad to \u010dinimo sami sebi.<\/p>\n
Onda moramo raditi ono za \u0161to nismo spremni ili ne umijemo.<\/p>\n
Mi smo navikli na radost i smijeh, muziku kao dekor , a sve da bi slavili na\u0161e grlice male i ljubavi velike.<\/p>\n
U jednom periodu smo trpili blizinu smrti. Ali se nismo navikli na nju , iako je prelijepa. Nije nam u krvi.<\/p>\n
Sada moramo raditi ono \u0161to uvijek\u00a0 radimo , a to mo\u017ee izazvati sablazni.<\/p>\n
Mojsije je , prvi put od rata , natakario na le\u0111a harmoniku. Ostali su ponijeli , ono u \u0107emu su najbolji. Krnetu , \u0107emane , kitaru i klavir. Ne ba\u0161\u00a0 klavir. Joj , jeste sitni\u010davi. Ko da insan mere na le\u0111a i za pojas zadjenuti i tegariti koncertni klavir .\u00a0 I bukadar meze i pi\u0107a. I malo sjete u srcima.<\/p>\n
Jedan instrument \u0107e nam nedostajati. Tarabuk i, ali ne obi\u010dni , ve\u0107 veliki ciganski dobo\u0161.<\/p>\n
Nedostaja\u0107e nam i \u010dovjek koji ga je decenijama grlio i nosio u naru\u010dju.<\/p>\n
I budalesao sa nama. Blesan. Sad je na\u0161o bje\u017eati. I to na prvi dan ljeta. Sunce se haman natakarilo na po neba , no\u0107 okra\u0107ala do maksimuma; ali hvala na davanju , sada \u0107e svake pomra\u010dine biti dekiku dulja.<\/p>\n
Idemo udovoj na \u017ealost. Ne\u0107emo nositi cvije\u0107e , ni paliti svije\u0107e. Ni tugu obla\u010diti . To je za druge. Ne za nas.<\/p>\n
Nosimo ono \u0161to nam je preostalo. Ljubav i snove.<\/p>\n
Upotrijebili smo i rije\u010d koja nas ponekad dotakne:<\/p>\n
Sjeta.<\/p>\n
Ovo je pravo ve\u010de za nju. Da sjedi pored nas i u\u017eiva u radosti.<\/p>\n
Znamo , udova se ne\u0107e ljutiti. Ona je jedna od na\u0161i milih grlica. Puno je toga predeverala sa na\u0161im dembelom i sa nama. I prije pet godina ga ostavila samog na ovom belajli vaktu.<\/p>\n
I pra\u0161tala. I voljela. Pa opet pra\u0161tala. Toliko je pra\u0161tala da je ne mo\u017eemo nazvati pra\u0161talicom, ve\u0107 sretnicom. Koliko ljubavi i \u00a0snova jo\u0161 u njoj ima, nismo ni svjesni. Iako je nema . pjeva\u0107emo i svirati njoj u pomen. Ne samo debelom stvoru .<\/p>\n
Skoro da je to isto!<\/p>\n
Znamo mi to, ali \u00a0\u00a0kod nas je to sasvim normalno i ne obra\u0107amo pa\u017enju na te \u201esitnice\u201c.<\/p>\n
Jedino \u0161to \u00a0\u00a0ovoj prilici ne pristaje, su na\u0161e rije\u010di : crkno, rikno, krepo.<\/p>\n
Na\u0161 se blesa sino\u0107 izmorio , uzeo klipa\u010du, sjeo na pod ,rekao malenoj:<\/p>\n
-Navij mi onu tebi najdra\u017eu , naspi sebi\u00a0 \u0161tok ili onaj drugi konjak, ako ga nismo sino\u0107\u00a0 dokusurili. Zapali nam po jedan Gitanes od onih \u0161to sam Dobrom iz inata klepio , sjedi pored mene, samo me ovla\u0161 poljubi, primi me za ruku i gledaj me nje\u017eno, kako si me uvijek gledala. Onda se nasloni na moje grudi da malo\u00a0 rahatlu\u010dimo.<\/p>\n
Nju zebnja ti\u0161ti , jer za svih njihovih nesta\u0161nih\u00a0 godina , nikad nije bio tako tih i usporen.<\/p>\n
Ustade, nasu sebi kurvoazije, ostalo je.Nisu vi\u0161e pri cugu, a i nisu imali vremena.Sino\u0107 je bilo pre\u010dih stvari. Joj, mamo mamice. Prahnulo im da se podsjete mladosti. I dobro se podsjetili. Opetovano.Pa jo\u0161 jednom. A onada se uparili \u010detvrti put.Sve je u parovima.<\/p>\n
Pristavi pjesmu,ovla\u0161 ga poljubi, uhvati ga za ruku, nje\u017eno ga pogleda, zahvalna za sino\u0161nju no\u0107 i \u010ditav \u017eivot.Nasloni mu se na grudi<\/p>\n
No\u0107 je tiha,blaga. Muzika je sjetna, ali suze doziva.Nju njegov dah golica po vratu i rosi kosu.<\/p>\n
Mili Bo\u017ee , podsjeti me da ti se zahvalim za ovu sre\u0107u i tugu koju si me darovao,misli ona…<\/p>\n
A pet godina prije ove ve\u010deri ,jedne sli\u010dne no\u0107i kada su zvjezdice sanjivo i rosno \u017emirkale\u00a0 i ona je usnila. Vi\u0161e od tog vremena na\u0161em dembelu srce nije moglo podnijeti samo\u0107u.<\/p>\n