XIV dio<\/p>\n\n\n\n
Trinaesti dan<\/p>\n\n\n\n
Srijeda 25. avgust 1971.<\/p>\n\n\n\n
Pustila sam ga da ode<\/p>\n\n\n\n
*<\/p>\n\n\n\n
Doru\u010dkovali smo. Ja u krevetu. on se na tabreu poslu\u017eivao sa njegovog \u201cbatlerskog\u201d stoli\u0107a. Ugodna ti\u0161ina je prijala utoljavanju gladi , poslije ” udarni\u010dke” no\u0107i. Zavr\u0161iv\u0161i sa doru\u010dkom , tacnu sa praznim tanjiri\u0107ima sam gurnula na donju policu pokretnog bifea. On tako\u0111e. Dok sam to pospremala , \u0107ebe se odvojilo od mene. Ukazala se bjelina uzbibanog tijela koje se jo\u0161 talasalo od obljubljivanja.<\/p>\n\n\n\n
Ustaje,, mazno prilazi , ovlla\u0161 pomiluje Lucice , poljubi oba koljena , nedodirom pre\u0111e preko skuta i navu\u010de \u0107ebe koje je spalo .Od tih lahorac dodira , meni toplo u grudima , vali ljubavi se prosu\u0161e tijelom . Ja ga sa \u010de\u017enjom gledam , on lagano priljubljuje svoje usne na moje . Znam \u0161ta bi ju\u010de mislio \u2013 nigdje nam se ne \u017euri .<\/p>\n\n\n\n
A sada ?<\/p>\n\n\n\n
Svukao se do ga\u010dica i legao: Prvi put nije bio potpuno nag. \u010casnost, po\u0161tovanje? Ponos i kapric? Odlu\u010dujem se za prvu varijantu. Ne mogu zamisliti da njegov um mo\u017ee situaciju vidjeti druga\u0107ije. Sigurna sma u to, Isuvi'e me volio.<\/p>\n\n\n\n
Bo\u017ee mili , kako sam sretna s njim . Tada nisam znala \u0107e me ta ljubav boljeti i \u010distiti slijede\u0107ih trianest godina. I dvati snagu. Svukao se i legao. Zatim se ne\u0161to zamislio , prebacio desnu ruku preko glave i po\u010deo \u010de\u0161kati lijevo uho.<\/p>\n\n\n\n
Re\u010de :<\/p>\n\n\n\n
-Izvini Malena , sa'\u0107u ja.<\/p>\n\n\n\n
Ustao se i ne stide\u0107i se nimalo ,gologuzavosti samo u ga\u010dama, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, prihavtio je i pogurao bife preko sobe i nestao u hodniku. Neko kratko vrijeme ti\u0161ina , a zatim se \u0107ulo lupkanje vrata\u0161ca, zveckanje stakla i posu\u0111a u kuhinji. Vratio se guraju\u0107i krcati bife. Nije se odmah vratio u krevet. Kako bi to ona rekao \u2013 imao je pre\u010da posla.<\/p>\n\n\n\n
Pri\u0161ao mi je. Podigao me uz uzglavnu stranicu bra\u010dnog kreveta. kleknuo je na koljena , razdvojiv\u0161i ih , da moje noge stanu izme\u0111u negovih . Dugo , jako dugo me gledao. Bez rije\u0107i pokreta i dodira. Blago i zaljubljeno. U o\u010dima sam mu vidjela svjetlost i ljubav. I nje\u017enost, mnogo plemenite nje\u017enost. Nigdje ni sjenke tuge. Samo beskrajni odsjaj nevinog neba milovao me svojom toplinom<\/p>\n\n\n\n
Primio me je za lijevu ruku , okrenuo dlan i poljubio ga. Dlan je prinio \u010delu , pa ga vratio usnama. Ponovo ga poljubio prinio \u010delu i vratio usnama. Na vlas isto je u\u010dinio sa desnom rukom. Zatim je obje ruke primio svojim rukama. Lijeva ruka u desnoj , desne u lijevoj I pogled, o\u010di u o\u010di . Nje\u017eno , usporeno i bez daha smo se \u010ditavo vrijeme gledali u zjenice , ne skre\u0107u\u0107i ni za tren pogled.<\/p>\n\n\n\n
Da li je to on upijao moj lik za \u010ditav \u017eivot ili sam ja upijala njegov? Neva\u017eno. Vrijeme nije postojalo. Samo \u010detiri , blago, a nekako o\u010dajni\u010dki stisnute ruke i o\u010di koje postaju jedan dah univezuma , jedna svjetlost koja se spaja i ljubi. I ljubi. I ne prestaje da se ljubi. Polako , nje\u017eno skoro netjelesno, jer ni prostor vi\u0161e ne postoji. Na\u0161i dodiri su puni neke sjetne kona\u010dnosti , osje\u0107aju\u0107i da se dvije putanje razilaze.<\/p>\n\n\n\n
\u010cujem :<\/p>\n\n\n\n
-Volim te Malena , jedina ljubavi moja. I oprosti mi \u0161to ne mogu da te zadr\u017eim. Molim te , daj mi blagoslov i pusti me da idem dok jo\u0161 mogu.<\/p>\n\n\n\n
Ni ja nisam tu\u017ena. Lagana sam i puna ljubavi. Prema Bogu Milostivom i ovom djetetu. I odjednom misao se vra\u0107a na na\u0161o prvo ve\u010de.<\/p>\n\n\n\n
On me gleda , ljubi i miluje . Odjednom sam uzbu\u0111ena, a da toga nisam ni svjesna . I onda mu je bilo lako da me ubere .<\/p>\n\n\n\n
Tako je bilo i ovo jutro . Meni nije padalo na pamet da bih mogla voditi ljubav . Zavjet mi prije\u010dio. A evo ja je vodim , i isti \u017ear iz mene izbija kao onu na\u0161u prvu ve\u010de , prije \u0161est dana. Valovi ljubavi iz mene biju , on ih prima i ja\u010da ih. \u0160ta \u0107u nego se predati i vrisnuti :<\/p>\n\n\n\n
-Joj , Dobri Dobrice.<\/p>\n\n\n\n
A i onu prvu no\u0107 je krenulo veoma nje\u017eno . Bio je malo blijed , izmoren doga\u0111ajima prethodna dva dana . Kada se probudio nikad vi\u0161e nije progovorio o danu i no\u0107i velikih ki\u0161a . Njemu su ki\u0161e uvijek mirisale na smrt . Uvijek bi ga smorile do smrti , a onda bi ga an\u0111eli nosali.. I meni prepu\u0161tali . Da se sramim , svla\u010dim i sebe i njega , i da bih ga u nevinosti i golotinji tijela vra\u0107ala \u017eivotu , sebe radi. Ne nisam bila sebi\u010dna. Uvijek sam nudila sebe za to maksum\u010de. <\/p>\n\n\n\n
Nije pominjao ni da sam kraj njega le\u017eala puna srama , mole\u0107i milostivog da mi oprosti grijeh. Naga \u017eena le\u017ei pored bolesnog djeteta koje mo\u017eda mre . Morala sam to u\u010diniti . Bilo mu je toliko hladno , mrznuo je , a i gubio mi se . Da , meni se gubio . Tog trena spoznah da ga volim . Iz dubine du\u0161e . To milo dijete nikad ni\u0161ta nije tra\u017eilo od mene . Samo mi \u017eelje iz o\u010diju krao i ko malo ku\u010de oko mene skakutao . Nije me dodirivao niti pokazivao \u017eelju za mnom. Uvijek bio u\u010dtiv, fin i pristojan. Pun blagosti i smjernosti. Znala sam da je to ljubav . Ona prava , neiskvarena ljubav , koja nema usluova. Samo se daje.<\/p>\n\n\n\n
On me ljubi i ljubi , nje\u017eno miluje i uranja se, malo dublje , i malo ja\u010de i jo\u0161 samo jedan dodir i tren . Mene preplavi drhtaj. Jedan pa drugi… Javi se zahvalnost i prigru\u0161eni krik i ja ga sti\u0161\u0107em i ne dam da mi opet bje\u017ei . I dok se gr\u010devi polako smiruju , otvaram o\u010di i vidim on je vesao , smje\u0161i mi se i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Volim te ljubavi moja jedina.<\/p>\n\n\n\n
Dok vodimo ljubav , \u010darobno je i bolno . Du\u0161e ple\u0161u poslijednji ples. Nema zemaljske muzike , samo ti\u0161ina i blaga pono\u0107na mjese\u010deva svjetlost \u0161ume blagost zvje\u017e\u0111a . Da, to je to. To je ljubav , to se ljubav vodi. Nebo spu\u0161ta svoju muziku da se jedna prelijepa ljubav uznese do neba.<\/p>\n\n\n\n
Kroz misao mi sjevnu – ve\u0107 vi\u0111eno i pitam ga :<\/p>\n\n\n\n
-Da li je to opro\u0161taj?<\/p>\n\n\n\n
Poljupcem mi upija usne , ho\u0107e jo\u0161 samo jedan da\u0161ak ljubavi da ukrade i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Ne mila to je samo po\u010detak novog puta.<\/p>\n\n\n\n
Ja vri\u0161tim kao nikad, Tijela ple\u0161u prvi zajedni\u010dki ples. polako , naizgled boja\u017eljivo . Du\u0161e su uvijek \u010dedne i plahe. Srca plamte i polako ih guraju preko ruba. Nema zemaljske muzike, samo ti\u0161ina i blaga pono\u0107na mjese\u010deva svjetlost \u0161umi blagost zvje\u017e\u0111a.<\/p>\n\n\n\n
-Da ,to je to. Mila moja \u2013 tu\u017eno joj \u0161ap\u0107e bolno srce njegovo \u2013 nebo spu\u0161ta svoju muziku da se jedna prelijepa du\u0161a uznese.<\/p>\n\n\n\n
Ponovo ga pitam :<\/p>\n\n\n\n
-Da li je to opro\u0161taj ?<\/p>\n\n\n\n
Poljupcem mi upija usne, ho\u0107e jo\u0161 samo jedan da\u0161ak ljubavi da ukrade i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Ne mila to je samo po\u010detak novog puta.<\/p>\n\n\n\n
Ja vri\u0161tim kao nikad, iz mene se otkidaju komadi leda. Tope se, postaju kipu\u0107a voda koja mi pali utrobu. Nije ni bolno, ni neugodno, samo neizdr\u017eivo ekstati\u010dno. Polako mi se iz rodnice vrisak vra\u0107a na mjesta koje on upravo ophodi usnama i rukama, i miluje svojim tijelom. Grudi, dojke, vrat, usne\u2026 sve je uzburkao vrelinom koja mi zaustavlja dah.<\/p>\n\n\n\n
A nedugo prije toga\u2026skoro na isti na\u010din je po\u010dela no\u0107 ljubavi i sna.<\/p>\n\n\n\n
On me zamolio da se strpim samo tren. Iz dnevne sobe je dogurao kolica. Na njemu je bila fla\u0161a kurvoazijea, dvije neotpakovane kutije cigareta, plave i bijele boje; Gitanes i Drina bez filtera , zlatni upalja\u010d, grozd rozaklije, zdjelica ribizli. tulumba i baklava.<\/p>\n\n\n\n
Prestala sam da se pitam odakle mu sve to. Odavno sam shvatila da ima jako snove i neizmjerno mnogo ljubavi, tako da je mogao sve.<\/p>\n\n\n\n
Nasmije\u0161ila, sigurno ima dvadeset dva zrna ribizli i dvadeset \u010detiri zrna rozaklije. Njihov je, paran broj , a njoj se ne\u0161to ne broji. Gledam kako on radi to \u0161to radi. Za trinaest dana njihovog ljeta, trinaest godina njihovih ljeta i trinaest njihovih Bo\u017ei\u0107a ona se divila njegovom autizmu. Nikad nije zaboravljao ni\u0161ta, ni slijed ni raspored. Ni jedan detalj. Ljubav ponajmanje.<\/p>\n\n\n\n
On je tako ljubazan ,uvi\u0111avan i uslu\u017ean uvijek bio. Sada ni da mrdne. Kao da mi se sveti za sva izvla\u010denja i osornosti moje. Pu\u0161ta me da se nelagodno osje\u0107am i crvenim. To me ljuti i ja ho\u0107u \u0161to prije da haljinu skinem. Ali ona se ne da , moli me:<\/p>\n\n\n\n
-Polako milo moje! Kako ti nije \u017eao ovu ljepotu tek tako zguliti sa sebe. I molim, te nemoj mi svoje darove na mah iznijeti. Zamisli da sam poeta , a tvoje tijelo moja budu\u0107a pjesma, \u010diju ljepotu treba slovo po slovo, slog po slog, prvo u rije\u010d, pa u stih da preto\u010dim. I nemoj se stidjeti. Ho\u0107u da te rije\u010dima slikama , da bih dok ti sni\u0161, mazna , oto\u0161ena i naga, , slikom iskazao tije\u010di i ono \u0161to osje\u0107am. U ljubavi nema srama ni grijeha. Samo srce i du\u0161a. Srce za ljubav Du\u0161a za molitvu. Oboje za milost, darove i radovanje.<\/p>\n\n\n\n
Takve prizore samo rijetki sretnici imaju da vide.<\/p>\n\n\n\n
To ve\u010de , nedugo poslije poslijednjeg branja zabranjene vo\u0107ke \u0161alim se:<\/p>\n\n\n\n
-Ti si onu ve\u010de posred \u0111ade i\u0161ao , samo da ne bi sa mnom ljubav vodio.<\/p>\n\n\n\n
-Nisam mila. Znao sam da \u0107u sa tobom ljubav voditi, jo\u0161 ono jutro kad sam na ljulja\u0161\u0107i drijemao.<\/p>\n\n\n\n
-Vidio si me zna\u010di. Ko bi rekao. Blefer se pravio da spava.<\/p>\n\n\n\n
-Kakav blefer mila. Mene miris uzvi\u0161enost svanu\u0107a, miris ljubi\u010dica i svjetlost ru\u017ea tog jutra probudio. Mislio da sanjam vilu , pa nastavio spavati, ali mi se san prekidao i srcem je upijao miris vile. Poslije su mi rekli da vila nije vila, ve\u0107 stra\u0161na Luca iz supa, koja je ko upis vila. Meni odmah bilo lak\u0161e. Dakle ipak sam sanjao ana\u0111ela i vilu koju od Medijeve smrti svako malo sre\u0107em. I to uvijek kada mi je najte\u017ee. I tada sam prvi put osjetio da nam je su\u0111eno ne\u0161to vi\u0161e od neodre\u0111enih i nejasnih susretanja , svakih nekoliko godina. Znao sam da si mi su\u0111ena i da \u0107emo voditi ljubav.<\/p>\n\n\n\n
\u010citav dan i no\u0107 smo vodili ljubav , dr\u017eali se za ruke i gledali. I vrlo malo smo pri\u010dali. Nije se imalo o \u010demu pri\u010dati. Kad odbacuje\u0161 ljubav , budu\u0107nost se zatvori i \u0161uti. Umoreni zaspali smo. Poslijednje \u0161to sam \u010dula je bila moja misao:<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
-Nemoj i\u0107i maleni , molim te. Ne ostavljaj me samu. Volim te.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam da li je \u010duo , ali kad sam se probudila njega nije bilo. I ne samo to . nestao je , Niko nije znao gdje je. Ni njegovi. Ni mahala\u0161i. Ni Frka Frkica. Jedino ona je bila tu\u017ena. Nedostajao joj je. Niko se nije brinuo \u0161ta je s njim. Znali su da \u0107e biti dobro. Uvijek je lutao. I uvijek se vra\u0107ao. Malo ugruvaniji. Nijansu tu\u017eniji i mnogo bogatiji ljubavlju. Sva\u0161ta se pri\u010dalo. Jedina pouzdana \u010dinjenica je bila da ga nema . I da mi nedostaje toliko da su mnoge ki\u0161ne no\u0107i bile od mojih suza tkane.<\/p>\n\n\n\n
Vratio se dvije godine poslije.<\/p>\n\n\n\n
13. avgusta 1973. u ak\u0161am. Sje\u0107am se Ezan je pozivao na molitvu , crkveni tornjevi su otkucavali dvadeset \u010dasova. Ki\u0161a je ve\u0107 tre\u0107i dan sipila , onim dosadnim listopadnim ritmom. Djelovala je sablasno i proro\u010dki. Kao da je nagovje\u0161tavala slijed koji je su\u0111en. Bilo je prohladno. Ja sam upravo sjela kraj prozora ogrnuta \u0107ebetom.To je bilo jedino moje mjesto , svakog dana , svakog svitanja , svakog sutona , s vakog dana tokom ove dvije godine.<\/p>\n\n\n\n
Nisam ni\u0161ta mislila. Um je bio umoran i prazan. Iscrpila ga samo\u0107a i nedostajanje. Tada sam , instiktivno pogledala prema \u0161adervanu , koji nesta\u0161nim \u017euborom dvije godine nije slavio ra\u0111anje i smiraj dana. Nadala sam se da \u0107e jednom proraditi. Pomislih \u2013 hude \u017eene. Pri\u010dinjava mi se da radi. Pomilsih to je od ki\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Dvije godine ih nisam \u010dula, iako sam ih vrlo \u010desto trebale. nedostaje su mi. Bez njih vrijeme je bilo jako tmurno i u\u017easno bolno je prolazilo. Odjednom javi\u0161e se.<\/p>\n\n\n\n
Zlobnica:<\/p>\n\n\n\n
-Joj za\u0107orane luda\u010de. \u0110e \u0107e ba ki\u0161a uvis padati. A ba\u0161 ti je oni ble\u0107ak smutio razum.<\/p>\n\n\n\n
Dobrica:<\/p>\n\n\n\n
-NIje te bilo dvije godine i namah je mu\u010di\u0161. Pusti je na miru. Da sam u njenoj ko\u017ei meni bi se privi\u0111alo da ljubav sa neba pada.<\/p>\n\n\n\n
-Ma ja to samo onako . Da joj zadeveram mozak glupostima.<\/p>\n\n\n\n
-Uh, jesi plaho dobronamjerna. \u0160to joj ne ka\u017ee\u0161 \u2013 do\u0107i \u0107e ti mila djevojj\u010dice.<\/p>\n\n\n\n
-Ih! \u0160ipak \u0107e joj do\u0107i. Ko joj kriv \u0161to ga je \u0161utnula.<\/p>\n\n\n\n
-Pazi kako govori\u0161 poganuljo jedna. Nije ga \u0161utnula, nego ga fino zamolila da ode , jer je dala zavjet nebu.<\/p>\n\n\n\n
-Ma , \u0161utnula ga , dala mu nogu nego \u0161ta. Bez pardona.<\/p>\n\n\n\n
-Ma vidi\u0161 bona da se dvije godine sa du\u0161om dijeli i moli Boga da joj ga vrati.<\/p>\n\n\n\n
-Aha vrati\u0107e se , malo poslije. Nije frajer. Pun dunjaluk mla\u0111ahnih ljepotica \u017eeljnih ljubavi i krcatih zahvalno\u0161\u0107u, a on da se vra\u0107a naivki koju je tako lako zvekno. Is\u0107eifio se i jedva do\u010deko nogu.<\/p>\n\n\n\n
-\u0160ut bezobraznice. Nije mlatno , nego ubro ko mirisni cvijetak.<\/p>\n\n\n\n
-E , sada mi je jasno \u0161to na\u0161 mirisni cvijetak vene evo dvije godinice ravne.<\/p>\n\n\n\n
-Pazi bogati. I ti neku pametnu zna\u0161 nabosti. Zaista je danas dvije pune godine otkako ga je onomad privela.<\/p>\n\n\n\n
-Ma, zato ti je ova stuha danas toliko tu\u017ena. Samo \u0161to nije \u010desme odvrnula. Joj blentovu\u0161e ljudi mila. On \u0107e se vejati , a ona \u0107e pizditi.<\/p>\n\n\n\n
-Ne laj lajavice. Nije velja\u010da pa da se velja. Kolovoz je.<\/p>\n\n\n\n
-I prije dvije godine su se kola vozala , ali njima to nije smetalo da se na sav mah vejaju i ubacuju gas do daske. I to preko nekoliko puta.<\/p>\n\n\n\n
Luce ih nije pomno slu\u0161ala. Pitala se gdje li je Dobri, njen Maleni. \u0160ta radi? Da li je dobro?<\/p>\n\n\n\n
Uto \u010duje Lajavicu:<\/p>\n\n\n\n
-Da sam na njenom mjestu ja bi sad oti\u0161la do \u0161adrvana da ga provjerim. Mo\u017eda je zaista proradio. Onoj malenoj stuhi se nikad ne zna.<\/p>\n\n\n\n
Prvi put okako su s njom Dobrica nije imala odgovora. Nije mprotuslovila zlobnici. Luca je osjeltla da je to znak koji je trebala. On je tu negdje. Zbacila je \u0107ebe sa sebe i ist\u010dala u suton koji se naglo spustio. Nije se obazirala na druge koje nisu voljele ki\u0161u i nisu joj se htjele izlagati i bez veze kisnuti, samo zato \u0161to se njoj pri\u010dinjava. Vi\u0161e su voljele ostati kraj prozora i u\u017eivati u njenim mukama.<\/p>\n\n\n\n
Ki\u0161a je lila potocima. Jedva su je raspoznavale. Haljina joj se pripila uz tijelo , otkrivaju\u0107i rasko\u0161ne obline. <\/p>\n\n\n\n
\u2013 Joj , jes dobra , za apsolvirat za desetku, podrigno bi se sada Deba, na sav gla, samo da je vidi. \u0160teta \u0161to ona baksuzni Dobri nije tu da je vidi i ubere \u2013 misle Lucine jaranice iste misli.<\/p>\n\n\n\n
Tada vide Lucu da se saginje , zahvalno di\u017ee ruke prema nebu, smije se . Ne, ona vri\u0161ti smijeh i skaku\u0107e ukrug kao indijanac koji plesom priziva ki\u0161u. Jo\u0161 joj samo tomagavk u ruci nedostaje pa da scena bude potpuna. A onda se smiri ne gube\u0107i pobjedni\u0107ki osmjeh sa lica. Ove dvije blesa\u010de se smiri\u0161e. Znaju da joj vi\u0161e nisu potrebne. Oni mili dje\u010dak se vratio njihovoj maloj djevoj\u010dici. Odo\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Da li \u0107e joj vi\u0161e biti potrebne. Tko da zna.<\/p>\n\n\n\n
\u2013<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
XIV dio Trinaesti dan Srijeda 25. avgust 1971. Pustila sam ga da ode * Doru\u010dkovali smo. Ja u krevetu. on se na tabreu poslu\u017eivao sa njegovog \u201cbatlerskog\u201d stoli\u0107a. Ugodna ti\u0161ina je prijala utoljavanju gladi , poslije ” udarni\u010dke” no\u0107i. Zavr\u0161iv\u0161i sa doru\u010dkom , tacnu sa praznim tanjiri\u0107ima sam gurnula na\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[31,28],"tags":[],"class_list":["post-111235","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blazena-luca","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/111235","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=111235"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/111235\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":111253,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/111235\/revisions\/111253"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=111235"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=111235"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=111235"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}