Jednom jedne stra\u0161ne no\u0107i, ja razmi\u0161ljah u samo\u0107i,<\/p>\n
\u010citah crne, pra\u0161ne knjige, koje staro znanje skri\u0161e;<\/p>\n
Dok sam u san skoro pao, neko mi je zakucao,<\/p>\n
Na vrata mi zakucao – zakucao tiho – ti\u0161e –<\/p>\n
“To je putnik” ja promrmljah, “koji bje\u017ei ispred ki\u0161e”,<\/p>\n
Samo to i ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n
<\/p>\n
Ah, da, jo\u0161 se sje\u0107am jasno, u prosincu bje\u0161e kasno<\/p>\n
Svaki ugarak, \u0161to trne, duhove po podu ri\u0161e.<\/p>\n
\u017deljno \u010dekam ja svanu\u0107e, uzalud iz knjiga vu\u010dem<\/p>\n
Spas od boli \u0161to me mu\u010de, jer me od Nje rastavi\u0161e.<\/p>\n
Od djevojke an\u0111eoske, od Lenore rastavi\u0161e,<\/p>\n
Ah, nje sada nema vi\u0161e.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Od svilenog, tu\u017enog \u0161uma iz zastora od bar\u0161una<\/p>\n
Nikad prije osje\u0107ani u\u017easi me zahvati\u0161e;<\/p>\n
Dok mi srce sna\u017eno bije, ja ga mirim sve hrabrije:<\/p>\n
“Putnik moli da se skrije od te no\u0107i, bure, ki\u0161e.<\/p>\n
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred ki\u0161e.<\/p>\n
Samo to je, ni\u0161ta vi\u0161e.”<\/p>\n
<\/p>\n
Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah vi\u0161e tada:<\/p>\n
“Gospodine il gospo\u0111o, izvinjenje moje sti\u017ee!<\/p>\n
Mene te\u0161ki snovi prate, a vi nje\u017eno kucat znate,<\/p>\n
Tako tiho i bez snage, va\u0161i prsti vrata bi\u0161e,<\/p>\n
Da sam sanjiv jedva \u010duo” – Tu se vrata otvori\u0161e –<\/p>\n
Mrak je tamo, ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n
<\/p>\n
Pogled mrak je prodrijet htio, \u010dudno zastra\u0161en sam bio,<\/p>\n
Sumnjaju\u0107i, sanjaju\u0107i, sni mi paklenski se sni\u0161e;<\/p>\n
Nedirnuta bje ti\u0161ina, znaka nije dala tmina,<\/p>\n
Re\u010dena je re\u010d jedina, \u0161apnuta od zvuka ki\u0161e:<\/p>\n
“Lenora” ja \u0161apnuh tiho, jeka mi je vrati ti\u0161e,<\/p>\n
Samo to i ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n
<\/p>\n
Kad u sobu ja se vratih, cijelom du\u0161om tad zaplamtih:<\/p>\n
Ne\u0161to ja\u010di nego prije udarci se ponovi\u0161e.<\/p>\n
“Sigurno”, ja rekoh, “to je na prozoru sobe moje;<\/p>\n
Pogledat \u0107u trenom \u0161to je, kakve se tu tajne skri\u0161e.<\/p>\n
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skri\u0161e –<\/p>\n
Vjetar to je, ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,<\/p>\n
Kroza nj u\u0111e gordi Gavran, svetih dana \u0161to ve\u0107 bi\u0161e,<\/p>\n
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,<\/p>\n
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu di\u017ee<\/p>\n
I na kip Palade sleti, \u0161to se iznad vrata di\u017ee,<\/p>\n
Sleti, sjede, ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n
<\/p>\n
Ovaj stvor u crnom pla\u0161tu, nasmija mi tu\u017enu ma\u0161tu<\/p>\n
Te\u0161kim, mrkim dostojanstvom, kojim \u010ditav lik mu di\u0161e.<\/p>\n
“Nek ti kresta jadno visi”, rekoh, “kukavica nisi,<\/p>\n
Stra\u0161ni, mra\u010dni Gavran ti si, \u0161to sa \u017eala No\u0107i sti\u017ee,<\/p>\n
Kako te na \u017ealu zovu hadske no\u0107i otkud sti\u017ee?”<\/p>\n
Re\u010de Gavran: “Nikad vi\u0161e”.<\/p>\n
<\/p>\n
Za\u010dudih se tome mnogo, \u0161to je jasno zborit mogo,<\/p>\n
Premda nejasne mu rije\u010di malo tog mi razjasni\u0161e.<\/p>\n
Ali priznat mora svako, ne doga\u0111a da se lako,<\/p>\n
Da \u017eiv \u010dovjek gleda tako, pticu \u0161to se nad njim nji\u0161e,<\/p>\n
\u017divotinju ili pticu, \u0161to nad vratima se nji\u0161e<\/p>\n
S tim imenom “Nikad vi\u0161e”.<\/p>\n
<\/p>\n
Ali Gavran sjede\u0107 tamo, govori rije\u010d jednu samo,<\/p>\n
Ko da du\u0161a mu i srce u tu jednu rije\u010d se sli\u0161e.<\/p>\n
To je sve \u0161to on mi re\u010de – dalje krila ne pokre\u0107e,<\/p>\n
Dok moj \u0161apat mir presije\u010de: “Svi me druzi ostavi\u0161e,<\/p>\n
Oti\u0107i \u0107e i on kao nade \u0161to me ostavi\u0161e”.<\/p>\n
Tad \u0107e Gavran “Nikad vi\u0161e”.<\/p>\n
<\/p>\n
Dok ja stajah jo\u0161 zate\u010den – odgovor bje spremno re\u010den.<\/p>\n
“Nema sumnje,” rekoh, “ta je rije\u010d tek trica, ni\u0161ta vi\u0161e<\/p>\n
Od nesretnog gazde \u010duta, kojega je sudba kruta,<\/p>\n
Pratila du\u017e njegova puta, dok mu sve se pjesme sli\u0161e<\/p>\n
U tu\u017ealjke puste nade, koje teret u se zbi\u0161e,<\/p>\n
Od “nikada-nikad vi\u0161e”.<\/p>\n
<\/p>\n
Al taj stvor u crnom pla\u0161tu, jo\u0161 mi u smijeh goni ma\u0161tu,<\/p>\n
Ja naslonja\u010d tad okrenuh bisti, gdje se Gavran nji\u0161e<\/p>\n
Na bar\u0161un mi glava klone, a ja mislim misli one,<\/p>\n
Stapam ma\u0161te tu\u017ene, bolne; kakvu meni sudbu pi\u0161e<\/p>\n
Ova stra\u0161na kobna ptica, kakvu meni sudba pi\u0161e<\/p>\n
Grak\u0107u\u0107 stalno: “Nikad vi\u0161e”.<\/p>\n
<\/p>\n
Sjedih tra\u017ee\u0107 smiso toga, ne govore\u0107 niti sloga<\/p>\n
Ptici, \u010dije \u017earke o\u010di moju du\u0161u rasplamti\u0161e;<\/p>\n
Tako misle\u0107 misli bone, pustih glavu da mi klone<\/p>\n
I u bar\u0161un da mi tone, kojim svijetlo sjene ri\u0161e,<\/p>\n
Naslonit se na taj bar\u0161un, kojim svijetlo sjene ri\u0161e<\/p>\n
Ona ne\u0107e nikad vi\u0161e.<\/p>\n
<\/p>\n
Zrak tad ko da gu\u0161\u0107im stade, na me neki miris pade<\/p>\n
Ko da an\u0111el lakih nogu kadionik \u010dudni nji\u0161e.<\/p>\n
“Ludo”, viknuh, “to su glasi, bog \u0107e posla da te spasi<\/p>\n
Bol i tugu da ti gasi, \u0161to te tako izmu\u010di\u0161e.<\/p>\n
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbri\u0161e.”<\/p>\n
Re\u010de Gavran: “Nikad vi\u0161e”.<\/p>\n
<\/p>\n
“Zli proro\u010de, ne znam pravo, da l si ptica ili \u0111avo,<\/p>\n
Da li te je Satan poslo, il te bure izbaci\u0161e<\/p>\n
Sama, al nezastra\u0161ena, u tu pustu zemlju sjena<\/p>\n
U dom ovaj opsednuti, – zaklinjem te, ah, ne \u0161uti<\/p>\n
Reci, reci ima’ l melem jada, \u0161to me izmu\u010di\u0161e?”<\/p>\n
Re\u010de Gavran: “Nikad vi\u0161e”.<\/p>\n
<\/p>\n
“Zli proro\u010de, ne znam pravo, da l si ptica ili \u0111avo,<\/p>\n
Al u ime Boga po kom obojici grud nam di\u0161e,<\/p>\n
Smiri du\u0161u rastu\u017eenu, reci da l \u0107u u Edenu<\/p>\n
Zagrliti svoju \u017eenu, od koje me rastavi\u0161e, An\u0111eosku tu<\/p>\n
Lenoru, od koje me rastavi\u0161e?”<\/p>\n
Re\u010de Gavran: “Nikad vi\u0161e”.<\/p>\n
“Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!” Tad ustadoh,<\/p>\n
“U oluje divlje bje\u017ei, \u0161to se kroz no\u0107 raskrili\u0161e!<\/p>\n
Ne ostavi niti traga svojih la\u017ei kraj mog praga,<\/p>\n
Meni je samo\u0107a draga – usne same dovr\u0161i\u0161e –<\/p>\n
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbri\u0161e!”<\/p>\n
Re\u010de Gavran: “Nikad vi\u0161e”.<\/p>\n
I taj Gavran, \u0161ute\u0107 samo, jo\u0161 je tamo, jo\u0161 je tamo,<\/p>\n
Na Palade kip je sjeo, \u0161to se iznad vrata di\u017ee,<\/p>\n
O\u010di su mu slika prava zloduha \u0161to sniva, spava,<\/p>\n
Svijetlost, \u0161to ga obasjava, na dnu njegovu sjenu ri\u0161e,<\/p>\n
Moja du\u0161a iz tih sjena, \u0161to mi cijelu sobu skri\u0161e<\/p>\n
Ustat ne\u0107e – nikad vi\u0161e!<\/p>\n\n\n
<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Jednom jedne stra\u0161ne no\u0107i, ja razmi\u0161ljah u samo\u0107i, \u010citah crne, pra\u0161ne knjige, koje staro znanje skri\u0161e; Dok sam u san skoro pao, neko mi je zakucao, Na vrata mi zakucao – zakucao tiho – ti\u0161e – “To je putnik” ja promrmljah, “koji bje\u017ei ispred ki\u0161e”, Samo to i ni\u0161ta vi\u0161e.\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5,17],"tags":[],"class_list":["post-11630","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-magazin","category-umjetnost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11630","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11630"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11630\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":114296,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11630\/revisions\/114296"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11630"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11630"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11630"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}