III DIO <\/p>\n\n\n\n
Dan drugi<\/p>\n\n\n\n
Subota 14. Avgust\/Kolovoz \u00b81971.<\/p>\n\n\n\n
Privo\u0111enje<\/p>\n\n\n\n
Poslije kupanja<\/p>\n\n\n\n
Ja sam osvje\u017eena, skoro odmorena, mirna i malo tu\u017ena. Pritisla me samo\u0107a i tuga koje sam tako bri\u017eljivo odgurivala od sebe. Nisu me ni pripremili na samo\u0107u i bol. Nije imao ko da me pripremi. No, ovaj \u0161to sam ga dala privesti , ne da mi da se previ\u0161e uputim u samo\u0107u. Name\u0107e se i dvori.<\/p>\n\n\n\n
On je sada konobar. Samo mu bijela salveta preko ruke i olovka za uhom nedostaju. U meni neka nejasna zloba se javlja i ceri. Obu\u010den u plave pantalone i prsluk, bjela ko\u0161ulja i crne ko\u017ene papu\u010de. Mo\u017ee i batler biti. Ba\u0161, sad pa sad , sam uvijek \u017eeljela jednog batlera \u2013 pa\u017ea. Sama sebi ironiju nabacujem. Upravo ovakvog . Skoro zanovjetalo.<\/p>\n\n\n\n
-U ku\u0107i se cipele ne nose, da se svetost doma sa vanjskom prljav\u0161timo ne skrnavi \u2013 u\u010di me on, onako uzgred. Vi\u0161e kao opaska.<\/p>\n\n\n\n
Vidio da ja \u010desto banem u sred ku\u0107e sa \u0161tiklama.<\/p>\n\n\n\n
-Ma, ja to samo u \u017eurbi.<\/p>\n\n\n\n
Pravdam se , a to me ljuti. \u0160ta ja imam da se kome pravdam? Pogotovu jednom bali.<\/p>\n\n\n\n
-Znam , ali ku\u0107a ne trpi \u017eurbu. Ne\u0107e pobje\u0107i, ni ona ,ni posao. Zastani malo, di\u0161i , snove pusti, pro\u0161lost ponekad pozovi upomo\u0107. Ako su neki od tih dana bili bolni, tvoji su. Iako tu\u017eni i obojeni tragikom prelijepi su. Zar ne Malena moja?<\/p>\n\n\n\n
Ja se sledim , ne\u0107u pro\u0161lost da gledam. Odakle njemu pravo da me tjera na muku i bol. I odakle to on zna. I odakle mu sloboda. Zanijemim. On meni opet Malena , a samo me onaj moj tako zvao . I niko nikada vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
A opet, ovi batler, ovo dijete rovari . Nekako polako i blago, skoro nenametljivo, na zadr\u0161ku kraste sa rana skida . Neprimjetno . Mic po mic . Samo se smje\u0161ka, ponekad slije\u017ee ramenima. Mo\u017eda je to na\u010din kojim se on izvinjava. Kasnije sam spoznala da slijeganjem samo tu\u0111u tugu u sebe uvla\u010di, da onoj, grlici nekoj , bude lak\u0161e i da joj se srce ne\u010dujno otvori i ona prospe svoju bol.<\/p>\n\n\n\n
Za stol me objedni sjeda .Sto postavljen za dvoje. Kurvoazije i \u010detiri \u010da\u0161e na stolu, dvije za \u017eesticu, dvije za vino. Zakon hladovine sobne temperature. Stolica na u\u017eoj strani, jedna preko puta druge. Gledam i pitam se gdje su ostale. Nije ih valjda nekom tu\u0161nuo. Ja mu nudila pare za tro\u0161kove, znam treba\u0107e mu. On se od srca nasmijao, ma \u0161ta mu to zna\u010dilo. I rekao:<\/p>\n\n\n\n
-Neka, ne treba, nekako \u0107u se sna\u010di.<\/p>\n\n\n\n
To mi sumnjivo. Lupe\u017ei koje sam lovila su tako svoj ponos branili. Ne bi uzeli milostinju makar skapali. Ponos im ne dozvoljava. Onda trknu, ne\u0161to neisplanirano maznu i vrate se sa gutom. Niko ni\u0161ta ne pita i svi piju, meze i muziku i pjevaljke \u017eivota , u\u017eivo slu\u0161aju.<\/p>\n\n\n\n
Tada milicija bane na vrata meane. Pogledom provrti po zadimljenoj prostoriji, pjevaljka samo na dva sekunda zastane. Njihov pogled zastane, na ten, na djeli\u0107 sekunde, na onog koji je maloprije u\u0161ao i iza\u0111u. Svima lak\u0161e kada plavi odu, muzika ide dalje,\u2026<\/p>\n\n\n\n
\u2026ne kuni me majko\u2026za nju dadoh \u2026<\/p>\n\n\n\n
Onaj koji je branio svoju \u010dast , par trenutaka kasnije izlazi napolje. Ulazi u plavo auto i zahvaljuje momcima \u0161to ga nisu brukali. Tada su i plavci i lopovi imali \u010dast.<\/p>\n\n\n\n
Konobar koji poslu\u017euje za ovim jedinim stolom, za kojim ja sjedim , polako progovara, skoro \u0161apu\u0107e:<\/p>\n\n\n\n
-Ne boj se malena sve je sigurno i ti si sigurna. Ovdje zlo ne stanuje i ne zna gdje su vrata.<\/p>\n\n\n\n
Oborim pogled i mjerkam dva srebrena svije\u0107njaka , koja nisu moja, \u0161to u me blenu sa udaljenijih krajeva stola . Trepere i iskre, nekom uznemiruju\u0107om \u010de\u017enjom \u0161to mami i zove.<\/p>\n\n\n\n
U malenim glinenim zdjelama, ispred srebra, malecke ljubi\u010dice, plave i bijele, iz crnice maju\u0161ne glavice i vitka tijela\u0161ca izvirile, povijaju se i mirise pu\u0161taju.<\/p>\n\n\n\n
-Cvje\u0107e je grehota brati.To je isto kao insana ubiti i zato oprosti , \u0161to ti nikad cvije\u0107e ne\u0107u darivati. \u010cak ni ono u saksijama. Nema se tu prostora za disati.<\/p>\n\n\n\n
Vidi male blentovije. Ko da mu ja i\u0161ta, pa i cvije\u0107e tra\u017eim? I odakle mu pravo da odre\u0111euje \u0161ta \u0107e mi dati ili ne\u0107e. Vidim ja, na maloumnost ovo vu\u010de. Ili se naivan pravi , da zavara mene , \u017ebiricu grada broj jedan.<\/p>\n\n\n\n
Prinosi dva tanjuri\u0107a. Na njima pr\u0161ut, travni\u010dki sir, nekoliko crnih maslinki i par ka\u0161ikica kajmaka . U sredini maleni paradajz izrezan na kri\u0161ke, pore\u0111an kao pupoljak ru\u017ee i dvije tri liske per\u0161una. Bolje pogledam, predjelo je crte\u017e :<\/p>\n\n\n\n
Na mom tanjiri\u0107u neki mudrac zami\u0161ljeno u mene gleda. Iz njegovog , lice vesela djevoj\u010dica viri i na njega se smije\u0161i.<\/p>\n\n\n\n
-Svaki tren je misao, san i radost i treba ga njegovati.Tako brzo odleti, da nam \u017eao biva \u0161to ga nismo vi\u0161e milovali \u2013 kao da mu osjetim misli.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010dinjem da jedem i hljeb pogledom tra\u017eim.<\/p>\n\n\n\n
-Nema p\u0161eni\u010dnog hljeba \u2013 ka\u017ee \u2013 on je za ptice, golubove i gladne.<\/p>\n\n\n\n
Ja svoje pojedem, on ni\u0161ta okusio nije. Nije gladan ka\u017ee, ovo meni samo dru\u0161tvo pravi, voli da me gleda. prelijepa sam i gledanje ga odmara.<\/p>\n\n\n\n
Donosi mi bijeli koktel : pola prsta votke, prst d\u017eina , prst vermuta i tri prsta \u0161vepsa. Ka\u017ee ovaj koktel ne ide na prazan stomak, zato ga je najbolje poslije predjela poslu\u017eiti. Nema dodataka; \u0161e\u0107er, limun, tufnice\u2026, efektni su za oko, ali kvare ukus.<\/p>\n\n\n\n
Sklanja moj tanjiri\u0107 i donosi oval. U njemu orada u crvenilu pliva. Druga ruka spu\u0161ta tacnu, na njoj frmentenjak. Kukuru\u017enjak nisam jela od kako mi mama umrla.<\/p>\n\n\n\n
Nije brodet, obja\u0161njava on. \u0160teta vino na mrtvu ribu tro\u0161it. Vino je za insana. Ribi je i vinsko sir\u0107e sasvim u redu, \u010dak izvrsno. Ovo je pirjana riba. Probaj Malena moja.<\/p>\n\n\n\n
Ovo Malena mu sve bolje prolazi. Ja se navikla, vi\u0161e se i ne trzam. \u010cak mi ugodno zvu\u010di. Na dobro se lako naviknuti. Ne\u0107u da se mr\u0161tim i ugo\u0111aj kvarim i probam ribu. I ponovo probam. I jo\u0161 jednom probam. Pa opet probam. On na tren nestake , pa se vra\u0107a sa bakarnom \u0161kafom punog ledenih kocki,me\u0111u kojima str\u0161i kutjeva\u010dku gra\u0161evinu od sedam deca. Vadi\u010depom izvla\u010di pluto i sipa \u017eu\u0107kasto vino u kristalne \u010da\u0161e. Mene vino nimalo ne interesuje , ja ho\u0107u ovo da jedem, hranu \u0161to sam ve\u0107 davno nekada u roditeljskom domu ku\u0161ala, iako ne na ovaj na\u010din pripremljeno.<\/p>\n\n\n\n
On uporno \u010da\u0161u dr\u017ei u visini mojih grudiju i u o\u010di me gleda. Kao da ka\u017ee di\u0161i malo, srkni malo \u017eu\u0107kaste slasti. Nevoljko se poslu\u017eim , slatkasta hladno\u0107a kiselosti slanost ribe spira. Shvatam \u0161ta je bezobraznik htio re\u0107i. Slatko bez slanog nije par.<\/p>\n\n\n\n
Pitam se odakle mu znanje, strpljenje i mirno\u0107a. On cigare tek sada vadi i na stol me\u0107e. Pita smije li, i dodaje, malo predaha ne \u0161kodi. Pali nam dvije cigare. Jednu meni daje ,drugu sebi me\u0111u usne stavlja. Deja vu, mislim , gtuljaji klize niz grlo ko biser po satenu .<\/p>\n\n\n\n
Ovako smo\u2026<\/p>\n\n\n\n
Ne ,ne\u0107u , ne\u0107u bol , mislim ja, ali usnama koje drhte , prihavtam cigaretu, jer on sada \u0161uti i \u010deka. \u010ceka i \u0161uti. Pitam se da li je uvijek ovakav, fin ,dobar i nje\u017ean ili glumi.<\/p>\n\n\n\n
Vidi se , nije mu do pri\u010de , ali ga blagost moje misli , tjera da glasne \u017eice nate\u017ee i zami\u0161ljeno se vra\u0107a u neko davno vrijeme:<\/p>\n\n\n\n
-\u010citav \u017eivot me u\u010de fino\u0107i i dobroti , a ja takav ro\u0111en. Ne znam ti ja , Malena moja , druga\u010dije. Ponekad mi do\u0111e da vrisnem i ne\u0161to o\u0161trije ka\u017eem, ali jednostavno na um mi ne padaju takve rije\u010di. Kako \u0107e pasti kad ih nemam. Znam ih ja sve, ali nijedna nije moja. A ko \u0107e se kititi tu\u0111im perjem.<\/p>\n\n\n\n
I fino\u0107a je lak\u0161i izbor. Ljep\u0161e je nekom bi\u0107u lijepu rije\u010d , neku milost i nje\u017enost , milovanje , dobrotu darivati . Ni\u0161ta ne ko\u0161ta , a i sla\u0111e je. Pa vesela i raznje\u017eena , i ona , i ja, a meni srce ko karpuza , ho\u0107e da isko\u010di. \u0160ap\u0107em joj blagosti i ljepotu. U misli , u snove joj dozivam maglice i zvjezde, mjesec i no\u0107, lagano ljubav u njeno srce pola\u017eem.<\/p>\n\n\n\n
Tu treba dodati malo anterija. I lepr\u0161ave spava\u010dice su dobre , dekora i srca radi ; da se ne prekine san kad ljepota iznenada iz njih izroni. Velovi, spava\u010dice ili anterije same lebde , lepr\u0161aju i ho\u0107e odmah, bezuslovno i o\u010dajni\u010dki da se daju. Tu su da bi ih an\u0111ele odbacile . Djeca \u0161to robuju muzici i ple\u0161u , umova opijenih mirisima neba, cvije\u0107a i \u0111ardina . Sve se smuti u glavi , u srcu , u tijelu se sve uzbiba i navodi na grijeh. Ma kakav grijeh , na uzvi\u0161enu ljepotu navodi.<\/p>\n\n\n\n
To o grijehu su izmislili ljudi u odorama sjajnim , prstenjem i zlom oki\u0107eni . Pla\u0161e , kao ljudi su zbog ljubavi istjerani iz raja. Kako mo\u017ee ne\u0161to rajsko biti istjerano iz raja? Kako i \u010dim je ta ljepota zaslu\u017eila bilo kakvo zamjeranje i kaznu?<\/p>\n\n\n\n
Vidi\u0161 dva djeteta , dje\u010daka i djevoj\u010dicu , ili \u010dovjeka i \u017eenu, staricu i staca , stoje, sjede ili le\u017ee jedno pored drugog , i blje\u0161te ko kandilji u blagoslovljenoj no\u0107i. Tko bi zlu pomisao o tom snu ili lo\u0161u rije\u010d izgovorio, taj o raju nikad snio nije. Tko bi r\u0111avu rije\u010d o djetinjoj igri progovorio , taj se nije morao ni roditi. Kad neko dobro i ljepotu \u010dini\u0161 , napose djeci i \u017eenama iz njih sjaj rajski dveri vri . Srce se rodo\u0161\u0107u njihovom hrani i cvjeta. Kad pogleda\u0161 u o\u010di \u017eenine , vidi\u0161 sjaj nje\u017ene du\u0161e koja sniva , snove miluje i Boga jedinog u pomo\u0107 doziva .<\/p>\n\n\n\n
ON ima previ\u0161e posla , jer njegova \u010deda vrlo \u010desto nerazumna bivaju. Mo\u017eda u tom momentu sa bolnog bi\u0107a pogled skrenuo , jer zna\u010dta mora biti . a onda moram , umjesto an\u0111ela da usko\u010dim i malo topline i ljubavi poklanjam. To je sasvim lako i po\u017eeljno , ali previ\u0161e boli u svijetu ima. Ne mogu ni an\u0111eli sve sti\u0107i , bez obzira koliko im mi zemljani pomagali . Oni ne osje\u0107aju umor , bestjelesni su . Na\u0161a tijela su troma i brzo snagu gube . Tada se mi moramo zaroniti u ne\u010dije grudi , da snove svoje , lijepe rije\u010di , nje\u017enost , blagost i fino\u0107u odmorimo i snagu novu prikupimo.<\/p>\n\n\n\n
Zlo je lako u\u010diniti . Ne treba ti nikakav trud , ni neka pri\u010da . Pri\u0111e\u0161 nekom , bilo kom . Po mogu\u0107nosti nejakom ili slabijem od sebe . Za ruku ga primi\u0161 , smje\u0161i\u0161 mu se i onda iznenada krvni\u010dki ga , jal\u2019 ru\u017enom rije\u010dju , jal\u2019 kamenom , jal no\u017eem strefi\u0161 , zatu\u010de\u0161 i gotovo. Zavr\u0161ena pri\u010da.<\/p>\n\n\n\n
I onda , glas one \u0161to su joj utrobu \u010dupali , du\u0161u na komade sjeckali, bespomo\u0107nim jaukom i vriskom zatitra i ja ga \u010dujem . On u meni vri\u0161ti , du\u0161u moju spoti\u010de , mrvi i cijedi. Nijemo molim , preklinjem da mi neko pomogne da se taj glas uti\u0161a.<\/p>\n\n\n\n
Nikoga nema da mi pomogne . Pa navale mnogi sitniji glasovi , dje\u010diji . I oni isto vri\u0161te , jer i djeci toj , utrobu zvijeri kidaju i trgaju . To su ve\u0107 buljuci glasova koji moju pomo\u0107 tra\u017ea. Ja se razletim na sve strane, ho\u0107u da pomognem.<\/p>\n\n\n\n
Toliko ja glasova da se umorim i samo klonem i u prvi potok , rijeku , kadu, glavu zaronim da vri\u0161tanje uti\u0161am. Buka se malo se sti\u0161a , ali me glasovi i u vodi sti\u017eu . A ja vi\u0161e nemam snage ni da bje\u017eim.<\/p>\n\n\n\n
Umoran sam ti malena moja . Jako umoran . Pru\u017ei mi ruku malena moja , bar na tren , bi\u0107e mi lak\u0161e. Mo\u017eda do\u010dekam sutra. Ja mu pru\u017eim ruku, on je sti\u0161\u0107e , prinosi srcu , ja osjetim da ono o\u010dajni\u010dki bije i vri\u0161ti . Mene jeza hvata , on to osjeti , odmi\u010de ruku i usnama je doti\u010de . To nije poljubac to je tek blagi povjetarac , nalik na da\u0161ak du\u0161e \u0161to mi se predaje.<\/p>\n\n\n\n
Moja bol postaje lak\u0161a i suze mi polako klize.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
III DIO Dan drugi Subota 14. Avgust\/Kolovoz \u00b81971. Privo\u0111enje Poslije kupanja Ja sam osvje\u017eena, skoro odmorena, mirna i malo tu\u017ena. Pritisla me samo\u0107a i tuga koje sam tako bri\u017eljivo odgurivala od sebe. Nisu me ni pripremili na samo\u0107u i bol. Nije imao ko da me pripremi. No, ovaj \u0161to sam\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-110838","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorisano"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/110838","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=110838"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/110838\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":110840,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/110838\/revisions\/110840"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=110838"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=110838"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=110838"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}