{"id":102640,"date":"2025-09-22T20:08:00","date_gmt":"2025-09-22T18:08:00","guid":{"rendered":"http:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=102640"},"modified":"2025-09-22T02:10:33","modified_gmt":"2025-09-22T00:10:33","slug":"frka-frkica-i-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/?p=102640","title":{"rendered":"Frka Frkica – II dio"},"content":{"rendered":"\n

Mljekarica<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Odmah po dolasku u Sarajevo Mito u meanu sa novi drugari , a Lela Jela Jelena u \u010distatice, u Higijenski. Moralo se, da se djeca prehrane. U Mite \u010destitosti ne\u0161to ostalo, nikad joj paru od plate njene nije uzeo. Nakon vremena , na jedvite jade \u017eena skucka , posudi pare i kupi kravu. Nije va\u017eno, nije kakva sorta, ali glavno danosi mlijeko. Da\u0107e Bog bolju!<\/p>\n\n\n\n

Otad Frka otpo\u010de \u0111ugume tegariti i mlijeko raznositi. Bilo potrebito , plata maj\u010dina i urod iz ba\u0161\u010de nisu dostatni bili. Troje djece tri k\u0107eri , dvije – haman pred udajom , \u010detvrto na putu, a peto, ono najve\u0107e, opijeno i nedokazano iz meanu ne izbija.<\/p>\n\n\n\n

Lela Jela Jelena trbuhom do zuba. U neumlju svoga alkoholnim parama ispranog uma , Mito umislio da to u trbuhu\u00a0nije njegovo. Ra\u010dunica mu se ne sla\u017ee. Konta , nije je tandaro od Vranja, skoro nikako. Jedared,dvaput, u vrh glave tri put. Ali mu\u010di. Ni je'ne ne progovara. Mnogo mu \u017eena Lela Jela Jelena propatila, pa ga sramota da joj i\u0161ta zamjera. Zaboravio \u010dovjek da je ponekad presaugao toliko da pojma nije imao ni gdje mu je stra\u017enjica, gdje glava , a kamo li anamo onaj.<\/p>\n\n\n\n

A opet , konta ne\u0161to i red je. Ne mo\u0161 ti sudbi ni pobje\u0107i, ni opepiljiti. Bio je nadobudni \u010dovjek – niko ko on – Mito Bekrija . \u0160to ne bi sada bio malo, Dimitrije sine Mitre , maj\u010dino jedin\u010de okusio ono \u0161to je drugima nijetio. Pogotovo \u0161to staricu majku, onemo\u0107alu , usamljenu i napu\u0161tenu , ne vidje od dolaska u Sarajevo i ona umreja od tuge za sinom jedincem, budal\u010detom.<\/p>\n\n\n\n

Za sve on , meane i drugari mu krivi. Ne krivi on ni sva nje\u017ena prolje\u0107a, ni sve stasale Leposave , Ko\u0161tane i Lele Jelene. vSve je po\u010delo davno prije. Usud i zov predaka. Taki se \u010dovjek rodi. Pi\u0161e mu na \u010delu kaki je . I kaki mora biti. \u017dal je za\u00a0 mlado\u0161\u0107u, nema vi\u0161e one njegove Lele Jele Jelene.Dosta ostarila.Vidi se ima tu ljepote i kuveta,ali nije to ona njegova uzbibana i razigrana leptirica Lela Jela Jelena. A ba\u0161 u taj vakat \u00a0iznenada Vranjaka , bar malo do\u0111e tobe.<\/p>\n\n\n\n

Frka najgrabusila. Sve se na nju svalilo, a jako sedam ljeta imala. Dvije starije k\u0107eri skoro na udaju prispjele. Sednje \u0161kole ganjaju, sramota ih mlijeko raznositi. Ne\u0161to \u0107eprkaju po ba\u0161ti, da ih kom\u0161iluk vidi da su vrijendice. I to je sve. Ne\u0107e mo\u0107i na\u0107i mu\u017eeve ako ih dunjaluk sa \u0111ugumima vidi. Sin mali se tek rodio.<\/p>\n\n\n\n

Narod pri\u010da , dva tri puta je potka\u010dio onaj zgodni , hrsuzli \u0161ofer , had\u017eijin unuk iz higijenskog , kad su na de\u017euri zajedno bili. Plaho su se nade\u017eurali. Ona godinama neljubljena – on \u0161oferski jastreb. I\u0161le ga Ko\u0161tane, lele Jelene, Fazile i Emine ko had\u017eijino potomstvo bajramluk.<\/p>\n\n\n\n

Osjetio da joj tijelo samo \u0161to ne eksplodira od \u010de\u017enje i\u00a0davanja. Nabreklo ko zrela jabuka, mo\u017eda smokva petrova\u010da. On nije imo kud? Stvar navike. I ubro je. Pa je brao , ubirao i ubirao. Sva\u0161ta ne\u0161to. \u0160ta to? Ne znamo. Nismo nazo\u010dili i mi se nekim zijanom zadeverali. A ni on, ni ona nisu od neke pri\u010de bili. O tom branju od njih dvoje nikad \u017eiv insan rije\u010di nije \u010duo.<\/p>\n\n\n\n

Kako to uvijek i obi\u010dno biva , olajava narod, zapravo besposlene kone i ljubomorni akmaci koje nemaju svoga \u017eivota , pa se u tu\u0111e uvla\u010de. Na prililku , Jela Jela prvi put od Vranja do\u0161la do onog : joj,mamo mamice. Lak\u0161e joj bilo. Nekoliko mjeseci, oli ne cijela godina, pa se sve ohladilo.To je bio onaj labu\u0111i poj ili pjev one neznane , nikad vi\u0111ene australijske ptice \u0161to umire pjevaju\u0107i. Taj poj uvijek pristaje uz\u00a0 tu\u017eni rekvijum svim natakarenim djevoj\u010dicama i vaskolikom \u017eenskom rodu. Mo\u017ee se pjevati i prtiti i zapjevati bilo kad i bilo gdje. Tu\u017enih \u017eenskih srdaca to je poj. U svakoj ljubavnoj pri\u010di tkana je sudbiina mnogo tu\u017enih djevoj\u010dica \u0161to ih ljubavno trnje posred\u00a0 srca i utrobe, probija , razdire i kasapi <\/p>\n\n\n\n

Poslije do\u0111o\u0161e one suhe i posne \u017eenske godine. I to je to. I ljubljena i neljubljena , takarena i netakarena, pa opet takarena, voljena i nevoljena, a takarli \u017eivot Leli Jeleni \u00a0odi dalje. Joj , mamo mamice. A tu se belaj ne\u0107e zaustaviti. Kad baksuzluk greje , onda se zaobada i ne mere ga zaustaviti ni sedam veli\u010danstvenih bjelavskih hamala.<\/p>\n\n\n\n

A najmla\u0111a k\u0107er\u00a0 Marija Magdalena , od malih nogu zvana Frka , tegari d\u017eugume, raznosi mlijeko. Sitna i krhka ,\u00a0d\u017eugumi skoro ve\u0107i od nje. U toj krhkosti savr\u0161ena, an\u0111eoski prelijepa i nje\u017ena . Narod se kleo u njenu ljepotu. I molio se za nju. Toliko ljepote zlo zaziva.<\/p>\n\n\n\n

Deset nekad dvanaest litara mlijeka u d\u017eugume pa na Podhrastove. Bijelu kobilu , haman lipicanerku za jedan od pet hrastova ve\u017ei ,kao i drugi mljekari sa periferije gornjih brda. Bila su to neko vremena po\u0161tenih insana i hajvana. Niko tu\u0111e nije otimo. Osim u ljubavi. Pa raznosi niz Bardak\u010dije, Had\u017ei Be\u0161irovu pored domova za sirotu i napu\u0161tenu djecu ; studentskih i Ivezi\u0107kog, preko bjelavskih mahala\u00a0 do \u010cakalu\u0161e. Dalek je to put oje\u0161ke za dijete , pride dva d\u017euguma \u00a0. Dalek i te\u017eek put za nejaku , sad ve\u0107 dvanaestogodi\u0161nju djevoj\u010dicu.<\/p>\n\n\n\n

Nikad se nije tu\u017eila. Sve mirno podnosila, ali reci joj jednu nepravednu i pogre\u0161nu eto belaja. Zbog toga je prozvali Frka , svi zaboravili da je Marija Magdalena. U neko doba , kad joj sve dokundisalo , sasvim iznenada po\u010dela se\u00a0i \u010dambati i frkisati i jedan \u0111ugum kao potporu sa sobom svugdje prtiti.<\/p>\n\n\n\n

Niko se nije smijao, toliko se ozbiljno i sasvim prirodno prigrlila raznosa\u010dkog alata i zanata . Znala i \u0111ugumom dobrano strefiti. Nikad iz \u010dista mira , iz hira, sama od sebe. Samo kad bi je neko izazvao, ne\u0161to rekao ili je, Tito dragi , ne do mu Bog mili , poku\u0161ao dotaknuti. Za diranje minimum dva \u0111ugum heka \u00a0sleduju . Garant.<\/p>\n\n\n\n

Pametno mila moja, dobroto moja ne daj na se. Kasno, prekasno se savjeti daju. Oja\u010dala Frka i nau\u010dila kako najbezbolnije raznosti mlijeko.<\/p>\n\n\n\n

D\u017eugumi joj nisu ni\u0161ta mogli. Hobikla se na njih. Ko na hud usud. Nekako , slutilo se , morao je do\u0107i dan kada \u0107e Frku \u017eivot\u00a0 slomiti. Imala je ne\u0161to vi\u0161e od \u0161esnaest ljeta tu ve\u010de. Ona sva u bijelom, radosna ko nevjesta neka. Nevjestanje se skoro \u010detiri godine\u00a0 ranije desilo. Jaka je Frka bila-. \u010cetiri pune godine je trebalo da bol izbije i da je u \u0161esnaestoj godini slomije, ko otpalu trepavicu.<\/p>\n\n\n\n

Oni mislili da pla\u010de zbog prljav\u0161tine\u00a0koja se zamalo desila te no\u0107i. Plakala je i zbog te no\u0107i . Bilo\u00a0 je stid Dobrog. Ali plakala je zbog slutnje – svih onih no\u0107i kad ljubav ne\u0107e na\u0107i i\u00a0 anterija\u00a0 koje zbog ljubavi koje nema , nikad radi ljubavi ne\u0107e obu\u0107i. Osim jednom, dvaput,u neki znani nevakat pun \u010demera i boli. Ali i ljepote i strasti.<\/p>\n\n\n\n

Na kraju, kad je odlu\u010dila da odlepr\u0161a skontala je fol. Ima\u0161 li\u00a0 koju uspomenu sa nekim da podjeli\u0161 dobro si pro\u0161la. Ako uspomene pi\u0161e\u0161 i ljubavi nekoj prinosi\u0161, ni to nije lo\u0161e. Ako ljubav strancima nudi\u0161 to ne valja. Nikad i nikako ne valja. A ona imala hejbet , skoro pa hajbet na hejbet uspomena , taze i birvaktile. Da te mili Bog sa\u010duva od nekih. I pratile je i radovala se od sedme godine do zadnjeg dana. Uspomene je nisu popu\u0161\u010dale. I vake , i nake. Naj\u010de\u0161\u0107e nake., pa vake.<\/p>\n\n\n\n

\u017divot je prolazio i pro\u0161ao, do\u0161o vakat mrijet. \u010covjeku bude \u017eao, pomalo , pone\u0161to i po\u0111e\u0111e. Svaki \u017eivot je prelijep  , proleti kao tren i san. Jedan je jedini koji \u010dovjek ima i  \u017eivi. Ima i boli i tuge jako mnogo, ponekad nepodno\u0161ljivo previ\u0161e. A opet toliko ljepote \u010desto provri da se i umiralo od  ljepote.<\/p>\n\n\n\n

Joj,majko moja, joj sejo moja.<\/p>\n\n\n\n

Najdra\u017ee Frkino cvije\u0107e su bile bjeli\u010dasto \u017eute kadifice i \u017eute ru\u017ee, koje se na vr\u0161cima latica prelijevaju rubinovim dugama. Podje\u0107ale je na Vranje u kojem nije osjetila oblaka i  na njenu strast i bol. Voljela je i jagor\u010devinu. Divila se tisu\u0107ama  ulovljenih sun\u010devih  zraka na malim pozla\u0107enim cvjeti\u0107ima, \u0161to snovima iskre.<\/p>\n\n\n\n

Cvjetovi je – i kadifice i ja(di)gor\u010devine podsje\u0107ali na Sarajevo, njenog Dobrog , Bekriju njenog jedinog\u00a0 i \u017eivot. \u017divot razigrani , nje\u017eni , skoro prin\u010devski, blagi i krhki, \u0161to prelijevaju\u0107i se u bezbroj svjetlucavih iskrica tvore snenost zaljubljene du\u0161e. Ali i \u017eala za nedo\u017eivljenim.<\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107a se \u0161ta joj je Dobri jednom povjerio:<\/p>\n\n\n\n

-Milo moje , morala si do\u0107i u na\u0161e mahale. Tako su\u0111eno. Ni tebi ni mahali , nije bilo \u017eivota jednoj bez druge. Ti si od onih nekoliko blagih i \u010dednih zvjezdica koje su obasjale Bjelave i mahala\u0161e i podarila im svjetlost i milost da mogu pre\u017eivjeti. Va\u0161a imena su zapisana u knjizi dobrih. Nadam se da \u0107e\u0161 mo\u0107i re\u0107i – vrijedilo je, jer u o\u010dima tvojim uprkos svemu opstaje cvije\u0107e, ljubav i sjaj neba u travi.<\/p>\n\n\n\n

Nije Mojsije bio nagodan svirati vranjanske, te \u201estranjske\u201cpjesme. Ka\u017ee previ\u0161e je bola u njima, Zatakare te direktno i namah, i u veliki, i u mali mozak i zave\u017eu ih u \u010dvor. Nije zbog toga zaobilazio te pjesme. I sevdah to isto \u010dini, ne\u0107emo du\u0161u grije\u0161iti, ali malo suptilnije .<\/p>\n\n\n\n

Nijedna \u017eenska u njegovoj okolinu nije imala\u00a0 onaj specifi\u010dni\u00a0 glas mlade vranjanke. Mladenke koju udaju za stara, koju udaju bez ljubavi , udaju je a da se ona ni\u0161ta ne pita, ubijaju\u0107i joj srce i du\u0161u. Ili bar su\u0161i\u0107ave pjeva\u010dice , u \u010dijim grudima eho razorenih bronhija stvara zvuk koji titra slomljenom srcu. I tada insanki ne preostaje ni\u0161ta drugo nego da djetinjom du\u0161om\u00a0 bol izbaci iz srca i\u00a0 prenose ga sa generacije na generaciju prodatih i na silu udatih \u017eena.<\/p>\n\n\n\n

Na taj na\u010din se ra\u0111a milozvu\u010dni glas ,nalje\u0111uje i prosipa ,  daruju\u0107i nje\u017enost i  elegi\u010dni zvuk onim sentimentalnim i bolnim raspolo\u017eenjima vranjanske pjesme. Mojsije nije prona\u0161ao glas koji bi mogao biti izvor onog ne\u010deg \u0161to  samo vranjansko nebo mo\u017ee zanijeti i roditi , i upjevati se sa njegovom harmonikom..<\/p>\n\n\n\n

Mimo Vranja se nije ra\u0111ao , ni naukovao vranjanski glas sposoban da\u00a0 na povr\u0161inu\u00a0 i iznad muzike , do\u00a0 samog neba iznese \u00a0 sve one si\u010du\u0161ne valere tonova \u0161to damarom biju. Da bol uznese do onih muka \u0161to\u00a0 se spajaju u jedan vapiju\u0107i, jedva\u010dujni , a tako prodoran i kristalno \u010dist\u00a0 krik \u017eene. Krik istine i bola satkan od nje\u017enih suglasja ljubavi , \u00a0sevdaha, \u010de\u017enje, sjete, \u017ealosti\u00a0 i tuge.<\/p>\n\n\n\n

Treba se za to roditi, dert i damar\u00a0 sastaviti ,u zvuk preto\u010diti i kako nebo zapovjeda iznjedriti i zapjevati. Te\u0161ko se to u\u010di ; jo\u0161 te\u017ee upjevava.<\/p>\n\n\n\n

U jadu vremena, u jadu jada, u jadu sjemena, u jadu pada, suze i bola ljubavnice i prijateljice, golubice i grlice, princeze milosti, karaljice vri\u0161te\u010de boli rodi se glas Marije Magdalene – Frke Frkice,mile djevoj\u010dice, kao pahulja bijelih kristalni let.<\/p>\n\n\n\n

I pad je let poru\u010duje pjesnik. U padu leta je ljubav svijeta , dodaje ljubavnik njen. Kad bi pjevala o svome dobrom bekriji ptice bi u\u0161utjele i plakale. Toliko ljubavi i tuge utkanih u safirnu \u010disto\u0107u i brilijantnu jasno\u0107u glasa su \u010dudili i nijemili slu\u0161aoca. Nebo bi ti\u0161inu spustilo ,\u00a0kao da se takvo ne\u0161to nikad nije \u010dulo i uznijelo glas i jecaj do zvjezdica.<\/p>\n\n\n\n

Vri\u0161te\u0107a bol bi ponekad zatirala, prijete\u0107i da se pretvori u jecaj, u pla\u010d , ali nebo ne dozvoljava da se niti pjesme gube, \u017eele\u0107i da saslu\u0161a pjesmu do kraja. I pjesma nastavi da se uspinje do neba, da bi tamo prenijela krik slomljenog srca . Bila je to molba i molitva , pokora i iskupljenje djevoj\u010dice da joj se ubla\u017ei bol i podari ljubav.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u0161aju\u0107i taj umilni,kristalni glas Dobrom je pala na pamet legenda o australijskoj grlici koja umire pjevaju\u0107i. Me\u0111utim sta\u0111un jo\u0161 nije bio zreo za tu poemu. I nije bila namjenjena Frki Frkici. Bila je su\u0111ena jednoj drugoj malenoj pti\u010dici koja \u0107e uskoro u\u0107i u njihove \u017eivote. Da joj olak\u0161a boli u nekom drugom vaktu.<\/p>\n\n\n\n

Za uzvrat – nju Mariju Magdalenu je Dobri u\u010dio da je Bog Jedini su\u0161ta Ljubav i Molost.<\/p>\n\n\n\n

Ljubavlju svojom Bog Uzvi\u0161eni je stvorio Univerzum. U\u010dinio ga savr\u0161enim. U tom savr\u0161enstvu je sva neizmjerna ljepota i mnogo \u010duda. Nama je najbli\u017ei nauk o suncu, mjesecu, zvjezdama i maglicama, stvorenih da bi ih ljudi gledali i u\u010dili. Sve ostalo je jednostavno.<\/p>\n\n\n\n

Bog\u00a0 Jedini je Ljubav. \u010covjeka je stvorio iz ljubavi i poklonio mu\u00a0ljubav i milost .U Boga Milosrdnog nema razme\u0111a , gladi ni golotinje, ni \u017ee\u0111i ni \u017eege, ni ru\u017enih rije\u010di , ni psovki. Samo ljubav i \u010dista du\u0161a.Ljubav treba da vlada i srcima i du\u0161ama ljudi i da je oni \u010distu i neokaljanu vra\u0107aju nebu. Ali sve je stvoreno u parovima, pa se ra\u0111a i \u010dovjek i ne\u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n

Ne\u010dovjek se ra\u0111a i odri\u010de neizmjerne dobrote i ljubavi Boga  Silnoga i \u017eeli da \u010distu djecu svojom zlo\u0107om  uprlja.<\/p>\n\n\n\n

Beskona\u010dna i neuslovljena Bo\u017eja ljubav uprljanu djecu mo\u017ee o\u010distiti i oprostiti, u svoju ljubav uviti. Za tu ljubav se \u010ditav \u017eivot vrijedi boriti. Ako treba i odricati, tugovati i bol trpiti.<\/p>\n\n\n\n

Frka nije bila sigurna da ga je shvatila. Bila je samo radoznalo dijete \u017eeljno ljubavi i igre . A Dobri tako dalek, vrlo \u010desto preozbiljan i tu\u017ean. Iako joj i jo\u0161 mnogo toga nije znala i nije joj bilo jasno vjerovala mu je.. Ova no\u0107 , koja slijedi \u0107e joj\u00a0 pomo\u0107i da razbistri um. I slomi srce; a du\u0161u i um zamalo izgubi.<\/p>\n\n\n\n

Ova no\u0107 nema nikakve veze sa \u017eeljenim – joj, mamo mamice, a malkice i previ\u0161e ima.<\/p>\n\n\n\n

Ovo zazivanje majke i sestre olak\u0161ava bol, ali i ushi\u0107enje, onaj dert ali i opijenost, tragiku rastanka ali i an\u0111eoskih provi\u0111enja i sanja. To je i ljubavno ushi\u0107enje i bol.<\/p>\n\n\n\n

To zazivanje majke mo\u017ee biti i onaj tren kada se du\u0161a u bolu slama i kada je vrlo tanka nit izme\u0111u razuma i nerazuma.<\/p>\n\n\n\n

Da , ziasta je Dobri bio u pravu kada je rekao :<\/p>\n\n\n\n

-Svaka djevoj\u010dica je grlica , pti\u010dica malecka , koja pre\u010desto , radi ljubavi umire pjevaju\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mljekarica Odmah po dolasku u Sarajevo Mito u meanu sa novi drugari , a Lela Jela Jelena u \u010distatice, u Higijenski. Moralo se, da se djeca prehrane. U Mite \u010destitosti ne\u0161to ostalo, nikad joj paru od plate njene nije uzeo. Nakon vremena , na jedvite jade \u017eena skucka , posudi\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30,28],"tags":[],"class_list":["post-102640","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-frka-frkica","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/102640","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=102640"}],"version-history":[{"count":25,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/102640\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":113407,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/102640\/revisions\/113407"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=102640"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=102640"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=102640"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}