<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
No\u0107 ribizli i rozajklije<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mi ne tugujemo,mi ljubav slavimo i kada nas odlazak ili smrt ne\u010dija mori.<\/p>\n\n\n\n Poslije onoga skr\u0161enja mi Frku zvali kad Debu, Omu i Lenjog nismo zvali. Jedino bi tako do\u0161la. Mojsiju oprostila- Zna kriva je. Skrnavila i kr\u0161ila mu cvije\u0107e. Tre\u0107u najve\u0107u ljubav.<\/p>\n\n\n\n Srda\u010dno bi se poljubila sa drugama. Zlata i Lela Jela Jelena bi je za ruke nje\u017ene uzele u ku\u0107u uvele. Ni \u0111ugumi joj ljepotu ruku i nje\u017enost zagrljaja nisu mogli skr\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n Iz nekog inata bi dolazila u odje\u0107i mar\u017eoretkinje. Imala gutu plavih i bijelih haljinki i dvije gute kombinacija i bijelih i plavih. Pa onda bijelo i bijelo i plavo i plavo. Ponekad i ljubi\u010dasto sa roze. Pa kombinacija sa suknjicama i vru\u0107im pantalonicama . Imala i pantalone bijele i plave, ali one sakrivale ljepot noge Afrodite , mrven vitkije.<\/p>\n\n\n\n Mogla mila je mer\u017eoretkinja raditi \u0161ta je htjela sa odje\u0107om , jer je tijelo njeno , Fidija uzimao kao urnek , dok je Gr\u010dke bo\u017eice vajao . Samo bi im koji kilogram – dva.tri, dodao.<\/p>\n\n\n\n Mar\u017eoretkinu odoru bi joj skinule , anterju obukle. Bijelu , prema du\u0161i djetinjoj. U kosu , na ruke i noge mnoge zlatne okove svezale. One bi se sli\u010dno uresile. Zlata rubin, Lela Jela Jelena safir anterije. Sada njih tri , tri \u010dovjeka imaju, tri princa po njihovim anterijama skrojena.<\/p>\n\n\n\n One blentovije su malo skrajnuli. No , vrati\u0107e se oni. Jo\u0161 blentaviji. Oprosti\u0107e im se . Mladost , ludost .<\/p>\n\n\n\n Ljepota mila, okupana bjelinom, oro\u0161ena tugom, sjela bi sa strane, kao dijete koje se pla\u0161i nepoznatog mno\u0161tva. Pokunjeno bi spu\u0161tala glavu kao da se ne\u010deg stidi. Najiskrenije se sramila svojih pogre\u0161nih odluka. Odsutno pogledom po cvije\u0107i \u0161arala i malo drhtala kao djevoj\u010durak pred prvi poljubac.<\/p>\n\n\n\n Da li je o onoj no\u0107i mislila , bilo je te\u0161ko doku\u010diti. Jeste, svi ro znaju. Ponekad bi joj pogled bljesnuo kad bi prepoznala koju \u017eu\u0107kastu ru\u017eu, kadificu i jagor\u010devinu. Od bijelih djevi\u010danskih ljubi\u010dica pogled odmicala, ugledala bi modre pa bi se smirila.<\/p>\n\n\n\n Kada bi \u010ditav \u0111ardin pregledala i vi\u0161e nije imala gdje pogled kriti , Dobri bi joj pri\u0161ao, uvijek tamno modrom kadifastom odijelu, bijeloj ko\u0161ilji i pli\u0161anoj leptir ma\u0161ni boje ljubi\u010dice. Naklonio bi joj se i onaj dio \u010dela, pri samoj kosi , da\u0161ak poljubcem orosio.<\/p>\n\n\n\n Ona bi se na tren ozarila, pa uko\u010dila. Desnom rukom bi je blago zagrlio. Uzeo njenu desnu ruku u svoju lijevu, vr\u0161ke prstiju nje\u017eno usnama dotakao i malo stisnuo. Zatim bi joj ne\u0161to \u0161apnuo, ona bi se nasmijala , ponekad bi jecaj cvije\u0107u poslala. Nikad to ”ne\u0161to” nismo razabrali niti \u010duli.<\/p>\n\n\n\n Mislili smo, znaju\u0107i Dobrog, moglo je biti ne\u0161to poput:<\/p>\n\n\n\n -Dobroto moja ,dobro mi do\u0161la … mila moja, evo mene ni\u0161ta se ne brini sve \u0107e biti u redu, …malena moja \u010dini mi se da te malkice volim i da se zaljubljujem u tebe.<\/p>\n\n\n\n Ili samo jedno :<\/p>\n\n\n\n -Glumi milo dijete moje, od nas se ve\u010deras ljubav i snovi o\u010dekuju.<\/p>\n\n\n\n Jedne potonje ve\u010deri Mojsije , ne popu\u0161ta. Ne\u0107e Frki i Dobrom niko ukrasti ovu no\u0107. Jo\u0161 se nije iskupio za jazuk zijan , niti \u0107e ikad.<\/p>\n\n\n\n Navalio na Mitu bekriju i Zilhu Silvanu, zvanu rane moje – nesre\u0107nicu. Vrti se ukrug, improvizira, bolero ubacuje i doziva, rukom strogo u\u0161utkava neku drugu nevoljnicu koja gori i ho\u0107e da vatru glasom zaljeva.<\/p>\n\n\n\n Lelujaju umilni akordi, usporeni , ali reski i blagi. Cvije\u0107e treperi, mjesec se smije\u0161i, zvijezdice \u017emirkaju, maglice su u zasjedi, sve u nekom blagorodnom i\u0161\u010dekivanju.<\/p>\n\n\n\n Zatim bi Frka i Dobri udahnuli duboko i gr\u010devito, pa izahnuli joj dublje, gr\u010devitije. Kao da bi im lak\u0161e bilo, kao da im je nervoza prvog kontakta popustila. Ni\u0161ta nisu pri\u010dali, samo bi se pogledavali. Iz po\u010detka , kao stidljivo i kri\u0161om, ispod oka, pa sve \u010de\u0161\u0107e, dok im se pogledi ne bi susreli i \u010dvorom svezali. Tada bi se ko a\u0161ik \u0107urke smje\u0161ili, ona bi glavu na njegove grudi naslonila i zaplakala.<\/p>\n\n\n\n Uvijek, ba\u0161 uvijek bi zaplakala. To je dobro, bol izbaci Frko mila . Bilo ga je toliko mnogo da ga nikad, za \u017eivota, nije stigla izbaciti. Bol se gomilala, jer je nova u talasima nadolazila. I \u010dini se nikad nije stala nadolaziti.<\/p>\n\n\n\n Za ve\u010dera\u0161nje suze je krivac bio Mojsije. Njegova te muzika natjera da osjeti\u0161 prostranstvo i ljepotu neba i savr\u0161enu , neuslovljenu ljubav \u0161to ka zemlji i ljudima hita. Dok ih ta ljubav i milost Bo\u017eanska opija i uzna\u0161a ; osjete se tako sitno i bespomo\u010dno, u grudima ih ne\u0161to probada i sti\u0161\u0107e i pomo\u0107i nema i ne \u017eeli\u0161 je : suze ne prestaju liti. Nebo, jedno jedino, neponovljivo samo takve molitve prima. Stvoritelj se zato pobrinuo.<\/p>\n\n\n\n Mojsije zna da je milo dijete bolje, du\u0161u je malo olak\u0161alo. On dodaje novi potrebni valer-no\u017e boli u ovu no\u0107, u ovaj prelijepi \u0111ardin , okupan svje\u017einom sarajevske no\u0107i . \u0160adrvan \u0161umi i kupa se u mirisima \u0111ula i probu\u0111enih djevoj\u010dica. One sakrivaju svoje suze koje im izgledaju blijede i sitne , jer se pored njih isplakala Kraljica vri\u0161te\u0107e boli.<\/p>\n\n\n\n Vra\u0107a se Mito bekrija, kojeg niko nije mogao pjevati kao ona; mo\u017eda njena najstarija sestra (?) . Frka je mudraca nau\u010dila; podu\u010dila, kako harmonika u ovoj pjesmi treba da titra i jeca. Nema tu jakih i glasnih uvoda koji odska\u010du od krhkog glasa i Mitinog usuda.<\/p>\n\n\n\n Nema ni bu\u010dnih i bombasti\u010dnih prelaza koji su u disharmoniji sa elegi\u010dnim tonalitetom koji pjesmu uznosi do srca , do boli, jecaja i krikova o\u010dajnice, koja je svesna da svog dragana nikad ne\u0107e imati.<\/p>\n\n\n\n Ona je lavica, borac koja svoje krhko \u010dedo, ljubav, ne da. Ne odustaje; jer ako odustane to nije ljubav, to je samo jo\u0161 jedna zalu\u0111enost. Zbog toga su ovakve elegije tu\u017ene i poentom tragi\u010dne. Zbog toga im treba vjerovati i ne oduzimati izvornu poetiku i patos.<\/p>\n\n\n\n Mojsijev Mito je uvijek bio sevdah posve\u0107en Frki i Dobrom. Oni su oboljeli od neizlije\u010dive bolesti – ljubavi. Umirali i umrije\u0107e od nje i zbog nje. Sve \u0107e to Mojsije do\u017eivjeti i bolje\u0107e ga. Dva male djeteta prerano gurnuta u okrutni santa svijet, gdje se ljubav nemilosrdno siluje i ubija.<\/p>\n\n\n\n Ovaj \u0111ardin je umiruju\u0107i. Tako je pun neba i ljubavi. Sada su , ona i on , samo dva si\u0107u\u0161na bi\u0107a koja svoju ljubav grade prema snovima nadahnutim od putanja i maglica.<\/p>\n\n\n\n Usud, pravedni usud ili neki o\u017ealo\u0161\u0107eni an\u0111eo naklonjen drugom bolnom i ustreptalom bi\u0107u, je napravio si\u0107u\u0161ni pomak u rasporedu zvijezda. Njihove ljubavi su se okrznule i mimi\u0161le u udaljenosti molekula vazduha. Oni to jo\u0161 ne znaju. Tako se \u010dini . Zabolje\u0107e ih kad saznaju, da \u0107e im se svaki damar u kam kameni zalediti. <\/p>\n\n\n\n Univezumu je to, sve tako blisko , a tako daleko , jer uvijek mora postojati harmonija i red. Nekad bi se njihove molekule za tren pomije\u0161ale, ali univerzum tra\u017ei sve u parovima.<\/p>\n\n\n\n Troje ve\u0107 nije par, to je nerazum.<\/p>\n\n\n\n Mojsije ustaje, melodija stane , okre\u0107e se usamljenoj djeci, jer iako nisu sami, oni su dva najusamljenija bi\u0107a na ovom dunjaluku. Ruku na usta pa na \u010delo stavlja, jo\u0161 jednom ruka na usta pa na \u010delo i poklanja se djetinjoj ljubavi.<\/p>\n\n\n\n Sedefaste klavijature klize, tek jedan dva basa se uklju\u010duju. Prelijeva se da\u0161ak vjetra u muziku, muzika vu\u010de mali poto\u0107i\u0107. Ovaj stidljivo kre\u0107e na put, nejakih, nesigurnih koraka – tra\u017ei pomo\u0107, maestro ga podr\u017eava. Akord dva nijansu sna\u017enije se glasaju pa ih vra\u0107a nazad, ho\u0107e da poto\u010di\u0107 sam oja\u010da. Potok klizi, do bijele anterije dolazi , izmi\u010de se i oko ljubavi obilazi i pravi puni krug. Potok je zarobio ljubav i ona nema uzmaka, ovo je njena pjesma.<\/p>\n\n\n\n Ona pogledava u Dobrog , on joj se osmehuje sti\u0161\u0107e joj ruku , ona vi\u0161e nije nesigurna , zna da se njenom draganu njen glas svi\u0111a. Ona jo\u0161 ne ustaje , glas treperavo, neodlu\u010dno , a tako bolno po\u010dinje i objavljuje:<\/p>\n\n\n\n “Pono\u0107 ve\u0107 je pro\u0161la<\/p>\n\n\n\n Vreme je da se spije “<\/p>\n\n\n\n Glas je tih jedva \u010dujan, to je \u0161apat, molitva nebu koja moli : zaustavite vrijeme. Glas je sanjiv, pun \u010de\u017enje , ali jo\u0161 uvijek se ne da naslutiti jasnost kristala.<\/p>\n\n\n\n Dobri zna da je stvarno pono\u0107 i da \u0107e pro\u0107i, njihov dan je izdahnuo; povratka nema. Tuga je to. On je prihvata, nije mu uop\u0161te strana.<\/p>\n\n\n\n “Srce joj je budno<\/p>\n\n\n\n Davnu \u017eelju krije “<\/p>\n\n\n\n Frka je sada ljubav i glas koji se pretvara u nju samu: krhku, boja\u017eljivu djevoj\u010dicu , koja je i \u017eena i dijete, prepla\u0161ena srna i ljubavnica , i ho\u0107e svome draganu da se svidi , jer njeno srce ne spi. Frka je poput davne \u017eelje koja se krije , ali koja – evo, sada na koljenima kle\u010di, dok bijelina anterije otkriva da to nije djete , ve\u0107 bolna \u017eena koja samo \u0161to ne vri\u0161ti.<\/p>\n\n\n\n Dobri je zate\u010den, on se je\u017ei , vazduh tra\u017ei i ne nalazi. U grlu ga grebe , ni\u0161ta ne \u010dini; san da ne otjera. Magla mu o\u010di polako nadvladava, on je tjera, ne \u017eeli ni sen krajolika ili glasa da propusti.<\/p>\n\n\n\n “Ej, kraj pen\u0111era stojim<\/p>\n\n\n\n \u010cekam da ti vrata otvorim.”<\/p>\n\n\n\n Sada je ona goru\u0107a \u010de\u017enja koja mira nema . Ona i \u0161e\u0107e, i strpljivo stoji, ali trepti da svom draganu vrata otvori. Glas je pola oktave vrisnuo jer ona otvaraju\u0107i vrata, \u017eeli da otvori sve ono \u0161to Mito u njoj izaziva , a ne dolazi da ubere. Vrisak je bol vatre kojom tijelo plamti i gori. Kle\u010de\u0107i , krasotica Dobrom koljena zagrlila, mirisnu kosu i glavu u skute mu naslonila. Odmara, zatvara o\u010di i \u010dasak sanja. \u010ceka je ono najte\u017ee u ovoj pjesmi. Mo\u017eda i u ovoj no\u0107i?<\/p>\n\n\n\n Dobrog hvataju srsi od ovog vriska , jer zna da je za njega on kriv. I nije kriv. Tako se to desi ; nesklad djeli\u0107a sekunde i malog atoma i nekoga boli. \u010citav \u017eivot. To njega ne opravdava . On – on je Mali princ koji ho\u0107e da se svidi i ljubav da. Njemu je ljubav ukradena, oteta . Ostalo je bogatstvo ljubavi i sna, \u010dije djelove mo\u017ee i mora podijeliti. Ali ova ponosita djevoj\u010dica ho\u0107e sve. A to bi je spr\u017eilo.<\/p>\n\n\n\n Dobri pribro misli i \u010dini mu se da jasnije vidi, ustaje i podi\u017ee je. Ne \u017eeli da ona kle\u010di. Ako iko, u ovoj bajci treba da kle\u010di i opro\u0161taj moli – to je on. Zagrli je i ovaj put u usne ljubi. Ona se pribija uz njega i srce bolno otvara:<\/p>\n\n\n\n “Za\u0161to, du\u0161o ne do\u0111e\u0161<\/p>\n\n\n\n Da me ku\u0107i povede\u0161<\/p>\n\n\n\n Da ti svoje srce predam<\/p>\n\n\n\n Da ti staru majku gledam<\/p>\n\n\n\n Dobri, Dobri bekrijo. “<\/p>\n\n\n\n Njih dvoje su ve\u0107 zagrljeni, ni\u0161ta vi\u0161e ne postoji ; samo njih dvoje i glas. Jer to vi\u0161e nije pjesma. To su Frka , njen glas, ljubav i Dobri . To je obostrana bol ljubavi , zapretena u blagosti no\u0107i , pred nebeskim svjedocima. To je smiraj pred jo\u0161 ve\u0107u bol; kojoj \u0107e jedini izlaz biti sanjanje ove no\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Ovo ona pjeva u dahu, jer se boji ako zastane , njen ponos je ne\u0107e dozvoliti da nastavi. Slomi\u0107e se. To je zvonki glas, koji svoju kristalnost koristi da nje\u017eno moli , da po nju dragi do\u0111e , da mu srce preda i da se njegovo srce napokon slomi i otvori za njene snove .<\/p>\n\n\n\n Glas odzvanja i ona ho\u0107e da se nesebi\u010dno da , ali i da joj se dragi u potpunosti preda. Frka je ova put refren skratila na jedno pjevanje. Bilo joj bolno i besmisleno moliti za ne\u0161to \u0161to zna , da se ne\u0107e zbiti. A skoro da se zbilo.<\/p>\n\n\n\n Dobri osje\u0107a tu izvjesnost \u0161to vri\u0161ti u glasu i izvire iz njenih suznih o\u010diju , \u0161to ih ne skida sa njegovog lica. Dobrota mila kao da \u017eeli da upije i tetovira taj vrisak – iz svoga uma u njegove snove. On vidi tu bol kojom lavica odlu\u010duje ubiti svoje \u010dedo.<\/p>\n\n\n\n On zna da je to jalova pomisao. Ne mo\u017ee se ubiti ono \u0161to rodi\u0161, \u0161to samo od sebe pote\u010de. \u010covjek se mo\u017ee nadati da je pogrije\u0161io i da \u0107e neka druga ljubav do\u0107i. Tu uvijek grije\u0161i. To zna i ovo milo dijete i zato je ta bol i tuga. Gubitak ne\u010dega \u0161to se samo tren imalo. Ili nije?<\/p>\n\n\n\n “Obe\u0107o si Dobri<\/p>\n\n\n\n Da \u0107e\u0161 jedne no\u0107i<\/p>\n\n\n\n Kad se varo\u0161 smiri<\/p>\n\n\n\n Ti po mene do\u0107i<\/p>\n\n\n\n Ej, cvije\u0107e tvoje bijelo<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 je \u010dekaju\u0107i uvelo.”<\/p>\n\n\n\n Ona je \u010destito dijete, bla\u017eena \u017eena, ne\u0107e milostinju, on ho\u0107e ljubav i snove. Ona je da\u0161ak razigranog lahorca , koji jo\u0161 uvijek ne prihvata bol i usamljenost. Ona je lebde\u0107a tuga koja jeca i koja shvata da vrijeme njenih ljubi\u010dice nevinosti i nevinih snova neumitno vene . Njena velika dje\u010dija du\u0161a se o\u010dajni\u010dki bori da njen dragi, kojeg napu\u0161ta bude sretan i neokaljan. Ona \u0107e se ve\u0107 nekako izboriti sa bolom. Bitno je da ljubav opstane.<\/p>\n\n\n\n Kako je pjesma odmicala Dobri je sve vi\u0161e snje\u017eio. Glas ga ledio, vrisak ga bolio, nje\u017enost mu du\u0161u drmala, sjeta mozak ubijala. On ho\u0107e da vrisne ja nisam bekrija, ja sam zaljubljeno dijete , ali ne mo\u017ee – valjda ga glas izdao.<\/p>\n\n\n\n A stvarno nije bio bekrija; njega su obijedili, njemu su to nametnuli. On je bio samo Mali usamljeni Princ koji je htio jedino da ga puste da voli.<\/p>\n\n\n\n Ona se na njega oslonila da bi opet molbe poslala. Opet je u bunilu,<\/p>\n\n\n\n “za\u0161to…Dobri bekrijo….<\/p>\n\n\n\n Da; ona mijenja i ime i \u010dini se da ovo ime bolje pristaje, jer ima lik i stas, i neku nje\u017enu dobrotu koja Miti nedostaje. Nije to, tamo neka , opsjena iz pjesme.<\/p>\n\n\n\n Sada kad je prona\u0161la ime i identifikovala tog nedolaznika, koji ne\u0107e da do\u0111e i ku\u0107i je vodi, osloba\u0111a glas. On postaje jo\u0161 bolniji, pjesma ubjedljivija.<\/p>\n\n\n\n Molba se ponavlja, refren bruji.<\/p>\n\n\n\n Muzika postaje tek sjena lahorca; koji pjeva\u010dicu sili da se iz petnih \u017eila, ali vrlo tiho pobrine da plima elegije dospije do njegovog srca. Bol se uvla\u010di u srce njenog dragana, njenog dobrog bekrije. Ona vidi da to nije ona uvijek prisutna dje\u010dija tuga. To je nova, plemenitija tuga utkana u njenu bol, bol \u017eene \u0161to gubi.<\/p>\n\n\n\n Zbog toga ona ovdje pjesmu naglo prekida. Muzika je zate\u010dena i jo\u0161 malo titra pa se uz jauk gasi. Niko od prisutnih nije zate\u010den.<\/p>\n\n\n\n Krasotica je svoju nevinu du\u0161u u prekrasni \u0111erdan nanizala, pa ga skr\u0161ila i bisere blje\u0161tave po \u0111ardinu rasula. Svima je mnogo toga poklonila. Vi\u0161e se nije imalo ni\u0161ta re\u0107i. Ona je svoje isplakala.<\/p>\n\n\n\n Nije joj bilo lak\u0161e. Nosi\u0107e ovo breme cijeli svoj \u017eivot. Ali i sanjati sve ove no\u0107i i radosti koje su joj poklonjene . Ili koje je krala.<\/p>\n\n\n\n Vremenom \u0107e oprostite sebi? Mo\u017eda? Drugima nije ni\u0161ta zamjerala i oni su bili skoro djeca, osim onih koji su bili zvijeri.<\/p>\n\n\n\n Dobrog ni\u0161ta ne\u0107e mo\u0107i oprati. Slagao je one ve\u010deri kad se slamala, kad je svoj usud proklinjala. Slagao je i opet bi. Vrijedilo je. Frka mu je svu djetinju ljubav poklonila.<\/p>\n\n\n\n I zato se ovo drugima pi\u0161e, iako mu je Frka od srca oprostila. Njena velikodu\u0161na du\u0161a je dal mig da i njeno skr\u0161eno srce bude milostivo.<\/p>\n\n\n\n A, on? On se ve\u0107 nau\u010dio kako da ljubav sanja i voljenu u snove doziva. Njemu je lako; on svoje ljubavi na papir baci pa ih ubija, da bi ih ponovo rodio i opet ubio. Samo je poslije svakog ubijanja slijedila ja\u010da bol i ja\u010di sni. I jo\u0161 ja\u010da i vje\u010dnija ljubav.<\/p>\n\n\n\n Snovima \u017eao Malene Princeze i Malog Princa \u0161to ne mogu da se vrate u one dane, kada bi jedno pred drugo mogli \u010disti i nevini stati. Oni to i sada jesu, mo\u017eda, tek malo, sasvim malo , kojom pra\u0161kicom zaprljani. To malo je njima veliko i ne mogu ga oprati. Nisu to oni htjeli , to su im drugi u\u010dinili. No\u0107 je odmakla. Jo\u0161 mnogo ima do sabah zore.<\/p>\n\n\n\n Frka ga jo\u0161 jednom o\u010dajni\u010dki ljubi, on je grli i ona mu ka\u017ee :<\/p>\n\n\n\n – Dragi vreme je da se spije.<\/p>\n\n\n\n Oni su bili samo djeca koju su ranjavali i koje ho\u0107e svoju djetinjost da vrate. Sada ne \u017eele drugima da se svide.<\/p>\n\n\n\n Nisu se obazirali na Lelu Jelu Jelenu i Zlatu; na Mojsija i Hercu jo\u0161 manje.<\/p>\n\n\n\n Ostavi\u0161e ih same.<\/p>\n\n\n\n \u010cetiri sjene , nemaju kud , u\u0111o\u0161e u ku\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Frka Frkica uze ibrik, sapun i pe\u0161kir u ruke, frki\u010dasto povede Dobrog do \u0161adrvana .<\/p>\n\n\n\n Odrvrnu \u010desmu, inatno , zavu\u010de ruku u njedra, onu prvu razrooku desnu dojku poli hladnom vodim. I ta se \u010desma malo naherila. Skide anteriju, bez imalo stida, onako kako to djevoj\u010dice rade, jer to je sasvim jednostavno i dje\u010dije normalno. Dodade anteriju Dobrom. Ispred njegovih o\u010diju ostade samo uzbibana bjelokosna ljepota.<\/p>\n\n\n\n Podi\u017ee kosu , pa je u pun\u0111u zamotava. Slavuji budni, poznati poj ih probudio, znati\u017eeljno gledaju prekrasnu bjelinu i ne okre\u0107u glavu. \u0160to bi ptice rekle, to je sasvim prirodno.<\/p>\n\n\n\n Odrvrnula drugu \u010desmu, malom ru\u010dicom, skoro djetinjom \u0161akicom , vodu zagrabila, ko grlica srknula, jednom . pa jo\u0161 jednom. Inatno , onu prvu razrooku desnu dojku jo\u0161 jednom poli hladnom vodom .Plaknu se, ne , jako se isprska , zali vodom, i onu drugu istrlja. Od \u017eudnje gorila , od tuge sagorila, bol ispirala. Tijelo je rosila, pa se mila umorila.<\/p>\n\n\n\n Dobri zami\u0161ljeno pogledava maglice. Neko bi reko , gleda da vidi jesu li im zvijezde naklonjenjene. I bez toga je znao da njima dvoma pomo\u0107i nema. Ne zna za\u0161to i odakle mu to , ali on nerazgovjet jasno sluti i mu\u010di .<\/p>\n\n\n\n Trznu se, razbistri o\u010di , pa sa druge strane \u0161adrvana, zaklonjenom od pogleda sa prozora, anteriju pola\u017ee na \u0161adrvan. Ko\u0161ulju , pantale, cipele i \u010darape skida , ho\u0107e da se pere i umiva. Frka se ve\u0107 oprala, dodaje sapun, bli\u017ee, jako blizu mu pri\u0161la, pa ga mazno bokovima gurka. Bijele grudi , grudi jedre, djevoja\u010dke, rukama njegovim prinosi. On se njenom nesta\u0161luku smije i gurka je od sebe.<\/p>\n\n\n\n Ona nato\u010di ibrik hladne vode, pa ga proli i ponovo nato\u010di. Dade mu da vodu proba, on je proba , pa joj klimnu glavom. Ona uze ibrik i pljusnu ga cijelom sadr\u017einom.<\/p>\n\n\n\n Ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n -Kad ti je dobra evo ti je. Ispod mokrih ga\u0107a pripijenih uz tijelo pokva\u0161eni slavuj se uspravlja i ne\u010dujno glasa, kao da cvrku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Gola Frka Dobrog oko struka zagrlila, pa se pribija. On je za ramena dr\u017ei, ljubi je u lice, usne, kosu, me\u0111 mirisna ramena usne uvla\u010di; ona drhti i jo\u0161 ja\u010de se pribija. On joj pru\u017ea anteriju ona je navla\u010di. Dosta je golotinje, svijetlosti ima, pa je do le\u017eaja vodi.<\/p>\n\n\n\n Zagrljeni, polako se vrate do otmana. Nigdje im se ne \u017euri. Ovo je njihova prva mladala\u010dka no\u0107, ni\u0161ta ne mo\u017ee po zlu po\u0107.<\/p>\n\n\n\n Aha , kako da ne! <\/p>\n\n\n\n U svojoj ljepoti i uzvi\u0161enoj opstojnosti ceri se sudba, vrlo ironi\u010dno kao da je boli i jedi zla kob koja ve\u010deras, ponovo mora da se mota oko dvoje zaljubljenih . \u017dao joj , i tu\u017ena je , ali ona tu ni\u0161ta ne mo\u017ee. Takav joj posao.<\/p>\n\n\n\n Otoman ra\u0161iren, dva tri \u010dar\u0161afa razastrto, blje\u0161tavilo vezenih jastuka i pokriva\u010d od plavoga brokata. Pored njega ogromni veliki , bijeli pe\u0161kun.<\/p>\n\n\n\n Na pe\u0161kunu : dvije kristalne \u010da\u0161e na niskim nogama. Izme\u0111u njih u simetriji, nesta\u0161no str\u010di fla\u0161a Courvoisiera, malo ustranu Gitanes bez filtera, sedaminpedeset i kristalna pepeljara pored .<\/p>\n\n\n\n Ispred zdjela, a u njoj grozd rozaklije, u grozdu dvadeset pet zrna , jedna smokvica, rumena breskvica , pove\u0107a tulumba izme\u0111u malene baklavice i nijansu ve\u0107e ru\u017eice. Preko puta kurvazijea mala zdjelica crvenih ribizli na kojima pupaju bijele ljubi\u010dice.<\/p>\n\n\n\n Frka gleda u Dobrog , raznje\u017eena i dirnuta , ali njena veselost samo \u0161to ne prsne u smijeh, on je ozbiljan, sve\u010dan i ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n -Ne broj , nema potrebe, dvadeset \u010detiri ribizle su tu.<\/p>\n\n\n\n Oboje rukama prikrivaju i prigu\u0161uju smijeh. To ih obijesna Zlatica , rubinova mladica , Mojsijevog bolera leptirica , puno \u010dasti i pomalo zeza. Damare im namje\u0161ta. Svega se dosjetila i prisjetila. Jo\u0161 im kasetofon pristavila. Ne trebaju ni to poga\u0111ati. Ima u njemu jedna divna Meri Cetini\u0107. Samo pritisne\u0161 dugme i ona nabraja njihova \u010detiri sta\u0111una. Ovo je bilo suvi\u0161no. Ne miri\u0161e na dobro. Dobri to sasvim izvjesno zna, ali ni\u0161ta ne govori.<\/p>\n\n\n\n To je bilo ono \u0161to su oboje voljeli i snivali i to je njihovo samo njihovo zajedni\u010dko bilo.<\/p>\n\n\n\n Posjede je Dobri i kleknu na koljena, uze je za ruke, poljubi ih i pro\u0161apta:<\/p>\n\n\n\n Uzmi me Uzmi me Uzmi me Uzmi me jer se volimo mi<\/p>\n\n\n\n Frka Frkica, ne mo\u017ee suze da zadr\u017ei i bez glasa pla\u010de. Njoj nikad niko nije poklonio pjesmu ili barem stih. Osje\u0107a, iskrena ljubav je to Zna, samo veliki sanjari i ljubavnici pjesme o ljubavi snivaju i kad ljubav \u017eele da vode.<\/p>\n\n\n\n Samo , za\u0161to tuga pita se? Zar zna koju \u0107e joj bol vjetrovi sutra \u0161umjeti?<\/p>\n\n\n\n Dobri je voli, zna to , ali je neizmjerno tu\u017ean . Za\u0161to ta tuga, ne pita se on. Ustaje , gleda je u o\u010di i lagano, nje\u017eno, kao dijete kada se ljubi prvi put dotakne joj od \u010de\u017enje, mirisom tre\u0161anja otekle usne.<\/p>\n\n\n\n -Volim te , velika malena moja , ljubavi moja.<\/p>\n\n\n\n -Znam velika sre\u0107o moja, ja sam tebe uvijek voljela.<\/p>\n\n\n\n Sjedaju, on joj poma\u017ee da polako svu\u010de anteriju. Ona drhti, upla\u0161ena je , kao da joj je to prvi put. On se smije\u0161i i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n -Jeste mila , ovo nam je prvi put. Ono prije nigdje u nebeskim knjigama ljubavi nije zapisano.<\/p>\n\n\n\n Na prozora dvije anterije, rubinova i safirove , ruke jedna drugoj sti\u0161\u0107u i grle se . Malo prije su gledale i maglice i molile se svaka na svoj na\u010din. U molitvama za\u017eeljele da nebo podari sre\u0107u onom djetetu u bijeloj anteriji.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda su pogrije\u0161ile \u0161to i onom drugom djetetu nisu sre\u0107u po\u017eeljele. Su\u0111aje su ljubomorne i osvetoljubive , reko\u0161e stari Grci. Ne bi se reklo , kli\u010de \u017eivot.. Tko da zna?<\/p>\n\n\n\n One jo\u0161 malo \u017eele da gledaju kako se \u0111ul ba\u0161ta darovima i svje\u017einom natkrilila, svojim mirisima ispunila le\u017eaj. Ptice su se ve\u0107 prije povukle, pjesme su ih dirnule i umirile. Sre\u0107a se nikad ni\u017ee zemlji nije tako, na dohvat daha pribli\u017eila.<\/p>\n\n\n\n Dvije sjene male sa prozora, ho\u0107e da se okrenu i prizor \u0161to nije za njihove o\u010di zatome, kad \u010duju Frke Frkice krik.<\/p>\n\n\n\n I vide, ona tr\u010di i vri\u0161ti , tr\u010di bjesomu\u010dno lupa na vrata , i vri\u0161ti. Trese ih, razvaljuje, vri\u0161ti i ule\u0107e. One tr\u010de sa sprata. \u010cuju Frka gr\u010devito vri\u0161ti i jezovito pla\u010de . Ona ne pla\u010de, ona ri\u010de i rida . Ona je histerija , bol je u stomaku presjekla i ona jeca:<\/p>\n\n\n\n -Joj, mamo mamice. Joj, seje sejice.<\/p>\n\n\n\n Gubi svijest i klone na ru\u017ei\u010dasto bijeli mramorni pod jevrejske ku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Bjelina na ru\u017ei\u010dastim gravurama boji se kao raspukla ru\u017ea. Ima tu puno krvi.<\/p>\n\n\n\n Dobri , skamenjena gromada , ni\u0161ta ne shvataju\u0107i , omamljen polako ka ku\u0107i ide, pribli\u017eava se vratima, hvata se za pozla\u0107enu \u0161teku, ho\u0107e da je povu\u010de i ugleda; <\/p>\n\n\n\n -Oh usude , usude .<\/p>\n\n\n\n Tri kapi krvi , prvo si\u0107u\u0161na, zatim ve\u0107a i na kraju krupna \u0161to se u malu baricu pretvara. To je ona \u017eenska krv, koja ima onu boju koja nije zdrava.<\/p>\n\n\n\n \u0160uti on veliki tajac, \u0161uti ti\u0161ina. Ni\u0161ta ne govori, ni\u0161ta se ne \u010duje. Novu ogromnu bol \u0107uti. On tu vi\u0161e ni\u0161ta ne mo\u017ee da u\u010dini. To su ve\u0107 \u017eenska posla. Ispu\u0161ta kvaku, vra\u0107a se do otomana , sjeda do na kraj sami do pe\u0161kuna. Skupio se, ne\u0161to ledenije izgleda, nalik okamenjenoj gromadi sa izvora Modre rijeke.<\/p>\n\n\n\n Otvara kurvo-azije i sipa , po prst ka\u017eiprsta polo\u017eenog, rubin teku\u010dine u \u010da\u0161e, prvo u onu od srca lijevu, pa onu izdajni\u010dku desnu. Spu\u0161ta fla\u0161u otvara kutije sa cigaretama . Prvo sedaminpedeset, pa \u017e'tan na kojoj jermenka ple\u0161e. Iz svake kutije vadi po jedan cigar i stavlja ih u usta i zlatnim upalja\u010dem pali. Jednu bez filtera me\u0111 titraju\u0107e usne ostavlja, drugu, onu sa filterom u ruci dr\u017ei i gleda.<\/p>\n\n\n\n Okamenjena gromada priti\u0161\u0107e ono dugme na kasetofonu.To \u0107e se pjesma desiti sedam godina kasnije, ali Dobri ima prelijepe, nevine snove i \u010distu du\u0161u da mo\u017ee snove i pjesme iz bilo kojeg, u bilo koji sta\u0111un dozvati.<\/p>\n\n\n\n \u010ciste klavijature zvuk vodi nevoljnu i pretu\u017enu pjeva\u010dicu da pusti glas. U misli mu pohrle dva nje\u017ena safira, \u0161to se sjetne o\u010di zarobili i sa iskrama modrih ljubi\u010dica ple\u0161u. Blagost i dobrota se preliva i pliva u plavetnilu \u0161to ga samo Jadran, more plavetno i otoci mogu i moraju roditi. Tuga \u0107e se kasnije udoma\u0107iti u te prelijepe o\u010di. Nje\u017ene dje\u010dije ruke, dugih tananih prstiju prebiru crno bijele tipke.<\/p>\n\n\n\n Umilna tuga, \u010dini se poznata, ali to nije Frke glas. Glasa se isto , treperi i boli isto , ipak onaj sta\u0111un vi\u0161e, \u0161to ga Meri Cetini\u0107 ima prave tu razliku. Pjesma je snimljena i ispjevana u istom mjesecu, sta\u0111un gore dole nikad ni\u0161ta zna\u010dio nije. Svima nama sta\u0111uni na sli\u010dan na\u010din u zagrljaj jure.<\/p>\n\n\n\n Mi smo sta\u0111une uvijek osje\u0107ali i nikad ih nismo brojali. Kako \u0107e\u0161 izbrojati toliko ljepota i ludosti. Samo smo u\u017eivali u njima i oni sa nama. Sa njima snove sanjali i u njihove sehare snove polagali.<\/p>\n\n\n\n Meri to o jednom drugom prolje\u0107u pjeva. Mu\u0161ki akter isti, prolje\u0107a razli\u010dita, \u010detiri sta\u0111una i jo\u0161 sedam godina ih dijele, ali ih ljubav, bol i tuga spajaju. Me\u0161trica zvana usud za sve se pobrine.<\/p>\n\n\n\n “Sa rukom za ruku sa \u010detiri sta\u0111una<\/p>\n\n\n\n moji se dani kroz vrime vuku<\/p>\n\n\n\n s teplin i ladnin \u017eivot se mi\u0161a<\/p>\n\n\n\n \u017eari me sunce , pere me ki\u0161a<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Sa rukom za ruku sa \u010detiri sta\u0111una<\/p>\n\n\n\n a daje gazim vrime mi bi\u017ei<\/p>\n\n\n\n sta\u0111uni moji jo\u0161 od po\u010detka<\/p>\n\n\n\n korak po korak , kraju su bli\u017ei<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Sta\u0111uni ,sta\u0111uni moji<\/p>\n\n\n\n di je sad ono proli\u0107e cvitno<\/p>\n\n\n\n sta\u0111uni, sta\u0111uni moji<\/p>\n\n\n\n i lipo lito vedro i sritno<\/p>\n\n\n\n dok jesen stere li\u0161\u0107e na stazi<\/p>\n\n\n\n ruke me sti\u0161\u0107u o zime mrazi<\/p>\n\n\n\n sta\u0111uni, sta\u0111uni moji<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Sa rukom za ruku<\/p>\n\n\n\n ko \u0107e izdura do kraja gazit<\/p>\n\n\n\n jedni \u0107e nestat ko da ji nima<\/p>\n\n\n\n na me \u0107e pazit jo\u0161 samo zima.”<\/p>\n\n\n\n Zna Dobri ova pjesma pri\u010da o onom nekom drugom prolje\u0107u i zagubljenim sta\u0111unima , koji su eto , vrlo bliski ovom vaktu.<\/p>\n\n\n\n Cigare , ona u ruci i ona u ustima dogorjevaju. Gasi ih , uzima nove, stavlja me\u0111u usne i pali. Slobodnom rukom ho\u0107e da opet obrne pjesmu.<\/p>\n\n\n\n Jedna ru\u010dica mala, jedno milovanje nje\u017eno, pogladi ga po licu . Iz ustiju mu vadi cigaru njoj namjenjenu pored njega sjeda, podi\u017ee mu desnu ruku, na svoja uzdrhtala ple\u0107a je stavlja. Drugom tipku gasi. Ta druga krasota, oni drugi predivni glas, ovdje nema \u0161ta da tra\u017ei. A ni vrime joj ni. Stavlja cigar usta.<\/p>\n\n\n\n Kao po dogovru , oboje , istovremeno udi\u0161u duboke dimove, pa vade cigare iz ustiju, dugo otpuhuju, di\u017eu \u010da\u0161e u o\u010di se ne gledaju, se \u010da\u0161ama ne kucaju.<\/p>\n\n\n\n U o\u010dima prazno\u0107a , sre\u0107om zajedni\u010dka, i nema suza. Otpiju po gutljaj. Bilo bi sasvim normalno da ona kra\u0107i, on puno ja\u010di cug ima. Me\u0111utim sada su ravnopravni, prinose \u010da\u0161e ustima , ne cok\u0107u i zabacuji\u0107i glavu unazad ; polako do kraja ispijaju zlatnu teku\u0107inu.<\/p>\n\n\n\n Mramorna se Afrodita zgrcnu, brzo do\u0111e do daha. On ni\u0161ta, u kam kameni se pretvorio, u kamenu gromadu ubistio.<\/p>\n\n\n\n Ona ga gleda i \u0161ali se:<\/p>\n\n\n\n -Ba\u0161 je ovaj \u017eivot ponekad prava kurva, mili moj.<\/p>\n\n\n\n On je ne gleda i ne \u0161ali se:<\/p>\n\n\n\n -Dobro do\u0161la , ponovo u na\u0161 svijet, mila moja.<\/p>\n\n\n\n Meri in gleda ali nauk ne privata. Njoj se to ni i ne m're desiti. Jo\u0161 uvik. O\u010di joj ljubavlju zasljepljene.<\/p>\n\n\n\n \u0160ute i kraju privode cigare. Lica im nje\u017enija i bjelja od tisu\u0107u pahulja bijelih.<\/p>\n\n\n\n On opet sipa kurvoasier , ka\u017eiprst polo\u017eeni rubin teku\u010dine . Prvo u onu lijevu od srca, izdajni\u010dku, pa zatim u onu desnu povratni\u010dku.<\/p>\n\n\n\n Kao po dogovoru, oboje stavljaju istovremeno cigar usta, udi\u0161u duboke dimove, pa vade cigare iz ustiju, dugo otpuhuju, di\u017eu \u010da\u0161e u o\u010di se gledaju, a se \u010da\u0161ama kucaju.<\/p>\n\n\n\n U o\u010dima im led ledeni malo se mu\u0107ka i plovi. Sre\u0107om zajedni\u010dki , nema suza, otpiju po srk, ona malo manji, on malo ve\u0107i i cok\u0107u, i ne zbacuju glave unazad.<\/p>\n\n\n\n Ona se ne zgrcnu i nema borbe za dah, samo se malo strese i mramor se prosu u vesele iskrice maglica. Gromada se malo opustila, vi\u0161e je \u017ealosna vrba.<\/p>\n\n\n\n Gledaju u prelijepo , rasko\u0161no nebo zajedni\u010dki , skoro sinhronizovano.<\/p>\n\n\n\n Ona ga ne gleda i raznje\u017eeno ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n -Ba\u0161 je ovo nebo uvijek prekrasno, dobri bekrijo , moj. Ljubavi moja jedina.<\/p>\n\n\n\n On je gleda i zaljubljeno ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n – Ti si uvijek tako prelijepa , krasotice moja. Ljubavi moja predivna.<\/p>\n\n\n\n Poslije su le\u017eali poluskupljeno na bokovima ; jedno ka drugom okrenuti , samo su se u o\u010di gledali ; u o\u010di ljubili. Po licu rukama milovali kao dva slijepca koja ho\u0107e da upamte, svaku crticu; svaku boru i poru i sve, u du\u0161e , u mali mozak da ih unesu.<\/p>\n\n\n\n Sa prozora ih s glede \u010detiri sjene male i daleke , a uplakane .<\/p>\n\n\n\n Zatim su se njih dvoje nje\u017eno zagrlili i blago milovali. Ona je oko struka imala srebreni \u0161al , onaj isti , koji je imala, kad je \u017eivot proplakala.<\/p>\n\n\n\n On se nasmija i re\u010de joj:<\/p>\n\n\n\n -Srebrom si ozna\u010dila garnicu.<\/p>\n\n\n\n Ona uzvrati:<\/p>\n\n\n\n -Bolje srebrom nego crvenom \u0111uvezijom.<\/p>\n\n\n\n Prsnu\u0161e u smijeh.<\/p>\n\n\n\n Ona se me\u0161kolji i polako se uvla\u010dii na njegove grudi. On je blago grli, miluje i ljubi. Njoj se o\u010di rose od ljubavi i tuge, jer zna ne\u0161to \u0161to \u0107e on sutra saznati.<\/p>\n\n\n\n On je sti\u0161\u0107e , nje\u017eno \u0161apu\u0107e:<\/p>\n\n\n\n -Sve je u redu mila moja, nema \u017eurbe, \u017eivot opet po\u010dinje nov.<\/p>\n\n\n\n Ovaj put je bio u pravu.<\/p>\n\n\n\n On ne vidi suze na njenom licu, jer ona je zavukla prelijepu glavu malu , duboko u njegova njedra.<\/p>\n\n\n\n Netom, sti\u0161ava se i glas tanani, milozvu\u010dni, samo za dragana njenog klizi. Glas nebeski, mio i an\u0111eoski. Mo\u017eda Meri jo\u0161 uvijek gleda i nauk prima? Glas jasan, njemu muzika ne treba, jer to dijete je i muzika i ljubav, i izvor nove. modre rijeke boli , bje\u017ei od mjesta gdje je pred pono\u0107 nastao: <\/p>\n\n\n\n …<\/p>\n\n\n\n “Pono\u0107 ve\u0107 je pro\u0161la<\/p>\n\n\n\n vremeee je da se spijeee…<\/p>\n\n\n\n Eeeej’, cvije\u0107e’ tvoje bijelo<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 je’ \u010deka'ju\u0107i u'vel'o..”<\/p>\n\n\n\n U predahu, dok bi ona smirivala dah i sti\u0161avala tugu , a se ne bi preo\u010dita bila, on je sipao pi\u0107e, palio im cigare, nesta\u0161an bio, ali samo do pojasa, dalje nije . Da ne prepadne prelijepo dite malo.<\/p>\n\n\n\n A i pogano je.<\/p>\n\n\n\n Ona bi pjesmu ponovo po\u010dinjala , iznova i iznova , dok ne bi do\u0161la do kraja. Dobri je raznje\u017een , vidi suze, mnogo suza u njenim o\u010dima . Cjelove\u010dernja tuga se poja\u010dava do sabla\u017enjivosti, on bi da pla\u010de, ali ne mo\u017ee. Nema to veze sa mu\u0161ko\u0161\u0107u. On jedostavno ve\u010deras nema suza. A kasnije ? Nemojmo biti zlehudi…<\/p>\n\n\n\n Zato je samo gr\u010devito sti\u0161\u0107e , u kosu ljubi. Otimaju mu se duboki jecaji koje ne \u017eeli. Boji se pretvori\u0107e se u jecaj, jecaj u krik , krik u bol , bol u nerazum i slomiti dijete.<\/p>\n\n\n\n Frka kao da osje\u0107a da se njenom dragom du\u0161a dijeli i ovaj put nije \u017eeljela da presko\u010di zadnje stihove:<\/p>\n\n\n\n “Sa drugari svoji<\/p>\n\n\n\n po meane odi\u0161<\/p>\n\n\n\n s vino i sa pesma<\/p>\n\n\n\n no\u0107i ti provodi\u0161<\/p>\n\n\n\n ej,mladosti pusta pro\u0111e<\/p>\n\n\n\n mili Dobri<\/p>\n\n\n\n ti po mene ne do\u0111e. “<\/p>\n\n\n\n Ovaj put ne otpjeva refren. Da li to ona odre\u0111uje \u017eivotni put svog milog ili je vidovita. Tko da zna? Izvjesno je da ga pu\u0161ta u meane, i da vi\u0161e ni\u0161ta ne moli.<\/p>\n\n\n\n -\u017divot je to, mo\u017ee on , ponekad, biti predivan i podno\u0161ljiv.<\/p>\n\n\n\n Mudruje Dobri tonu\u0107i u san.<\/p>\n\n\n\n -\u017divot je bol i tuga, i prelijep , a suza je sve manje.<\/p>\n\n\n\n \u017daluje Frka ne tonu\u0107i u san.<\/p>\n\n\n\n Budna je.<\/p>\n\n\n\n Jezivo budna i pribrana . Vrlo pribrana ! Kao \u010deljade koje svoju sudbu vrlo dobro zna i prihvata . Mire\u0107i se i bez pobune.<\/p>\n\n\n\n One \u010detiri sjene male sa prozora vi\u0161e ne pla\u010du, okre\u0107u se, idu da spiju. Mojsiju toplo oko srca, sad bi tamo odeltio i oboje ih izljubio. Drago mu , pomoglo se siro\u010di\u0107ima, mo\u017eda se jednu mrven iskupio.<\/p>\n\n\n\n Dobri , ku\u010dkin sine, sre\u0107an si ti bekrija jedan. Tri su ti djeteta i \u017eivot i ljubav poklonila, \u0161apu\u0107e u mirisnu no\u0107 , \u0161to opet ona sama – ljubav je?<\/p>\n\n\n\n \u010cudi se odakle mu ona pogana psovka!<\/p>\n\n\n\n Frka polu budna usni, neki zbrkan san. Srce jeknu joj ili jaoj. Ona se budi, ali san joj se gubi, samo veliki nedore\u010deni strah ostaje. Nosi\u0107e ga cijelog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Ustaje i gleda usnulog Princa malog. Raznje\u017ei se , kao uvijek kada je gledala u njega.<\/p>\n\n\n\n Toliko je lijep i smiren. Prelipo dite malo. Ona \u017eeli da taj prizor zauvik gleda. Da ga utisne u sje\u0107anje.<\/p>\n\n\n\n Ne\u0161to nedoku\u010divo i sneno je u toj uspavanoj ljepoti. Na\u017ealost ona mora svojim putem po\u0107i …<\/p>\n\n\n\n Jutro je svanulo.<\/p>\n\n\n\n Dobri sanja da se na zdjelu natandario onaj nezaobilazni, bezobrazni i uporni gvaran sa Dijaninog groba i kljuca onu jedinu so\u010dnu smokvicu. Ne mo\u017ee da otvori o\u010di , sunce sa istoka uperilo farove u njega. \u010cuje graktanja gavrana i vidi zaista jedan gavran smokvicu kljuca.<\/p>\n\n\n\n \u0160to ti je san! U u\u017eivot se petlja i zadire.<\/p>\n\n\n\n Mahnu rukom da ga otjera, gavran podrugljivo graknu i odleti , ponese sa sobom iskljuvanu smokvicu.<\/p>\n\n\n\n Shvati, nije samo gavran , to njega i neki pla\u010d budi.<\/p>\n\n\n\n Dobro je, nije Frkin, ali je ne osje\u0107a. Rukama pipa, po \u010dar\u0161afu do sebe. Prazan je i hladan. Siguran je. Nema je. Okre\u0107e se na bok, u vidokrug mu ulije\u0107u suze i izobli\u010deno, ridaju\u0107e Zlatino lice.<\/p>\n\n\n\n \u017dene nisu nimalo lijepe kad pla\u010du, misli on. Ako ni zbog \u010dega , ono zbog ljepote ne bi trebale plakati. A i \u0161minka im se razma\u017ee, pa iz o\u010diju kao da crne guje niz lice slaze i truju djevoja\u010dke obraze.<\/p>\n\n\n\n Malo je za\u010du\u0111en, \u0161ta \u0107e Zlata na otomanu kraj njega i jo\u0161 bunovan tra\u017ei Frku. Okre\u0107e se, hladovina \u0161adrvana ga zapljuskuje ; a tamo , u skute safir anterije se skupila Lela Jela Jelena , \u0161akama sakrila lice i jeca.<\/p>\n\n\n\n \u0160ta je ovim \u017eenama , na\u010disto su , od sino\u0107 poludjele, samo pla\u010du. Jako \u0107e podne, one ne neprestaju plakati.<\/p>\n\n\n\n Ne sluti na dobro.Toliko suza sabahilden in the morning nikako ne sluti na dobro.<\/p>\n\n\n\n \u0160ta mu to kriju?<\/p>\n\n\n\n Opet mu se oko srca javi ona sino\u0107nja reska bol. Ne boji se on. Zna , nije Herco da ga hercika strefi. Dosta je jedan slaba\u0161ni herc u konziliju.<\/p>\n\n\n\n Nalakti se, pa zbunjeno \u010de\u0161ka po kosi. Ono naopako , desnom rukom iza lijevog uveta. Nije da je zbunjen. O\u010dekuje on odavno ovo neko novo zlo. Samo prebrzo je do\u0161lo , netom iza onog Kosarinog. Ne zna kakvo je to zlo , ali zna da je su\u0161tinsko. Ono koje nenadano , da li ba\u0161 (?) , do\u0111e i \u017eivot naopa\u010dke istumba.<\/p>\n\n\n\n Pogled mu privla\u010di pe\u0161kun. Na njemu , sino\u0107nji se raspored poremetio. Nedostaje gro\u017e\u0111e , ribizle, ljubi\u0107ice i zlatni upalja\u010d. Smokvicu je ve\u0107 prebolio. Gitanes i cognak skoro prazni, sedam in pedeset skoro pun. Nije dijete stiglo da pu\u0161i, pjevalo mu iz du\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Ovaj nered na pe\u0161kunu ba\u0161 li\u010di na neku stra\u0161nu zvjerinju glavu .On nije sujevjeran , i ne zagleda zvjerinji lik i pogled klizi dalje.<\/p>\n\n\n\n Pored njega, na otomanu gdje se sino\u0107 gnijezdila Frka , usrcen srebereni \u0161al. Na \u0161alu dvadeset \u010detiri crvene ribizle i dvadeset pet rozaklija izvezenih u srce. Bijele, djevi\u010danske ljubi\u010dice, malo uvele , u sred Frkinog srca i jedna svjetlucava kameja od \u017eada . Na kameji uplakano dje\u010dije lice.<\/p>\n\n\n\n On miri\u0161e ljubi\u010dice, predivan je to miris, jo\u0161 sasvim svje\u017e , opijaju\u0107i Prinosi ih usnama i ljubi . Kameju uzima u ruku i di\u017ee ih usnama, tek slaba\u0161no doti\u010de i lagan da\u0161ak daje. Vidi djevoj\u010dica prestaje plakati i velike crne o\u010di se smije\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Kako je taj osmijeh krcat djetinjom dobrotom , blagosti i milosti pun!<\/p>\n\n\n\n Uvije kameju u ljubi\u010dice i spu\u0161ta ih u \u0111ep na grudima. Srcem ih \u017eivim i krvavim malo protrlja i ne\u0161to ga \u017eignu. Da li ga herc bubnu, ili mu poruku neku \u0161alje, njemu jo\u0161 nije bitno.<\/p>\n\n\n\n Uzima redom; zrno ru\u017ei\u010daste rozaklije i zrno crvene ribizle , jedno u jednu, drugo u drugu ruku. Rozakliju u desnu, ribizlu u lijevu ruku. Odlazi do \u0161adrvana i baca ih u mramorno jezerce.<\/p>\n\n\n\n Pere ih , pa ih pa o bijelu ko\u0161ulju trlja. Me\u0111 ru\u017ee baca. Pa do pe\u0161kuna ponovo odlazi i opet zrno ru\u017ei\u010daste rozaklije i zrno crvene ribizle uzima , jedno u jednu, drugo u drugu ruku , pa do \u0161adrvana. Tako dvadesert \u010detiri puta.<\/p>\n\n\n\n Dvadeset peto zrno rozaklije stavi me\u0111u usne, po\u010dne ga \u017evakati, pa se odmah predomisli; izvadi ga iz ustiju i utrlja u srebreni \u0161al. Negdje na polovini, ne\u0161to malo ni\u017ee sa lijeve strane. Lagano oko vrata namjesti svjetlicavi \u0161al ; rese se igraju i jure, trepere i iskre. On ih zaustavi, lijeve rese lijevom rukom, desne rese desnom rukom. Izravna ih .<\/p>\n\n\n\n Ta\u010dno na njegovom srcu , mokra ru\u017ei\u010dasta fleka pretvara se u svijetlo dje\u010dije srce. Srca krvavo i \u017eivo se dodirnu i spoji sa onim na \u0161alu i po\u010dinju u istom ritmu da ple\u0161u, bolero znani – ljubav zvani. On srca pogledom stro\u017eim smiruje , ka\u017ee vrijeme za ples nije. Ukorena srca se poti\u0161teno smiruju i jecaju.<\/p>\n\n\n\n Zlatino licem vi\u0161e ne liju suze i ona ne rida. Lela Jela Jelena podigla glavu i vi\u0161e ne jeca.<\/p>\n\n\n\n Zinule i bulje zaprepa\u0161teno.<\/p>\n\n\n\n Ta maska od \u010dovjeka sve radi usporeno, debelo usporeno i fascinantno metodi\u010dno ; kao neki autista kome se svijet sveo na \u0161al, ljubi\u010dice, kameju, rozakliju i ribizle. Kao da je lu\u0111ak kojeg kroz tamni\u010dki ili lu\u0111a\u010dki prozor\u010di\u0107 gledaju; a on to zna i pravi se da je miran i razborit , ne bi li im prevario radoznale i budne umove.<\/p>\n\n\n\n Nema druge . Dobri zvizno, na\u010disto zvizno. Prekrile rukama usne da ne kriknu i ne prepadnu slu\u0111enog \u010dovjeka. \u010cule ; tako ga mogu gurnuti u dublji mrak.<\/p>\n\n\n\n Kad eto i njih ! Iz ku\u0107e idu dva najprisebnija \u010dudaka konzilija. To se Mojsije i Herco pribli\u017eavaju. Polako se zanose, jer se hamala igraju . Mojsije natandario harmoniku le\u0111no, u jednoj ruci dvije fla\u0161e kurvoazijea u drugoj \u0161\u0107emlijica naopako, u \u0161\u0107emlijici \u010detiri kristalne \u010da\u0161e. I Herco nosi \u0161\u0107emlijicu ali i ka\u0161et piva.<\/p>\n\n\n\n Privla\u010de pe\u0161kun. Harmonika je naslonjena na otoman. Mojsije uzima sino\u0107nji kurvoazije sa pe\u0161kuna, zamahuje i teku\u0107inom poga\u0111a zid iznad leje \u017eute jagor\u010devine , pored gavrana koji se kezi . Tisu\u0107u dijamanti\u0107a se prosipa po \u017eutini krhkog cvije\u0107a . Krhki cvjeti\u0107i namah usahnu\u0161e. Crni gavran ni mukajet . Zna znanje! Njemu insani ni\u0161ta ne mogu . Stati\u010dni su i izgubili sponu sa prirodom, iako je on mnogo stariji od njih.<\/p>\n\n\n\n Mojsije se zgrcnu i pocrveni:<\/p>\n\n\n\n -Obajatio .<\/p>\n\n\n\n Ka\u017ee, \u017eao mu jagor\u010devina , previdio uzro\u010dno poslijedi\u010dne odnose. Ba\u0161 sam blesavi katil. Lako je po cvije\u0107u, ko po \u017eeni.<\/p>\n\n\n\n Svima se \u010dini , Dobri nije pri sebi. Mojsije uzima jednu fla\u0161u i \u010detiri \u010da\u0161e dodaje onima sino\u0107njim dvjema. U svih \u0161est \u010da\u0161a sipa pi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Dobri ga za\u010du\u0111eno gleda. Zna se, on nikada prije ak\u0161ama u sebe ne trpa otrov , a ni oni, uglavnom. A na kraju krajeva , \u0161to \u0107e tu \u0161esta \u010da\u0161a , nema mu Frke Frkice .<\/p>\n\n\n\n Nikoga ne pita gdje je? A kad ne pita\u0161 , ni odgovora nema. \u010cak i ne \u017eeli da mu iko odgovori na nepostavljeno pitanje.<\/p>\n\n\n\n Oti\u0161la, ostavila ga. Ta\u010dka . Bez zapete ili uskli\u010dnika! \u0160ta se tu mo\u017ee?<\/p>\n\n\n\n Mojsije klima glavom i ka\u017ee, neka treba\u0107e nam.<\/p>\n\n\n\n Odjednom Dobrom srce ne\u0161to trga i probada. Nije dobro, ni ro\u0111ena mu mati nije nikad bila ovako uvi\u0111avna, kao ova mila djeca. I ova \u017eena koja nije, a jeste dijete . Veliko . Ne\u0161to nije dobro, sigurno se ne\u0161to dobroti dogodilo.<\/p>\n\n\n\n Mojsije onako, svojski , jaranski , mu\u0161ki i po mahalski kako je naviko ,ni jen ni dva , ni tri ni \u010detiri , nego drito , hek u \u010delenku , tek toliko da potrese i razdrma mali i veliki mozak I ganglijama zaledi srce i du\u0161u . A bome i utrobu.<\/p>\n\n\n\n -Frku odveli u Vranje , ve\u010deras je udaju.<\/p>\n\n\n\n Dobri se samo strese, zastade, pogleda na pe\u0161kun, dohvata plavu kutiju, jermenka samo \u0161to ne zaigra i isko\u010di. Njegov je pogled \u010dist , nimalo zbunjen, on uzima cigar, lupka ga o siluetu, stavlja cigar usta.<\/p>\n\n\n\n Glava mu jo\u0161 uvijek puna miline i tuge djetetovag glasa.<\/p>\n\n\n\n -Ne da’ bajka, nikako. Dani prolje\u0107a, sta\u0111uni moji ne popu\u0161taju..<\/p>\n\n\n\n Zatim opet slije\u017ee ramenim, uzima Mojsiju cigar iz ruke i pripaljuje svoju. Vra\u0107a Mojsiju njegovu i udahnjuje dubok dim i gleda u vrh cigare polako ga otpuhuje , kao da mu je to jedina briga na dunjaluku.<\/p>\n\n\n\n Di\u017ee Frkinu \u010da\u0161u sa pi\u0107em, malo zagleda, poluprazna je. Sipa u nju kurvoitd. i prosipa je preko desnog ramena i spu\u0161ta je. Uzima svoju , otpija gutljaj , sasvim normalan, cokne, ali \u010da\u0161u dr\u017ei u ruci.<\/p>\n\n\n\n Gleda Mojsija i Hercu. \u017dene ne gleda, \u017eao mu ih. Postidjele ga, malo\u010das su plakale, a i sada su uhabljene zbog tu\u0111e nesre\u0107e.<\/p>\n\n\n\n Dobre su to \u017eene, neka im nebo podari svu sre\u0107u koja \u0107e im biti potrebna. A bi\u0107e im prijeko nujna .<\/p>\n\n\n\n Pa se ponavlja:<\/p>\n\n\n\n -Jo\u0161 je prejako to prolje\u0107e, ti sta\u0111uni moji, sve odbacuju. Bajka ga \u0161titi i razgr\u0107e mu pute…<\/p>\n\n\n\n Njih \u010detvoro ne razumiju \u0161ta on mrmlja i ne \u017eele da misle \u0161ta mu to do\u0111e.<\/p>\n\n\n\n Dobri se okre\u0107e Herci i ka\u017ee mu da on dobro pjeva,a Mojsije savr\u0161eno svira svaku. Mo\u017ee li ona:<\/p>\n\n\n\n “Snijeg pade na behar na vo\u0107e,<\/p>\n\n\n\n Neka ljubi ko god koga ho\u0107e.”<\/p>\n\n\n\n Mojsije odahnuo. Ne puno , ali sasvim dovoljno da uzme \u0107emane i da akordi krenu.<\/p>\n\n\n\n Herco je zate\u010den, ali zapjeva je.<\/p>\n\n\n\n Dok je on pjevao Dobri je ba\u0161tu obilazio i sakupljao malo\u010das ba\u010dene rozaklije i ribizle.<\/p>\n\n\n\n Zna se, jednu po jednu. Oti\u0161ao bi do \u0161adrvana i jednu , po jednu prao, pa ih na pe\u0161kun stavljao. Tako dvadeset tri i po puta. Jednu mu rozakliju ,onaj drugar, mangup gavran sa Dijaninog mezara ispred nosa ukrade .<\/p>\n\n\n\n On ga ne tjera i ne kori. Svako svoj posao tegeri i radi.<\/p>\n\n\n\n Mojsije se opet zabrinuo. I ljube . Herco ni\u0161ta ne vidi, u\u017eivio se , te\u0161ka pjesma, o\u010di zatvorio, da ga srce ne hekne.<\/p>\n\n\n\n Kad je zavr\u0161io , Dobri malo huknu, ko da je veliki posao zavr\u0161io, stavi bobe na sto i rukama pljas po rubizlima i zrnima rozaklije. Tako je udarac silovit bio da se ni jedna kap nije prolila.Samo se u jednu ka\u0161u izmje\u0161alo. Ne zna \u010dovjek \u0161ta bi ribizla, a \u0161ta gro\u017e\u0111e. Svi se \u0161trecnu\u0161e .<\/p>\n\n\n\n Tada sjede. Uzme Frkinu \u010da\u0161u, ponovo je napuni i prosu je preko lijevog ramena. Zatim je heknu na isto mjesto gdje se kurvozije jo\u0161 po jagor\u010devinama cijedi.<\/p>\n\n\n\n -Neka joj je hairli !<\/p>\n\n\n\n Zapali cigar i svoju \u010da\u0161u do kraja isprazni, blagim pogledom , zabezeknute grlice pomilova:<\/p>\n\n\n\n -Izvinite moje dame za mali neposluh i zamolite va\u0161e a\u0161ike ,da mi jo\u0161 samo Vranjanku odsviraju i zapjevaju.<\/p>\n\n\n\n Zlata i Lela Jela Jelena iznena\u0111eno gledaju, smje\u0161e se i prilaze. Znaju dobro \u0107e sa Dobrim sve u redu biti. Valjda ?<\/p>\n\n\n\n Sjedaju, jedna sa jedne desne strane, druga sa druge lijeve strane. Dobrog u lice ljube , o vrat mu se objesile.<\/p>\n\n\n\n Muzika i Herco su ve\u0107 u zamahu .<\/p>\n\n\n\n Ba\u0161tom prolije\u0107u i jure novi opro\u0161taji i \u017eivi ta nesalomljiva nada da \u0107e ljubav pobijediti. Kad tad.<\/p>\n\n\n\n No, pjesma o Vranjanki je skepti\u010dna.<\/p>\n\n\n\n \u017divot ide dalje,misli Dobri, ne usu\u0111uje se pogledati u sunce, o\u010di mu vla\u017ene , a sunce ko sunce, izaziva suze. Uvijek .<\/p>\n\n\n\n Prinosi \u010da\u0161u ustima i sve ne\u0161to o\u010dekuje da \u0107e odnekle, iz ru\u017ea , iza kapid\u017eila ili \u0161edervana sa kezom na debilskim usnama isko\u010dit Debe i obajene za\u017eagat:<\/p>\n\n\n\n -Ja bih je natakario , da je tri puta bolesnija i poganija bila…<\/p>\n\n\n\n On mu ne bi odgovorio:<\/p>\n\n\n\n -Ne ide to tako Deba, ljubav je ne\u0161to sasvim drugo.<\/p>\n\n\n\n Tada se Deba ne bi zamislio i pitao :<\/p>\n\n\n\n -\u0160ta tu ima da se misli ili ljubav da se petlja u takar…<\/p>\n\n\n\n Za\u010duje se topot.<\/p>\n\n\n\n Svi kontaju evo Debe, tako se on lomato u svojim \u010dizmama sa debelim petame i klovnovskim vrhom.<\/p>\n\n\n\n Skoro pa Deba , ali nije , odahnu\u0161e. Ne bi ovog podneva u krajolik nikako pasovao. Hajvanski kopitar se to pribli\u017eava.<\/p>\n\n\n\n U \u0111ardin ulazi bijela kobila, vranjanska, Frkina vidi se. Preko le\u0111a joj preba\u010dena bijela serd\u017eada. Mnogu je tu i rubinovih i safirovih boja. Nema sedla. Umjesto sedla, bijela anterija sa krvavom mrljom preba\u010dena preko kobilinih le\u0111a.<\/p>\n\n\n\n Kobila na trenutak zastana, nije neodlu\u010dna, vi\u0161e radoznala, pogledava sjene male \u0161to su se u \u0111ardinu zbile jedna do druge. Tolika \u0111ul ba\u0161ta, a oni se zbili u metar dva. \u0160to ti je insan , konta hajvan. Toliko \u0161irine, a insani se u krdo zbiju.<\/p>\n\n\n\n Strese se i zanjiska, mekano, \u017eenski. Kopitom o \u0161ljun\u010danu stazu dva, tri puta zagrebe, malo glavu radosno zavrti . Prilazi im. Oni zadivljeni lepotom, gledaju i \u0161ute.<\/p>\n\n\n\n Kobila polagano Dobrom pri\u0111e. U blistavim zubima Frkin lan\u0107i\u0107 sa djetelinom od \u010detiri lista. Onaj \u0161to no ga je za Frkinu nogu lijevu Dobri jednom prika\u010dio. Ona ga nikad vi\u0161e nije skinula i uvijek je lepr\u0161ao , dok se grlica bijela igra i graciozno nji\u0161e .<\/p>\n\n\n\n Spu\u0161ta ga na pe\u0161kun ispred Dobrog . Tik do njegove ruke i ovaj uzima lan\u010di\u0107. Kobila ga mazno po ruci liznu, jo\u0161 je slatka od onih skr\u0161enih boba.<\/p>\n\n\n\n On ustaje, grli i kobilu miluje po glavi. Gledaju ga o\u010di, crne ,sjajne, vatrene, blage. Vesele su to, prelijepe Frkine o\u010di, samo u ovima nema tuge ni bola. Iskri neki topli insanski smije\u0161ak, koji zavodi.<\/p>\n\n\n\n Kobila ga razumije i klima glavom, \u0161eretski se krevelji. Jo\u0161 jedan put glavu nasloni na njega, spusti se na koljena, mole\u0107ivo ga gleda i \u010deka.<\/p>\n\n\n\n On poruku shvata. Uzima i di\u017ee anteriju, pomjera je naprijed, hvata se za grivu i ska\u010de joj na le\u0111a. Nije ni usko\u010dio, kobila se di\u017ee i sva radosna, uz veselu njisku, iz \u0111ardina jurnu.<\/p>\n\n\n\n Odleti Dobri u susret suncu. Odgalopirao , ni okrenuo se nije.<\/p>\n\n\n\n Lela Jela Jelena djetinje pita :<\/p>\n\n\n\n -Ho\u0107e li se vrnuti?<\/p>\n\n\n\n \u0160utnja.<\/p>\n\n\n\n Nije se vratio , samo je odjahao.<\/p>\n\n\n\n Tako su se za sve njih zavr\u0161ili nevini galopi snova.<\/p>\n\n\n\n Iza ugla, odmah do kapid\u017eika \u0111ul ba\u0161te u cvatu , u busiji , su \u010dekala neka nova, takarli vremena, vremena stampeda.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" No\u0107 ribizli i rozajklije Mi ne tugujemo,mi ljubav slavimo i kada nas odlazak ili smrt ne\u010dija mori. Poslije onoga skr\u0161enja mi Frku zvali kad Debu, Omu i Lenjog nismo zvali. Jedino bi tako do\u0161la. Mojsiju oprostila- Zna kriva je. Skrnavila i kr\u0161ila mu cvije\u0107e. Tre\u0107u najve\u0107u ljubav. Srda\u010dno bi se poljubila\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28,12],"tags":[],"class_list":["post-103951","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ko-fol-roman","category-oni-jasu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/103951","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=103951"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/103951\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":113043,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/103951\/revisions\/113043"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=103951"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=103951"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=103951"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
ove svilene no\u0107i
kao da je poslijednji put
kad zvijzde za nas bdiju
dodirni me
u ovom trenu sna
kada milujemo se kao djeca
kao labudovi
koji tajnu svaku znaju
a se boje
neko ukra\u0161\u0107e im igru tu<\/p>\n\n\n\n
ove svilene no\u0107i
kao da je poslijednji put
dodirni me
usnama od snova
grijeh \u0161to nose
u ovom beskraju
kada tijela umiru
od jecaja i bola
a nose ih
uzavreli otkucaji srca
kao bura usred oceana<\/p>\n\n\n\n
ove svilene no\u0107i
kao da je poslijednji put
dodirni me
\u0161apatom zvijezda
na ovom splavu davljenika
dodirni me u ovom o\u010daju kao da je zadnji put
i ljubi me samo ljubi me
molim te<\/p>\n\n\n\n
ove svilene no\u0107i
kao da je poslijednji put
i \u010duvaj me
stisni jako da boli do neba
i ne daj
mili ane\u0111elu
da nam ovaj treptaj sna
ukradu
jer volim te
jer voli\u0161 me<\/p>\n\n\n\n