<\/p>\n\n\n\n
Muzika te\u010de, uspomene mozak ubijaju. Sje\u0107anja naviru ko duga poslije ki\u0161e, samo se prelijevaju u pahulje duginih boja. Ni cigar nisam zavr\u0161io, ona se vra\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Pogledam je.<\/p>\n\n\n\n
Meni suze niz lice. Ono skoro. Jedna izdajni\u010dka suza , u lijevom oku visi, ni tamo ni ovamo. Tre\u0107i put u \u017eivotu, jer Marija Magdalena ulazi u bijeloj anteriji, nov novcatoj, samo jednom , nekad davno , u jednom snu obu\u010denoj Mislim da u onoj suzi , Frka Frkica mo\u017ee vidjeti svu ljepotu i tugu na\u0161ih dana.<\/p>\n\n\n\n
Vrijeme kao da se vratilo , na ono ve\u010de kad su tri golubice u anterijama bile. Jermenka , ona haramska preda mnom stoji i pogledava u me. Sretna je \u0161to me usre\u0107ila izgledom , koji mladost doziva.<\/p>\n\n\n\n
Ili kada su se vratili oni neki dani koje je grijeh pominjati. Kada se ta ista anterija obla\u010dila, da bi se malo poslije radi ljubavi svla\u010dila .<\/p>\n\n\n\n
Kemo tuguje :<\/p>\n\n\n\n
“Hiljadu pahulja bijelih ve\u010deras pada<\/p>\n\n\n\n
Umiru pahulje bijele i moja nada<\/p>\n\n\n\n
Da li te vjetrovi nose<\/p>\n\n\n\n
Jedina moja<\/p>\n\n\n\n
Na nekom oblaku mekom duginih boja…”<\/p>\n\n\n\n
Ne zna se ko je ljep\u0161i ona ili anterija.Normalno to je retori\u010dko pitanje koje name\u0107e licentie poetica .Ne mogu re\u0107i ; Frka Frkica je nadma\u0161ila sebe. Uvijek je bila takva. Nenadma\u0161na u \u010daroliji koja oko posmatra\u010da miluje i okovima nevinosti ve\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Muzika i pahulje joj se prelijevaju kroz kosu, vla\u017ee o\u010di i lice, nalik su suzama. Doti\u010du joj nje\u017ene ruke, ona ih podi\u0161e , one lelujaju , tijelo se uvija i sve po\u010dinje da treperi i da nestvarno biva.<\/p>\n\n\n\n
Ona je ; mila Frka Frkica iz \u0110ul ba\u0161te , kada je puna nade i \u017eivota bila. Njeno tijelo igra, gori i lebdi.Niz anterija se prelijeva krhkost hiljadu pahulja bijelih<\/p>\n\n\n\n
Slutim, ni\u0161ta ispod nema. Grudi i noge djevoja\u010dke, boje kraljevskog \u0107ilibara, ispod bjelila anterije nestvaran krajolik tvore. Ona je mlada \u0161to svoju poslijednju djevoja\u010dku no\u0107 igrokazom uz tu\u017enu melodiju oplakuje.<\/p>\n\n\n\n
Tu\u017ena je , budu\u0107i mu\u017e , nije njen dragi , ve\u0107 o\u010devog prijatelja iz Vranja sin. Dragi njen , Dobri bekrija \u0107e tu no\u0107 usniti i ona \u0107e se iz zagrljaja iskrasti i uplakana pobje\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Zla sre\u0107a je stizala i prestizala na svakom koraku. Gdje god krene, gdje god se makne, njena zla sre\u0107a je sa osmjehom neljudi \u010deka. Ako nema nesre\u0107e, ako se primiri, neko joj ni\u0161tavilo utrobu kida, priziva slijede\u0107u nesre\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Zato se ovaj bolero posve\u0107uje onoj maloj Frki Frkici , onoj \u010dednoj Mariji Magdaleni \u0161to na krlilima ljubavi je htjela da \u017eivi. <\/p>\n\n\n\n
Kad pjesma stane , ona na pod do mojih koljena klonu , obgrli ih i prozbori:<\/p>\n\n\n\n
-Umorna sam ti mili moj . Nizlje\u010divo umorna .Mnogo je godina samo\u0107e i \u017eelje u mome tijelu. .Samo\u0107e i ljubavi bez tebe i dodira tvojih dobri i jedini \u010dovje\u010de moj.<\/p>\n\n\n\n
Neznam da li se to PTSD vra\u0107a , ili je ostala navika da se mogu odvojiti od tijela i bistrog senzorja i gledati sebe kako se usporeno kre\u0107em kroz vrijeme; sada\u0161nje , pro\u0161lo , ponekad i budu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
I vidim:<\/p>\n\n\n\n
Dvije sjene male na podu pored mindera sjede.Ona mu obgrlila koljena i jeca. On je zagrlio , u kosu je ljubi Ne\u0161to joj \u0161apu\u0107e , ali to ne mogu razbrati. Ne anlai\u0161em , da li radi moje gluvo\u0107e ili joj du\u0161om zbori.<\/p>\n\n\n\n
Ona se polako smiruje Igleda ga puna \u010de\u017enje i nade.<\/p>\n\n\n\n
I gledam:<\/p>\n\n\n\n
On je zbunjen. Vrijeme i je da ide, a ne mo\u017ee je ostaviti . Di\u017ee je . Ljubi je , kao da se nikad rastajali nisu. Ljubi je . Radoznalo , plahovito , oslu\u0161kuju\u0107i zov njenog srca , \u0161to kroz usne ljubav pjeva.<\/p>\n\n\n\n
Ona uzvra\u0107a poljubac kao djevoj\u010dica koja se prvi put ljubi. Radoznalo , nesputano , prirodno kako to samo djeca znaju.<\/p>\n\n\n\n
Usne im se spajaju . O\u010di se gledaju. Ruke se jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e oko tijela savijaju.<\/p>\n\n\n\n
Znam:<\/p>\n\n\n\n
Oboje misle : \u0160ta da se radi? \u017divot je ponekad prelijep i ne treba ga odgurivati. Ako je i grijeh, ponekad treba za\u017emuriti . Oprosti\u0107e se. Ljubav nikad nije veliki grijeh.<\/p>\n\n\n\n
I polako okre\u0107em glavu , jer znam :<\/p>\n\n\n\n
Podignu\u0107e je na ruke . Ona \u0107e mu sviti ruke oko glave. I ljubi\u0107e ga. Zatvari\u0107e o\u0107i. Vid im ne\u0107e trebati. Za sje\u0107anja ne treba vid. On \u0107e je nositi , pa zastati. Do\u0161li su do vrata. Ona \u0107e lijevom rukom tra\u017eiti \u0161teku . Na\u0107i \u0107e je i otvoriti vrata. Ulaze i zatvaraju mi vrata pred nosom.<\/p>\n\n\n\n
Shvatam :<\/p>\n\n\n\n
Moja nazo\u010dnost bi svjedo\u010dila grijehu , a to ovom prelijepom danu ne bi bilo po\u017eeljno. Zatvaram o\u010di . Tama me obuizma , misao se javlja:<\/p>\n\n\n\n
-\u0160teta, mislim, trebao sam ovu ljepotu prije nekih drugih upoznati i oteti od zla , i \u010ditav \u017eivot voljeti i brati.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda?<\/p>\n\n\n\n
A mo\u017eda i ne?<\/p>\n\n\n\n
Ne\u0107e du\u0161a Marije Magdalene Princa malog , ni u ovoj nebeskoj slici bojenoj \u010darolijom ljubavi ,subjektivne isklju\u010divosti. <\/p>\n\n\n\n
Ni\u0161ta druga\u010dije ne bi bilo. Samo bi jedna uloga u bajci bila dopisana i tada bajka ne bi bila bajka, ve\u0107 nejasni trolist srama neki.<\/p>\n\n\n\n
A ovo , dijete malo, bi vjerovatno jo\u0161 nesretnije bilo, ako je to mogu\u0107e. Mali Princ bi u traganju za istinom i u svojoj dobroti , opet odlutao.<\/p>\n\n\n\n
Eh , kako je lijepo imati nekog , za ruku ga dr\u017eati , ljubiti , u sobu odvesti , na du\u0161eke i jastuke meke polo\u017eiti, i ljubav do zore voditi.Kada se dvoje voli vrijeme ne postoji .A oni su se u dva razli\u010dita vakta o\u010dajni\u010dki voljeli , znaju\u0107i da kradu zabranjeno vo\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Izlazimo prije nego se vrata pro\u0161losti zatvore , a iza njih se vidi postelja u vi\u0161ednevnom haoti\u010dnom neredu.<\/p>\n\n\n\n
Njoj suze ko biserna rosa na licu, meni suze u o\u010dima, valjda se to pahulje tope.<\/p>\n\n\n\n
Osjetimo; i srca i du\u0161e pla\u010du.Slute rastanak. Njoj bez nade, u meni radost skorog vi\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n
Smirimo se, valja iza\u0107i pred svijet. Jo\u0161 nismo sigurni da li je to isti ili sutra\u0161nji sabah . Sino\u0107nji ili novi , dana\u0161nji ak\u0161am.<\/p>\n\n\n\n
Sre\u0107a njena, ona se nikad \u0161minkala nije. Nije joj trebalo, toliko je blistava i lijepa.<\/p>\n\n\n\n
Malo se sagnem, poljubim u \u010delo, uvijek oni\u017ea krasotica bila i ka\u017eem:<\/p>\n\n\n\n
-\u010cuvaj se dobroto moja, milosti puna. Volim te. \u010cim zavr\u0161im pismenija eto mene tebi, \u0161to prije.<\/p>\n\n\n\n
Ona se raznje\u017ei i naje\u017ei , suza samo \u0161to ponovo ne po\u0111e, klima glavom, rije\u010di nema. Trgnu se i sa osmijehom re\u010de:<\/p>\n\n\n\n
” Kako ti ka\u017ee\u0161 mili moj. Ali ima da u kom\u0161iluku pukne bruka, od zavisti i jeda. Budni nemaju \u0161ta raditi ve\u0107 samo olajavatii , tu\u0111e brige voditi.Sve tra\u010daru\u0161e odreda u d\u017eamije ili crkve idu. Ovdje i tebe i konzilij svi znaju i kakav nas grlice glas bije. Neke tvrde da su sa vama bile. Mnogo njih. Neke nas mrze \u0161to sa nama nisu bile, jo\u0161 vi\u0161e njih. I mu\u0161kinje nas mrze. Ti hadum\u010dari \u0107e me najvi\u0161e olajavati. Ljubomore i pakosti radi.”<\/p>\n\n\n\n
Pu\u0161ta Montena ponovo i poja\u010dava do daske. Prati me, do ulice, vrata ku\u010dice tro\u0161ne ostavlja \u0161irom otvorena. Muzika titra, bjele sjene nalik an\u0111elima izlaze, kao da ih hiljadu pahulja bijelih na led \u017eivota tjeraju i pramenove svjetlosti po avliji razbacuju…<\/p>\n\n\n\n
Zavjese u susjedstvu se nji\u0161u.<\/p>\n\n\n\n
Ljepota moja, me zagrlila , \u010dvrsto i ljubavni\u010dki . Privija uz mene. Dvije siluete, besprijekorne, bijele i blje\u0161tave na kapid\u017eiku stoje. Ljepota pro\u0161lih dana i sje\u0107anja \u010dine nas nestvarnim urotnicima. Zalaze\u0107e sunce je na nama, dok se pahulje lome i ne tope.Dva nestvarna prozirna an\u0111ela , o\u010dajni\u010dki kradu poslijednje poljubce iz ispijenog vr\u010da ljubavi.<\/p>\n\n\n\n
Mahala te sjene, tu bajkovitu no\u0161nju i bjelinu anterije nije vidjela \u010detrdeset ili pedeset godina. Neki od \u0161kiljavca iza pen\u0111era nikad. Ni strasnije poljubce \u017eene i \u010dovjeka, \u0161to iskustvom i neugasivim plamenom ljubavlji gore.<\/p>\n\n\n\n
U predahu ona \u0161aljivo \u0161apu\u0107e :
-\u0160teta, mogli smo dobri glumci biti.<\/p>\n\n\n\n
Ja se ne \u0161alim:
-Nismo vremena za gluposti imali, trebalo je glumiti prete\u0161ke uloge \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Zatim me ponovo ljubi dugo,o\u010dajni\u010dki. Kao na rastanku dvoje ljudi svjesnih da se ovaj djeli\u0107 sna, nikada vi\u0161e ponoviti ne\u0107e. Ja se ne bunim, uzvra\u0107am joj, za sve na\u0161e neljubljene dane i no\u0107i; i njene i moje.<\/p>\n\n\n\n
Dok se rubini zalaze\u0107eg sunca presijavaju u njenoj kosi, Kemin refren bruji i ja zapjevu\u0161im, mo\u017eda tre\u0107i put u \u017eivotu:<\/p>\n\n\n\n
“Ti si no\u0107es sva u bijelom<\/p>\n\n\n\n
Tamo gdje se pjesma \u010duje<\/p>\n\n\n\n
Pahuljice srca moga<\/p>\n\n\n\n
Ko te ljubi i miluje…”<\/p>\n\n\n\n
Ona se odvaja, te\u0161ko i nevoljko , sli se ipak odvaja. Suze joj u o\u010dima.<\/p>\n\n\n\n
Nije dobro ,mislim ja! Marija Magdalena nikako nije dobro . Neka me ledena jeza hvata.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017eem, trudim se da zvu\u010dim veselo:<\/p>\n\n\n\n
-Vrati\u0107u se ljubavi moja, nekog od ovih dana , da nastavimo gdje smo stali, ako treba pobje\u0107i \u0107emo od sveg tad…<\/p>\n\n\n\n
Uvijek taj Kemo i ti Indexi! Gdje god krene\u0161, \u0161ta god uradi\u0161, pomisli\u0161 ili usnije\u0161 evo ti njih. Ko sudbina. Moraju svojim tu\u010d muhurom sve ovjeriti. Neka ih, muzika ljubavi je to. Takve vi\u0161e nema,niti \u0107e biti.<\/p>\n\n\n\n
Ona se smje\u0161ka, neizmjerna tuga sjaji joj u o\u010dima. Samo pro\u0161aputa:<\/p>\n\n\n\n
-Kako ti ka\u017ee\u0161, mili.<\/p>\n\n\n\n
Miluje me ru\u010dicom malom po obrazu,dugo, nje\u017eno, a gr\u010devito. Okrenu se i lahko, kao pahuljica odlepr\u0161a. Vidim bijelu anteriju na vratima kako se i nji\u0161e i ma\u0161e i poljubce djetinje \u0161alje.<\/p>\n\n\n\n
Tako je izgledao rastanak mladih ljubavnika sa po\u010detka sedamdesetih, ne zrelih osoba nekih novoga, a ve\u0107 bajatog milenija.<\/p>\n\n\n\n
Trenutak zastane, kao da bi sa vratila i ne\u0161to rekla. Glava se zatrese i klima -ne .Ona ulazi u ku\u0107icu u cvije\u0107u, tro\u0161nu i zatvara vrata.<\/p>\n\n\n\n
Ti\u0161ina .U njoj nestaju sino\u0107nji sni.<\/p>\n\n\n\n
Pred kapid\u017eikom zapalih cigar , usporeno, duboko udahnuh i izdahnuh. Niz ulicu hodim. Povu\u010dem dim,dugo ga otpuhujem. Izvu\u010dem pljosku, \u0161to bi Mojsije reko alkoholeru, nije kurvoazije, sada pijem \u0161tok. Nema vi\u0161e tog slatkog vakta. Gucnem nikad vi\u0161i cug,skoro da se zgrcnem, ne mogu sebi do\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Ne od \u0161toka.To se \u017eivot ponovo zbio. Kora\u010dam niz brdo, taksi ne tra\u017eim. Niz brdo se sve kotrlja , put je du\u017ei i snove priziva.<\/p>\n\n\n\n
Nikad vi\u0161e nisam imao prilike da joj se zahvalim , za svu dobrotu koju mi je i koju nam je poklonila.<\/p>\n\n\n\n
To evo sada iz srca i blagosti \u010diste du\u0161e kli\u010dem jer znam da me osje\u0107a i \u010duje:<\/p>\n\n\n\n
-Hvala ti velika \u010destita i mila \u017eeno, djete milo , mala ,elika Frko Frkice , Marija Magdalena ljubavi moja, najdivniji prijatelju i dobrota moja. Hvala ti za sve \u0161to si mi darovala. Nikad nije kasno da ka\u017eem volio sam te cjelim nevinim , djetinjim srcem-<\/p>\n\n\n\n
Dani su prolazili , izgubilo se vrijeme. Raspisalo se o Jaha\u010dima, Harmonici, anterijama i Frki; i pjesmu koju pride. Ni\u0161ta na haberu nisam objavio. Mislim iznenadi\u0107u je i sve napisano joj li\u010dno pokloniti. Valja i obe\u0107ano ispuniti. Vidim \u010detrdeset dana je pro\u0161lo,a meni kao tren.<\/p>\n\n\n\n
Nazovem. Javi se. Jal pospana , jal umorna , taji joj glas. Mo\u017ee ka\u017ee, sutra se o ak\u0161amu kod nje vidimo. Sat gore dole ni\u0161ta ne mjenja.<\/p>\n\n\n\n
Sutra pred ak\u0161am sve natenane, po tabijatu.<\/p>\n\n\n\n
Topla , skoro vrela voda , sapun, \u010detka , \u017eilet i miris.\u010ce\u0161alj i kare glanc nov. Potom teget pli\u0161ano odijelo , bijela ko\u0161ulja , leptir ma\u0161na i svjetlo plavi pojas od kadife,nove modre cipele. Ostaje jo\u0161 da nabacim zejtin osmijeh na ozareno lice i pi\u010dim.<\/p>\n\n\n\n
Srce drhti i pjeva:<\/p>\n\n\n\n
-Pi\u010dim, pi\u010dim, pi\u0107i\u010du i na Bjelave veselo sti\u010di\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Neko bi reko:<\/p>\n\n\n\n
-Joj matorog mahala\u0161a na\u010disto po\u0161andrco!<\/p>\n\n\n\n
I stigoh.<\/p>\n\n\n\n
Ali nije bilo veselo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Muzika te\u010de, uspomene mozak ubijaju. Sje\u0107anja naviru ko duga poslije ki\u0161e, samo se prelijevaju u pahulje duginih boja. Ni cigar nisam zavr\u0161io, ona se vra\u0107a. Pogledam je. Meni suze niz lice. Ono skoro. Jedna izdajni\u010dka suza , u lijevom oku visi, ni tamo ni ovamo. Tre\u0107i put u \u017eivotu, jer \u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30,28],"tags":[],"class_list":["post-100181","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-frka-frkica","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/100181","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=100181"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/100181\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":105617,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/100181\/revisions\/105617"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=100181"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=100181"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=100181"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}