<\/p>\n\n\n\n
Nismo se zastidjeli ,ni zacrvenili. Nemamo vremena za te neprijatnosti, koje izazivaju neiskrenost i prisustvo drugih.<\/p>\n\n\n\n
Nastavi gdje je stala. <\/p>\n\n\n\n
Voz nadanja i snova je propustila dok je \u017ealovala sina. Dika njena, ponos maleni , samo je nepunih devet godina imao. Isti otac , moj Mali Princ. Znao si to zar ne ,mili moj?<\/p>\n\n\n\n
\u0106utim . Ne\u0107u da je prekidam . Znam koliko taj sin , to sje\u0107anje boli.<\/p>\n\n\n\n
Popelo se dijete na tre\u0161nju, mamile ga crvene bobe. Tepo im, tiho i blago. k'o malo djete djetetu. Radovao im se .Htio svoju nje\u017enu djetinju ljubav sa njihovom sla\u0161\u0107u podijeliti i koju svojoj majci Mariji odnijeti.Da zna koliko je njen sin voli.<\/p>\n\n\n\n
Niko ih nije smio sa tog drveta brati. Tre\u0161nja se vidi jal’ sa Mrkovi\u0107a, jal’ povi\u0161e Sedam \u0161uma, jal’ sa Trebevi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Ona ga molila da ne ide.Dijete ko dijete. \u0160ta zna dijete \u0161ta je manijak hordi zla. Tri druga sa njim po\u0161la.Jedan dje\u010dak domac bio.<\/p>\n\n\n\n
Ona ih gledala i umirala od straha. Popela se djeca, ni crvenu bobu nijednu nisu stavili usta, kad \u010detnik, srbaljski monstrum tenkovsku granatu sa Poljina direkt me\u0111u njih poslao.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017ee zaboravila na Poljine, konatala tamo nema minobaca\u010da.<\/p>\n\n\n\n
Ni cvrknt nisu mogli pustit. Ni dahnuti.Jedno Grruuhh i nema ih.<\/p>\n\n\n\n
Ona samo zanijemila, ni suzu nije pustila. U led ,ma ne u led ,ve\u0107 u antartik i arktik se namah pretvorila i do danas , do ovog se poljubca nije odledila.<\/p>\n\n\n\n
\u010cetvoro si\u010du\u0161ne djece Majko mila. \u010cetvoro malenih an\u0111el\u010di\u010da sejo mila, \u010detiri milijarde snova nedosanjanih Bo\u017ee Silni. Samo su par nedozrelih crvenih boba htjeli da uberu , i ni\u0161ta vi\u0161e, mili i ljubljeni moj.<\/p>\n\n\n\n
\u010cetni\u010dka neman, srpska pogan ih ubi. Nije ubila nego nestala, u vazduh raspr\u0161ila :<\/p>\n\n\n\n
– Bo\u017ee Mili Jedini:, otkud toliko zla u ljudima. Nikome ta nevina djeca nisu ni\u0161ta skrivila.<\/p>\n\n\n\n
Ni pokupit ih,ni sahranit nismo mogli. Ostala neka crvenkasta masa. Ne zna\u0161 da li su dje\u010dije jagodice ili crvene tre\u0161nje. Ni na grob mu nikad nisam oti\u0161la. Znam da ni dio njega tamo nema. Tu zastane,na suho zajeca. Vi\u0161e je to prigu\u0161en krik bio.<\/p>\n\n\n\n
Otad se povukla u sebe.Tuga je to golema pregolema,preboljet se ne mo\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Biv\u0161i mu\u017e i prije pio. U inostranstvu se par godina primirio ,tad se otisnuo i nikad sebi vi\u0161e nije do\u0161ao.\u017dao joj ga,ali znala je da mu je to i bez tragedije bilo nanije\u0107eno.<\/p>\n\n\n\n
Sve mi ovo ranije pri\u010dala,ali zaboravila. Ili mo\u017eda nije. Mere bit da bidne da joj lak\u0161e biva kad sa mnom tragediju iznova podijeli. I moja je. Kako ne\u0107e , mnijem ja .<\/p>\n\n\n\n
I pri\u010dam joj , \u0161to nikad nikome nisam i ne\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Ukratko, na\u0161ao sam joj se pri ruci poslije te tragedije.Kako ne bih.Ja sam jedino \u0161to je imala. Skoro \u010ditav njen \u017eivot.Mnoge tajne i grijesi su u nama umrli.Mahala ih se nije dokopala.<\/p>\n\n\n\n
Ipak nije imala izbora.Morala se vratiti. Pizdunka, sada doktorica Hana joj nije dala izbora.Na dan pogibije Ise na nosilima joj je donjela Dobrog., Krvavog , izmrcvarenog , na samrti-<\/p>\n\n\n\n
Ne zanju\u0107i za njen bol, re\u010de joj:<\/p>\n\n\n\n
-Evo ti ga.Ne\u0107e u bolnicu, tamo bi krepo ko pas.Ne\u0107e ku\u0107i da umire djeci pred o\u010dima.Ho\u0107e tebe.Ne znam \u0161ta vam je.Kada ste u pogibelji jedno drugo spa\u0161avate.<\/p>\n\n\n\n
Hana vidi Frka Frkica je ne \u010duje , ali vri\u0161ti i pla\u010de.Kada saznade da je netom koji sat prije njeno diojete, njenog mezimca Isu granata raznijela, bi joj janso Frkino stanje.<\/p>\n\n\n\n
-Uh, jebote i jebote!\u0160ta \u0107u sad.<\/p>\n\n\n\n
Prvi put u \u017eivotu se psovkom pobuni Hana.No, razum , iskustvo , stalo\u017eenost i hipokratova zakletva proradi\u0161e u njoj. Sredu Dobrog koliko je mogla.Prihvati se Marije Magdaleme.Okupa je, presvu\u010de , i dade joj ne\u0161to za smirenje. Po\u0161to je zaspala sredila je sve formalnosti oko sagrane dje\u010daka.A nije se imalio \u0161ta sahraniti.Neka bezobli\u010dna kravava masa.Ne zna se \u010diji su djeli\u0107i mesnatog tkiva sahranjeni u \u010dijem grobu.<\/p>\n\n\n\n
I pokaza\u0107e se – nije ro bila tenkocska granata sa Poljina. To je bila minobaca\u010dka granata 120 mm sa Mrkovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Hana je bila u nedoumici. Ima ona mnogo neodlo\u017enog posla.Na sve strane se ranjavaju , ginu i umiru.A opet ,tragovi mladosti su se uveliko ucrtali u njeno bi\u0107e i odredili je. Ljubav,zahvalnost i domoljublje su je razdirali.Problem je rje\u0161ila Frka frkica.Jednostavno i rezolutno kako to samo ona zna.<\/p>\n\n\n\n
Kad se probudila iz vi\u0161esatnog sna pogledala je oko sebe i zaprepa\u0161teno pogledal u Hanu.<\/p>\n\n\n\n
-\u0160ta \u0107e\u0161 ti ovde?<\/p>\n\n\n\n
-Dovela sam ti Dobrog , na umoru jeHo\u0107e da umre na tvojim rukama.Nisma znala za…<\/p>\n\n\n\n
Frka je pritisnula u\u0161i i ponovo po\u010dela da vri\u0161ti.a onda se na tren sabrala:<\/p>\n\n\n\n
-Idi.Ti si svoje uradila.Sve je ostalo do Boga Ljubavi i Milosti.Mi \u017eemo se izvu\u0107i ;ili ne\u0107emo.Ti ima\u0161 pre\u010deg posla.Grad \u010cednosti te treba.Molim te idi. Oprosti mi I hvala ti.Da nije kako jeste bila bi mi savr\u0161ena druga.<\/p>\n\n\n\n
Hani suze u o\u010dima.Nenadano, \u010dvrsto zagrli Mariju Magdalenu.<\/p>\n\n\n\n
-Oprosti ti meni!<\/p>\n\n\n\n
Okrenu se i ode.Uspravno i ponosno.<\/p>\n\n\n\n
MFrka Ostade sama.Da li je bila svjesna \u0161ta se de\u0161ava nikad nikome nije pri\u010dala.Mjesec dana nije sebi dolazila.Htjela je umrijeti.Nisam joj dao.Iako, “neizostavno” meit ,zadeverao sam je sobom.Ljubavlju i sje\u0107anjima.I molitvama i zahvalno\u0161\u0107u .Ona je sve rje\u0111e vri\u0161tala, a sve glasnije plakala. Oplakivala je i sina i mene.Sebe niej \u0161tedjela.Ona je ro\u0111enjem sina sebe prebolila.<\/p>\n\n\n\n
Dva puta na dan me je kupala i nije me presvla\u010dila.Pokrivala nas je laganim plahtama. Golo tijelo uz golo tijelo je najbolji lijek.U\u010dile je me\u0161trice tog znanja: Grdelinka, Luce i Hana.Dok ga je grijala da ne umre i dok je umirala za sinom zapade u ko\u0161mar koji je vukao u ponor..Gube\u0107i se osjeti olak\u0161anje.<\/p>\n\n\n\n
-Hvala ti Gospode Milostivi.<\/p>\n\n\n\n
A onda joj zazvoni u podsvijesti:Ako odem ostavljam ga samog.Ostavljaju\u0107i ga samog , osu\u0111ujem ga na smrt.Ubi\u0107u ga.Ubi\u0107u jedinu ljubav moga \u017eivota.A to nije zaslu\u017eio.Prenu se .Isko\u010di iz bezdana i po\u010de ga milovati i ljubiti.<\/p>\n\n\n\n
-\u0160ta \u0107emo sad mili moj.kako \u0107e\u0161 ti bez mene.Kako \u0107u ja bez Ise i bez tebe.Bo\u017ee mili pomozi nam!<\/p>\n\n\n\n
Da li su molitva, toplota tijela i ljubav donijeli prevagu ili im se usud osmijehnuo nije znao.tTog tre\u0107eg dana Dobri je zaspao bez bunila.I ona je zaspala.Bila je na ivica snaga.U snu su se osje\u0107ali i dodirivali. Iscrpljenost, decenijska bliskost,potreba jedno za drugim,vjerovanje da su jedno, da su su\u0111eni jedno drugom, bremenitost dodira i o\u010daj su nadvladala svjest, stvarnost i mo\u017enost datog trena.<\/p>\n\n\n\n
Probudili su se vode\u0107i ljubav.Plakali su i vodili su ljubav.\u010cinilo im se da umiru,ali nisu prestajali voditi ljubav. Dok vode ljubav vrijeme je stalo.Prizori trideset tri godine poznanstva i ljubavi se ni\u017eu.<\/p>\n\n\n\n
On vidi izgubljenu, prelijepu,od svijeta odsje\u010denu djevoj\u010dicu na zidu ispred \u0161kola.Prvi put je sre\u0107e , podsje\u0107a ga na nekog i bliska mu toliko, da zna da mu niko nije niti \u0107e ikad biti bliska kao ona.On mora da zastane i da je upozna.<\/p>\n\n\n\n
Ona vidi dva tu\u017ena,milostiva oka i jednu ruku lijevu, koja prima njenu ruku desnu i poljubac na srednji prst nje\u017eno utiskuje.Poljubac i blagost dodira joj govore da je to njena ljubav \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Klize slike i vrijeme, a oni su uvijek u dodiru ,u \u010de\u017enji , u nadi , a uvijek ih ne\u0161to razdvaja.Vjerni \u010dasti i \u010desti gube jendo drugo ,a ni\u0161ta ih ne mo\u017ee razdvojiti.<\/p>\n\n\n\n
U momentu kad ih zahvata katarza i oni se klonulo gr\u010de jedno u drugom, obome im istovremeno u misli ulazi njen davni , ko\u0161marni san o Malom princu ,koji jeste Dobri i nije Dobri. <\/p>\n\n\n\n
Presvisla od tuge i smao\u0107e, jer se radi prevelike ljubavi odrekla dobrog Frka Frkica sanja jedan san.San koji ju je zaledio i kao zloslutni gr\u010d zahvatio njeno bilo i nije je nikad napu\u0161tao.San se zbiva u A\u0161ikovcu , u \u0111ardinu skr\u0161enih srdaca . U tom snu njen Mali princ je zbunjen,dezorjentisan i sasvim sam. Toliko sam da se u\u017eas samo\u0107e mjerio kilotonama.Svuda oko njega i ispod nogu trnje, koje ga ranjava i on krvari.<\/p>\n\n\n\n
On se ne obazira i igra igru rastanka. Sa ribizlima i rozaklijom.Dvadeset pet zrna gro\u017e\u0111a ,dvadeset \u010detiri zrna ribizli.Tri djevi\u010danske ljubi\u0107ice i bijeli svileni svileni \u0161al nevinosti.I tri grlice , i mnogo grlica.I mnogo tre\u0161anja koje sa neba neprestano padaju.On poput autiste ne prestaje da ih sla\u017ee jednu po jednu,, kao da je to jedino va\u017eno.Krvare\u0107i sve vi\u0161e i vi\u0161e on doziva ili mu nebo \u0161alje tri grlice.Druge trima bijelim djevi\u0107anskim ljubi\u010dicama.<\/p>\n\n\n\n
I onda, niotkud dolije\u0107e ogromna medicinska lopta i sve pretvara u crvenu , bljuzgavi\u010dastu masu.Na tren sve je krv i Mali princ i sve grlice nestaje. On je samo nijemi posmatra\u010d .Njoj se srce slama, nestaje joj daha,jer u tom snu ona se ne mo\u017ee pomaknuti i on je ne vidi.<\/p>\n\n\n\n
Dobri se vra\u0107a u pratnji prelijepe grlice,koja je njoj poznate, ali joj ipak ne prepoznaje ime.Sad je malo stariji i nijansu zaiteresovanji za ono \u0161to se zbiva izvan sna.On postaje svjesna da je vidi, da je \u010ditavo vrijeme osje\u0107ao njeno prisustvo. Ho\u0107e da joj ne\u0161to ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
U tom momentu Dobri prekida njihov san i govori joj:<\/p>\n\n\n\n
-I nemoj da bi se slu\u010dajno skr\u0161ila ako meni ne\u0161to bude.<\/p>\n\n\n\n
Potom se iscrpljen obeznanio.<\/p>\n\n\n\n
Frka se na smrt upla\u0161i.Ne\u0107e valjda u jednom danu izgubiti oba svoja mala princa.Bol majke i bol voljene \u017eene se mje\u0161ala.Kako je mahala ponekad surova.Ne daje izbora:<\/p>\n\n\n\n
-Mrtvi mrtvima , \u017eivi \u017eivima.<\/p>\n\n\n\n
A kome ona ptipada?\u0160ta sa mnom Gospode Milostivi?Kako pdojeliti srce na dva dijela?Za kim krenuti?Znam du\u0161a pripada Tebi , ali boli me toliko, da ne smijem ni pomisliti \u0161ta \u0107e biti sa njom ako pogre\u0161no odlu\u010dim.<\/p>\n\n\n\n
Prije nego zapade u katalepti\u010dno stanje, polusvjesno opra\u0161taju\u0107i se , poljubi Dobrog dugo i stratsveno, u\u0161u\u0161ka mu na grudi, stavi svoju krhku ru\u010dicu na njegovo srce.U\u010dini joj se da se nji\u0161u na njenoj, tre\u0161njinoj ljulja\u010dki.Nje\u017eni osmjeh joj preleti lice i zahvati je ni\u0161tavilo.<\/p>\n\n\n\n
Dva tijela , zadovoljena i opu\u0161tena,nepomi\u010dno le\u017ee.Pred smiraj dana polako savladava ledena uko\u010denost.reko bi \u010dovjek djeca su umorna legla i zaspala.Na licima im djetinji osmjeh. Sanjaju djevi\u010danske ljubi\u010dice mirisne ljubavi.<\/p>\n\n\n\n
Ni\u0161ta .Ni zvuka ni pokreta.Dva djeteta spiju.Ili mriju?Pomo\u0107i nema.Sami su i niko im ne mo\u017ee pomo\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Da li ba\u0161?<\/p>\n\n\n\n
Dvije Grlice i jedna grdelina, prelijepe, nje\u017ene i prozra\u010dne sleti\u0161e im na grudi.Pogledi im blagi ali odlu\u010dni.Znaju \u0161ta im je raditi.Manja grlica kljunom dodiruju usne Dobrog.On ne reaguje.Velika grlica i Grdelinka to isto rade.nema pokreta.<\/p>\n\n\n\n
Manja grlica je usplahirena.Grdelinka klimnu glavom velikoj grlici.Ona se primi\u010de sljepo\u010dnici.Grdelinka otrki \u010dar\u0161av iprima\u010de kljun ni\u017ee koljena lijeve noge.I kao da im neko dade znak istovremeno iz sve snage kljucnu\u0161e Dobrog iz sve snage.Jednom , pa drugi put.<\/p>\n\n\n\n
Mala grlica je zaprepa\u0161tena.Ne voli grubosti.Htjede da prosvjeduje , ali je zaustavi glas:<\/p>\n\n\n\n
-Polako bone.To boli.Nisam vam ja ni\u0161ta skrivio.<\/p>\n\n\n\n
Dobri otvori o\u010di,ugleda tri prelijepe pti\u010dice u \u010dijoj se ljepoti zaplela nevinost neba.Ne zna kako, alijo\u0161 uvijek djetinjim srcem sluti da su to Luce, Kosa i Krasotica.Nebo ih \u0161alje da urede bar dio nereda zlih.Da se maglice ne stide i da njihov sjaj ne tamni.<\/p>\n\n\n\n
Jedna za drugom ga poljubi\u0161e.Mariju Magdalenu krilcima nje\u017eno po srcu pomilova\u0161e.Frki se ote uzdah.Pogleda\u0161e u Dobrog i radosno klimnu\u0161e glavom.Zalepr\u0161a\u0161e, napravi\u0161e krug ispred prozore, veselo ma\u0161u\u0107i mu krilima i nestado\u0161e put plaveti koja se po\u010dinje sa rubinom mjenjati.<\/p>\n\n\n\n
Nije im se zahvaljivao. Znale su \u0161ta je u njegovom srcu.Koliko neizmejrne ljubavi u njemu obitava.On zna ,one su svoje u\u010dinile.Sve ostalo je na njemu. Nije gubio ni \u010dasa.<\/p>\n\n\n\n
Iako malaksao, iako ga je nesvjestica povla\u010dila na du\u0161eke, iako ga je bol vukla bezdanu, iako se praznina \u0161irila pred njegovim o\u010dima – znao je da ne smije iznevjeriti Bo\u017eiju milost,ni Pti\u010dice malecke.Ni Isinu nevinost , ni vjernost Marije Magdalene . Ni svu onu prelijepu djecu \u0161to ih zbog \u010dednosti njihove, ne\u0161tedimice,svakog trena siluju, komadaju i ubijaju.<\/p>\n\n\n\n
Ustao je i okupao se.Pred Marijinim krevetom ak\u0161am molitvu uputio Gospodu Jedinom.<\/p>\n\n\n\n
Kadu toplom vodom napunio.Pjenu\u0161avu kupku napravi.Frku Frkicu na ruke primio.Na njegov dodir njenim tijelom prostruji drhtaj.Nije imala snage da ga zagrli.Ruke su joj be\u017eivotno visile.<\/p>\n\n\n\n
Dobri je znao da nema puno vremena.Polo\u017eio je u kadu. Pomisli:<\/p>\n\n\n\n
-Bo\u017ee moj Mudri , molim te podari ovom djetetu milost.Svoje grijehe je okajala.I ja sam sa njom grije\u0161io.Nije ljubav opravdanje, ali bje\u017eali smo od grijeha i nismo se usre\u0107ili.Vjeruj mi Bo\u017ee najve\u0107i Oprosni\u010de, u njoj nikad grijeha svjesnog nije bilo.Njena du\u0161a je od kristala . \u010cista je , prozirna i nevina kao kad se rodila.<\/p>\n\n\n\n
Poslije te molbe do\u0161la mi je neka snaga. Javio se mir i znanje da \u0107e sve biti u redu.Koliko to u ovim o\u010dajanim vremenima mo\u017ee biti.Dugo sam je umivao, kvasio i zalijevao vodom.Ona nije imala snage, mo\u017eda ni volje.Nekoliko je puta skliznula u kadu.Nisam je dao.Digao bih je i ponovo poku\u0161avao da joj dam svje\u017eine.I povretim bar trun cirkulacije i snage.<\/p>\n\n\n\n
Kada je po\u010dela pljuckati vodu, znao sam da je vrijeme da je odvedem da se odmori.Pa\u017eljivo i nje\u017eno sam je posu\u0161io. Sre\u0107om bilo je struje pa sam joj mogao fenirati kosu.Kako je bilo ratno vrijeme nisam o\u010dekivao neke mirisne kreme.A i ona nije bila njihov ljubiotelj.Njena ko\u017ea je mirisala onim blagim , opijaju\u0107im mirisom bebice.I bio je dostatan.I njoji meni.<\/p>\n\n\n\n
Ali presija silu ne moli.Obi\u010dno, dpsta zagrijano ulje je sasvim dobro za masa\u017eu koja ja\u010da cirkulaciju i ozdravljuje.\u017divot me uputio u tajne masa\u017ee.I masirao sam je..Od kose preko svih ljepota do no\u017enih prstiju.satima sam je masiroa,Ponopvo i ponovo.Kada bi joj ko\u017ea postala glatka , bez \u010dvori\u0107a ,sjajna i pucketava , a ona se po\u010dinjala uzbu\u0111eno me\u0161koljiti prestajao sam.Ogrnuo bih je lakom plahtom i legao pored nje.<\/p>\n\n\n\n
Ona bi se okrenula meni lijevim bokom i tra\u017eila svojom desnom moju lijevu ruku.Dr\u017eali bi se za ruke. Ona bi me ponekad gr\u010devito stegla, da vidi da sam tu:Da me opomene da joj vi\u0161e ne bje\u017eim.Ponekad bi me poljubila.To je bio znak da joj pri\u010dam o ljubavi.O danima koje smo sanjali.O danima koji su nam ukradeni. O danima koje smo krali, a nismo smjeli .<\/p>\n\n\n\n
Pri\u010dao sam joj i pri\u010dao. Volio je i volio.Molio se i molio.Predavao joj se i otimao je.Oba se davala i davala,Onda bi plakala i vri\u0161tala.<\/p>\n\n\n\n
I tukla me, \u0161akama po grudima.Nije me boljelo, jer ona niej \u017eeljela da me boli.Bio je to o\u010daj djeteta koje sada zna sve.O\u010daj \u017eene koja zna da sve je tako moralo biti.I da niko nije kriv.I da smo oboje krivi.Krivi \u0161to smo se zavoljeli kao \u010dista djeca i ostali djeca, koja \u010ditav \u017eivot tra\u017ee put do ljubavi. A on im nije su\u0111en.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam koliko je to dopiralo do nje.Ali se privijala uz mene i davala se.Poslije bi ,iscrpljena od bola i davanja ,na kratko usnula.Nisam se odnicao od nje.Kupka i masiranje. Kupka jutrom i ve\u010derom.Masiranje ve\u010derom.Tada bih je poku\u0161ao nahraniti i oprati.Nije se bunila.Izme\u0111u, \u010ditavo vrijeme je uglavnom spavala.Osim kada bi vodili ljubav.<\/p>\n\n\n\n
Kada bi joj se damar vratio, ponovo vi se pobunila.Krivnja majke \u0161to je nad\u017eivila djete je bila ja\u010da od \u017eivota.Ponovo bi se gubila .Ludila i vri\u0161tala.Ja bih kleknuo kraj nje, uzeo joj desnu ruku i ljubio joj prsti\u0107e.I molio se bez prestanka.To bi je malosmirilo.<\/p>\n\n\n\n
Bol i grijeh je izbacivala iz sebe.Ja sam ga preuzimao.Je bol njena je i moja. Njen grijeh je i moj.Bol je bol, a grijeh je grijeh.Bol je iskon.Grijeh je prolazan jer Bog Milostivi pra\u0161ta.Ako se grijeh iz ljubavi ra\u0111a ,oprosti\u0107e se.<\/p>\n\n\n\n
Da li se radi oprosta mora ispa\u0161tati i bol trpjeti nisam siguran. Da se u bolu ljubav ne mo\u017ee ugasiti – to znam.I postaje sve ve\u0107a .I naraste toliko da se ne mo\u017ee disati i mora se drugom bi\u0107u pokloniti.<\/p>\n\n\n\n
Neko \u0107e se sigurno pitati kako mi nije smetalo da je gledam nagu, da je kupam, masiram i vodim ljubav.s njom u trenucima kada je bila u koroti i izgubljenosti?.<\/p>\n\n\n\n
Nikad nisam imao dileme.Marija Magdalena i ja smo se poznavali \u010detvrt vijeka.Voljeli se od prvog dana.Znali sve jedno o drugom.radi grijeha bje\u017eali jedno od drugog. Radi srca nismo mogli jedno bez drugog.<\/p>\n\n\n\n
\u017densko tijelo je sveti\u0161te ljubavi.Ako se gleda sa ljubavlju, ako se dodiruje sa ljubavlju i ako se ljubav vodi sa ljubavlju , nagost i tjelesnost \u017eenskog bi\u0107a je \u010dedna i uzvi\u0161ena. U toj ljepoti i ljubavi nema ni\u0161ta skaradno i neprimjereno. Bog Ljubavi \u0107e , nadam se oprostiti mogu\u0107i grijeh.<\/p>\n\n\n\n
Podavanje radi podavanja, nagost radi nagosti je nama dvoma bilo strano i nismo se stidjeli jedno drugog.<\/p>\n\n\n\n
I jo\u0161 ne\u0161to , nisam preveliki \u010distunac , ali ni veliki grije\u0161nik. Ali ako je to jedini na\u010din da se spas \u017eivot bilo koje \u017eene, uvijek bih to u\u010dinio i preuzeo sav grijeh na sebe.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u010detrdeset dana davanja i uzimanja je do\u0161la sebi.I prvi put otvorila o\u010di.Kle\u010dao sam pored nje i molio se.Osjetio sam njen pogled.Bio je to pogled an\u0111ela, nalik pogledima one tri pti\u010dice malecke. Nje\u017ean , punn blagosti i neke snene radosti.<\/p>\n\n\n\n
Otkrila je je plahtu i pozvala me sebi.Tri dana smo vodili ljubav.Bez mnogo rije\u010di i okoli\u0161anja.Vratili smo se u doba kada smo djeca bila.Djeca koja ho\u0107e samo da se igraju i jure.I vole.I vode ljubav.<\/p>\n\n\n\n
Ti dani nisu bili bunilo i bje\u017eanje od tuge i boli.Ni bje\u017eanje od stvarnosti.Ti dani su bili poklon na\u0161oj budu\u0107nosti koju ne\u0107emo imati.<\/p>\n\n\n\n
Bili su to dani umiranja od ljepote i sre\u0107e .Podsje\u0107anje da je tako moglo biti, da smo znali ono \u0161to nismo znali.\u017divjeti svaki tren onako kao srce \u017eeli.Du\u0161a \u0107e se pobrinuti da ostane \u010dista.Bili su to dani pra\u0161tanja i opra\u0161tanja.<\/p>\n\n\n\n
Jedno jutro me iz dubokog sna probudi jasno odre\u0111ena kona\u010dnost u njenim prelijepim crnim o\u010dima. radost je sijala na njenom licu.U o\u010dima nije bilo suza ni tuge.Gledala me sa rado\u0161\u0107u i ljubavlju.<\/p>\n\n\n\n
Pored kreveta , na pe\u0161kunu od tre\u0161njinog drveta bila je uredno slo\u017eena nova , nikad obu\u010dena odje\u0107a.Nisma trebao ni gledati. Odje\u0107a koja je odredila dane moje mladosti. I pored njih uredno slo\u017een Lucin bijeli \u0161al.<\/p>\n\n\n\n
Uvukla se do mene naslonila mi se na grudi ,Uzela me za ruku i dugo je ljubila , na lice prislanjala i mirisala. Podigla se u sjede\u0107i polo\u017eaj i dugo me gledala.Meni je jeidno na um pala jedna upitna re\u010denica.:<\/p>\n\n\n\n
-Zna\u0161 li koliko te volim i koliko sam te \u010ditav \u017eivot volio Malena moja?<\/p>\n\n\n\n
-Znam mili moj. Isto koliko ja tebe.Uvijek sam to znala.Zato nam nikako nije i\u0161lo.Zato se moramo razdvojiti.Ti mora\u0161 i\u0107i svojoj djeci.Njima treba\u0161.Meni si dao sve \u0161to si mogao.<\/p>\n\n\n\n
Ustali su.Bez rije\u010di su se obukli.Ona brilijantvo svjetlucavu bijelu anteriju na golo tijelo. Ovaj put je tijelo bilo voljeno i ljubljeno i sasvim se uklopilo u rasko\u0161 \u010dudesne haljine.<\/p>\n\n\n\n
-Eh , Marija Magdalena ljubavi moja.Hvala ti na dobroti i nevinosti kojom me miluje\u0161.<\/p>\n\n\n\n
-Uh, Dobri jedini moj, ljubavi moja ,kako \u0107emo mi jedno bez drugog?<\/p>\n\n\n\n
Uze me pod ruku, vodi me preko dvori\u0161ta do zelenih vrata sa starinskim zvekirom. Prije nego ih otvori zastaje.Propinnje se na prste. Dugo me ljubi.<\/p>\n\n\n\n
-Oprosti mili,ne pla\u010dem ja.Suze same teku.<\/p>\n\n\n\n
Ona se smje\u0161kala dok je vrata otvarala.Ja je jo\u0161 jednom poljubim.Dugo, \u010dvrsto , zaljubljeno i ljubavni\u010dki.<\/p>\n\n\n\n
Prelazim preko praga , lijevom rukom onom od srca, joj uzmem desnu ruku onu od ljubavi i poljubim je vrhove prstiju punim poljbpce.Poljupcem rastanka.<\/p>\n\n\n\n
-Oprosti mi Marija.Sve \u0107e biti u redu.Ja sam jo\u0161 uvijek tu.Sre\u0161\u0107emo se.<\/p>\n\n\n\n
Nastavio sam hodati ne okre\u0107u\u0107i se.Znam da mi je mahala i djetinje poljubce slala. Stisla je usne i nije plakala. Jaka je ona \u017eena. Mora biti .radi ljubavi svoje.<\/p>\n\n\n\n
Slegnuo sam ramenima , Ne okre\u0107u\u0107i se digoh ruku u znak pozdrava.Tako to rade odrasli kad ostavljaju voljenu , a uplakanu \u017eenu.Ona me podsjetila- sam odrastao \u010dovjek i imam obaveze.<\/p>\n\n\n\n
Polako krenuh niz ulicu. U meni praznina i teret godina.Ni\u0161ta ne osje\u0107am.Ni \u017eal ni bol.Padaju mi na umtri,\u010detiri misli.<\/p>\n\n\n\n
-Niz brdo se sve kotrlja. Valja nama preko rijeke.I pad je let.Djetinja suza najvi\u0161e boli.<\/p>\n\n\n\n
Za rata nisam imao vremena da je posjetim. Morao sam za domovinu , za Bosnu svoju Zemlju Bo\u017eije milosti, za Sarajevo Grad \u010dednosti \u017eivot nuditi. Bilo mi je su\u0111eno da pre\u017eivim rat.<\/p>\n\n\n\n
Poslije rata odrvenio .Godinama nisam ni\u010dega svjestan bio. \u017div sam . Znam to , a ni\u0161ta ne osje\u0107am. Ljudi mi pri\u010daju, ja ih ne \u010dujem ili ne razumijem. Vrijeme ne osje\u0107am. Sta\u0111une ne brojim. Steru me hridi , mraze me zime, kvase me ki\u0161e. Bije me \u017eega , \u010desto i glad. Hrane ima , ali ne mogu jesti. Sve me boli , a ne mogu uprijeti prstom gdje. Ni\u0161ta ne osje\u0107am. Ni\u0161ta nije stvarno. Sve je iluzija. I ko\u0161marni snovi . Mnogo je mrtvih u njima. Mnogo eksplozija i nestalih.<\/p>\n\n\n\n
Ne sje\u0107am se mnogo toga. Tek , tamu svuda vidim i slutim. Po\u0111ahkad poneku iskru ljepote uhvatim kada na Boga Mudrog i Silnog ,djecu i tebe Marija Magdalena mislim.A ne smijem ti pri\u0107i.Kad god smi bili jedno sa drugim nesre\u0107u smo prizivali.Uglavnom.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017eu doturi neki PTSD te ko \u0161ejtan proganja. Jo\u0161 ka\u017eu ; kako ne bi . Roknut si vi\u0161e puta nego to insansko tijelo mo\u017ee podnijeti.<\/p>\n\n\n\n
Roknut a \u017eiv. Misao i du\u0161a sa pobijenom djecom , tjelo me\u0111u \u017eivima. Nikako da mi svane kome ja pripadam.<\/p>\n\n\n\n
Kao i nju , sin i k\u0107er me spasili. I nevina djetinja jubav njihova uz Bo\u017eiju pomo\u0107 . Morao sam se \u017eivotu vratiti radi djece . \u0160ta bi oni bez tatka svog na ovom svijetu? Bili bi siro\u010di\u0107i. A zar svijetu nije dovoljno siro\u010di\u0107a bez njih.<\/p>\n\n\n\n
Bog Milosrdni me prosvijetlio . Jo\u0161 ti nije vakat. Mora\u0161 svjedo\u010diti o svemu \u0161to zna\u0161., Kad do\u0111e vrijeme zna\u0107e\u0161 kako i o \u010demu.<\/p>\n\n\n\n
Poslu\u0161ah Ga. Morao sam se \u017eivotu vratiti radi djece . I tebe Marija Mgadalena , milo dijete moje , milosti puna. Na kraju i radi sebe.<\/p>\n\n\n\n
I vrato sam se . I pisao i pisao. Zapisivao i zapisivao.Slikao i slikao. Danima i no\u0107ima.I volio. Bo\u017ee milostivi koliko si mi ljubavi darovao.<\/p>\n\n\n\n
I Bogu se molio .<\/p>\n\n\n\n
Ljubav tra\u017eio i nalazio. U Bogu Jedinom , djeci , u \u017eenama, u sje\u0107anju , u danu svagda\u0161njem , u nebu , u no\u0107i budu\u0107oj , zvjezdama … i nalazio.<\/p>\n\n\n\n
Joj Bo\u017ee milostivi koliko je ljubavi u svakom tvom stvaranju.<\/p>\n\n\n\n
I u tebi Marija , \u017eeno \u010dudesna. Uvijek si bila sa mnom i uz mene kad mi je bilo najte\u017ee. Bila si moja vjerna ljubav. Najve\u0107a . I najdu\u017ee od svih.<\/p>\n\n\n\n
-Uvijek sam te volio , Frka Frkice djete\u0161ce moje milo.<\/p>\n\n\n\n
Ona mi mazno obgrli ruku i stisnu se uz mene Znam da mnije :<\/p>\n\n\n\n
-Tako malo treba za ljubav. Srce iskreno i vjera .<\/p>\n\n\n\n
Osjetim da se sjedenje odu\u017eilo i da se sjena umora navla\u010di na djetinje lice.<\/p>\n\n\n\n
Ja je ispratih do ku\u0107e. Taksijem naravno. Ne bi se noge mogle popeti uz Bjelave sve da je u pitanju ona slatkica iz najljep\u0161ih dana. Ratni aferimi. Spustiila se ona ni\u017ee od Pa\u0161ina brda. Odavno , od osamdesetih u ku\u0107ici u cvije\u0107u , na na\u0161im Bjelavama \u017eivi. Mnoge se lijepe uspomene ve\u017eu za tu ku\u010dicu u cvije\u0107u . I njene i moje. Gleda u moju ku\u0107u gdje mi majka samuje i za ocem vene.<\/p>\n\n\n\n
Njoj drago \u0161to je pratim. Vidim milina joj srcem bije .<\/p>\n\n\n\n
Ja po obi\u010daju sre\u0111en i ugla\u0111en, iako skoro ve\u0107 \u0111uturumim. Sav u bijelom. Ono da se slo\u017ei sa kosom koja po\u010dinje sijedilom da se \u0161atira . Ne mislim u svatove i\u0107i, jako je ljeto. Mo\u0107 navike. Neki se u jesen \u017eene, zna se koji, zbog plodova zemlje. Mi u prolje\u0107e ili rano ljeto. Snova i jubavi radi.<\/p>\n\n\n\n
Jednom se u jesen sedamdeset i neke se zaljubih … nije dobro pro\u0161lo. Jednom se po\u010detkom ljeta neke druge sedamdeset i neke o\u017eenih …jo\u0161 lo\u0161ije pro\u0111oh. E vala zakleh se u sta\u0111une :<\/p>\n\n\n\n
-Ne\u0107e vi\u0161e meni jeseni i ljeta navlaku\u0161e i sa\u010deku\u0161e raditi.<\/p>\n\n\n\n
I nisu. Nisam bio ba\u0161 \u010dovjek od rije\u010di kad su ljepote vladale mojim prostorom. Ali sam oprezan bio. I evo sada , jako je ljeto i vru\u0107e je . Gorim , a znam da nije od vremena. <\/p>\n\n\n\n
Ona me pozva na kafu . Rado pristajem, da se sa ma\u0111ara sklonim. Znam za\u0161to me zove.U meni nikad nisu stanovale nepodobne pomisli. Popismo kafu i jo\u0161 jednu. Mahom \u0107utimo i nje\u017eno se gledamo. Tek poneku zaustimo i shvatimo, da sve znamo i da je sada sve pro\u0161lo vrijeme. Ni\u0161ta se ne da vratiti , ni ponoviti. Niti izbrisati.<\/p>\n\n\n\n
Ponekad jedno drugom ruku nje\u017eno stisnemo i poljubimo Nismo previ\u0161e tu\u017eni,vi\u0161e nostalgi\u010dni. \u010cak nam je radovanje susreta malo topline u srca unijelo.<\/p>\n\n\n\n
Ustajem, kasno je poslijepodne, brzo \u0107e ga ak\u0161am smijeniti. Krajnje je vrijeme da krenem. Jer pomalja se ono, na\u0161e vrijeme , kad ludovanje kre\u0107e i ne mo\u017ee da se zaustavi. Zna to ona; znam to ja. Ka\u017eem:<\/p>\n\n\n\n
-Vrijeme je da po\u0111em.<\/p>\n\n\n\n
Ka\u017ee sjedni, jo\u0161 jednu zapali. Ajd’,poslu\u0161am je. Sad \u0107e ona , samo ne\u0161to da zavr\u0161i. Ne\u0161to se zamisli, otvori onu , ovih novih dana haber kutiju i pristavi nam Keminu:<\/p>\n\n\n\n
“Hiljadu pahulja bijelih.”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nismo se zastidjeli ,ni zacrvenili. Nemamo vremena za te neprijatnosti, koje izazivaju neiskrenost i prisustvo drugih. Nastavi gdje je stala. Voz nadanja i snova je propustila dok je \u017ealovala sina. Dika njena, ponos maleni , samo je nepunih devet godina imao. Isti otac , moj Mali Princ. Znao si to\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30,28],"tags":[],"class_list":["post-100175","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-frka-frkica","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/100175","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=100175"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/100175\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":105618,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/100175\/revisions\/105618"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=100175"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=100175"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=100175"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}