Autor <\/p>\n\n\n\n
Hajro \u0160abanad\u017eovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
IX dio<\/p>\n\n\n\n
Osmi dan 19. avgusr 1971.<\/p>\n\n\n\n
Skr\u0161eno dijete<\/p>\n\n\n\n
Tog jutra se moje slatkore\u010divo\u0161\u0107u obljubljeno tijelo , ulijenilo i prepustilo toplini snova . Tuga kao da se rasplinula u hiljadama onih valera o kojima je Dobri pri\u010dao . Svaki moj damar je mirisao i cvrkutao ljubavlju . Svaka moja pora je vapila i molila : ho\u0107u jo\u0161 ovoga , ho\u0107u jo\u0161 ove bajke .<\/p>\n\n\n\n
Tog jutra , za koji sam podsvjesno znala da je od onih koji slamaju srce , moj se um ulijenio. Nije \u017eelio da se budi. Sanjam da me neka ogromna \u0161aka stisla za grlo i da ne mogu da di\u0161em . Nikako da je se oslobodim , ho\u0107u da zovem Dobrog da mi pomogne , ali nemam snage.<\/p>\n\n\n\n
Osjetim da je on na vratima i da me gleda . Bi mi lak\u0161e i ja se budim ali ne otvaram o\u010di. Ulazi, spu\u0161ta mi jedan poljubac na usne , lagano da me ne probudi , drugi utiskuje na \u010delo , tamo gdje se ono spaja sa kosom . Ne vidim mu o\u010di , ali osjetim jednu suzu na mom licu kako me pe\u010de i miluje . Poljubi mi ruke , i lijevu i desni i \u010delu ih prinosi . I srcu ih prinosi.<\/p>\n\n\n\n
Znam da ih je du\u0161i prinjeo , blagost me neka i osje\u0107aj sigurmosti u\u010dinio lakom kao leptiricu razigranih krila. Osjetila sam da me njegova du\u0161a miluje , ali sam zaboravila gdje mu se nalazi . Vrlo blizu srca . U to sam sigurna , jer sam vidjela da mu lu\u0111a\u010dkom nadom bije .<\/p>\n\n\n\n
Nevoljko je odlazio , ne odvajaju\u0107i pogled sa moga otkrivenog tijela u cvatu , zastao je na vratima , poljubac , dje\u010diji , rukom mi \u0161alje , okre\u0107e se , tiho za zatvara vrata i odlazi .<\/p>\n\n\n\n
Danima poslije ga pitam , kako ga nije sram gledati golo tijelo dok \u017eena spava . On se nasmije i sasvim ozbiljno ka\u017ee :<\/p>\n\n\n\n
-Ve\u010de prije sam ti o ljubavi pri\u010dao i ljubav nudio . U ljubavi nema stida , samo po\u0161tovanje.<\/p>\n\n\n\n
Onda mi mozgom sjevne . To se on iskrada . Odlazi . Bje\u017ei .<\/p>\n\n\n\n
Pakosnica me rasanjuje :<\/p>\n\n\n\n
-Dobro si pro\u0161la frajerko jedna .Mogla si sino\u0107 biti natak… a jutros nogirana , jadna ti . \u0160ta bi onda ? Ne bih ti , \u017eivota mi tvoga pomogla oko pelena .<\/p>\n\n\n\n
Dobrica me brza:<\/p>\n\n\n\n
-Ne laj zlobnice . Nije velja\u010da , ve\u0107 avgust . Ustaj merhumko . Podne je pro\u0161lo . \u0160ta si se razlijenila ? Leti za njim . Uhvati ga . Ne daj mu da mrda , dok ne vodite ljubav . Za dijete ne brini . Ja \u0107u mu guzu brisati.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam za\u0161to mi odjednom krivo \u0161to sam se uspavala , \u0161to ga nisam ispratila . Uhavti me panika da se ne\u0107e vratiti . Osjetim sam bol u tek zalije\u010denom srcu . Tr\u010de\u010di izletim na kapiju , taman na vrijeme da vidim kako taksi , boje tuge , zami\u010de za ugao i odlazi .<\/p>\n\n\n\n
Otr\u010dim do kuhinje , naspem bokal sa vodom , ponovo izletim i pospem vodu za jo\u0161 toplim tragovima njegove dje\u010dije du\u0161e . Nisam sujevjerna , ali rekli su da to poma\u017ee .<\/p>\n\n\n\n
Zlobnica .<\/p>\n\n\n\n
-Jes ti to neki fol . On \u0107e se veljati , a ti \u0107e\u0161 ga \u010dekati . Otkad si mahnitulja postala?<\/p>\n\n\n\n
Dobrica:<\/p>\n\n\n\n
-\u0160uti pakosnice , da je mene pitala kadu bi vode za njim prosula.<\/p>\n\n\n\n
Meni je pomoglo . Donijeli su mi ga tu istu ve\u010de .<\/p>\n\n\n\n
Vidim patrolna kola su preko puta . Zaboravila da im ka\u017eem da mi vi\u0161e ne trebaju i jo\u0161 mi se ble\u010dci oko praga motaju . Prilazim im i pitam onog za volanom ko bje\u0161e u taksiju . Bolje pogledam i vidim to je onaj Eso , \u010dovjek sa planine . Kr\u0161an je i visok , i uvijek ima osmijeh , na licu koji kazuje:<\/p>\n\n\n\n
-\u017divot je lijep , samo ga treba ubrati.<\/p>\n\n\n\n
– Bje\u0161e li ko u autu ?<\/p>\n\n\n\n
-Onaj sa bradom Mojsije , \u0161to harmnonike svira i baca . I onaj \u0161to nikad ne mrda , pa ljudi moraju provjeravati da li je \u017eiv , Lenji. I onaj tre\u0107i \u0161to ga mi \u010desto u centralni \u0161aljemo . Onaj \u0161to ga zovu Deba , a on ko girica ili fi\u0107firi\u0107 tanak . Njegovi jarani . Zapisali smo broj taksija , a nismo trebali .Vozi ga njihov pajdo \u0160a\u0107ir \u0160ok . Sumnjiva je to dru\u017eina , neko bi reko . Ja im opet , nekako vjerujem i pustio bih ih na miru .<\/p>\n\n\n\n
– Vozi za njima i vidi gdje \u0107e i \u0161ta \u0107e . Javi mi sve.<\/p>\n\n\n\n
-Ako ne\u0161to po\u0111e po belaju ?<\/p>\n\n\n\n
-Samo ih pusti , snaci \u0107e se oni . Vi samo nadzirite i redovno mi se javljajte<\/p>\n\n\n\n
Srcu mi malo lak\u0161e. Ni jedne \u017eenske nije u taksiju bilo. I vrijeme po\u010dinje militi …<\/p>\n\n\n\n
Sjedim , u fotelji k'o na kamenju izlo\u017eenom usijanom ljetnom suncu u podne . Sve mi se urezuju u sjedalicu i \u017eari me. Ako ne gore kamenice , crvi orgijaju. Ho\u0107e li taj Eso vi\u0161e javiti? Gledam na sat. Kazaljke ne mi\u010du.<\/p>\n\n\n\n
Zlobnica:
-Ha, nisi vi\u0161e puna sebe. Stvar\u010dice se otimaju kontroli, jedna po jedna. Samo cmizdri\u0161 i brine\u0161. Kakva si mi ti Luce stra\u0161na. Postala si prava pizdunka.Tebe u vrti\u0107 treba smjestiti , ciper\u0107i\u0107 na vrat natakariti .<\/p>\n\n\n\n
Dobrica:
-Pusti je bona na miru.Tebi krivo \u0161to vi\u0161e nije uhabljena i ne mo\u017ee\u0161 je vi\u0161e na osorne staze voditi. Meni nikad dra\u017ea i sla\u0111a nije bila. Procvjetala je i proljep\u0161ala se, ako je to uop\u0161te mogu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Vrisnem:<\/p>\n\n\n\n
-\u017da\u010depite vi\u0161e lajavice.Ne mogu vas vi\u0161e smisliti. Da znam kako, sad bi vas opau\u010dila po blenta\u010dama.<\/p>\n\n\n\n
Namah su udunule. Milina od ti\u0161ine. A opet mi neobi\u010dno i \u017eao mi ih. U mojoj samo\u0107i mi one jedine druge bile. Lajave i sva\u0111alice, ali mi nosile \u017eivot kroz nemilost. Ne mogu ih zazvati i izvinuti im se, jer ne znam kako. One tako do\u0111u same od sebe, kada im je \u0107eif, kad misle da mi trebaju. I nikad jedna bez druge.<\/p>\n\n\n\n
Uto policijski radio zazvr\u010di. Znam, Eso je . Samo on ovako \u010dvrsto i mu\u0161ki i na policijskom telefonu zvu\u010di.<\/p>\n\n\n\n
-Evo nas u Brezi. Njih trojica sjede ispred jedne stambene zgrade, u hladu neke tre\u0161nje. Brada, Deba i onaj \u0161to jedva di\u0161e se izvalili,u ladovini i pijuckaju pivo iz klipa\u010da. Neko im kadu iznio, poristavio \u0161lauf i tri-\u010detiri gajbe pive. I \u0107ebad su zboksali. Brada naru\u010dio. Naru\u010dili i bukadar meze iz obli\u017enje a\u0161\u010dinice. Ka\u017ee potraja\u0107e , a i ki\u0161a \u0107e velika pasti, i belaj izazvati. Mi ne anlai\u0161emo kakva ki\u0161a? Nema je za ila\u0111a ve\u0107 dva mjeseca. Ni ki\u0161ne dove u\u010denih podvornika ne poma\u017eu. Ne\u0107e\u0161 se ljutiti , nama , Brada poslo ve\u0107 tre\u0107u turu hladnih klipa\u010da. Nije red odbiti, mere mu se prsten vratiti. A to je jazuk. A i ma\u0111ar zvizno ko koksara pri ljevanju \u010delika. Lenji samo \u017eivne kad eksira klipa\u010du i to je to.<\/p>\n\n\n\n
-A onaj \u010detvrti \u0161ta je snjim.<\/p>\n\n\n\n
-Ni\u0161ta.On ima svoje \u0107ebe dalje od njih. Na Suncu je. Ako ga ma\u0111ar ne strefi , ja \u0107u ga v aspitnom palicom potjerati sa sunca. Ne mogu gledati insana na suncu, a on ni mukajet.To nije normalno.<\/p>\n\n\n\n
-I to je sve?<\/p>\n\n\n\n
-Nije . \u0160a\u0107ir \u0160ok se vrno . Rekli mu potraja\u0107e , a on bi mogo koju turu u me\u0111uvremenu zboksat. Onaj bradati i onaj giri\u010davi ne\u0161to \u0161arete i samo se klibere, onaj tre\u0107i kunja i samo prstom daje znak da je \u017eiv. U sred Breze skontali teferi\u0107. Ovda\u0161nji im drotovi htjeli sijelo prekinuti, ali mi ih za\u0161titili.<\/p>\n\n\n\n
Rekli im da su to na\u0161i na specijalnom tajnom zadatku. Oni pitaju : kojem? Mi ka\u017eemo da ne znamo, i da samo Luce ,odnosno ti , zna\u0161. Jedan njihov se napravio va\u017ean i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Kakv boni tajni zadatak. Usred Breze \u0161ator di\u0107i , teferi\u010diti i cirkuzati , to mo\u017ee samo mahniti \u0161pija. Vidi ih. Vaskoliki se svijet se oko njih iskupio i ibreti se, oni ni mukajet. Pona\u0161aju se kao da su sami na ovom dunjaluku , odnosno k'o opatica u svojoj sobi sa svije\u0107om.<\/p>\n\n\n\n
Ja njemu :<\/p>\n\n\n\n
-Pod jedan .Tako ti prave \u0161pije rade. Naprave ujudurmu. Ljudi se oko ne\u010dega zadeveraju i bleje, a oni svoj posao rade. Pod dva; ako slu\u010dajno Luce \u010duje, da protiv njenih ne\u0161to zbori\u0161, ne gone ti jal Gornja , jal Donja Bljuzgavica pa ti vidi \u0161ta ti je raditi. Tvoje ga ime odmah smuti i on se po\u010de izvinjavati. Te on se samo \u0161ali, ne bi on na Lucine pulene, samo mu krivo \u0161to on rmba\u010di na Suncu a , oni hladno pivo u slu\u017ebi \u017emare i mezuckaju .<\/p>\n\n\n\n
Prekinem Esu, osjetim , malo ga ma\u0111ar drmno, malo piva raspri\u010dala:<\/p>\n\n\n\n
-Manje te pive, vi\u0161e kontrole i svaki sat se javljaj.
-A \u0161ta ako ne bude ni\u0161ta.
-A ti mi javljaj o tom ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n
I javljo se . Od dva sata do \u0161est je bilo \u010detiri puta ni\u0161ta. I glas mu se malo razabrao. Vi\u0161e nije velika pri\u010dalica. Ka\u017ee uveli njih dvjica jednosatnu de\u017euru i klima hla\u0111enje. Tako lak\u0161e se kontroli\u0161e i mo\u017ee se vi\u0161e klipa\u010da konzumitrati.<\/p>\n\n\n\n
Ona dvojica nove dvije gajbe i mezu pristavili. Pravo se udoma\u0107ili. Neke ih \u017eenske dvore. Ne zna se koja je ljep\u0161a. Sve bleje u bijelu harmoniku i mole da im ne\u0161to zasviraju. Oni se pravdaju da su zaboravili tarabuk, a bez tarabuka Deba ne zna guknuti. Na\u0111e se tarabuk, a oni ka\u017eu zaboravili krnetu, a bez nje je Lenji jo\u0161 mrtviji. Na\u0111e se i krneta, ali Brada ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Ova moja bijela blentara od harmonike se prije nekog vremena zainatila i ne\u0107e da svira prije ak\u0161ama, zbog one Vino piju nano age Sarajlije , Ja tu ni\u0161ta ne mogu. Evo vidite. Uze harmoniku u ruku,namjesti se da svira,a harmonika samo jeknu:<\/p>\n\n\n\n
-\u0160ta me budi\u0161,budalo bradata,nije ak\u0161am.<\/p>\n\n\n\n
-A onaj \u010detvrti ?<\/p>\n\n\n\n
-On ne mrda . Ni jedne. Samo sjedi i u prozore jednog stana na drugom spratu prikanto pogled, ne di\u0161e. \u010citav dan nije mrdno niti bilo \u0161ta u kljun stavio. Ne znam kako \u010deljade mo\u017ee biti mrtviji od Lenjeg. Ja na primjer…<\/p>\n\n\n\n
Vidim ja, Eso se skroz na skroz pomahalio. \u010cini se i malo ga drmno, pa ga prekidam.<\/p>\n\n\n\n
-Dobro javi se za sat.<\/p>\n\n\n\n
-\u010cekaj bona, nisam ti reko ono najtijeglavnije. Onaj \u010detvrti ti ne sjedi ispod bilo \u010dijeg balkona. On sjedi ispred balkona najljep\u0161e Brezanke. Nije ona zapravo Brezanka, ve\u0107 Sarajaka sa Bjelava . Iz sokaka njih \u010detverice. Zbog nje su izgleda do\u0161li. Harmonika , pi\u0107e , meza; to miri\u0161e na svatove. A i onaj \u010detvrti je sav u bijelom. Onako naki\u0107en pravo je za svatova prispio.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj me put ni\u0161ta nije steglo u grlu. Ovaj put me pokosilo. Spustih slu\u0161alicu. Kliznuh niz zid i sjedoh na pod, pokrih lice rukama.<\/p>\n\n\n\n
Ni\u0161ta ne osje\u0107am. Samo tupost iz koje izbijaju rije\u010di:<\/p>\n\n\n\n
-Stalno sebe korim, kako \u0107e\u0161 ahmaku, zaboraviti tu grlicu, taj Nebeski dar \u0161to plamti, ljubavlju ,snovima i \u010de\u017enjom.
Ka\u017eem sebi , kako \u0107e\u0161 bolan , blento jedan zaboraviti , najnje\u017eniju devoj\u010dicu koje se smeje, a srce joj se lomi.
Ali jok, blentovija mora iza onog brijega i\u010di, tami su a\u017ebahe koje treba tjerati i grlice spa\u0161avati. Pa iza tog brda ima jo\u0161 jedno.
Kada ja jednom odem ti \u0107e\u0161 i dalje da \u0161uti\u0161. A tvoje nebo \u0107e uvijek biti uvijek plavo i blisko..
Tebe sigurno ne mogu zaboraviti.
Kako \u0107u te bona zaboraviti, ka\u017eem tebi mila moja?<\/p>\n\n\n\n
One se vra\u0107aju.<\/p>\n\n\n\n
Pakosnica:
-Zaboravio nego \u0161ta. A \u0161ta si drugo mislila. Taki su ti mu\u0161karci. Pomute slatke male glavice i mozak u \u010dvor sve\u017eu i onda noga. Rekoh li ti ja. A opet \u017eao mi , i tebe i njega. Niste bili ba\u0161 skladan par, ali najskladniji koji sam ja ikad vidjela.<\/p>\n\n\n\n
-Vidi ,vidi ko bi to reko da \u0107e pakosnica i jene lijepe lanuti. Nemoj klonuti mila. Nije on taki. Ne\u0161to se ozbiljno i tu\u017eno de\u0161ava.Vjeruj mi.<\/p>\n\n\n\n
Nas tri se u ti\u0161ini zagrlismo, kleknusmo na koljena i:
-O\u010de na\u0161 koji jesi …<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to mi \u0161apu\u0107e , idi . Ne \u010dasi smjesta idi . Gitare i piana zvuk mi re\u017eu misao . Njih dvije mi tiho pjevaju.<\/p>\n\n\n\n
Ne daj ga .<\/p>\n\n\n\n
Smjesta idi . On je tvoj .<\/p>\n\n\n\n
Ne daj da ti ga druge ukradu.<\/p>\n\n\n\n
Smjesta idi . Tr\u010di. Samo tvoj .<\/p>\n\n\n\n
Ne znam \u0161ta da radim . Ponos de\u017eura , du\u0161a \u0161uti , srce bije . Blenta\u010de poju . Uzmem gitaru i sviram neku neke stihove koju nikad nisam i ne\u0107u \u010duti . Moji su i samo moji i glas je moj i tuga je moja .<\/p>\n\n\n\n
Ja nemam drugi dom
osim doma u srcu tvom
osim tebe nikoga na svetu
nemam ja…<\/p>\n\n\n\n
Blenta\u010de pla\u010du , ali ja ne . Vi\u0161e nema pla\u010da . Ne , ova Luca vi\u0161e ne\u0107e plakati . Samo preko mene mrtve .<\/p>\n\n\n\n
Idem da tra\u017eim ono \u0161to je samo moje . Polako se spremam . Kada , hladan tu\u0161 , jer tijelo je uzavrelo , uzbibano . Korim ga :
-Tiho , ne talasaj , nemam vremena za igru .<\/p>\n\n\n\n
Sjednem u ba\u0161tu , zapalim , uzmem kurvozaije i to njegov . Zaboravio ga . Ili ga je ostavio . Misli se vratiti?<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta da obu\u010dem ?<\/p>\n\n\n\n
Vedra je avgustovska no\u0107 . Zrikavci ljubav vode i glasaju se . Cvije\u0107e \u0161umi . Maglice su tu\u017ene ; vidi se , pogled sakrivaju. Sle\u0111ene su i ne \u017emirkaju . Mjesec tek malo viri iza jednog oblaka koji ga u stopu prati .<\/p>\n\n\n\n
Osjetim miris suza u vazduhu , ili je to miris ki\u0161e . Sve mi to navla\u010di sjetu i bojazan . Ne , nije on prevrtljiv i nikad ne la\u017ee . Ni\u0161ta mi nije obe\u0107ao . Samo je rekao da me voli . I nije me ubrao iako je mogao. I vidjela sam da ga boli odlazak njegov , ili rastanak na\u0161 , ma kad god to bude.<\/p>\n\n\n\n
Odjednom sam sigurna da to nije ve\u010deras i zahvalno di\u017eem pogled ka nebu . Uzmem gitaru i samo sviram. Sviram i sviram . Muzici i ljubavi nekad nisu potrebne rije\u010di . Bio je to neki potpuri , koji je iznjedrilo moje znanje \u010deznutljivog sevdaha , sefardske nostalgije , lutala\u010dko traganje za domom , ciganske tuge utkane u ve\u010deri obasjane mjese\u010dinom i galopom vranih konja . Muzika me tjera da budem tu\u017ena , iako to nije moja tuga .<\/p>\n\n\n\n
Sve \u0107e biti u redu \u2026 mnijem.<\/p>\n\n\n\n
Nije bilo .<\/p>\n\n\n\n
Odjednom ki\u0161a iz vedra neba . Lije li lije . Dok sam uletila u hodnik sva sam mokra. a gitara puna vode. Istresem je u hodniku . Nemamo volje zatvarat vrata da mi nevrijeme ne ulazi u ku\u0107u . Moraju biti otvorena da mu svjerlost obasja pute. Jo\u0161 bi mi je samo to trebalo ; da zatekne dom u mraku . Podsvijesno vodu spolja prosipam po ku\u0107i , dozivam mu stope.<\/p>\n\n\n\n
I kleknem na koljena , gledam u ki\u0161u, znam da je od Milostivog i da neku prevlaku pravi, da mi se moj voljeni vrati.<\/p>\n\n\n\n
Molim se:<\/p>\n\n\n\n
– O\u010de moj jedini,podari mi milost. Samo ovih nekoliko dana mi ga daj. Poslije \u0107u ga otjerati i opet se vratiti se tvome ispravnom putu.<\/p>\n\n\n\n
Sati su prolazili . Napolju kijamet hu\u010de i zavija , a vedro nebo . Ledeni potoci se sa neba slijevaju kao vodopadi , a mjesec se iza jednog jedinog oblaka smje\u0161ka na me. Led fiju\u010de , a ki\u0161obran nekom ne\u0107e pomo\u0107i ve\u010deras .<\/p>\n\n\n\n
Ke sera sera.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam odakle mi to . Mo\u017eda iz malog mozga . Sada shvatam Dobrog . Veliki mi ne treba , kad mali izvla\u010di znanje koje mislim da nemam .<\/p>\n\n\n\n
Eso se nije javljao . Nisam htjela da zovem . \u010cini mi se da mi je nona govorila:<\/p>\n\n\n\n
-Kad gre , ono samo naprid i nagore gre .<\/p>\n\n\n\n
I grelo je .<\/p>\n\n\n\n
Mokra , mrzilo me da se su\u0161im , zakunjah. Usnila sam sam da on pada i da mi ga krvavog donose. Probudi me zvono na vratima . Puna nade otr\u010dim da ka otvorenim vratima. Nada vam je \u010dudna stvar. Ili je imate ili je nemate . Uglavnom se ne obistine .<\/p>\n\n\n\n
Uh, moja se obistinila – i nije .<\/p>\n\n\n\n
Proklestvo parova .<\/p>\n\n\n\n
Otvaram vrata , njega unose na nosilima . Eso i trojica njegovih . Mokri ko svilene ga\u010dice koje se vrte u ve\u0161 ma\u0161ini. Sav je u krvi . Ja zinem da vrisnem . Mojsije me presje\u010de pogledom, od koga bi se vjetru zamntalo. Stavlja prst na usta i pokazuje da se malo sklonim u stranu . Bazdi na pivo . Zakopitila mu se u bradi . \u0160ap\u0107e :<\/p>\n\n\n\n
-Bi\u0107e on dobro . Stravi bo\u0161\u010du na krevet da ti ga ne peksini . Tople vode , pe\u0161kira i \u0107ebadi \u0161to vi\u0161e . Ako ima\u0161 termofor , dobro bi do\u0161o. Ili golo tijelo uz tijelo prisloni . To najprije poma\u017ee. Treba ga oprati i ugrijati . Pothladio se, heroj blesavi . Moro bi , a ne\u0107e u bolnicu ;<\/p>\n\n\n\n
-Vodite me Luci , obe\u0107o sam da \u0107u se vrnuti . Samo da je vidim , bi\u0107u dobro.<\/p>\n\n\n\n
Meni suze naviru , Mojsije me opet presje\u010de :<\/p>\n\n\n\n
-I jo\u0161 je reko , ne bojte se ne\u0107e plakati . Ka stina je ona . I tada je zakovrno o\u010dima , ko preklan kurban. Hajd poka\u017ei mahlukatima \u0111e \u0107e ga istovariti . Blenuli u tebe ko bikovi u rasplodnu junicu . Ko da \u017eesnkog insana nisu nikad vidjeli . Hajd , ova moja dvojica , oni su ro\u0111eni da bleje . Ali onaj tvoj plavac bleji ko oni , a sijede ga ve\u0107 oblile . Vidi se nije mu mrska djevi\u010danska ljubi\u010dica.<\/p>\n\n\n\n
Uneso\u0161e ga , ja postavih \u010dar\u0161af prije nego ga heknu\u0161e . Bez milosti . On nije jekno , jer ne mo\u017ee ili ne\u0107e. Nije pri svjesti .<\/p>\n\n\n\n
Iza\u0111o\u0161e iz sobe . Ja po pe\u0161kire , toplu vodu , termofor , \u0107ebad i zastanem . Treba ga skinuti . Kako \u0107uja to , jadna li mi majka . Ne bi se reklo , ali nikad mu\u0161karca nisam skinula . Osim jednom, onomad , kada je ovaka ista ki\u0161a limpila. I to ba\u0161 njega. Kada se du\u0161om dijelio, kao sada .<\/p>\n\n\n\n
Moram ga skinuti , i vidjeti ga golog . A nikad golog mu\u0161karca ili bilo kakvog mu\u0161karca u svojoj sobi nisam imala . Osim njega, ono onomad kada je umirao.<\/p>\n\n\n\n
On odjednom otvori jedno oko .Ono lijevo , od srca , kako on tuma\u010di . On mene ne vidi . On mene osje\u0107a . U mom pravcu ga samo srce okre\u0107e . Znam to , jer je izvrnuto oko ko oko kurbana koje su upravo nedoklali .<\/p>\n\n\n\n
Kristalno oko mi poru\u010duje :<\/p>\n\n\n\n
-Sna\u0107i \u0107e\u0161 se ti . Samo misli na moje rije\u010di .<\/p>\n\n\n\n
I sna\u0161la sam se , jer ljubav sve \u010dini mogu\u0107im :<\/p>\n\n\n\n
– Kako \u0107u te zaboraviti ljubavi moja ?
Tebe bi bilo lako voljeti za \u010ditav \u017eivot.
Tebe kojji si nesta\u0161no lijep
Tebe koji mojim gradom \u010dedno\u0161\u0107u sija\u0161 i hodi\u0161
Tebe kojem cvije\u0107e mirise krade
Tebe koji samo za ljubav \u017eivi\u0161
Tebe koji sjaj sa suncem dijeli\u0161 …<\/p>\n\n\n\n
Svukla sam ga , ali pogled na golo mu\u0161ko tijelo me uko\u010di . Kako \u0107u ja to ? Mu\u0161ko mi tijelo , trinaest godina, ruka nije dotakla . Osim njegovog, prije tri godine, onomad kada sam se zaljubljivala u njega.<\/p>\n\n\n\n
Zatvori lijevo oko , ono od ljubavi . Otvori desno oko od milosti , kako on ka\u017ee . On mene ni ovim okom ne vidi . Znam to , jer oko mu uvrnuto ko u nedoklanog kurbana , kojeg ho\u0107e jo\u0161 jednom da prikolju .<\/p>\n\n\n\n
Biserno oko mi poru\u010duje :
-Sna\u0107i \u0107e\u0161 se ti . Samo na ljubav misli.<\/p>\n\n\n\n
I sna\u0161la sam se. Strah od jo\u0161 jednog gubitka \u010dini \u010duda :<\/p>\n\n\n\n
Kako \u0107u te zaboraviti maleni?
Tebe koji se uranja\u0161 u ljepotu duge
Tebe koji nevinost djeteta nosi\u0161
Tebe koji plavetnilo neba oslikava\u0161
Tebe koji dubinom mora zra\u010di\u0161
Tebe koji u o\u010dima zvijezde nosi\u0161.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010deh ga prati i obradovah se i zbog ovoga i zbog onoga , \u0161to vidjeh . Nigdje rana . Ogrebotna mnoga , modrica jo\u0161 vi\u0161e . Ka\u017eu hematomi se zovu , ko da ja ne znam . Zna\u010di vanjska krv nije njegova . Uglavnom . Od ogrebotina koie ima , ne bi je ni u petinu bilo . Tra\u017eim dublje rane da budem sigurna. Nema ih.<\/p>\n\n\n\n
Bri\u0161em krv, a ona se ne da . Obri\u0161em je , a ona se pojavi , jo\u0161 krvavija . Dva lavora i dvije kade sam vode promjenila . Dvije ve\u0161 ma\u0161ine pe\u0161kirima napunila . I ni\u0161ta . Krv izbija i ljepi se . Na crno vu\u010de. Ve\u0161ti\u010dija krv tako izgleda . Dobri po\u010dinje da drhti i da se gr\u010di.<\/p>\n\n\n\n
\u010cujem kucanje na vratima . Otvaram . Mojsije je diskretno okrenut le\u0111ima.Ne\u0107e da gleda u golog druga.<\/p>\n\n\n\n
-Ne peri ga . Sada je najpre\u010de da osjeti ljubav i toplinu , ina\u010de rikavela . Zamalo ga ubi sirotica. Ni krivog ni du\u017enog . Samo lezi pored njega i \u010dvrsto ga zagrli . I pjevaj mu ono pjesmu koju si ve\u010deras pjevala . To ne\u0107e biti va\u0161a pjesma . Vi ne\u0107ete nikad imati va\u0161u pjesm.Va\u0161e \u0107e biti sve pjesme koje vas zabole . Takva su vam srca . Nisu sa ovog dunjaluka . \u0160iroka su i duboka ko pramalje\u0107e , a djetinja .<\/p>\n\n\n\n
I ode .<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta je ovim mahala\u0161ima ? jesu li svi takvi ?<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to izmudruju . Ni \u0161to , ni kako , ni radi \u010dega . Samo se okrenu i odu . Kasnije , mnogo kasnije sam shvatila da su skrivali suze u o\u010dima . Vizije , tuga i ponos .<\/p>\n\n\n\n
Zatvorim vrata , legnem pored pored njega. I zagrlim ga. \u010citavim tijelom ga obgrlim. Nije me ni stid ,niti mislim da je grijeh. Bi\u0107e \u0161ta mora biti. On drhti li drhti. Gr\u010di i bacaka ko pijetli\u0107 kome su otfikarilu glavu. Ili kao da ima goropadicu. Vi\u0161e nisam na muci i ne pitam se:<\/p>\n\n\n\n
-Kako da se skinem kad nikad nisam gola pored mu\u0161ka legla. Osim… Kako da ga ugrijem kad ne znam kakav je dodir mu\u0161kog tijela … osim… sa njim..<\/p>\n\n\n\n
On se uko\u010di , uspravi,zakoluta o\u010dima , pa se po\u010dne talasti.<\/p>\n\n\n\n
Meni u u\u0161ima tople rije\u010di bruje :<\/p>\n\n\n\n
Ne mogu te nikako zaboraviti ljubavi moja .
Zato do\u0111i da ti snove sanjane poklonim
Zato do\u0111i da ti pjesme nje\u017ene pjevam
Zato do\u0111i uhvati me za ruku
Zato do\u0111i zagrli me \u010dvrsto jako
Zato do\u0111i meni i ne boj se vi\u0161e mili
Do\u0111i svojoj ljubavi ljubavi jedina .<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta \u0107u ja opet moram plakati . Ba\u0161 sam neka razma\u017eena pizdunka . Barem se svu\u010dena i grlim ga . \u010cvrsto da mi ga ko ne ukrade. I jo\u0161 ja\u010de, da mi ga smrt ne odnese. Nisam osjetila nikakvu bojazan , ni sram. Samo vrelinu goru\u0107eg tijela koje se sa du\u0161om dijeli Ta\u010dno mi se privi\u0111a da pehlivani na tankoj , najtanjoj liniji.<\/p>\n\n\n\n
I pu\u0161tam svoje svoje srce i boli da ga griju, a moja trinaestogodi\u0161nja tuga izbije , odlazi iz mojih grudi, kao da nikad nije postojala:<\/p>\n\n\n\n
-Jo\u0161 ne svi\u0107e …<\/p>\n\n\n\n
Samo \u0161to sam prvu rije\u010d pustila , zatitra Mojsijeva bjelica . Pa gitara . Prepoznajem , moja gitara me parti . Eso je svira . \u010cula sam da nikud bez gitare ne mrda . U gepeku fi\u0107e uvijek je tegari .<\/p>\n\n\n\n
Kao da vidim , Debine razvaljene \u017evalje , dohvatio se tarabuka i tandara . Ali ne mahnito , kako to ina\u010de \u010dini , ve\u0107 nje\u017eno kao da mu je lira me\u0111u koljenima . Lijenog se krneta ne \u010duje .<\/p>\n\n\n\n
Znam , pusti\u0107e on dva , tri akorda tek toliko da moju bol gurne u provaliju , gdje se gube o\u010di ovog nevoljnika .<\/p>\n\n\n\n
Pjevam i pla\u010dem , ne zbog boli svoje . Nje vi\u0161e nema. Nego zbog ovog djeteta koje mi se gubi ,a ja nisam spremna da ga pustim, jer ne \u017eelim novu bol koja \u0107e nas oboje ubiti.<\/p>\n\n\n\n
Odjednom osjetim misao koja bljesnu.:<\/p>\n\n\n\n
– Prava bol \u0107e do\u0107i godinama poslije. I ubi\u0107e nas.<\/p>\n\n\n\n
Vreo je , kao vazduh u pustinji . I znam – sada je usamljen . Najusamljenije bi\u0107e na ovom svijetu . Bori se . Trza se . Ne da se. Tek ponekad jekne :<\/p>\n\n\n\n
-Nemoj , mila . Ne \u010dini to .<\/p>\n\n\n\n
Znam ne govori meni . Ja mu ni\u0161ta ne \u010dinim. Samo ga umotavam u svoje toplo tijelo , pjevam i pla\u010dem.<\/p>\n\n\n\n
Taki vam je on . I kad ne zna za se , ho\u0107e o ljubavi da se pjeva. Sti\u0161\u0107em ga i grlim . Glavu mu na grudi snene stavljam . Ne znam za\u0161to , on se okre\u0107e i odmi\u010de . Valjda i besvjestan ne\u0107e da skrnavi bjelinu moga tijela .<\/p>\n\n\n\n
Taki vam je on . I kad umire , ne da , na nevinost grlice svoje .<\/p>\n\n\n\n
Onda sam prestala pjevati . Imam pre\u010deg posla . Stisnem ga da mi ne bje\u017ei . Ljubim ga u krhki vrat i meku kosu koja miri\u0161e mojom mlado\u0161\u0107u .<\/p>\n\n\n\n
-Nemoj da bi mi sada umro , mili moj . Ubila bih te . \u0160ta bih ja bez tebe ? Zar mi nije bilo dosta boli . Jo\u0161 i ti treba da mi ode\u0161 . Nemoj ubiti svoju djevoj\u010dicu , mili . Molim te , nemoj . Daj mi barem jo\u0161 samo malo tvojih dana .<\/p>\n\n\n\n
Suze mi po\u010dinju jo\u0161 ja\u010de te\u010di . Vrele su . Bol ih zapekla . Prelivaju se na njegovu kose , pa na vrat , preko le\u0111a , \u010ditavog ga zapljuskuju . Ja ho\u0107u da ga obri\u0161em . Uzimam pa\u0161kir . On me uhvati za ruku i slaba\u0161no je stisne . Poku\u0161ava da mi brani da ga bri\u0161em . Prvi put je u\u010dinio pokret koji nije padanje u ponore , iz kojih se mnogi ne vra\u0107aju .<\/p>\n\n\n\n
-Nemoj mila , ne \u010dini to.<\/p>\n\n\n\n
I drhti , po\u010dinje tiho je\u010dati .<\/p>\n\n\n\n
Taki je on . I kad je\u010di , ja se moram smijati , jer nenadano sje\u0107anja klize…<\/p>\n\n\n\n
Od 1968. se u mome gradu , pojavljuju neki eksponenti nezabilje\u017eeni u na\u0161oj policijsko-socijalisti\u010dkoj poraksi . Ima znalaca , neukih ljudi i neznalica . Ima \u010dasnih , po\u0161tenih ljudi i kriminalaca . Ima dobrih ljudi i mnogo komunista . Na\u0161 posao je da branimo ovaj svijet od neznalica i kriminalaca . Tako sam van ja razmi\u0161ljala .<\/p>\n\n\n\n
I sada mi tu , na mojim \u010dvrstim bjelokosnim dojkama , na mojim lucicama , jedan od onih naj\u010dasnijih umire . Lijevo mi oko zaiskri , a iz desnog suza ne prestaje da lije.<\/p>\n\n\n\n
Na um mi palo kako je jedno\u0107 jeknuo , zbog neke gluposti koja mu se motala po slatkoj glavici. Opet on ne\u0161to nije razumio.<\/p>\n\n\n\n
On je taki . Nikad ni\u0161ta ne razumije , a sve mu je jasno .<\/p>\n\n\n\n
-Kod vas insana se dan zavr\u0161ava u pono\u0107 ili nula nula , pa jo\u0161 jednom nula nula \u010dasova , kako neki pametuju . Ha se priko toga samo jedan stotinka , jedna sekunda natakari i bude pet nula i na kraju jedinica , po\u010dinje drugi , novi dan , drugi datum . Kako neko zna kada nastupa to nula nula i opet nula nula \u010dasova . To nekako i mogu svariti . Kod vas vlast ka\u017ee tako je , vi klepite u\u0161ime i papci povi\u010du tako je . Ono \u0161to me istinski buni , je finta da ( novi ) dan po\u010dinje u pono\u0107 . Nije mi nikad bilo jasno kako dan mo\u017ee po\u010dinjeti u pono\u0107 . \u010cuj molim te dan po\u010dinje pet \u0161est sahata prije sabaha . To nikad nije bilo , niti \u0107e . Barem koliko se mi u mahali razumijemo u geografiju . Ono u \u0161to se ne razumijemo , drugi jo\u0161 manje poznaju . A geografija vam je najop\u0161irnija nauka . Vi nju izmislili da mo\u017eete u nju sprcati \u0161ta god vam na um padne .<\/p>\n\n\n\n
Evo na primjer , neki neku obljubi . Vi ka\u017eete to je \u010dista geogarfije , jer se to desilo na toliko i toliko stepeni \u0161irine i toliko i toliko stepeni dubine .Pa onda uklju\u010dite strane svijeta . Ne\u0107u se sad pitati kako znate koja je koja strana svijeta . Pa klimu , i vrijeme , pa jo\u0161 hejbet toga , samo da bi tra\u010d bio sve obuhvatniji .<\/p>\n\n\n\n
To se jednostavno ka\u017ee , dvoje je vodilo ljubav , zato \u0161to se vole . \u010cak ni to ne treba re\u0107i . \u0160ta, kako i gdje \u0107e se ta ljepota desiti , to je problem onih koji se obljubljuju . Isklju\u010divo . Ve\u0107 kada ste navrli na geografiju , komotno uklju\u010dite fiziku , hemiju i biologiju . Samo nemojte pozivati filozofiju , loguku i psihologiju upomo\u0107 . Kad se dvoje zgomba tu ni\u0161ta I ni jedna nauka ne poma\u017ee . Osim sudbine , a uglavnom ni ona.<\/p>\n\n\n\n
Vrisnu :
-Neee…<\/p>\n\n\n\n
I klonu .<\/p>\n\n\n\n
Upla\u0161ih se . Jedva da di\u0161e , ali bar nema gr\u010deva . Osjetim da ga moje suze griju . Da mu prijaju . Jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e ga zagrlim .I vrele suze za njega lijem i ljubim ga u sljepoo\u010dnicu . On se se malo po malo umiruje i opu\u0161ta .<\/p>\n\n\n\n
-Bo\u017ee mili , pa on jo\u0161 miri\u0161e na bebu . Ne tra\u017eim mnogo Gospode . Nikad nisam , osim da me primi\u0161 sebi . Sada ho\u0107e\u0161 da mi ga uzme\u0161 . Zar mi nisi sve uzeo , i nisam se bunila . Molim te nemoj i njega . Samo mi ga vrati . Bi\u0107u dobra . Samo daj da mi se moj maleni vrati . Obe\u0107avam ne\u0107u raditi grijeh sa njim poslije njegovog ozdravljenja.<\/p>\n\n\n\n
Neka lagana ti\u0161ina , koja nije sa ovog svijeta uvu\u010de se u ku\u010dicu . Ni\u0161ta se ne \u010duje . Ni muzika .
Ni ki\u0161a . Kao da sve o\u010dekuje ne\u0161to . Samo suze moje \u017eumore . Padaju po njegovom tijelu i klize kao rosa po djevi\u010danskoj ljubi\u010dici . Kao da smo ti\u0161inom i prazninom odjeljeni od ostalog svijeta . Dobri i ja sami na kraju svijeta . Nije me briga , samo da mi se vrati.<\/p>\n\n\n\n
Nije se vra\u0107ao . Samo je sve ti\u0161e i tanje disao . Gubio se . Hropac i ni\u0161ta . Presta da di\u0161e . Ja sam kip . Ja sam sle\u0111ena gromada . Ja sam rekvizit , pozori\u0161na lutka odba\u010dena iza kulisa , \u0161to nepomi\u010dno zuri u glavnog statistu .<\/p>\n\n\n\n
Ti\u0161ina . Tajac.Bezna\u0111e.<\/p>\n\n\n\n
One se dvije pojavi\u0161e . Prvi put otkako je Dobri do\u0161ao .
Ne obazirm se na njih . Sada je sve sasvim neva\u017eno.<\/p>\n\n\n\n
Pakosnica:
-Opau\u010di ga , bona , iz sve snage . Zar ne zna\u0161 da doktori pljusnu bebu da zapla\u010du . Hekni ga iz sve snage , da te vi\u0161e ne sekira . Mlatni ga iz sve snage , da vi\u0161e ne pla\u010demo . Molim te , samo me ovaj , jedan jedini put poslu\u0161aj.<\/p>\n\n\n\n
Dobrica:<\/p>\n\n\n\n
-Poslu\u0161aj je . Ionako nema\u0161 \u0161ta pametnije raditi . Zvekni ga iz sve snage da mu se sve zamanta i da mu se \u017eivot prisnije .<\/p>\n\n\n\n
Ja ga lupim polako , damski . \u017dao mi sjenovito dijete tu\u0107i . Jer on bijeli , postaje sjena i vazduh .<\/p>\n\n\n\n
Pakosnica mi pri\u0111e , uhvati me za lijevi ruku . Onu od srca . Dobrica mi pri\u0111e , uhvati me za desnu ruku . Onu od milosti .<\/p>\n\n\n\n
I moje ruke spuca\u0161e , iz sve snage , djetinje lice . Prvo lijeva , ona od ljubavi , hek, pa onda desna , od du\u0161e , zvek . Glava poleti lijevo , pa desno. Ta dva brza tap tap i ni\u0161ta . Okrenem se , pa ih bijesno pogledam.<\/p>\n\n\n\n
One prstom upiru iza mojih le\u0111a . Osvrnem se .<\/p>\n\n\n\n
On se uspravio . Sjedi . O\u010di mu okrenute naopako . Nema zjenica , samo bjelina . Znam da me vidi.<\/p>\n\n\n\n
Zagrobni , ne njegov glas , grmi na mene :<\/p>\n\n\n\n
-Ne zna\u0161 \u0161ta si tra\u017eila , ali evo , molba ti je usli\u0161ena .<\/p>\n\n\n\n
Svi bi se upla\u0161ili od te prilike . Go , krvav , izobli\u010den , modar , izgreban , mnogo krvav , mokar sa tom besprizornom bjelinom umjesto o\u010diju , ne \u010dini se od ovog dunjaluka . Pobjegli bi i duhovi glavom bez obzira.<\/p>\n\n\n\n
Ne i ja . Meni samo on treba . Nije bitno sve da je i meit . On je moj , samo moj . Ne dam ga . Nikome ga ne dam.
-Samo mi se vrati mili . Zagrli me . Molim te . Pogledaj me i reci mi :
– Kako \u0107u te bolan zaboraviti …<\/p>\n\n\n\n
Samo mi to ka\u017ei jedini moj.<\/p>\n\n\n\n
Da samo o\u010di ima\u0161 , vidio bi ljepotu koja se ne smije ostaviti i bolom skr\u0161iti..<\/p>\n\n\n\n
Da imalo uma ima\u0161 , vidio bi neizmjernu dobrotu i tihu mudrost , koju treba prviti na srce i unijeti u du\u0161u .
Vrati mi se mili i zagrli me . Molim te . Samo to ti tra\u017eim . Ili me povedi s tobom . Znam da ti to mo\u017ee\u0161 . Molim te .<\/p>\n\n\n\n
Nije me zagrlio . Bar ne jo\u0161 . Nije me sa sobom poveo . I ne\u0107e . Povratio je na moje gole tijelo . Modrozelenu zindansku teku\u010dinu . Litre nje .<\/p>\n\n\n\n
Za\u010dudo mirisala je na ljubu\u010dice i nebo . Klonuo je . Pao nauznak .Vi\u0161e mi nije bilo svejedno . Znala sam da se vratio . Posljedice mo\u017edanog udara ili potresa mozga je povra\u0107anje. I onda sve bude u redu . Ili ne bude . Osmijeh na licima milih bezobzirnica , koje sada odlaze, mi ka\u017ee da \u0107e mi mili moj ostati .<\/p>\n\n\n\n
Teku\u0107ina je odmah isparila , legoh pored njega . Pokrih nas \u0107ebetom nade , zagrlih ga \u010dvrsto, nje\u017eno i \u0161apnuh mu.<\/p>\n\n\n\n
-Hvala ti Gospode Milostivi \u0161to si mi se vratio milog mog . Ja sam samo mala zaljubljena djevoj\u010dica .<\/p>\n\n\n\n
Znala sam da \u0107e sve biti dobro , jer on prisloni lice na dlan moje lijeve ruke , re\u010de samo jedno nesvjesno :<\/p>\n\n\n\n
-Znam . Sada…<\/p>\n\n\n\n
Okrenu le\u0111a mom golom tijelu,da ga ne skrnavi njegova golotinja ,ali ne i mirisima ljubi\u010dica i ljubavi , jer ne ispu\u0161ta moju ruku. Dr\u017ee\u0107i je na usnama usni mirnim snom . I ja sa njim .<\/p>\n\n\n\n
Taki vam je on . Kad on usni , morate i vi sa njim .<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Autor Hajro \u0160abanad\u017eovi\u0107 IX dio Osmi dan 19. avgusr 1971. Skr\u0161eno dijete Tog jutra se moje slatkore\u010divo\u0161\u0107u obljubljeno tijelo , ulijenilo i prepustilo toplini snova . Tuga kao da se rasplinula u hiljadama onih valera o kojima je Dobri pri\u010dao . Svaki moj damar je mirisao i cvrkutao ljubavlju .\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[31,28],"tags":[],"class_list":["post-120791","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blazena-luca","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/120791","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=120791"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/120791\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":120792,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/120791\/revisions\/120792"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=120791"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=120791"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=120791"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}