“Ponekad se zaprepastimo kad shvatimo koliko volimo one koje nismo upoznali, one koji su samo osje\u0107aj da postoje. I da nedostaju. No, jedan pogled u djetinje o\u010di boje sna , nesta\u0161ni , zarobljavaju\u0107i smje\u0161ak na usnama boje alice , par rije\u010di i znate da tog nekog poznajete \u010ditav \u017eivot. Nema va\u017eno ako se nikad vi\u0161e ne sretnete.”<\/p>\n\n\n\n
*<\/p>\n\n\n\n
Nikad nisam htio biti ni Suljo , ni Mujo , ni an\u0111eo , ni d\u017ein jer mi nije dato.<\/p>\n\n\n\n
Re\u010deno je budi od dobrih, otac , slikar i poeta. <\/p>\n\n\n\n
I kad se ka\u017ee budi – ono biva.<\/p>\n\n\n\n
Umornom od umnosti i licemjera dado\u0161e mi Galeriju, da slavimo ima Boga Jedinog.<\/p>\n\n\n\n
I tako vremenom su u suton padali dani, svitanjem se dizali . Svaki Bo\u017eiji daj je prelijep, jer \u017eivot je takav.<\/p>\n\n\n\n
Jednog prelijepog listopadnog dana , kada sve ruja , zlatno li\u0161\u0107e lebdi, leluja i pada , zla\u0107ano sunce se dobrano otklonilo od podnevnog ezana i blje\u0161te\u0107im zracima obasjava izloge galerije , primoravaju\u0107i pogled da sklopi trepavice. Odjednom olak\u0161anje u o\u010dima, Svjetlost je zaklonjena. Vitka sjena na vratima stoji.<\/p>\n\n\n\n
Mislim an\u0111eo je. Ne nalazim drugi izbor. Dobrotu, milost, \u010dednost i ljepotu slutim. Ka\u017eem slutim – jer ne vidim ni\u0161ta osim sjene, koju sun\u010deve zrake meni, od praga ka nutrini poklanjaju. Razaznajem djevojka je , mlada i smjerna. Pokrivena odje\u0107om vjere – nikabom od glave do pete , koji umjesto burke upotpunjavaju nao\u010dale, koje bezuspje\u0161no poku\u0161avaju sakriti djetinji sjaj u o\u010dima .<\/p>\n\n\n\n
Mnogo kalendara mi je u pole\u0111ini. Okruglo 75. Par dekika gore dolje. Nikad nisam upoznao nikoga kome su sve li\u010dne zna\u010dajke , osim o\u010diju pokrivene religioznom odje\u0107om. Nisam se zbunio. To je bilo toliko prirodno, da sam skoro za\u017ealio \u0161to se susret nije desio mnogo , mnogo ranije. Normalno to je bilo sasvim nemogu\u0107e. Ovo dijete jedva da je punoljetsvo zaiskrilo ispod bogobojazne odje\u0107e. Ime joj nije Saniia , ali nazvao sam je tako radi dva istovjetna slova ” ii ” slavne imenakinje , velike vjernice i veoma umne \u017eene, opjevane u vje\u010dnosti svetih knjiga.<\/p>\n\n\n\n
Uveo sam ih. Bilo su to \u010detiri predivne i smjerne djevoj\u010dice. Dvije sam poznavao. Jedna je slavila veliki \u017eivotni uspjeh. Igrom slu\u010daja Galerija im je za\u017eeljala dobrodo\u0161licu i pridru\u017eila se slavlju. <\/p>\n\n\n\n
Moja galerija je svijetla, prozra\u010dna i \u010dista , skoro pa umiljato djetence. Nalik djevoj\u010dicama koje su obradovale srebrene velove mojih godine. \u0160irom je otvorila je srce i ljepotu svojih tkanja , bezuslovno se nude\u0107i go\u0161\u0107ama. Uvela ih je u mistiku boljeg dijela zdanja – galeriju Galerije.<\/p>\n\n\n\n
U godinama koje nadolaze , sve vi\u0161e imam problema sa mno\u0161tvom glasova koji se odjednom glasaju. U glavi i van nje. Tada se mozak se isklju\u010duje i koncentrira na bitnost. Jedna od dama koju otprije poznajem, se ponovo upoznavala sa slikama koje su se nudile i \u017eeljele da budu dopadljive i prepoznate. Druga djevoj\u010dica, koja nekada davno svojom smjerno\u0161\u0107u i vrijedno\u0107om uveliko pomogla da Galerija poprimi uzvi\u0161enu i plemenitu svjetlucavost , je sa tre\u0107om go\u0161\u0107om imala reminiscentni oma\u017e povratka u pro\u0161lost.<\/p>\n\n\n\n
Saniia , djevoj\u010dica sa mikabom se nije upla\u0161ila srebrenih talasanja na mome tjemenu. Razlike u godinama jo\u0161 manje. Mudro\u0161\u0107u djeteta koje sve zna, htjela se pribli\u017eiti onome \u0161to slike ljubavlju slo\u017eenim bojama zbore i osjetiti ono \u0161to zanos i umje\u0107e slikanja nose..<\/p>\n\n\n\n
Imala je tisu\u0107e vrlo jasnih , vrlo inteligentnih pitanja i razmi\u0161ljanja . Na svaki je dobila odgovor i op\u0161irno obrazlo\u017eenje. Iskustvo i poznavanja umjetnosti dugog \u0161est i po decenija . Ona sve prihvata , asimilira i nikad se ne ponovlja. Svakom novom rije\u010dju, odgovorom i obrazlo\u017eenjem ona u\u010di i raste. Upijaju\u0107i tonalitete, tematske diskurse i kompozicijski sustav slika iz obrazlo\u017eenja stvaraoca , pitanja su postajala sve \u0161ira i rasko\u0161nija.<\/p>\n\n\n\n
Jednostavnost i lako\u0107a izraza u formulisanju znati\u017eelje, poma\u017eu slikaru da rje\u010ditije , jezgrovitije i plemenitije objasni su\u0161tinu slikarskog umje\u0107a, odnose boja i misli , ponavljaju\u0107u interventnost kista , ushi\u0107enje zavr\u0161nim potezima i radost pogleda na stvoreno djelo.<\/p>\n\n\n\n
U njenim o\u010dima se prepoznaje razumjevanje i prihvatanje svake rije\u010di , opisa svake pojedine slike i ukupnosti izlo\u017eenih radova. Mislim da nikad nisam nai\u0161ao na komplimentarnijeg sagovornika o mojim slikama i radu , i umjetnosti op\u0107enito.<\/p>\n\n\n\n
Nakon odre\u0111enog vremena pitanja su se pretvorila u konkretniji odnos boja i boja , boja i platna, kao vi\u0161eslojnosti i raznovrsnosti pojma – tehnika slikanja. Sve vi\u0161e je opa\u017eala da u se mojim slikama preliejvaju nijanse uljanih i akrilnih boja , koje po\u010desto , tamnijim kontrastom zarobe pigmentne boje . Dok im akvarel ili tempera daju note nje\u017enosti i iskrice svjetlosti. To nijansiranje poma\u017ee da slike dobiju patinu realizma, nadrealizma, impresionizma , ili ekspresivnog aktivnog apstraktnog slikarskog umje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Onda je malo za\u0161utjela, ustala i pro\u0161etala galerijom. Spustila se u prizemlje pa se vratila. Vjerovao sam u nju. Znao sam da \u0107e donijeti neki sud koji drugi te\u0161ko mogu doku\u010diti. Bila je nijansu veselija , malo uzbu\u0111enija i \u017eivlja u rje\u010ditosti.<\/p>\n\n\n\n
No, tu se upleo onaj moj problem sa slu\u0161no\u0161\u0107u ( ratni aferimi ) . <\/p>\n\n\n\n
Veselije nijanse rije\u010di i br\u017ei igovor \u010dine prepreku komunikaciji. I dosad sam jedva uspijevao sto procentno razumjeti njene rije\u010di, jer je mikab jako ubla\u017eavao jasnost njenog u smejrnosti jako tihog , iako milozvu\u010dnog glasa. Sada je to bilo skoro nemogu\u0107e. Kao dijete sam slegnuo ramenima, okrenuo dlanove prema stropu, i sjetno rekao:<\/p>\n\n\n\n
-Oprosti , \u017eao mi je. Moj sluh ne prepoznaje rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Dijete , dobro dijete je krenulo da skine mikab i omogu\u0107i nastavak komunikacije. Mala , nje\u017ena ruka njene prijateljice je strogo i \u010dvrsto zaustavila u pokretu:<\/p>\n\n\n\n
-Mikab se u stranom mu\u0161kom dru\u0161tvu nikad ne skida bez izuzetno negla\u0161ene i opravdane potrebe.<\/p>\n\n\n\n
Osjetio sam da je djevoj\u010dicia bila zate\u010dena , da joj je bilo neprijatno , ali je prihvatila sugestiju. Tako je moralo biti. Ali dijete kao svako dijete , je obdareno sveznanjem, dok ga odrasli ne ubiju ili ugu\u0161e. <\/p>\n\n\n\n
U ovom slu\u010daju , kad se razgovor kretao nefomalnim tokovima umjetni\u010dke provinijencije , bez upliva li\u010dnih konotacija i osje\u0107anja, smjernost mo\u017ee biti prepreka sporazumjevanju. Djevojka je \u017ertvovala tihost i progovorila kristalno \u010distim djevoja\u010dkim glasom.<\/p>\n\n\n\n
-Vidim da je u va\u0161em radu plava boja najdominantnija. i ja volim plavu boju. To je moja neomiljenija boja. Nju najbolje osje\u0107am i ona me smiruje.<\/p>\n\n\n\n
Njena prijateljica , a moja davna saradnica me smje\u0161e\u0107i se pogledala i vrte\u0107i glavom , slegnula ramenima:<\/p>\n\n\n\n
-Dijete , e pa to ti je!<\/p>\n\n\n\n
Znam, mislila je djeca vole da se igraju.<\/p>\n\n\n\n
Kada smo, Saniia i ja po\u010deli govoriti o plavoj boji i njenom mjestu me\u0111u ostalim bojama i prirodi , ostale su u\u0161utjele i pomno slu\u0161ale razgovor. Mo\u017eda su pone\u0161to nau\u010dile. A mo\u017eda im se jednostavno pomalo vra\u0107alo djetinje sveznanje.<\/p>\n\n\n\n
Plava boja je sve. I nebo , i more, i zvije\u017e\u0111e. I ljubav , i milost i vjernost i smjernost. I razum. Da nema plave boje \u017eivot ne bi bio prelijepi \u017eivot, ve\u0107 isprazna tlapnja , poprskana bojama boli, tuge i zla.<\/p>\n\n\n\n
Nedugo poslije toga Galerija je utihnula i zamislila se. Znala je ne\u0161to \u0161to sam ja tek u nadolaze\u0107im danima shvatio.<\/p>\n\n\n\n
Dijete je oti\u0161lo i ne\u0107e se vratiti.<\/p>\n\n\n\n
Nikad ?<\/p>\n\n\n\n
Ne znam! Nisam vidjelica , ni prorok. <\/p>\n\n\n\n
Vremena je sve manje. Strahovito ubrzava . Preostale stepenice su sve malobrojnije , tanje i skliskije. Ponor izme\u0111u prolaznosti i trajnosti sve bli\u017ei.<\/p>\n\n\n\n
Jedno znam , to mi Galerija i plava boja mi \u0161apu\u0107u:<\/p>\n\n\n\n
-Njeno je srce filigranski izbru\u0161eni dragulj i ne treba joj veli\u010danstveno prijestolje ukra\u0161eno obiljem zlata, srebra, bisera, safira, dijamanata i drugog dragog kamenja. Njena kristalno \u010dista du\u0161a pripada Bogu Jedinom i On \u0107e je \u010duvati od zla.<\/p>\n\n\n\n
I uvijek \u0107e \u017eivjeti okru\u017eena milo\u0161\u0107u i sveukupno\u0161\u0107u plavih boja. A mo\u017eda ponekad zaiskri sje\u0107anje na jedno dobrotom i milo\u0161\u0107u obojeno poslijepodne u Galeriji Bosna zemlja Bo\u017eije milosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
“Ponekad se zaprepastimo kad shvatimo koliko volimo one koje nismo upoznali, one koji su samo osje\u0107aj da postoje. I da nedostaju. No, jedan pogled u djetinje o\u010di boje sna , nesta\u0161ni , zarobljavaju\u0107i smje\u0161ak na usnama boje alice , par rije\u010di i znate da tog nekog poznajete \u010ditav \u017eivot. Nema\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[58,28],"tags":[],"class_list":["post-111437","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blekijeve-price","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/111437","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=111437"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/111437\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":111635,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/111437\/revisions\/111635"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=111437"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=111437"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=111437"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}