{"id":102990,"date":"2025-10-02T20:08:00","date_gmt":"2025-10-02T18:08:00","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=102990"},"modified":"2025-10-01T18:11:38","modified_gmt":"2025-10-01T16:11:38","slug":"frka-frkica-vii-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=102990","title":{"rendered":"Frka Frkica – IX Dio"},"content":{"rendered":"\n
Kosara Marija Magdalena<\/strong><\/pre>\n\n\n\n
-Ih jesi neka! Kosara ti bila najbolja prijateljica , a ti zbrzala poslijednje trenutke koje je provela sa nama,ko da ih nije ni bilo?<\/p>\n\n\n\n
-Nisam zbrzala. Jo\u0161 sam ljuta na nju, iako je pro\u0161lo \u010detrnaest godina otkako nas je ostavila na cjedilu.Samo jedno puf i ode. Svoje brige je prebrinula. A nas ostavila da \u017ealujemo i da se borimo za svaki dah \u017eivota.\u010cim pomislim na nju pla\u010de mi se.A ako bih pri\u010dala o tim danima , mo\u017eda se nikad vi\u0161e ne bih nasmijala. Ako ti se sje\u0107a , slobodno ispri\u010daj.Ne\u0107u te ometati , ni suzu pustiti.<\/p>\n\n\n\n
Ovako se Bla\u017eena Luce u osvit svoga smiraja sje\u0107ala poslijednjih dana Kosare Marije Magdalene, nadovezuju\u0107i se na prvi dio pri\u010de Frke Frkice .<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Oni ja\u0161u Mojsije harmoniku opet bacio,<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Luca na sceni ,prvi put.<\/strong><\/p>\n\n\n\n
 Vrijema kasnije , ranog jutra poslije no\u0107i skr\u0161ene Frke<\/strong>,dosta poslije Anterija <\/strong>,ali mnogo prije no\u0107i Rozaklija <\/strong><\/p>\n\n\n\n
No\u0107 je odlepr\u0161ala tu\u017ena i zami\u0161ljena.Pomi\u0161lja da se vi\u0161e nikad  ne vrati.Puno je bola na ovom dunjaluku.Svake ve\u010deri sve ve\u0107a bol pristi\u017ee.Previ\u0161e boli mu\u010di ovaj dunjalok.Ne mo\u017ee se to vi\u0161e podnijeti.<\/p>\n\n\n\n
 Sabah se prepla\u0161eno probija, hiljadu ezana  \u0161apu\u0107e da usnulu djecu ne probudi.<\/p>\n\n\n\n
 Sve \u0161uti , niko ne spava ,samo se Deba pomalo glasa i drinca.Izmorila ga nabrajalica i Mojsijeva milja denari u d\u017eepu.On zaspo i pomalo zadovoljno  bruji.Sanja da Mojsiju novu milju uzima,a sa Frkom centifolije broji i po njima se valja.Jedino mu snove remeti ono crnilu na nebu \u0161to mu se pribli\u017eava.Misli nije to ni\u0161ta; gdje \u0107e njega crnilo potka\u010diti.On je svoje kao dijete prebolio.<\/p>\n\n\n\n
  Lenji mu se  malo na rame prislonio glavu  i kunja.Ko\u0161mare ima,ro\u0161tilji brizli se na njega okomili i ne daju mu mira.Mala guza mu ruke sti\u0161\u0107e ne mo\u017ee se odbraniti.Brizle mu u rojevima ulije\u0107u u \u017evalje u gu\u0161e ga.Nit se mo\u017ee probuditi,niti spavat, niti mrijeti.Belaj \u017eivi,a \u010dini mu se da mu noge do Bentba\u0161e smrde.Boji nazva\u0107e ga smrdo ,pa se skupio ko neki u\u0161mrkani jado na hipi klupi.<\/p>\n\n\n\n
Mojsija ba\u010dena  hrmonika gurka da zasvira neki bolero.Zna da nije vakat. Prije pa\u0161u neke borbene pjesme poput Bile\u0107anka,Mar\u0161 na Drini ili Konjuh planinom.Ali nije mario za te komunjarske  \u201esrceparaju\u0107e burleske\u201c. Da se nastavi udarat od doksat sad vajde nema,sav mu mozak kroz nos i sljepoo\u010dnice iscurio.<\/p>\n\n\n\n
Zlata i Lela Jela Jelena pojma nemaju \u0161ta se desilo.Mojsije ni\u0161ta nije objasnio samo re\u010de:<\/p>\n\n\n\n
-Obla\u010di krpice,ni\u0161ta ne pitaj,taksi \u010deka.<\/p>\n\n\n\n
 U taksi upali, po Kosu oti\u0161li i u bol vri\u0161te\u0107e kraljice uletjeli.Vidjeli kako gitara leti u nebo,a Cigana nigdje nema.Za\u010dudila ih ljulja\u010dka koja se sama ljulja i Frku Frakicu i Dobru Dobrog zaziva.<\/p>\n\n\n\n
 Koliko je tu o\u010daja bilo ,nije se moglo ni rukama, ni velovima utihnuti ni primiriti.Ni\u0161ta se nije moglo u\u010diniti nego sjesti i plakati.<\/p>\n\n\n\n
 Ovdje neki veliki belaj ispo.Mojsije modar i krvav ko da ga deset papkara izgazalo ili \u0161est milicajaca pameti dozivalo.Vidi se – Lenji ko\u0161mare ima.Deba ko Deba,mjerilo van dometa.Herco nemo\u0107no slije\u017ee ramenima,mali mu smje\u0161ak na licu.Dobro je –  srce ga nije strefilo.<\/p>\n\n\n\n
 Hana Ana pogled sakriva i cmizdri.One je vabe, ali se pizdunka odmi\u010de i tuguje.\u017dao njoj Frke ali vi\u0161e sebe.Zna izgubila je Dobrog.Mo\u017eda ne ovog trena ili jo\u0161 koji dan .Previ\u0161e je fin da ne bi oprostio.Sve \u0107e na svoja ple\u0107a natovariti i prtiti.Njena \u0107e se gri\u017enja savjesti postaviti izme\u0111u njih i to \u0107e biti kraj.<\/p>\n\n\n\n
 Svi \u0161ute i usnulu djecu glede.<\/p>\n\n\n\n
Blagoslovljena no\u0107 se svome smiraju bli\u017ei. Meleki se povukli sa obzorja , primili \u017eelje insana i sada idu vije\u0107ati \u0161ta \u0107e sa kojom i \u0161ta im je radit. \u017delje insana uticaja nikakvog nemaju. Smo ponekad i mrven. Sve zavisi ho\u0107e li se neko jako mo\u0107an umje\u0161ati.<\/p>\n\n\n\n
Ovdje se samo putanje nebeske pitaju. Ima ih nebrojeno mnogo i sve su jednako va\u017ene. Samo dvije se mogu ukrstiti. I tako redom, dvije , pa dvije. Neko u igri par nepar  dobija, neko gubi. Sve je harmonija i sve mora da se poslo\u017ei. Neko bolje pro\u0111e,neko lo\u0161ije.<\/p>\n\n\n\n
Okupani zla\u0107anim dugama izlaze\u0107eg sunca ono dvoje  nerazdvojni u snu, spokojno spiju. U boje blje\u0161tave se  utopili i poput ogledala refleksije ka nebu \u0161alju. Kao da an\u0111elima put osvjetljavaju i  sretan povratak na putanje \u017eele.<\/p>\n\n\n\n
Troje milicijskih kola se u ti\u0161ini zaustavljaju prad kapid\u017eikom. Izlaze drotovi iz prednjih i krajnjih kola.Ne izlaze,izle\u0107u i vrata zadnja srednjih kola otvaraju i podani\u010dki se klanjaju.<\/p>\n\n\n\n
Iz vrata se pomalja noga , a na njoj crne \u0161tikle dvanaest centimetara duge.Izlaze \u0161tikle za njima mre\u017easte crne \u010darape,pa onda noge. Izlaze noge,pa  izlaze i izlaze… nikako da iza\u0111u.<\/p>\n\n\n\n
Deba se rasani,\u010duo vi\u0161e osjetio da je murija tu, i konta joj dobrih noga za doktorirati,al’ misao sakri u najtamnije kutke malog mozga.<\/p>\n\n\n\n
Lenji se pita kako tolike noge u tako malo auto mogu stati.Misao haman ko auto , a za pogled na te  duge noge, umjesto misli ,labrnju do poda razvukao.<\/p>\n\n\n\n
Mojsije odahnuo,sam sebi se obra\u0107a i sebe i hvali i kudi,\u0161uti dobro si pro\u0161o frajeru , harmoniku si na vrijeme hekno.Sad bi je mor'o i\u0107’ bacat. Jazuk.Zlata ni\u0161ta ne bi pitala ve\u0107 mi onako namah,dvije tri vaspitne po krvavoj bletari natandarila.Za svaki slu\u010dak Zlatu privije i grli,ruke joj obuzima.<\/p>\n\n\n\n
\u010cim se noge pojavi\u0161e Heco glavu ustranu i u Lele Jele Jelene lice u grudi  sakriva. Boji se ako nastavi gledati evo ti novi herc bum bada bum i nema popravnog.Ode jadni Herco za an\u0111elima savim iznenada.<\/p>\n\n\n\n
Noge nastavi\u0161e da izlaze,ne samo \u0161to su duge ve\u0107 su i \u010dvrste i oble i tople i svilenkaste i mirom nekim haremskim odi\u0161u i miri\u0161u.<\/p>\n\n\n\n
Deba i Lenji poja\u010dali teleskope,durbine na\u0161iljili i poo\u0161trili,Mojsije i Herco se  zarovili u druge i ne di\u0161u.Kontaju prije \u0107e katedrala dvanest puta zatandarati   nego noge iz auta iza\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Za nogama kojim kraja nema ,nigdje krpice osim crne mre\u017ee da se vidi, a \u0111ardin zanosni  samo \u0161to se nije pojavio i bljesnuo. No , klavir prsti, vitki i dugi ko\u017enu suknjicu zate\u017eu i poravnavaju,kao da znaju da vulgarnostima  mjesta  u ovoj pri\u010di ni’.<\/p>\n\n\n\n
Noge izlaze, stidljivo i strpljivo na kaldrmu staju. Za nogama  \u0161injel ko\u017eni stupa, za njim jedre grudi.<\/p>\n\n\n\n
To nisu grudi ; to je Fidijine Afrodite mramorno poprsje \u0161to se biserno biba i talasa i zlatnu ogrlicu sa  brilijantima  hvali. Zatim pramenivi blje\u0161tavi i svileni ko centifolija,  ru\u017ei\u010dasto \u017euta sa ta\u010dno sto lista oprezno  proviruju i ple\u0161u.<\/p>\n\n\n\n
Noge su napokon prestale izlaziti ,uspravljaju se ,\u010dvrste i podatne, vidi se jaha\u010dke i nestaju ispod \u0161injela \u0161to do \u010dlanaka se\u017eu.\u0160injel sve ljepote pokri da bi na sunce novi sjaj zablistao. Mili Bo\u017ee  koliko je tih  ljepota darovano toj \u017eeni.<\/p>\n\n\n\n
Ovalno lice , boje nevinosti ljubi\u010dica je nje\u017eno i blago. Lice ukrasi rese; o\u010di boje safir leda, pa usne kao pupoljak rubin rosne  ru\u017ee, taj nos tako skladan , pravilan i miran ko suza na na djetinjoj guzi ,ta\u010dno se u sredi\u0161te  izme\u0111u savr\u0161enih  \u0161koljki  postavio.<\/p>\n\n\n\n
U \u0161koljkama ,u resicama \u0161to trepere,  dva dragulja veselo zrikaju.U jednoj resici,onoj lijevoj safir plavi smireno ,u desnoj resicu rubin kravavi nesta\u0161no trepere.<\/p>\n\n\n\n
Ta nestvarnost , iz naj\u010dudesnijih mu\u0161kih fantazija ukradenih; se eto konziliju usnila i predstavila:<\/p>\n\n\n\n
-Ja sam Luce ili Luca kako vam drago. Ja sam vam Wolfova sekretarica u SUP-u  , ali neka vas to ni\u0161ta ne buni. Malo sam ja\u010da  u mnogim znanjima i atributima nego \u010ditav SUP i sve nevolje meni pred noge i pod noge sti\u017eu. Neko prijavio ko sa d\u017eamijskig  ahtung megafona u sabah vri\u0161tanje i potoke krvi i harmonike zvuk bacanje.<\/p>\n\n\n\n
Tako sam ja Luce ujahala u njihove \u017eivote.<\/p>\n\n\n\n
Kada sam upoznala djecu, \u017eivot je postao tijesan i bijesan, samo sam zubima \u0161krgutala i pesti ka nebu dizala. Ne radi sebe, sa mnom je uvijek bilo jasno i lako.Uvijek sam znala \u0161ta ho\u0107u. K'o neko mu\u0161ko, iako sam posve i vi\u0161e od toga \u017eena bila.<\/p>\n\n\n\n
Kad sam djecu bolje pogledala i prepoznala , neka mi milina,a i led srce zarobili. Kad sam ih na ljulja\u010dki, skr\u0161enih \u017eivota , ugledala kako spiju, u\u010dinilo mi se da mriju.Ja se zaljubila u njih.<\/p>\n\n\n\n
I tako , ja , ispred tre\u0161nje i ljulja\u010dke koja se sama ljulja ,ukipljena i zagledana  u djecu \u0161to spiju ili mriju.Sablasan , a prelijep prizor. Djeca spiju, \u010dini se da su mrtva. Svuda ti\u0161ina , ni ptica, ni cvr\u010daka ni. Mravi iz mravinjaka proviruju, ali na izlaze. Samo od Bjela\u0161nice , bolno zavijanje Sive vu\u010dice u tjeranju, daje znak da usamljeni\u010dki  \u017eivot boli.<\/p>\n\n\n\n
Ljulja\u010dka se nji\u0161e. Polako , ritmi\u010dno ,da se maksum\u010dad ne probudi.On je dr\u017ei na krilu. Zagrlio je \u010dvrsto , boji se da mu ne pobjegne. Ona se u\u0161u\u0161kala me\u0111’ njegove grudi. Tu\u017eni smje\u0161ak joj na licu, samo jedna suza , iz desnog oka visi , nikako da slazi.
Crveno , izlaze\u0107e sunce se probija kroz tre\u0161njine grane.\u010cini se crvene bobe zriju, a nema ih. U kosi im zrake svjetlucaju , oreole an\u0111ela prave. Velika je tuga na licima te usnule djece, a opet , \u010darobna su i prelijepa.<\/p>\n\n\n\n
Prepoznah onog dje\u010daka , \u0161to dr\u017ei svoju djevoj\u010dicu u krilu. Par godina prije je mogao umrijeti u mom naru\u010dju. Dobrota i \u010dast ga natjerala da \u010dini preko mogu\u0107nosti. No, sada ne\u0107emo o tome.Kasnije kada do\u0111e red.<\/p>\n\n\n\n
I nju prepoznah.Naraslo dijete i pretvorilo se u labudicu.I u snu je tu\u017ena i drhti.\u010cini se nije prebolila izgubljeno djetinjstvo.<\/p>\n\n\n\n
Ne di\u0161em, du\u0161a me boli, srce lupa, ho\u0107e da isko\u010di i bje\u017ei. Ja mu ne dam , smirujem ga i zaljubljujem se.<\/p>\n\n\n\n
Ona druga djeca su bila o\u010dajna i uplakana. U tom o\u010daju, oni mene , kao neku vilu,spasiteljicu iz snova vidjeli.<\/p>\n\n\n\n
Ne i Marija Magdalena i Dobro Dobri. Oni su spavali. Oni su ta djeca koja se ljuljaju i sniju umilne svijetove djevi\u010danskih ljubi\u010dica.<\/p>\n\n\n\n
No\u0107 je minula.Sabah se probija. Hiljadu ezana tiho \u0161apu\u0107u , da usnulu djecu ne probudi. Veliki bi to jazuk bio.<\/p>\n\n\n\n
Ja sam htjela da ih pot\u010dinim i zarobim , a oni mene sasvim nevino i iskreno zarobili. Nije to neka pravda. To je neka licentiae poetica , kako bi Dobri rekao, kada bi ,poku\u0161avao da objesni neki samo njemu znani paradoks.<\/p>\n\n\n\n
Usnulu djecu koja spava nisam imala srca da diram, ili da im pomo\u0107 pru\u017eim. Zaledila sam se. I zaplakala i suze isplakala. Krila sam ih sle\u0111ene , u du\u0161i svojoj, ali i ja sam se poput jermenke, mile vranjanke slomila.<\/p>\n\n\n\n
Vidjev\u0161i dvoje djece kako se se nji\u0161u, gr\u010devito dr\u017ee , kao da \u0107e ih \u017eivot razdvojiti i pokositi, vidjela sam Dodu i sebe na ljulja\u0161ki , koju smo, nekada davno, zajedno sanjali.No to nije bitno u ovoj pri\u010di o dvije  bla\u017eene Marije Magdalene.<\/p>\n\n\n\n
Ono jutro kada sam umar\u0161irala u njihov \u017eivot sve sam ras\u010distila. Drotove otpustila. Onog jednog \u0161to je blenuo u k\u0107er, a da pojma nije imao da se tako kasno po mahali  smuca rprvog sam otkantala.<\/p>\n\n\n\n
-Vodi je ku\u0107i, \u0161ta \u010deka\u0161?<\/p>\n\n\n\n
Ostale sam sa onom drugom djecom na Bjelave uputila. Da ih razvezu , da im se ni\u0161ta ne desi.<\/p>\n\n\n\n
Kada su se svi razi\u0161li, Dobri je u ku\u0107u unio  Frku, na bra\u010dni krevet polo\u017eio. Ja je presvukla   i ko malo janje pod plahte polo\u017eila  . Poljubila je u \u010delo, ba\u0161 kao Dobri. Tiho i nje\u017eno. Kao da\u0161ak sna na dje\u010dijem licu.<\/p>\n\n\n\n
Ostadoh sama sa Dobrim.Iza\u0111osmo na verandu , da ne smetamo usnulo dijete. Zapravo , iako njihovo susretanje se\u017ee unazad vi\u0161e od trinaest godina , progovori\u0161e prvi put vi\u0161e od one dvije  rije\u010di: :<\/p>\n\n\n\n
-Dobar dan!<\/p>\n\n\n\n
Nije po\u010delo dobro.<\/p>\n\n\n\n
  -Malena , za\u0161to si bila gruba prema Kosari, k\u0107erki onog milicajca .To je najtananija ,  \u010destita i prelijepa djevoj\u010dica.Naj\u010destitija , koju znam, osim tebe. An\u0111eo. Oprosti na ovo Malena. Izletjelo mi. Tako te osje\u0107am. Od prvog dana. Kao krhku djevoj\u010dicu koju je bol slomila, a juna\u010di se. Ti jesi i  hrabra i ponosita. Ali pusti bol neka iscuri. Ne\u0107e ti biti lak\u0161e. Ali \u0107e\u0161 po\u010deti da di\u0161e\u0161 i mo\u017eda gr\u010d u srcu popusti. I mo\u017eda je pitanje bilo grubo.  Nisam razmi\u0161ljao i nije mi bila namjera. Oprosti mi. Brine me Kosara. Nije dobro , slutim . Ona to mo\u017eda jo\u0161 ne zna.<\/p>\n\n\n\n
Gledam u njega , ne znam \u0161ta re\u0107i. Sve je objasnio , izvinio se. To je on, takvog ga se sje\u0107am, bri\u017enog i uljudnog,   a opet zaboljelo je.<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0161to sam malo osjetljivija od kada ih vidjeh na ljulja\u0161ci. Tako smo se Dodo i ja uznosili u snove i oblake i satima se ljuljali zatvorenih o\u010diju, zagrljeni i lepr\u0161avi od silne ljubavi.Tada bi usnila i sanjala \u010dudne snove. Ponekad bi se iz sna trgnula prepla\u0161ena, ali bi je Dodino prisustvo umirilo i jo\u0161 uvijek  \u010dujem kako mi \u0161apu\u0107e:<\/p>\n\n\n\n
-Ne brini se,  maleno moje djete\u0161ce, ja sam tu, sve \u0107e biti u redu.<\/p>\n\n\n\n
Hej!<\/p>\n\n\n\n
Nije li ovaj maloprije upravo tim rije\u010dima umirio Frku Frkicu. Rasanim se, trgnu se iz sje\u0107anja i pogledam ga.<\/p>\n\n\n\n
On , mnogo pu\u0161i. Nije nervozan , ali vidi se da je zabrinut.  Mo\u017eda mu nezgodno \u0161to je ovako rano sam s njom. Mo\u017eda je se ipak pla\u0161i, a malopre\u0111a\u0161nja arogancija je bila izlaz da se  prebrodi taj strah.A opet , ono \u0161to znam o njemu, a zna skoro sve, mi govori da on nema nikakvog  straha od ljudi , ali ni nadmenosti . Malo zazire od njih i sklanja se, da ga ne povrijede, i to je sve.<\/p>\n\n\n\n
-Nije to Malena, ne pla\u0161im se ja tebe. Nikad nisam. An\u0111ela se nikad nisam pla\u0161io. Ja se zaljubim u njih i zavolim ih . Nego Kosa nije nikako dobro. Jo\u0161 ne zna, ali bilo \u0161ta je mo\u017ee poremetiti. Ona ti vi\u0161e nije od ovog svijeta. Nikad nije ni bila.Toliko je prozra\u010dna , uzvi\u0161ena  i dobra, da \u010dovjeka zaboli ta dobrota i smjernost . Kao ti Malena. Dobro glumi\u0161 strogo\u0107u , a srce ti djetinje, kao u laneta. Drhti\u0161 za svaku sitnicu, za svaku bol.<\/p>\n\n\n\n
-\u0160ta joj je?<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Ne znam. Samo sam sanjao . Le\u017ei ona u bolnici, sva u bjelini . Prekrasna i \u010dedna , kao usnula nevjesta. U kosi  joj vjenac raznobojnog poljskog cvije\u0107a.   Meni se \u010dini na nekoliko mjesta krvav. Ali znam da to nije krv .  To su crveni cvjetovi  koji prizivaju krv ili ljubav. Meni u glavi  o\u0161tri no\u017e burgija . Nije ljubav, Kosa je ima. To je  obilje\u017eje smrti. Kada umiru dobra bi\u0107a imaju cvije\u0107e ili  krv na glavi. Kosa je u mom snu nosila oboje. Tada sam vidio da je skinula vijenac, otvorila prozor, i bacila ga ka nebu. Vijenac se pretvorio u grlicu bijelu i ona je  odlep\u0161ala u nebo. I vidio sam u njoj Kosu, a je bila prelijepa. Nije uop\u0161te tu\u017ena . Kosa joj je blistala u svjetlosti sunca. I jo\u0161 sam vidio \u2013 legla je na krevet. Prekrstila je ruke preko grudi. Nasmije\u0161ila se , duboko  je uzdahnula , o\u010di zatvorila , zaspala i usnila.  I vi\u0161e se nije  probudila. Vidi\u0161 Mila, Kosara je  naj\u010destitije \u010dedo Grada \u010dednosti. Predivno \u010deljade. Vas dvije ste od onih  najnevinija  bi\u0107a koja poznajem. I zato sam veoma zabrinut. I za nju i za tebe .<\/p>\n\n\n\n
Vidi ti njega , sada je pre\u0161ao na vi\u0161i nivo. Sada sam mu i mila. Jes , kako ne. Samo nek nastavi tako, ne\u0107e se dobro provesti. Sti\u0161\u0107e Luca  pesnice ispod stole. Da mo\u017ee zubima bi usne progrizla, ali jo\u0161 nije do\u0161ao vakat da se oda. I misli \u2013 \u0161ta to on mo\u017ee znati o njoj.  Niko ni\u0161ta ne zna o njoj. Svi koji je poznaju ,   boje je  se i govore da ima kamen mjesto srca.  Njoj  to odgovara i takvu sliku gradi.<\/p>\n\n\n\n
A on njoj  ona an\u0111eo . Pazi da te ovaj  an\u0111eo ne spenga. \u0160uti,  jer je interesuje ova pri\u010da o Kosi i njegovom \u201e proro\u010dkom \u201e snu.<\/p>\n\n\n\n
-Malena, nisam ti ja prorok. Ali vjerujem da se snovi ponekad obistine. Ako ih dobro zapamtimo i protuma\u010dimo. I ne mo\u017ee\u0161 ti Mila, ni jednom dobrom stvoru ni\u0161ta na\u017eao i\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n
Kosa je u na\u0161em dru\u0161tvu  vi\u0161e od godinu dana. Skoro dvije. Da nije njene istinske \u010dednosti , ne bi se sa nama dru\u017eila. Blentovije smo ti mi, dokazane. Manje vi\u0161e svi.Ona je tako smjerna i dostojanstvena. Malo smo se pla\u0161ili da ne uprljamo njenu \u010destitost i dobrotu, pa smo se prema njoj pona\u0161ali kao prema  nedodirljivom an\u0111elu . Sada mi krivo \u0161to smo takvi bili. Mislili smo da ima vremena.<\/p>\n\n\n\n
Nismo je ni upoznali kako treba. \u0160tite\u0107i je,  nismo dali da se razma\u0161e, zalepr\u0161a i poleti. Da smo znali ono \u0161to mladost ne zna , manuli bi se gluparenja i \u0111ardinskih snovi\u0111enja, budalesanja i provoda i posvetili bi se tom milom djetetu.A opet, tako je usud htio.A mo\u017eda je ona znala vi\u0161e nego mi. Mo\u017eda nas je \u0161titila da se previ\u0161e ne zaljubimo u nju, jer je znala  bi nas mogla debelo zaboljeti.<\/p>\n\n\n\n
-Nije valjda da vjeruje\u0161 u te mitove o snovima . Ne  misli\u0161 ozbiljno  da \u0107e se ne\u0161to zlo desiti. Mislila sam da si iznad tih mahalskih snovi\u0111enja. Koliko sam vidijela, Kosa puca od zdravlja, a i ni\u0161ta joj ne fali ,kada se mo\u017ee dru\u017eiti sa vama blentovijama . I ostajati do   kasnih sati ,a da joj jadni otac ne zna.<\/p>\n\n\n\n
-Otac joj nije nimalo jadan. Vrlo je strog i prestrog. Skoro zao. U\u017eiva u ka\u017enjavanju. Ali nije moje da sada pri\u010dam o tome. I moli\u0107u se Bogu Milostivom da si ti u pravu , a valjda sam ja  samo sujevjerni  glupan , koji pojma o \u017eivotu nema i koji \u2026 Ma ni\u0161ta. Sve \u0107e biti u redu. Dobro ka\u017ee\u0161, gluposti.<\/p>\n\n\n\n
Tu je pri\u010du naglo prekinuo . Ruke su mu po\u010dele drhtati, on to nije poku\u0161ao da sakrije i  Luca je  osjetila  kako je njegova tuga duboko dira i talo\u017ei se na njenu, kao da ho\u0107e da je potisne i izbaci van . Ko bi rekao da je vjernik? Nikad joj niko nije pomenuo da je  pominjao religiju ili vjerovanje. Niko ga nikad nije vidio da ide u bogomolje, osim na pono\u0107ku ili kad blentovije neke rusvaje prave.Tu su mahalske blentovije bili glavni akteri. Napasni ko jehovinjaci, mnogo bu\u010dniji , ali iskreniji. .<\/p>\n\n\n\n
-I oprosti mi Mila, jo\u0161 jednom, molim te ,  na onom nesuvislom pitanju.. Zaista nikad nisam grub na takav na\u010din i ne prema \u017eenama. Ne znam , imali smo naporno ve\u010de. Frka ba\u0161 nema sre\u0107e . Vrlo je naivna, vjeruje ljudima i od onog, o \u010demu  ne pri\u010da, kao da joj nije stalo do sebe. I nema Mila ni\u0161ta me\u0111u nama. Ne smije ni biti. Ja bih tada bio bijednik koji nije ni\u0161ta bolji od ostalih pohotljivaca. I da , zaista iskreno vjerujem u Boga Jedinog, ali mimo bogomolja i sve\u0161tenih lica. Ali to je moja li\u010dna stvar, koja se nikoga ne ti\u010de. Isto kao ni tvoje svakodnevne molitve. Jutrom i ve\u010derom.<\/p>\n\n\n\n
Pitam se ko od  radi u miliciji?  <\/p>\n\n\n\n
-Sudbina Mila moja. Od nje niko ne mo\u017ee pobje\u0107i. I sve ima svoje vrijeme. Vrijeme za po\u010detak i vrijeme za kraj. A ono vrijeme izme\u0111u protekne  kao tren , a da toga nismo ni svjesni. Od \u010dega ti bje\u017ei\u0161 malena?<\/p>\n\n\n\n
Htjedoh kona\u010dno ne\u0161to  odgovoriti, onako kako to policijskoj redovnici odgovara, o\u0161tro  i nabusito, ali vidim on gleda preko moga ramena i ozareno se smje\u0161ka, ali smje\u0161ak mu se gubi u gr\u010du bijesnog lica.<\/p>\n\n\n\n
Tada je prvi put vidjela gr\u010d bijesa na njegovom licu i nikad vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Dobri naglo ustaje, prolije\u0107e pored mene , stipl \u010dez preskokom prele\u0107e ogradu verande i tr\u010di prema kapid\u017eiku. Tamo jedna avetinjska sjena klonulo naslonjena na masivna hrastova vrata sa metalnim \u0161arkama. Sjena po\u010dinje da klizi ka tlu. U to Dobri sti\u017ee , uhvati je  ispod pazuha, ali zamah ga povu\u010de i oni  sjedo\u0161e. Vi\u0161e le\u017ee nego sjede. Osjeti se da ona pada u nesvijest.<\/p>\n\n\n\n
On je uspravlja, klekne na koljena sa njom u naramku i gleda ka nebu. Jednu ruku u nijemoj molitvi  di\u017ee ka nebu. Prekrsti se. Znam da nije hri\u0161\u0107anin. To je od bola u\u010dinio. Neku je veliku molitvu , prije \u0107e biti kletvu izustio, za koju \u0107e mu trebati sva Bo\u017eanska pomo\u0107 i oprost. Po\u010dinjem da mislim da on nije za ovog svijeta. Previ\u0161e dobrote i  damara u njemu ima. Onih koji duboko \u0107ute tu\u0111u bol, a koja njega silno povrije\u0111uju.<\/p>\n\n\n\n
 Ne\u0161to joj govori. Ne \u010dujem, ali osjetim da je tje\u0161i. Primi\u010dem im se. On pru\u017ea ruku prema meni,mole\u0107ivim licem i gestom koji ka\u017ee – stani , molim te ,ne prilazi bli\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
On je zagrlio jednom rukom, onom lijevom od srca. Drugom , onom izdajni\u010dkom  , ne prestaje da je miluje je  po licu, ne doti\u010du\u0107i je . Zaklanja je od mene. Svaki \u010das je ljubi u kosu, gdje se \u010delo spaja sa korijenima i \u0161apu\u0107e joj:<\/p>\n\n\n\n
-Sve \u0107e biti u redu Mila. Vi\u0161e se ne pla\u0161i  , ja sam tu. Ne dam da te zlo ikad vi\u0161e dotakne.<\/p>\n\n\n\n
I nije ! Ja sam svjedok.<\/p>\n\n\n\n
Prestravljena sam. Ja Luca strah i trepet grada. Zar u mom gradu da se ovakve stvari de\u0161avaju.<\/p>\n\n\n\n
To je Kosara , ona \u010dednost za koju je  Dobri bio toliko zabrinut. Bosa je , noge su joj blatnjave i izgrebane. Sva je  u neredu. Djetinja pid\u017eama na njoj, neke mede i zeke veselo skaku\u0107u. Poderana je ,  Otrgnuti  djelovi  vise sa nje i umazana je krvlju i blatom. Ipak sklup\u010dana u njegovom zagrljaju mirna je Di\u0161e malo isprekidano , ponekad se \u0161trecne i zgr\u010di. Kao da sanja da je tuku i zlo nanose . <\/p>\n\n\n\n
-Malena , molim te , idi budi Frku. Frki je sada bolje, a i pomo\u0107i \u0107e joj da bar malo zaboravi na svoju bol. Ugrijte vodu , pe\u0161kira pripremite i \u010distu presvlaku. Sve stavite na pe\u0161kun pored kreveta u kome  Frka Frkica spava. Nemjte ulaziti i nemojte  je gledati , dok je ja ne sredim. Postidje\u0107ete je i bi\u0107e tu\u017ena. Nikad vas vi\u0161e ne\u0107e mo\u0107i u o\u010di pogledati.  Lice i tijelo su joj u neredu.Zlo je veliko potka\u010dilo i pretuklo.<\/p>\n\n\n\n
Zastane, pogleda me , dugo me gleda . Pogled mu postaje sve tu\u017eniji i zamagljeniji  i zapla\u010de:<\/p>\n\n\n\n
-Molim te,pomozi mi, ne mogu vi\u0161e. Toliko je zla. Niko se ne osvr\u0107e, a ja sam tek usamljeno dijete koga sve to boli i ubija.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam \u0161ta \u0107u. Kleknem pored njih i zagrlim tu djecu. Danas nije bio moj dan. Zaboravih svoje boli . Ma koliko duboke bile , ipak je djetinja bol najtu\u017enija i najte\u017ea. Poslije trinaest godina  zaplakah, i to na tu\u0111u bol.<\/p>\n\n\n\n
On me pogleda. Vidim nije nimalo iznena\u0111en. Prestade da pla\u010de. Onom slobodnom , izdajni\u010dkom rukom uze moju ruku, naslini je na svoje \u010delo, pa spusti na usne i poljubi mi dlan. I jo\u0161 jednom.<\/p>\n\n\n\n
\u0160apnu:<\/p>\n\n\n\n
-Bi\u0107e\u0161 ti u redu.Ni\u0161ta se ne pla\u0161i . Ja \u0107u biti pored tebe. Idi sad molim te. Kosa drhti , groznica je trese , tijelo je boli i postaje joj hladno.<\/p>\n\n\n\n
Odem.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica spava. Blagi joj smije\u0161ak na licu. Re\u010de Dobri sada joj je bolje. \u017dao mi je buditi, ali moram. Uzmem joj ruku i stavim na svoje lice. Znam da je hladno. Nikad ga nisam mogla ugrijati od kada je Dodo poginuo.<\/p>\n\n\n\n
Dijete se prome\u0161kolji , protegnu se ko mazna maca, koju je ne\u0161to lijepo trgnulo iz sna. Otvori o\u010di i pogleda me , prepozna , nasmije\u0161i se i upita.<\/p>\n\n\n\n
-Odakle ti Malena, \u0161ta te dovodi na moj ran\u010d? Nisam ni\u0161ta skrivila vjere mi. Nevina sam , jo\u0161 uvijek. Pitaj Dobrog.<\/p>\n\n\n\n
Onda ga pogledom tra\u017ei, sjenka straha joj preleti preko lica :<\/p>\n\n\n\n
-Gdje je , nije mi valjda opet pobjegao. Koja mi  ga sada krade?<\/p>\n\n\n\n
-Ne boj se mila. Sve je u redu. Tako reku\u0107. Tu je , sada \u0107e on.   Oprosti zato te budim. Moramo mu pomo\u0107i. Kosa nije dobro. Neko je pretuko. I nemoj me , molim te , jo\u0161 i ti zvati malena.<\/p>\n\n\n\n
Frkica odmah postaje Frka \u017eiva :<\/p>\n\n\n\n
-Nije neko, nego \u0107a\u0107a. Svako malo joj to uradi. I ne gleda gdje udara. A ne zna se za\u0161to. Nema ti bona nevinijeg stvorenja od  Kose. An\u0111eo. A zovem te Malena jer tako te on zove. Nekad ka\u017ee Malena Luce , ali naj\u010de\u0161\u0107e samo Malena.<\/p>\n\n\n\n
-Tra\u010date me, nisam znala da znate da postojim.<\/p>\n\n\n\n
-Ne tra\u010damo Malena. Nikad nismo progovorili o tebi ni jedne rije\u010di. Ja te od sestre i  iz njegovih dnevnika znam. A tamo samo ljepote \u2026 Nego pusti pri\u010du, \u0160ta nam je raditi ?<\/p>\n\n\n\n
-Treba nam tople vode, pe\u0161kiri i presvlaka. I da se ne pojavljujemo dok nas ne zovne.<\/p>\n\n\n\n
Vidim o\u010di joj se \u0161ire u bolnom strahu, smijem joj se:<\/p>\n\n\n\n
-Ludice , nije to. Ne bi nam on to nikad priredio sve da je Kosa dobro i voljna. Nego , zna\u0161 ga , on ima neko svoje i\u0161\u010da\u0161eno poimanje stvarnosti i \u010dasti.<\/p>\n\n\n\n
Ugrijasmo vodu, sve pripremismo i stavismo pored kreveta. Gledamo kroz prozor. On kao da zna da smo gotove, gleda prema nama . Znamo da nas ne vidi, u sjeni smo, ali nam \u0161alje znak da budemo tihe i da se sklonimo.<\/p>\n\n\n\n
Ustaje, polako je uspravlja na noge. Ona se ne budi. Ve\u0107a je od njega par cenata, Lagano je poduhvati rukama ispod ruku i nogu, glavu joj nasloni na svoje grudi i polako, korak po korak, da je ne trese , prilazi verandi i gubi nam se iz vida. \u010cujemo korake u hodniku i \u0161kripu vrata koja se zatvaraju.<\/p>\n\n\n\n
Ti\u0161ina duga pola sati nadvila se nad ku\u0107u i u na\u0161e izbezumljene du\u0161e. Ni\u0161ta. Ni glasa ni pokreta. Samo neka umiruju\u0107e ti\u0161ina koja \u010dini da je vrijeme stalo. Osjetih,  ova djeca  toliko vole i po\u0161tuju tu krhku  ljepoticu i ne znaju\u0107i za\u0161to , i ja osjetih silnu ljubav prema njoj.<\/p>\n\n\n\n
Eto njega. Mokar je, izmazan krvlju i malo raspolo\u017eeniji.<\/p>\n\n\n\n
-Sada je uslovno re\u010deno dobro i hvala Bogu \u0161to je sprije\u010dio gore zlo.  Nije je bilo lijepo vidjeti. Jo\u0161 uvijek nije dobro , ali ne\u0107e biti o\u017eiljaka, da joj nagrde lice. One druge o\u017eiljke ve\u0107 odavno ima i vje\u0161to ih krije. Nego, polako u\u0111ite , pazite na nju. Ne\u0107e se buditi dok se ja ne vratim. Oprostite , iskrsnuo neodlo\u017ean posao. Moram ne\u0161to obaviti. Brzo \u0107u ja.<\/p>\n\n\n\n
I ode. Onako neuredan, izmazan krvlju i mokar.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica mi otima rije\u010d iz usta:<\/p>\n\n\n\n
-\u0160ta mu je? Da nije zvizno? Nikad ovakav ne bi iza\u0161ao pred dunaluk pri \u010distoj. Neka golema nevolja ga natjerala.<\/p>\n\n\n\n
A gdje \u0107e ve\u0107ih nevolja od sino\u0107njih i jutra\u0161njih, mislim u sebi , ali ne znam kakve veze odlazak mo\u017ee imati sa tim.<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta je ovim mahala\u0161ima , kao da ljudima \u010ditaju misli, jer se Frka Frkica nadovezuje na moje misli:<\/p>\n\n\n\n
-Ima to neke veze sa Kosom. Garant. Znam ja. Ne bi on radi sebe onakav pljesniv mako ni iz kreveta, a kamalo u svijet. Ne\u0161to silno \u0107e se desiti.<\/p>\n\n\n\n
Sjedimo pored an\u0111ela i gledamo je i pogledavamo se. Prelijepa je. Dobri joj malo napuderiso lice puderom Frkine sestre . Znamo nije radi tena, nego radi ogrebotina. Manje su uo\u010dljive, a i zapu\u0161ene su. Le\u017ei na le\u0111ima , rukama opu\u0161tenim niza struk.Crne duge kose su uredno po\u010de\u0161ljane i pu\u0161tene preko ramena i grudi . Frkina bijela spava\u010dica joj puno kratka , \u010dini je usnulom ljepoticom , nalik nekoj skora\u0161njoj mladoj. I ovako ranjava najljep\u0161e je bi\u0107e koje smo nas  dvije vidjele. Nema tu nimalo ljubomore. Istina je istina.<\/p>\n\n\n\n
\u0160ta \u0107e biti ako se probudi a njega nema tu, mislim i strepim.<\/p>\n\n\n\n
Frka je rezolutna, i \u0161ap\u0107e mi , toliko tiho da je jedva razabirem:<\/p>\n\n\n\n
-Ne boj se, ne\u0107e. Ne bi je on ostavio da je  i sekunde pomislio da bi se mogla probuditi. Zna da bi se ona upla\u0161ila i postidjela se nas. Ona je njemu do\u0161la, jer nema kome. Samo je on mo\u017ee shvatiti i pomo\u0107i joj. Onaj njen , Oma, je dobar,  ali k'o kamen osjetljiv. Ne znam ni za\u0161to su zajedno. Jes, on je nasmijava i za\u010dudo , ne i\u0161te joj. Gleda u nju kao u sveti gral. A opet ne bi je razumio i vrno bi je ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0111e  skoro sat , kad eto ti njega.  Osvje\u017een i presvu\u010den u novu , ali navlas  istu odje\u0107u u kojoj je oti\u0161ao. I neki mu samozadovoljan, skoro zlurad  kez na licu. Ni prije ni poslije ga nisam vidjela. takvog .<\/p>\n\n\n\n
-Mile dame moje , sve je pod kontrolon. Ni\u0161ta se ne bojte.<\/p>\n\n\n\n
Re\u010de to kao da se ni\u0161ta nije desilo, kao da je sve u najboljem u redu  i sjede na ivicu kreveta  u visini Kosinih grudi. Ona samo ispru\u017ei ruku, ne otvaraju\u0107i o\u010di , stisnu mu ruku , duboko uzdahnu i pro\u0161aputa:<\/p>\n\n\n\n
-Hvala ti , Moj dobri \u010dovje\u010de .<\/p>\n\n\n\n
Obradovasmo se njenom povratku. Dobri , malo posti\u0111en re\u010de nesuvislo:<\/p>\n\n\n\n
-Nije to ni\u0161ta vrijedno zahvale.<\/p>\n\n\n\n
-Jeste , samo si mi ti mogao pomo\u0107i – tihim jedva \u010dujnim glasom re\u010de Kosara polako se unose\u0107i u novi san. Dobri se boja\u017eljivo primi\u010de licu i lagano je poljubi , u jedan obraz , pa u drugi. Onako kako se djeca ljube.<\/p>\n\n\n\n
Okre\u0107u\u0107i glavu u stranu , da mu ne vidimo suze i bol u o\u010dima , re\u010de nam :<\/p>\n\n\n\n
-Sad je va\u0161a . Polako i pa\u017eljivo , sve je boli. Otac , rod najro\u0111eniji je slamao , i slomio kao krhku gran\u010dicu.<\/p>\n\n\n\n
Uko\u010den , u nekom neprirodnom drhtaju , nje\u017eno da je ne probudi izvu\u010de ruku , desnu prijateljsku iz lijeve ljubavne . U rukama mu osta po\u017eutjelo pismo . On ga nje\u017eno stavi u d\u017eep na grudima , onaj na strani srca . Pogledom okrznu Frku Frkicu i zaklima glavom u nevjerici. Ona obori pogled .<\/p>\n\n\n\n
Zagleda se u Kosino blijedo , an\u0111eosko lice , kao da urezuje u du\u0161u njen mili lik , strese se kao da odagnava neki u\u017easni san , zatvori o\u010di , okrenu se i ode.<\/p>\n\n\n\n
Nas dvije , ja \u201cMalena \u201d i Frka Frkica je ponovo oprasmo, Rane o\u010distismo alkoholom , namazasmo je uljem od smilja , presvukosmo je u novu spava\u010dicu. Ga\u010dice i grudnjak bjeline boje nevinosti ,nismo skidali , jer vidjesmo da to ni Dobri nije u\u010dinio.<\/p>\n\n\n\n
-Tako se \u010dednost neza\u0161ti\u0107ene nagosti \u010duva . Grehota je zagledati golotinju koja se ne mo\u017ee braniti. \u2013 govorio je Dobri.<\/p>\n\n\n\n
Dan se ve\u0107 uveliko zakopitio , Frka Frkica i ja bijasmo tu\u017ene. Kosa je popila dobre batine, ali hvala Bogu , ni\u0161ta nije slomljeno , i nikakav ve\u0107i zulum se nije desio, bez obzira \u0161to joj je sva djetinja pid\u017eamica bila iskidana i krvava.<\/p>\n\n\n\n
Nadale smo se da \u0107e sve prebroditi bez posljedica. Nismo shvatale za\u0161to je Dobri izgledao izbezumljeno o\u010dajan i tu\u017ean. Iza\u0111osmo napolje , na verandu da ga potra\u017eimo.<\/p>\n\n\n\n
Vrisnusmo ! Dobri je kle\u010dao ispod ljulja\u010dke i gr\u010devito povra\u0107ao . Zelena zindanska teku\u0107ina se pretvarala u jezerce .Doletjesmo do njega , ali on ustade , obrisa usta i lice maramicom . Uz jedno mimohodno \u2018oprostite\u2019 ode do ba\u0161tenske \u010desme , skide se do pasa , ledenom vodom opra grudi , vrat , kosu , usta , ruke \u2026 Pa jo\u0161 jednom.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica u me\u0111uvremenu iznese pe\u0161kir , onaj poslijednji ,skoro neupotrebljeni kojim smo brisali Kosino lice i dade mu ga. On ga uze , pomirisa i vrati ga Frki. Veli ; ne mo\u017ee on nevinost svojom krivicom prljat. Maramicom obrisa vrat i lice i na vla\u017eno tijelo obu\u010de ko\u0161ulju i prsluk.<\/p>\n\n\n\n
Uze nas za ruku , bez pravila desna u lijevu , ve\u0107 dvije ruke mu\u0161ke , za po jednu ruku djetinju . Odvede nas do ljulja\u0161ke , posjedne nas na nju i po\u010dne njihati. Polako , ritmi\u010dno i uspavljuju\u0107e . Umiruju\u0107e jutarnje sunce i umor te\u0161ke no\u0107i nas susti\u017ee i nas dvije zaspasmo.<\/p>\n\n\n\n
U podne me probudi ja\u010dina sunca i vaskolika gusta ti\u0161ina . Frka Frkica je jo\u0161 spavala i sanjala djetinje snove ljubavi i nade . O\u017eednjela odoh po bokal za mene i usnulo dijete.<\/p>\n\n\n\n
U kuhinji , na stolu , ispod bokala , vrhom zataknuta cedulja:<\/p>\n\n\n\n
\u201cKosara nije dobro. Pozlilo joj . Vodim je doktoru. Najvjerovatnije direktno u bolnicu. Ako se uskoro ne vratimio , ti Luce preko svojih saznaj gdje smo. Frka Frkica neka za svaki slu\u010daj \u010deka kod ku\u0107e , mo\u017eda se od nje bude trebala potpora .\u201d<\/p>\n\n\n\n
Sle\u0111ena idem do policijskog auta , radio vezom nazovem Esu M. Moju uzdanicu vezanu za Bjelavske mahala\u0161e i naredim mu da odmah , neizostavno prona\u0111e gdje le\u017ei Kosara Marija Magdalena Bobovac i da joj pod hitno obezbjedi 24 \u010dasovnu za\u0161titu i obezbje\u0111enje. I da mi \u0161to hitnije javi rezultate .<\/p>\n\n\n\n
Bijah u svom uobi\u010dajenom elementu ; racionalna , slu\u017ebena , rezervisana i hladna , mada je u meni svaki djeli\u0107 vri\u0161tao i neprestano se molio Bogu Milostivom.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica se probudi i primi vijest vrlo ozbiljno i bez panike. Re\u010de mi :<\/p>\n\n\n\n
-Idi ti za njima , ja \u0107u sve da pospremim.<\/p>\n\n\n\n
Oti\u0161la sam . Bolje da nisam. Slijedilo je \u010detrdeset dana galopa, nade , besanice , molitve i tuge. I tuge , i tuge , \u2026 Bo\u017ee moj mili. Kosari je dijagnosticirana galopiraju\u0107a Akutna mijeloidna leukemija u kasnoj fazi. Pomo\u0107i nije bilo.<\/p>\n\n\n\n
Dobri se njje odvajao od Kosare . To mu nisam ja sredila . On je to preko svojih uredio i sobu samicu i svoje prisustvo . Ina\u010de , rijetko je , skoro nikad molio ikoga, pa i svoje najro\u0111enije za pomo\u0107. Nikad za sebe .Samo jednom dnevno je jeo . Tada bih ga ja zamjenila., jer uvijek sam bila tu, na de\u017euri.Kosa je skoro svo vrijeme spavala . \u010cinilo se da je mnogo umorna i da je san odmara . Ponekad bi drhte\u0107im trepavicama dala znak da nas osje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Moji plavci nikog drugog nisu pu\u0161tali u blizinu. Ni bra\u0107u njenu , mater i oca pogotovo , ni Omu , niti bilo koga od Mahala\u0161a. To je bila Kosina poslijednja budna \u017eelja.<\/p>\n\n\n\n
Jedino Dobri i ja. Samo je nama vjerovala . Najro\u0111eniji je ubi\u0161e. Otac \u010dinjenjem , majka i bra\u0107a ne\u010dinjenjem. Mahala\u0161i i Oma je razo\u010dara\u0161e zbog Frke Frkice . A htjela je makar malo mira , snage i svje\u017eine da skupi prije susreta sa Svevi\u0161njim.<\/p>\n\n\n\n
Bila je na infuziji . On je nutkao supicama i sokovima.Te\u0161ko je gutala.Nije htjela jesti.Njegov mole\u0107ivi pogled su je tjerali da pone\u0161to proguta. Ja sam je prala i presvla\u010dila dva puta na dan , jutrom i ve\u010derom . Dobri bi je usparvio u sjede\u0107i polo\u017eaj i \u010de\u0161ljao joj vrane kose i vo\u0107kama kvasio usne . Nikad ne bi kliznula dole , niz jastuk . Osje\u0107ala ga je, prislonila bi se uz njega .Voljela je da je teto\u0161i.<\/p>\n\n\n\n
Poslije bi joj \u010ditao sve \u0161to je ikad pisao . I pjesme ljubavne , i pripovjesti , i bajke , i \u0161ale i ludosti mahala\u0161e. Pri\u010dao bi joj o ljubavi i Bogu Milostivom. Jednostavno pri\u010dao joj je o \u017eivotu , koji joj migolji i topi se , a koji ona ne\u0107e imati vakta \u017eivjeti.<\/p>\n\n\n\n
Dobri je postao nekako ozbiljniji , sve\u010daniji i manje krut. Kosina bolest ga je , \u010dini se , oplemenila i definitivno ukazala na smrtnost kao drugo lice ogledala u kojem se prelijepi  \u017eivot ogleda . \u017divot je lijep i treba ga punim plu\u0107ima \u017eivjeti . Ni\u0161ta ne odga\u0111ati , ni\u0161ta kriti , ni\u0161ta glupava \u010dasnost i djetinji ponos. Samo ljubav , nje\u017enost i milost dijeliti . \u017divot je samo igra i zabava . Ali ne treba pretjerivati , i u bestidnosti glavu gubiti . Bo\u017eiji dar koji se ne prekida.<\/p>\n\n\n\n
Par dana prije smrti Kosa otvori o\u010di. Dobri me zovnu . U o\u010dima mu beskrajna nje\u017enost i tuga. Kosa je izgledala jako dobro i svje\u017ee . \u010cinilo se da su svi o\u017eiljci nestali. Na tom djetinjem licu bila je skupljena sva bjelina i \u010destitost an\u0111ela.<\/p>\n\n\n\n
-Hvala ti Luce za sve. \u017dao mi , ne\u0107u ti se mo\u0107i odu\u017eiti . Molim te dovedi mi Frku Frkicu . Ho\u0107u da se oprostim od nje.<\/p>\n\n\n\n
Htjedoh da se pobunim zbog opra\u0161tanja. Ona me mole\u0107ivo pogleda i postadoh svjesna da ona zna da joj je kraj blizu. Uop\u0161te nije bila tu\u017ena . Neka radosna blagost i uzvi\u0161enost u o\u010dima je govorila da je spremna za ono \u0161to slijedi.<\/p>\n\n\n\n
Dovedoh joj Frku Frkicu. Svo vrijeme Kosarine bolesti ona je bila raspame\u0107ena i tu\u017ena . I ogor\u010dena \u0161to se Kosa razboljela i \u0161to je ne mo\u017ee vidjeti. Dobro dijete nije znalo da psuje i proklinje . Sada je bila bijesna na to neznanje. Tako bi rado psovala i proklinjala sve i sva\u0161ta. Kako da slome i ubiju jedinog pravog An\u0111ela kojeg je ona upoznala i iskreno , djetinje zavoljela ?<\/p>\n\n\n\n
Kada je u\u0161la u Kosinu bolesni\u010dku odaju , mirno bez panike joj pri\u0161la , zagrlila dugo i jako i \u201cprigovarala \u201d joj:<\/p>\n\n\n\n
-Ba\u0161 si me upla\u0161ila frajerko jedna. Ja mislila ti An\u0111eo , a ti mi se sa Dobrim , me\u0111u \u010detiri zida sami\u0161. Sre\u0107a da je Luca tu pa vam ne da djetinjarije izvoditi.<\/p>\n\n\n\n
Kosara se poslije godina ti\u0161ine od srca nasmija. Takva vam je Frka Frkica . I kad nespretno la\u017ee i \u201cru\u017ei\u201d smijeh i radost zagovara.<\/p>\n\n\n\n
Satima smo sjedili , pri\u010dali , smijali se blesavim mahala\u0161ima i njihovim glupostima, i opra\u0161tali im. Utom osjetismo da se Kosa zamorila i \u2018veselo\u2019 se oprostismo od nje.<\/p>\n\n\n\n
Frka Frkica:<\/p>\n\n\n\n
-\u010cuvaj mi se Malena, i zovni me u svatove . Ima da ti \u010do\u010dekom u novoj anteriji razdrmam svatove do nerazuma . Odmori se mila . Vidimo se uskoro.<\/p>\n\n\n\n
Luce Malena:<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Odoh ja sad. Tu sam ako ti \u0161ta bude trebalo.<\/p>\n\n\n\n
Kosara i Dobri skoro istovjetno:<\/p>\n\n\n\n
-Hvala vam na svemu mile djevoj\u010dice. \u017divot i dunjaluk bi bio tu\u017eniji i siroma\u0161niji bez vas dvije.<\/p>\n\n\n\n
Sutradan je Dobri po Kosinoj \u017eelji doveo Omu , a blento ko blento , ne shva\u0107aju\u0107i situaciju poveo Debu kao potporu.<\/p>\n\n\n\n
Kosara se nije mogla kako prili\u010di ni oprostiti od njega. Smje\u0161ila se obojici na glupostima i blentovluku kojim su razbijali tmurne oblake koji su se gomilali oko bijele bolesni\u010dke sobe. Kada su shvatili ozbiljnost situacije bilo je kasno. Kosa se umorila i zaspala.<\/p>\n\n\n\n
Kada je Dobri kasnije u\u0161ao , primjetio je da je sa kreveta skinut list Kosine bolni\u010dke anamneze. Znao je da mahala\u0161i \u017eele muhuranje mahalskog konzilija \u0161ta na \u0107agetu pi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Slijede\u0107a dva dana Kosara nije oka sklopila. Bila je neobi\u010dno bistra , \u017eivog senzorja , pa\u017eljiva i vesela. U Dobrog je gledala sa divljenjem i zahvalno\u0161\u0107u . Molila je da joj pri\u010da i pjeva o Bogu Ljubavi i milosti , o sutra , o tre\u0161njama i ljubi\u010dicama , o ljulja\u010dkama pokraj Modre rijeke , o ljubavi vje\u010dnoj i iskrenoj, o ljepoti njihovog Grada \u010dednosti i sveznanju njihove mahale.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017eu tu\u010d je te\u017eak? Nije, lagan je ko mrvica hljeba koju d\u017eiv-d\u017eiv krade golubu ispred kljuna. Eh,  tako se i Kosara ukrale,i jo\u0161 lak\u0161e od toga .Samo jedno bolno puf i nema je.A osta u srcu svih nas , santa leda neprebolna .<\/p>\n\n\n\n
Dobrom se srce kr\u0161ilo , zatomio je i  zaledio vri\u0161te\u0107i krik o\u010daja , na snje\u017enim i ledeneim prtinama bola , koji ga nikad vi\u0161e ne\u0107e napustiti. A bio je raznje\u017een da je mo\u017ee usre\u0107iti . O tome \u0161to je Kosaru \u017eeljela je najvi\u0161e znao, jer to je bio i njen i njegov prelijepi \u017eivot . Njegov , neodre\u0111ene , sumnjive sutra\u0161njice i njen koji polako niz pje\u0161\u010dane obale Modre rijeke klizi , da se utopi u vje\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n
Pri kraju tog dana i djetinjeg usnu\u0107a , Kosara ga zamoli da joj pro\u010dita pismo koje mu je ono jutro kod Frke Frkice dala. Po rukopisu je znala da je to njegovo pismo , koje joj on nije uputio . Pismo je Frka Frkica u svojoj dobroti ukrala od njega i dala njoj , misle\u0107i da \u0107e je radovati.. Ona ga nije otvorila , jer nije bilo su\u0111eno da joj ga on dariva .<\/p>\n\n\n\n
Dobri ga bez oklijevanja izvadi iz \u0111epa na strani srca i lagano po\u010de \u010ditati.<\/p>\n\n\n\n
\u201c Kosara , ljepoto mila ,<\/p>\n\n\n\n
\u010dudesna drugo zvije\u017e\u0111a i maglica , nje\u017ena prijateljice mojih besanih no\u0107i ,<\/p>\n\n\n\n
Dugo se ne dodirnusmo. \u010citav jedan \u017eivot , svih tvojih svijetlih , nebom obasjanih , nevinih zemaljskih dana . A ostadoh ti du\u017ean bar jedan lahor poljubac .<\/p>\n\n\n\n
No , \u2026 \u0107a se mere\u2026su\u0111aje \u2026a prelijepi \u017eivot gre dalje \u2026<\/p>\n\n\n\n
Poetika je veoma mo\u0107an ali i beskrajno strpljiv posrednik izme\u0111u sna i jave , radosti i tuge , jala za propu\u0161tenim i \u017eala za iskori\u0161tenim . Mo\u0107an hranitelj iluzija i slaba\u0161an za\u0161titnik zaljubljenih .<\/p>\n\n\n\n
Ne smijemo izbrisati i zaboraviti ruku pro\u0161enu , nemilovanu a ispro\u0161enu. Mo\u017eemo malenu zlatnu bukagiju maljem lomiti . Uzalud! Ona zapret kli\u010de.<\/p>\n\n\n\n
Usud !<\/p>\n\n\n\n
A vrlo \u010desto , \u010ditav ovozemni \u017eivot je utkan u onom nepostoje\u0107en i bolnom \u2013 SAMO JEDNOM !<\/p>\n\n\n\n
I onom drugom : NAVSEGDA!<\/p>\n\n\n\n
Ugh\u2026 kada bi bilo bar\u2026<\/p>\n\n\n\n
Ali nije Innocence moja ! Iako su lijepim an\u0111eoskim imenom mnogi spelovali tvoje ime i u ta\u0161 se pretvorili\u2026<\/p>\n\n\n\n
Eh , nekada nam ne bude dato ili nam korijeni nisu dali .<\/p>\n\n\n\n
A ponekad se ne sjetimo da imamo mo\u0107i da zaboravimo ( ono ko fol ) da imamo korijene .<\/p>\n\n\n\n
Da mo\u017eemo sko\u010diti u vis i letjeti.<\/p>\n\n\n\n
Ali \u010dasnost i nebo nas prije\u010de. I zaboli nas \u2026 \u201c<\/p>\n\n\n\n
Dobri je \u010ditavo vrijeme gledao u Kosaru dok je \u201c\u010ditao \u201d . Znao je pismo napamet. Upijaju\u0107i njen lik za \u010ditav \u017eivot , primjetio je da jedva dr\u017ei o\u010di otvorene i da mu se smije\u0161i. Tu\u017eni uzdah joj presje\u010de mirno disanje.<\/p>\n\n\n\n
Dobri nastavi da \u201c\u010dita \u201d , gledaju\u0107i je , pun strepnje i dobrote .<\/p>\n\n\n\n
\u201d A mi se tada \u010ditav \u017eivot pitamo za\u0161to bar JEDNOM nismo smogli hrabrosti i sko\u010dili sa litice koja ponorom vlada i poletjeli u visine Oceanu ti\u0161ine koja sni i gdje nas ona , krasota mila i \u010dudesna , s ljubavlju \u010deka.<\/p>\n\n\n\n
\u010cak se i ne pitamo da li je to pravedno? Samo ko najve\u0107i tovari klepimo u\u0161ima i mu\u010dimo \u2026<\/p>\n\n\n\n
Nije va\u017eno ako nam se srce prospe u hiljadu ledenih kristalnih komadi\u0107a i ako zaboli do suza . Na\u0161e srce je nevino i \u010disto . Opravi\u0107e se . Ili ne\u0107e ! Ali bi\u0107e zahvalno je \u0161to smo mu dali nadu i mo\u017enost da voli.<\/p>\n\n\n\n
Neuki ka\u017eu da su rije\u010di : Volim te zauvijek , precijenjene.<\/p>\n\n\n\n
Nisu , Malena ni slu\u010dajno<\/p>\n\n\n\n
\u0160irom svijeta , ki\u0161om i suncem , bjeluju , samuju i miri\u0161u mirijade ste\u0107aka i svjedo\u010de : Voljela je i voljena bila .Navesgda! A svaki taj uspavani Kameni svjedok ima presliku u jednoj zvjezdici na nebu .<\/p>\n\n\n\n
I budi sretna An\u0111elu mili \u0161to ti je lahorac snova i nade milovao i mrsio vrane kose.<\/p>\n\n\n\n
Zna\u010di , voljelo se i \u017eivjelo se. Nije bitno koliko snovito ili sakriveno . Ili kojim dobrom ili bolom .<\/p>\n\n\n\n
Vrijeme je tek jedna iluzija koju su izmislili ljudi i ne mo\u017ee da obujmi ljubav.<\/p>\n\n\n\n
Sje\u0107anjem i snovima , i poslije zemaljskog usnu\u0107a ljubav vje\u010dno \u017eivi , kao i miris kose , mr\u0161ene i ljubljene.<\/p>\n\n\n\n
\u2026 avaj \u2026<\/p>\n\n\n\n
Tako je to Innocence i nikako druga\u010dije zapisano u mojoj hipofizi i nje\u017enom djetinjem srcu.<\/p>\n\n\n\n
Sretno i \u010duvaj se , ljepoto mila. \u201c<\/p>\n\n\n\n
Kosara jo\u0161 bija\u0161e budna . Pru\u017ei ruke ka Dobrom i pozva ga . On joj se primi\u010de , ona ga u zagrljaj prima i sti\u0161\u0107e jako , o\u010dajni\u010dki . Usnama njegove tra\u017ei i dobija ih.<\/p>\n\n\n\n
\u201cSo\u010dne su , \u0161teta \u2026\u201d ona zaustavlja misao \u2026<\/p>\n\n\n\n
-Meke su i podatne sa okusiom tr\u0161nje  , \u0161teta \u2026\u201d on presjeca misao.<\/p>\n\n\n\n
Njoj se dvije suze kotrljaju niz lice , on suza nema ve\u0107 ih je u danima ovim isplakao.<\/p>\n\n\n\n
Ona lagano zatvara o\u010di :<\/p>\n\n\n\n
\u201d-Umorna sam ti mili dje\u010da\u010de moj , ti oprosti mi \u2026<\/p>\n\n\n\n
Ruke joj klonu\u0161e niz njegovo tijelo . On osjeti da jo\u0161 uvijek di\u0161e , ali sve ti\u0161e i ti\u0161e i \u2026 sve stade .<\/p>\n\n\n\n
Dobri ne osje\u0107a ni\u0161ta , ni bol , ni tugu , u rukama nema te\u017eine . Mnije ; Kosara Marija Magdalena je tek grlica bijela koja ho\u0107e da bje\u017ei . On joj ne da, gr\u010devito je ste\u017ee i ljubi o\u010di , lice , usne . udi\u0161e njene mirise \u2026 I naglo zastane i zastidi se sebi\u010dnosti svoje .<\/p>\n\n\n\n
Dijete je umorno , leglo da spava i sanak nebeski usnilo . On mora pustiti An\u0111ela da ode domu svom . Krajnje je vrijeme . Samo \u0161to nije svanulo.<\/p>\n\n\n\n
Spusti je na le\u017eaj , popravi joj bijele halje i kosu , kleknu na koljena , primi je za ruku , nje\u017eno kao da je tek ro\u0111ena beba , poljubi je i zausti .<\/p>\n\n\n\n
-Po\u010divaj u miru Marija Magdalena , Kosara Malena , milo djete\u0161ce moje .<\/p>\n\n\n\n
Alelujah !<\/p>\n\n\n\n
Tamo negdje u daljini , u nekom drugom krajoliku umilni Ezan se mje\u0161ao sa jecaju\u0107im zvukom katedralskog tornja .<\/p>\n\n\n\n
Sunce je stidljivo prodiralo u djetinjom nevino\u0161\u0107u bojenu sobu , najavljuju\u0107i novi dan.<\/p>\n\n\n\n
Prelijepi \u017eivot ide dalje.<\/p>\n\n\n\n
Amin !<\/p>\n\n\n\n
Ah , skoro zaboravih ,<\/p>\n\n\n\n
Dobri je imao dvadeset godina kad je prestao krhko poljsko cvije\u0107e brati \u2026zatomljuji\u0107i krik du\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kosara Marija Magdalena -Ih jesi neka! Kosara ti bila najbolja prijateljica , a ti zbrzala poslijednje trenutke koje je provela sa nama,ko da ih nije ni bilo? -Nisam zbrzala. Jo\u0161 sam ljuta na nju, iako je pro\u0161lo \u010detrnaest godina otkako nas je ostavila na cjedilu.Samo jedno puf i ode. Svoje\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30,28],"tags":[],"class_list":["post-102990","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-frka-frkica","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/102990","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=102990"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/102990\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":113483,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/102990\/revisions\/113483"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=102990"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=102990"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=102990"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}