VI DIO<\/p>\n\n\n\n
Peti dan<\/p>\n\n\n\n
Utorak 17.Avgust \/ Kolovoz 1971.<\/p>\n\n\n\n
Harley Davidson Panhead <\/p>\n\n\n\n
*<\/p>\n\n\n\n
Ovaj bjelavski blento me dvori . kao da je najmljen da rinta po ku\u0107i , oko ku\u0107e i \u0111ardinu , a pritom jo\u0161 i besplatna dru\u017ebenica i ku\u0107na pomo\u0107nica. Meni odgovara . Malo se ubla\u017eila moja samo\u0107a . I uvukao neki nejasni nemir. Ne znam odakle i za\u0161to.<\/p>\n\n\n\n
Misli\u0161 ? Sigurna si da ne zna\u0161? Odnekud,iz prikrajka me pitaju moje druge.<\/p>\n\n\n\n
Mali Princ rijetko govori . Kao da ne zna u kojem vaktu \u017eivi . Nikad ne pri\u010da ne\u0161to konkretno i sada\u0161njici . Vi\u0161e onako usput , ko slu\u010dajno i uglavnom apstaraktno . Evo neki dan mi pri\u010da o valerima . Kao da me to sada interesuje .<\/p>\n\n\n\n
Kad pri\u010da gleda u o\u010di , tu\u017eno i zami\u0161ljeno . I sti\u010de se dojam da gleda nekud kroz njih. Njegove pri\u010de nisu uvijek tu\u017ene, ali su nje\u017ene . Sve su pune blagosti i svjetlosti . To me smeta . Ovo nije svijet ljepote i dobrote. Ovo je svijet boli i tuge. Njegove o\u010di i nenapuknuti svijet njegovih sanja , koji rovare po mome srcu jo\u0161 vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Ja tada nemam izbora , bje\u017eim iz njegovog nje\u017enog svijeta i vra\u0107am se u svakodnevnicu . Kad to ne bih u\u010dinila , Dobri bi me ne\u010dim ponovo rasplakao. Zato vi\u0161e volim da se sje\u0107am blesavljenja mahala\u0161a i na\u0161eg prvog susreta.<\/p>\n\n\n\n
\u2026Vidjev\u0161i dvoje djece kako se se nji\u0161u, gr\u010devito dr\u017ee , kao da \u0107e ih \u017eivot razdvojiti i pokositi, vidjela sam neku daleku pro\u0161lost svoju. Vidjela sam Dodu i sebe na ljulja\u0161ki ,na kojoj smo nekada, prije trinaest godina, na\u0161e snove sanjali \u2026<\/p>\n\n\n\n
A sada me to jedno djete sa ljulja\u010dke ponovo rasplakalo. Od kako sam onu prvu suzu kanula on me svako malo raspla\u010de. Evo ja nisam ni osjetila, a Dodo mi se u misli vratio. Poslije trinaest godina samo\u0107e.
Sti\u0161\u0107em ja suze, ne dam ih na svjetlo dana. Ne\u0107e ih mahala\u0161 vidjeti. Ne ove za Dodom. <\/p>\n\n\n\n
\u010cekaj malo, kako on zna i na koga on misli. Na Dodu ili na sebe. Ne, na sebe sigurno nije. Valjda je mali\u0161a svjestan da bi ga progutala ko zrelu a\u0161lamu. Ali opet odakle on zna za Dodu i tu pri\u010du. Niko je ne zna. I ja je zaturila , duboko u nutrinu, da ne izviruje. Previ\u0161e me boli. Misli ne mogu da se zaustave i odjednom krenu. Ja sam osupnuta. Ja sam bespomo\u0107na. Zate\u010dena sam i samo posmtram kako se moje misli odvajaju od mene. Vidim ih kako se prostiru izme\u0111u mene i Dobrog. On zaustavlja nepo\u010detu pri\u010du o valerima. Zapali dvije cigareta. Jednu za mene , jednu za njega, nasu nam kurvoasier, stavi mi prst na usta kao da ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
\u201cTiho malena moja, to ovog trena Dodo tvoje misli stere me\u0111u nas.\u201d<\/p>\n\n\n\n
I ja vidim svoje misli kako polako klize prema Dobrom.<\/p>\n\n\n\n
Bilo je to nekako pred kraj ljeta, mo\u017eda i po\u010detkom prolje\u0107a. Znam da je bilo sunca, plavetnila i miline. Taman prolazila polovina pedeset\u0161este , ja se vratila sa probne vo\u017enje Dodinim motorom . Ne bilo kakvim motorom bio je to Harley Davidson Panhead poslijednji model 1950 godine. Te 1956. god. prvi takav u na\u0161oj domovini i Sarajevu d\u017eadama je pra\u0161io. Nije to bio bilo kakav harlej . Bo je to motor moga Dode, moje jedine ljubavi, jedan azurno plavo sa bjeli\u010dastim nijansama, lepr\u0161aju\u0107i zvuk vjetra u grudima.<\/p>\n\n\n\n
Dodo je bio zaljubljen u taj motor skoro kao u mene. Ono skoro mi je bilo dovoljno da ne budem ljubomorna , a bila sam . nije da se \u2018falim i mnogo ljep\u0161a, \u017eivotnija i orginalnija od svih Harleja.<\/p>\n\n\n\n
Bilo je mnogo kontraverzi i zavisti vezano za taj motor.Njegov otac je bio jedan od \u010dlanova prve misije FNRJ u Njujorku pri UN. Onomad kada je postala nestalna \u010dlanica Savjeta bezbjednosti. Otuda taj motor. Dodo je je bio Sarajlija \u010diji je otac bio na slu\u017ebenom putu u Americi. Tamo se Dodo osje\u0107ao kao zatvorenik, nedostajalo mu Sarajevo i ja , mada me jo\u0161 nije upoznao.<\/p>\n\n\n\n
On je znao da \u0107e mene ba\u0161 ovakvu upoznati . Plavu , krakatu i vitku . \u010cvrtuvrstu i pomalo luckastu. Nadasve zaljubljena u snove, ljubav i njega, moga Dodu.<\/p>\n\n\n\n
Le\u017eali bi na izvoru Modre rijeke zagledani u lepr\u0161avo prozirno nebo i modrozelenu bujnost \u0161to \u017eivote ra\u0111a i daruje. Dugo, satima smo bili zagledani u ljepotu ove predivne zemlje. Dodo mi ka\u017ee, kao neku tihu , nejasnu slutnju ;mora se nadisati i namirisati Zemlje Bo\u017eje milosti i Grada \u010dednosti. Nije ba\u0161 tim rije\u010dima rekao.Te sam rije\u010di trinaest godina poslije \u010dula od Dobrog i od srca prihvatila, kao Dodine i moje.<\/p>\n\n\n\n
Par godina te ljepote i ljubavi Dodi je ameri\u010dki divlji zapad uzeo. Samo motor i prerijska prostranstva mu pomogli da izdr\u017ei bez svojih ljubavi. I soul i d\u017eez. Tu muziku koje kod nas nije bije bilo namah je osjetio i zavolio. I donio desetak plo\u010da , koje i danas vrtim. Imao je osamanaest godina i nje\u017enu du\u0161u. Znao je da \u0107e mene upoznati u svom gradu. Ne ba\u0161 mene , nego ljubav svog \u017eivota, a to mu je isto, govorio mi on. Gledali bi ljubi\u010dice , one \u010dedne ljubi\u010daste i one djevi\u010danske bijele. Za njega je svo cvije\u0107e bilo djevi\u010dansko , nalik \u017eeni.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Vidi malena moja , te krhkosti, te blagosti i nje\u017enosti, te ljepote i mirisa. Tako ne\u0161to je samo od velike ljubavi Bo\u017eje moglo nastati. To ljudima nije dato. \u017denama jeste, ali te Bo\u017eje darove neljudi blate i prljaju . U Americi je poprili\u010dno toga, skoro sve upraljano i to me pritiskalo, nisam mogao disati. Nosio sam ja ko\u017eu tamo, da ne bi otkrili da sam iz Bosne , jer na\u0161a ljepota plijeni. Svaki Bosnac je Princ mali, ako to prihvati i \u017eeli. Sada volim jo\u0161 i tebe i tvoju bjelinu. Kod nas u Bosni i Sarajevu \u010distije je nebo, mirisavije cvije\u0107e, lepr\u0161avije su ptice, rijeke modrije, sunce sjajnije, mjesec blistaviji, maglice svjetlucavije, nebo prozra\u010dnije. A \u017eene? To su An\u0111ele ili Princeze. Tek koliko ovdje bla\u017eenih i prelijepih \u017eena ima, srce da stane. Kolijko nevinosti i snenosti u Bosni ima , du\u0161a da se razigra i ple\u0161e kao da\u0161ak mjeseca ; \u0161to u izmaglici purpur sunca, na po\u010dinak kre\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
-Ti si pjesnik Dodo \u2013 mazila sam se i milovala ga .<\/p>\n\n\n\n
-Nisam malena moja , svaki je Bosanac \u2013 Bogumil i pjesnik, jer ga uzvi\u0161ena ljubav prema Bogu Jedinom i ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao , na lijepe rije\u010di i milost upu\u0107uje. Bosancu su rije\u010di kao snovi koje sanja, kao \u017eena koju voli. Svaka je rije\u010d ljep\u0161a od one prethodne, pa slijede\u0107a jo\u0161 blistavija i nje\u017enija. I tako redom dok ne poteku ko potoci \u0161to u rijeke, jezera, mora svoju ljubav prelijevaju. Iza tih rije\u010di se skrivaju \u010dednost i ljubav. I \u010destitost mila moja. \u010cestitost kamenog spava\u010da.<\/p>\n\n\n\n
Evo ti, malena moja , ti su ru\u017ea, ti si moja modra rijeka, ti si izvor moj, koji sanjam, kada ki\u0161a lije i snijeg lepr\u0161a i kada budan tvoj lik di\u0161em. Tvoje su o\u010di sjaj ljetnog neba, koji blista od \u010disto\u0107e i nevinosti tvoje du\u0161e. Tvoje su ruke lagana krila an\u0111ela \u0161to miluju moje lice , tijelo ne dodiruju ve\u0107 trepere i titraju i ja se u njihovoj nje\u017enosti gubim.<\/p>\n\n\n\n
Tvoje su grudi \u010dvrste, podatne i meke i ja ne znam \u0161ta \u0107u sa svojim rukama i usnama, sve se bojim da tu mladost i nevinost ne oskrnavim. Tvoje skute i \u0111ardin, rajski bljesak i hlad, ne smijem ni da diram ili gledam, ve\u0107 samo mogu da sanjam. Ruke svoje, miluju\u0107i duge bjelokosne noge tvoje; moram da zastavim kad osjetim da sam na rubu mirisa djevi\u010danskih ;blizu roze centifolije sa hiljadu listova. Da slu\u010dajno dirnem tu milosnicu, tu nevinost , sebi bih ruku odrezao. Dodirom bih obe\u0161\u010dastio tvoju djetinjost i na\u0161 \u017eivot cijeli.
I zato oprosti malena moja, grlice jedina, \u010dekati se mora, vrijeme ti za darivanje i branje sada nije. Kada bude vrijeme ti \u0107e\u0161 zatreperiti i kao nebeska lira svoje opijaju\u0107e zvuke u na\u0161a tijela uplesti.<\/p>\n\n\n\n
Dvije godine poslije ru\u017ea je zatreperila , ja skoro umorna od \u010dekanja , zablistah , procvah , ne bjeh vi\u0161e golu\u017edravo ti\u0107e ,ve\u0107 visoka stasita \u017eena , \u0161to se sprema i ho\u0107e da se preda, dragom svome, darove ljubavi da poklonim.<\/p>\n\n\n\n
Kupio je Dodo plac na Trebevi\u0107u,sa kojeg jedan pogled svo Sarajevo obuhvata. Podigao malu ku\u0107icu ljubavi za nas. Velika kuhinja sa trpezarijom, jo\u0161 ve\u0107a dnevna soba i predivna spava\u0107a soba. Ka\u017ee ,to je iznena\u0111enje, pola godine od mene skrivao. Sve namje\u0161teno onako kako njegova ljubav, kako njegova malena \u017eeli i voli.<\/p>\n\n\n\n
Ho\u0107u da ga pitam odakle on zna i kada \u2026<\/p>\n\n\n\n
On mi prst na usne stavlja , skoro ih ne doti\u010de i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n
-Toliko te volim malena moja da boli, i ponekad , u dnu misli neku nejasno\u0107u slutim. Ta bol i slutnje me poti\u010de da ti misli i \u017eelje \u010ditam. Vidjet \u0107e\u0161 ku\u0107icu svojih snova ovih dana, ve\u0107 u subotu ovu, malena moja. \u017delim nevinost za nevinost da ti darujem.<\/p>\n\n\n\n
Do\u0111e ta subota. Dan na\u0161eg vjen\u010danja . Bi\u0107e uprili\u010dena u Galeriji u Malom parku. Mala skupina se okupila napo\u010dlju<\/p>\n\n\n\n
Lipe procvale , iz mahala , iz aleja svoj miris prosule, grad zarobile opojnom milinom. . \u010cini se \u010ditav Grad \u010dednosti okupan maglicom mirisne nevinosti.<\/p>\n\n\n\n
Ja na uglu Kralja Tomislava i \u0110i\u0111ikovca , izme\u0111u dva parka , Malog i Velikog ta\u010dno u podne-Katedrala otkucava dvanaest puta.Ti\u0161inom se pokrio Grad \u010dednosti. Tih godina je jo\u0161 uvijek bilo vrlo malo automobila na ulicama .Tek po kojeg bahatog komunistu su vozili ku\u0107i , od neke zaprisegnute ljubeznice.<\/p>\n\n\n\n
Obu\u010dena u lepr\u0161avu brilijant bijelu haljinu i bijele \u010dizme sa plavim vinjetama, zlatne velove kose duge niz le\u0111a opustila . Umjesto vela cvijetni vijenac od djevi\u010danskih ljubi\u010dica isplela. Znam , sa'\u0107e on . Na samu tu pomisao blistam kao mlada na pragu \u017eeljenog branja . Pardon na izrazu . Ali to je pitanje dana . Ili sata. Nikako dana i no\u0107i. Znam sada \u0107e on .<\/p>\n\n\n\n
I evo ga !<\/p>\n\n\n\n
Vidim moga Princa Malog kako niz \u0110i\u0111ikovac lagano klizi, sa bjelavskih mahala se spu\u0161ta . Nabacio skoro mahalski , \u0161eretski zejtin osmijeh , od hau do hau ,koji rado\u0161\u0107u ljubavi kipti . Sav u bijelom , jedino svjetlo plava satenska ma\u0161na na vratu , poput dvije trake se vijori i \u010dizme od antilopa plavog , sa bijelim gravurama , bjelinu odje\u0107e remete . Ali sve se stopilo u jednu viziju . Azurno plavo bijeli harlej i bijeli Mali Princ klize dragoj u zagrljaj , da zajedno odu , nevinost procvjetale ljubi\u010dice brati . Tamo negdje malo bli\u017ee vrhu brijegova.<\/p>\n\n\n\n
Da , nas dvoje smo u bijelom sa detaljima plavim . Nije dogovor bio , nevinosti mi moje . Uostalom \u0161ta se ja imam kome zaklinjati , moja nevinost je moja stvar . A Dodina i moje boje su na\u0161a stvar.<\/p>\n\n\n\n
Klizi i ma\u0161e mi . Motor je ugasio da mi buka ne kvari sliku .<\/p>\n\n\n\n
Ja mu ma\u0161em i poljubac samo jedan \u0161aljem . Stid me , vidje\u0107e me neko , kako se na sred grada ljubakam sa momkom , koji samo \u0161to nije mlado\u017eenja moj postao.<\/p>\n\n\n\n
Uz ko\u0161evsku ulicu od Velikog parka neka jaka buka se javlja. Dodo ko\u010di , ne uspjeva. Velika, crna , ogromna , mrtva\u010dka CK BiH limuzina , mog Dodu kupi . \u0160kripa , udar , metalna cika ; cang , cingl, cang \u2013 zve\u010de i motor i auto. Motor vi\u0161e , jer ga auto vu\u010de , preko uljavo-sivog asvalta , do pred moje noge .
Tu se nekim \u010dudom zaustavljaju . Ja vremena nisam imala da kriknem . Zanijemila , sa strahom , o\u010di ko tene\u0107ke , gledam ispred \u010dizama<\/p>\n\n\n\n
Motor sav zakrivljen i slupljen smot'o se oko moga Dode . On ga nekako , odmotava , skida sa sebe , odguruje i ustaje . Bjelina njegovih pantalone i ko\u0161ulje zamazane su uljem i bitumenom . Jedino plava satenska traka , oko vrata , na mjestu stoji , nedirnuta.<\/p>\n\n\n\n
On se smje\u0161i , prima me za ruku , i ljubi je. Ka\u017ee, ni\u0161ta ne pitaj , dobro sam pro\u0161ao. Ljubi me u usne, ovla\u0161 , njemu nesvojstveno , dodaje ; malo sam umoran i sjeda na niski kameni zidi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Privla\u010di me sebi , u krilo me stavlja. Ja sjedam i zagrlim ga .Grli me, ne prestaje i opet ljubi , o\u010dajni\u010dki , kao da ga neka velika sila tjera :<\/p>\n\n\n\n
-Oprosti malena moja , nisam kriv , pokupio me na mojoj strani .<\/p>\n\n\n\n
Iz \u0111epa vadi ne\u0161to svjetlucavo , pru\u017ea mi i ka\u017ee:
-Mila moja , tvoj je , mojih snova , na\u0161ih snova , moga srca i na\u0161e ljubavi , na\u0161e ku\u0107ice u cvije\u0107u klju\u010d je to.<\/p>\n\n\n\n
Kacigu bijelu skida , tu\u017eno me gleda :<\/p>\n\n\n\n
-Volim te ljubavi moje jedina .<\/p>\n\n\n\n
Na grudi mi se bespomo\u0107no naslanja.<\/p>\n\n\n\n
Ja gledam, kaciga je dala glavi prostor da di\u0161e. Raspukle kosti lubanje se razmi\u010du , jedna po jedna. Od \u010deonih ka tjemenu, prvo krv krvavo crvena polako izvire, potoci crveni na moju djevi\u010dansku haljinu \u017eubore.
Krv potom postaje bjelja i gu\u0161\u0107a, to mu zna\u010di , da se sa mozgom mje\u0161a i jasno vidim da mu poslijednja misao zamire:<\/p>\n\n\n\n
-Sjeti me se ponakad malena moja i ne zaboravi moju ljubav ,ljubavi moja..<\/p>\n\n\n\n
Ja ne znam \u0161ta je sa mnom. Ja ne pla\u010dem, ja ne vri\u0161tim, mene ni\u0161ta ne boli, ja jauka nemam. Kao da nisam voljena , zaljubljena mlada.<\/p>\n\n\n\n
Samo gledam kako haljina moja, grudi moje upijaju sve te crveno bijele poto\u010di\u0107e , koji polako po\u010dinju da se slijevaju niz grudi, preko stomaka, preko procvjetalog, a neljubljenog \u0111ardina, niz noge u bijele \u010dizme sa plavim vinjetama. I lijevu i desnu \u2013 ravnomjerno. \u010cizme se pune, prvo lijeva pa desna i kada se napune , protoci polako gube dah. Noge mi u vla\u017enom i toplom, samo di\u0161u i \u010dini mi se da rastu.<\/p>\n\n\n\n
Di\u017eem pogled i tek tada shvatam da je moj Dodo mrtav i da ga vi\u0161e ni. Samo neka lju\u0161tura bijela , u krvavoj blagdanskoj krinci koja se ko\u010di i hladnijom i bezbojnijom postaje. Znam pomo\u0107i nema. Ni nas vi\u0161e nema. Sle\u0111ena sam i ne znam \u0161ta da radim. Privijam ga na grudi ko malu bebu , ljuljam i pjevu\u0161im:<\/p>\n\n\n\n
Moje dijete je umorno<\/p>\n\n\n\n
Legao je mili Dodo da spije<\/p>\n\n\n\n
Moj dragi je mene ostavio<\/p>\n\n\n\n
Krv svoju umiru\u0107u<\/p>\n\n\n\n
Ljubavi jedinoj<\/p>\n\n\n\n
Luci malenoj<\/p>\n\n\n\n
Njenoj vjen\u010danici poklonio<\/p>\n\n\n\n
Usud je tako htio<\/p>\n\n\n\n
Da umre na mojim rukama<\/p>\n\n\n\n
Da glavu svoju skr\u0161enu<\/p>\n\n\n\n
Na moje mramor grudi polo\u017ei<\/p>\n\n\n\n
Izusti samo jedno tiho<\/p>\n\n\n\n
Volim te<\/p>\n\n\n\n
i jo\u0161te<\/p>\n\n\n\n
Molim te<\/p>\n\n\n\n
Oprosti mi \u0161to umirem<\/p>\n\n\n\n
Nisam kriv<\/p>\n\n\n\n
Samo me nestado\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Tako to biva grlice moja<\/p>\n\n\n\n
Prevelika ljubav ubija.<\/p>\n\n\n\n
Sle\u0111ena i mirna<\/p>\n\n\n\n
Vijekovima poslije<\/p>\n\n\n\n
Polo\u017een na mramornom odru<\/p>\n\n\n\n
Dragi moj spije i snije<\/p>\n\n\n\n
Moje djevi\u010danske ljubi\u010dice<\/p>\n\n\n\n
Sanja da ubire.<\/p>\n\n\n\n
Tu predstavu ne\u0107e\u0161 gledati<\/p>\n\n\n\n
Mili moj<\/p>\n\n\n\n
Osta mla\u0111ahna Luce neubrana<\/p>\n\n\n\n
Bijela i neokaljana<\/p>\n\n\n\n
Kli\u010du ubice u CK kolonama<\/p>\n\n\n\n
Ko vrane zloslutnice<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta ih briga za malene du\u0161e<\/p>\n\n\n\n
Skr\u0161ene \u0161to lepr\u0161aju.<\/p>\n\n\n\n
\u0160enkrat plaho je to.<\/p>\n\n\n\n
Meni u u\u0161ima vriska neke \u017eene i nekog \u010dovjeka banu. Zagrle mladence .Jedno je zaspalo da spije i umrlo. Drugo budno i ne spije, ne jau\u010de i ne tuguje, a umrlo . Odjednom oko mene neko kome\u0161anje. To mu mater i otac do\u0161li , registrujem. Nas dvoje grle, ridaju i pla\u010du.<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Mili Dodo na\u0161. Za\u0161to nas ostavlja\u0161?<\/p>\n\n\n\n
Ja im se ne pridru\u017eujem. Previ\u0161e mi je tu patetike, mo\u017eda i soc realisti\u010dke , a narodne glume.<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0107u da Dodo ide, ne dam ga ja. On je moj i samo moj, jedina ljubav moja. Danas nije blagdan. Ne\u0107u da je subota. Ne\u0107u ni sunce. Ho\u0107u da je neki dan prije. Da se dogovoramo za svadbu. Da ovaj dan bude najsvjetliji u na\u0161em \u017eivotu. Ali subotnji dan je nepokolebljivo blje\u0161tao i trajao. Ja sam gledala u sunce tra\u017ee\u0107i pomo\u0107, za malo ki\u0161e , da mi bar jedna suza kane. Mislila sam za njom \u0107e ostale krenuti. Ni\u0161ta, samo je jedan izdajni\u010dki oblak stao ispred sunca i donio da\u0161ak svje\u017eine.<\/p>\n\n\n\n
Ne dam,niko mi ga ne\u0107e oteti. Ja \u0107u ga ljubiti i maziti, i grliti i voljeti. Ljubav moju jedinu. Ne zavr\u0161ih svoje snove , a ve\u0107 mi ga ote\u0161e iz ruku , naglo silovito, bez milosti. \u0160intori su to, ne grobari. Ostavi\u0161e me samu. Sjedim na kamenu slo\u017eenom u podzid , preko puta Umjetni\u010dke galerije u malom parku Grada \u010cednosti, u kojoj se ne\u0107e obaviti zakazana ceremonija vjen\u010danja. Moga i Dodinog vjen\u010danja.<\/p>\n\n\n\n
Voljela bih da me neko tada slikao ili barem fotografisao, samrtne mladence ovjekovje\u010dio . Niko se nije sjetio . Uko\u010denih pogleda zurili u zagrljene mladence, koji zlom ljudi ne stigo\u0161e male zlatne bukagijice na prstenjake staviti.<\/p>\n\n\n\n
Bijela vjen\u010danice djevoj\u010dice primila krv i postala ru\u017ei\u010dasta kao rose nebo u smiraj prekrasnog dana. Bijele \u010dizme s plavom vinjetom, zabetonirane krvlju, kontrast plavoj kosi djeteta \u0161to an\u0111ela svoga na smrtni odar mora da pola\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Purpur se razletio po asvaltu ,oko krvave mlade , kao kamen grani\u010dnik \u0161to ponoru vodi. Ne zna se ko je uko\u010deniji: zid, asvalt ili plavokosa grlica u krvavoj anteriji. Krv po njenoj haljini sigurno nije, svjetluca suzama tisu\u0107u neljubljenih ru\u017ea, \u0161to ih sunce tje\u0161i svojim sjajem.<\/p>\n\n\n\n
Moje o\u010di iskre ,to osje\u0107am. Ja ih stisnem. Ne dam da suza kanu. Sada je kasno U grlu je krik. Ja usne stisnem, ne dam kriku da bol pobijedi. Moj um je pun magle, ja ho\u0107u da je pustim da ga zarobi. Moje o\u010di su obnevidjele, mrena ih pokrila. Mislim i vrijeme je.<\/p>\n\n\n\n
Ali jok!<\/p>\n\n\n\n
Evo ti one bjelavske protuhe, prilazi mi i nje\u017eno me zagrli. Na \u010delo, u vrh do kose plave, neljubljene, ne mr\u0161ene , ne rasplitane mi da\u0161ak dje\u010dije svje\u017eine me\u0107e. To mi razmi\u010de maglu iz pameti, jer o\u010dekujem da \u0107e mi re\u0107i one njegove smije\u0161ne mahalske rije\u010di:<\/p>\n\n\n\n
-Pla\u010di Malena. Ni\u0161ta be brini. Ja sam tu pored tebe. Ni\u010dega se ne boj!<\/p>\n\n\n\n
Nije.<\/p>\n\n\n\n
Samo me lagano ljuljao kao maleno djete\u0161ce, po kosi me gladio i naizmjenice u o\u010di vla\u017ene i razme\u0111e plavetne kose i glatkog \u010dela nedodirom usana ljubio.<\/p>\n\n\n\n
Za\u010du\u0111ena sam. Di\u017eem pogled. Ali mrena je jaka , samo svjetlost slutim. Na \u010delu mi kliznu\u0161e dvije velike suze . Njegove . Hladne kao led. Osje\u0107am, otele se iz njegovog srca. I znam, sle\u0111eno je to srce. Santa leda .
On se polako saginje i poljubcem mi bri\u0161e suze, i jednu po jednu prenosi je na moje o\u010di i ljubi ih. Pa opet i opet, dok se mrena nije povukla. Ne znam da li je to bilo od suza ili poljubaca, ja obnevidjela, progledah.<\/p>\n\n\n\n
Vidjeh tugu u o\u010dima lijepim , sedefasto sme\u0111im o\u010dima . To nisu o\u010di, to su kristalne planinska jezera na koje se navukao mrak nevremena. Svjetlucaju i znam da u njima obitava mnogo suza , \u0161to bi se potocima boli slile iz srca , da im je dozvoljeno One sjajnije iskrice su vjerovatno komadi\u0107i sle\u0111ene du\u0161e. Koliko se tu boli uznosilo , do boli mojih o\u010diju. On ju je vra\u0107ao. Ali sam u jednom trenu, u jednom zakutku, jedne jedine suze vidjela rijeke likova , djece i \u017eena, kako prema njemu pru\u017eaju ruke i mole ga da im pomogne. I vri\u0161te. I vri\u0161te moj Dodo, Dodice. Koliko je to samo boli i vri\u0161tanja, a on je sam . Uz to i on sam, je samo jo\u0161 jedno dijete. A ipak hrli da im pomogne.<\/p>\n\n\n\n
Osje\u0107am da ne\u0107u mo\u0107i vi\u0161e da izdr\u017eim, a da ne izbacim svoju bol i svoje suze. Jer su uve\u0107ane za djeli\u0107 onih drugih, meni dotad nepoznatih. I usred tolike boli ja za\u010dujem kako njegove usne prislanjaju na moje rije\u010di:<\/p>\n\n\n\n
-Topla si ti mila moja. Toliko ljubavi u tebi ima, po dunjaluka bi mogla ozdraviti. Grad \u010dednosti se grije na tvojoj ljubavi, a ti to ne primje\u0107uje\u0161. Sagori\u0107e\u0161 ako malo ne popusti\u0161 i ljubav, bar na tren, ne usmjeri\u0161 na drugu stranu. A i vrijeme ti je.<\/p>\n\n\n\n
Eh , Malena moja, ti su djevi\u010danska ljubi\u010dica, ti si moja modra rijeka, ti si bistri izvor, koji sanjam, kada ki\u0161a lije, i snijeg lepr\u0161a, i kada sam budan, od iskona te sanjam. Tvoje su o\u010di sjaj neba, koji blista nevino\u0161\u0107u tvoje du\u0161e. Tvoje bijele ruke, ko lagana krila an\u0111ela miluju moje lice, tijelo ne dodiruju\u0107i, ve\u0107 ga trepere i titraju i ja se u bezvremenoj snenosti na\u0161ih susreta i nje\u017enosti gubim.<\/p>\n\n\n\n
Tvoje su grudi \u010dvrste, podatne i meke i ja ne znam \u0161ta \u0107u sa svojim rukama i usnama, sve se bojim da tu mladost ne oskrnavim. Tvoje skute i \u0111ardin, rajski bljesak i hlad, ne smijem ni da diram ili gledam, ve\u0107 samo da sanjam. Ruke svoje, miluju\u0107i duge bjelokosne noge tvoje; moram da zastavim kad osjetim da sam na rubu mirisa djevi\u010danskih; blizu roze centifolije sa hiljadu listova. Da slu\u010dajno dirnem tu milosnicu, tu nevinost ,sebi bi ruku odrezao. Dodirom bih obe\u0161\u010dastio tvoju djetinjost i svoj \u017eivot cijeli.<\/p>\n\n\n\n
Ja se opet porumenim i pitam se ima li ne\u0161to \u0161ta on ne zna. Te iste rije\u010di mi govorio Dodo na proplanku pokraj Modre rijeke. Ka\u017eu neke rije\u010di nastaju spontano, u trenu nekog prosvijetljenja i nadahnu\u0107a. Mo\u017eda.
Realnije je da je \u010dovjeku duboko usa\u0111ena misao predaka prene\u0161ena genima. Sve ostalo je pitanje trenutka ili sticaja okolnosti kada \u0107e se iz malenog poto\u010di\u0107a, zvanog ljudski um, izliti bujica koja gane \u010dovje\u010dije srce.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
VI DIO Peti dan Utorak 17.Avgust \/ Kolovoz 1971. Harley Davidson Panhead * Ovaj bjelavski blento me dvori . kao da je najmljen da rinta po ku\u0107i , oko ku\u0107e i \u0111ardinu , a pritom jo\u0161 i besplatna dru\u017ebenica i ku\u0107na pomo\u0107nica. Meni odgovara . Malo se ubla\u017eila moja samo\u0107a\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[31,28],"tags":[],"class_list":["post-110944","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blazena-luca","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/110944","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=110944"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/110944\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":110982,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/110944\/revisions\/110982"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=110944"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=110944"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=110944"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}