<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0111e godina , dvije , tri\u2026 Tihu idilu je poremetila vijest da Dobri ide na operaciju neke izrasline na jeziku. On se pravio nehajan i govorio da je to neki nebitni benigni tumor. Mahalom je kru\u017eila pri\u010da da je melanom. Mahala\u0161i to nisu mogli prihvatiti. Bili su utu\u010deni. Ali nisu se predavali.<\/p>\n\n\n\n
Kada je Dobri oti\u0161ao na maksilofacijalnu hirurgiju radi ekstrakcije neprirodne izrasline , mahala\u0161i , njegovi drugovi su smislili plan. Nisu mu htjeli dozvoliti da se bez njih uvali u bulumentu prelijepih sestara , me\u0111u kojima je bilo i \u010dasnih , a sve , odreda su bile milosrdne.<\/p>\n\n\n\n
U stvari pravi razlog je bio druga\u010diji. Nisu mogli zamisliti da Dobri ode na vi\u0161i nivo , a da oni ne zamuhuraju fe\u0161tu svojim prisustvom . Odjednom , iz \u010dista mira ,svi su se razboljeli . I vi\u0111u \u010duda i jada , prava pravcata epidemija. Svi su imali istu boljku :<\/p>\n\n\n\n
-Lat .Dg.Papilloma linguae<\/p>\n\n\n\n
Grdelinka i ja smo se i pored svog strahovanja za Dobrog morali smijati mahnitovima i njihovim budalesanjima. Dobro upu\u0107eni , podzemni mahalski sos sistem je obznanio da su nezapam\u0107ena fe\u0161ta i cirkus trajali skoro deset dana. Ono , da budemo precizni ; deset dana i devet no\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Kako nenadano do\u0161la epidemija Papilloma linguae je preko no\u0107i o'\u0161la . Da li je misterioznom izlije\u0107enju kumovala nesebi\u010dna i stru\u010dna skrb elitnog tima medicinskih sestara ili su mahala\u0161i skontali da je vrijeme da se otrgnu opijaju\u0107em zagrljaju pokroviteljki; niko ne zna. Nu , u svakom slu\u010daju nogatrans je do\u0161ao na vakat , jer je bilo krajnje vrijeme za osvje\u0161\u0107enje i ekstraktilne reakcije zbunjenih dotura .<\/p>\n\n\n\n
I svi su dobro pro\u0161li. Osim Dobrog; naravno .Niko nije ni rikno , crko ni krepo , a sukladno tome ni odavrije\u010dio. Jedino je Dobri , po obi\u010daju naj..grabusio . Da li iz puke osvete ili iz potrebe jedan primarijus , mo\u0161te misliti Dobri\u010din bliski rod , uz asistenciju sedam sestara uradio mu je operativni tretman u smislu ekscizije oralnog skvamoznog papiloma (OSP) odnosno benigne proliferacije slojevitog skvamoznog epitela, koja rezultira papilarnom ili verukoznom egzofitnom masom.<\/p>\n\n\n\n
Kako Deba re\u010de , ono po mahalski:<\/p>\n\n\n\n
-Dr.mr.pr.fr.sc.Prim . Vrani\u0107 je na Dobri\u010dinom jeziku uradio postupak Kireta\u017ee (prema franc. curetage \u2013 struganje) i otfikario bezgre\u0161no za\u010detu mitsku izraslinu na jeziku .<\/p>\n\n\n\n
Tih dana , u toj frtutmi i stampedanju , ni\u010dim izazvan zagubio se jedan prelijepi , nestvarni san. Ne i izbrisao.<\/p>\n\n\n\n
Deba je morao priznati da je on mahali proturio baju da Dobri ima melanom , jer se u njemu ni\u0161ta nije moglo zadr\u017eati na duge staze. Njegova iskrenost ima veza sa sistemom usta i zadnjica , ali ne u smislu funkcije probavnog trakta. To je bila osveta Dobrom \u0161to se u traganju za Lucom udaljio od konzilija , a i prilika da se mahala\u0161i skupe na \u201eopro\u0161tajnu\u201c fe\u0161tu <\/p>\n\n\n\n
Kako nije volio da ikome bude dosadno , ponajmanje njemu samom , a mrzio je da se ni\u0161ta ne de\u0161ava , po izlasku sa maksilofacijale mahalom je pro\u0161irio drugu novost.Ne zna kako , ali Dobri je priheftao papilome lingve na jezik , samo da bi manje pri\u010dao. Da ne bi morao obja\u0161njavati za\u0161to se Fraka udala,Grdelinka heknula sa drugog sprata ,Luce zaredila i oti\u0161la od njega , i da zaista ne zna gdje su se izgubile.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eete misliti kako se Deba zabezeknuo kada je na maksilofacijali ugledao kako \u010dasna sestra Luce i Dobri u doktorskoj sobi sjede i tu\u017eno se , bez dodira gledaju i \u0107ute. Tad mu jo\u0161 nije mu bilo jasno : da li je Dobri natakario papilom radi Luce , ili je Luca postala \u010dasna medicinska sestra da bi ga mogla lije\u010diti. A mere bit da bidne da su tu dobri duhovi zvani Erosi imali posla .<\/p>\n\n\n\n
Sva\u0161ta u Bo\u017eijoj ba\u0161ti konta Deba. Njega nikad ni\u0161ta nije moglo iznenaditi , i za sve je imao odgovor i takar. Ali ovi put je osta bez teksta i sa strahom klimao glavom:<\/p>\n\n\n\n
-Ovo ne\u0107e iza\u0107i na Dobro !<\/p>\n\n\n\n
I nije . Ali otom potom , u nekom drugom zemanu koji se , mo\u017eda ,mimoilazi sa ovom pri\u010dom.<\/p>\n\n\n\n
Nekako o tim de\u0161avanjim , primjetila sam da Grdelinka nikako nije dobro. Vidjelo se na njoj . Bolovi su postajali ja\u010di , ona ih nije ubla\u017eavala lijekovima. Trpila je bol kao neku milosrdnu pokoru.Ujutro bi ustajala neispavana i manje bistrog senzorja. Dugo joj je trebalo da shvati da je jo\u0161 uvijek na dunjaluku i da se ra\u0111a novi dan. Kada bi se pribrala , pravila bi se da je sve u redu.Za nevjerovati , njena ljepota ni jednog momenta nije venula , niti se mjenjala. Samo je postajala jo\u0161 svjetlija , skoro prozra\u010dna.<\/p>\n\n\n\n
Morala sam joj pomagati da se presvu\u010de i uredi do pristojnosti. Brzo se umarala i mnogo je spavala. Kao da joj je san pomagao da zaboravi bol i bol.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 jedan znak mi je govorio da nije dobro i da joj se bli\u017ei kraj. Sve \u010de\u0161\u0107e se sje\u0107ala Dobrog i prizivala ga , mje\u0161aju\u0107i snove s javom.<\/p>\n\n\n\n
Tako , jednom iznebuha , tihim glasom progovori. Nisam bila sigurna govori li meni ili sebi , ali rije\u010di drhte\u0107i zatitra\u0161e sobom :<\/p>\n\n\n\n
-U mahali kru\u017ee pri\u010de budnih , da me je on godinama poku\u0161avao spa\u0161avati od karanluka , a da sam ga je tjerala \u0161to dalje od sebe , tako \u0161to bi ga svaki put povrijedila , za malo ubila ili osakatila. A nisam ! Bar ne sa namjerom . Nikoga ja ne bih namjerno mogla povrijediti ili ne daj Bo\u017ee ubiti. Njega ponajmanje . Samo sam ga \u017eeljela kazniti da i njega bar malo fizi\u010dki boli moj nerazum, jer za nerazum je potrebno dvoje. Svewtila sam se \u0161to me pustio da odem od njega.<\/p>\n\n\n\n
Kada sam letjela sa drugog sprata nisam bila ni blizu njega. On se ispru\u017eenim rukama sam podmetnuo da me spase. Glupan ! Mogla sam ga ubiti . Spasio me , sebe zamalo ubio , a ja sam postala sirotica i Grdelinke.<\/p>\n\n\n\n
Ovo tijelo vi\u0161e nije sasvim moje i sa ovog svijeta .Njegovo je . On ga je volio , mirisao , milovao , u\u017eivao u njemu, obljubljivao. I ono ne vene niti stari. Niti \u0107e! Jer ja sam , uvijek za uvijek , njegova krasotica.<\/p>\n\n\n\n
\u010ce\u017enja me mori . Strast me mori . Ljubav me mori. Du\u0161a me boli. Ne mogu nikako ugasiti svoje \u017eelje i ljubav , a ne smijem ga zvati. I ne \u017eelim . Uni\u0161tila bih oboje , a mo\u017eda jo\u0161 neku nevinu du\u0161u. I ho\u0107u da mi bude kazna , \u0161to sam pobjegla od njega. Slaba je utjeha : morala sam ! Radi njega , njegove mladosti , njegove dobrote i nevinosti.<\/p>\n\n\n\n
Onu ve\u010de kad sam ga skoro ubila , napokon sam shvatila dubinu i nevinost njegove ljubavi i njegovu bit. On se nije mogao predati drugoj i voljeti je , dok onoj prethodnoj nije dao ili poku\u0161ao dati sve i vi\u0161e od toga.<\/p>\n\n\n\n
Poslije toga nikad vi\u0161e nisam po\u017eeljela da moje tijelo itko takne ili gleda. Moje tijelo je postalo sveti\u0161te na\u0161e ljubavi. U njemu su , obavijeni tamjanom \u010dudore\u0111a , obitavali svi na\u0161i dodiri , \u0107e\u017enje , zanosi , uspomene i ljubav . \u017deljela sam da taj moj , skoro smrtni dodir i sva ona ljubav koju sam u tom trenu osjetila ostanu ono \u0161to \u0107e me hraniti u danima samo\u0107e , koji su skokom postali neumitnost.<\/p>\n\n\n\n
A onda bi zastala , svjesna da govori naglas , niz lice bi joj klizile suze . Nije ih brisala. Vidjela bi da ja \u0161irim o\u010di jer i mene mu\u010de iste boli i ista razdiranja. Shvatala je da je njena bol samo njena i da nema nikakve veze sa mojom:
-Oprosti mi ,molim te . Nekad zalutam u pro\u0161lost , u dubinu moga mraka i govorim nesuvislosti , bez ikakve veze sa stvarno\u0161\u0107u. Ti si mlada i zdrava . Samo u\u010di i oslu\u0161kuj . Milost Bo\u017eija \u0107e te ponekad dotaknuti. I pazi se \u2013 ljudsko zlo nema granice.<\/p>\n\n\n\n
Jednog dana u predve\u010derje mi sa osmjehom i \u017eivo\u0161\u0107u , koji nisu slutili dobro , re\u010de , zapravo zamoli:<\/p>\n\n\n\n
-Mislim da je do\u0161lo vrijeme da ja i Dobri zakopamo sve tu\u017ene aveti pro\u0161losti. Molim te dovedi mi ga , \u0161to prije .I uredi me najbolje \u0161to umije\u0161. I oprosti mi .I hvala ti.<\/p>\n\n\n\n
Uredila sam je .Okrenula joj lice tako da se ne primjeti njena pereza facijalis. Zaista je izgledala kao u najboljim danima ;kao ljepotica iz najtananije bajke. Umorila se i zaspala. Ja sam se na brzinu presvukla , djecu za ruke uzela i pravac stotinjak metara ni\u017ee do Dobrog.<\/p>\n\n\n\n
On me \u010dekao na vratima. Sre\u0111en kao da ide na vlastito vjen\u010danje.Nije bio tu\u017ean . U ruci su mu bile ljubi\u010dice. \u010cudila sam se . On nije volio da se cvje\u0107e bere.<\/p>\n\n\n\n
-Malena , uvijek ima izuzetaka kada se neke norme moraju bar na tren zaboraviti!<\/p>\n\n\n\n
Hrabro , bez ustru\u010davanja uzela sam ga ispod desne ruke. On se nije bunio . Samo je slegnuo ramenima i pogledao me malo tu\u017eno. I on i ja smo slobodnim rukama uzeli djecu za ruke. Ja sina , on moju k\u0107erkicu. Neki neupu\u0107eni posmatra\u010d bi pomislio :<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Vidi \u010diste , lijepe i predane porodice!<\/p>\n\n\n\n
Tiho u\u0111osmo. Odvedoh ga do njene sobe. Ona je spavala. Bila je tako smirena i opu\u0161tena kao da je neku ogromnu brigu prebacila preko mora , na neko daleko pusto ostrvo , bez mogu\u0107nosti da joj se vrati. Blistala je onom nedosti\u017enom svjetlo\u0161\u0107u an\u0111ela i bi\u0107a koja su sve tajne saznale i vi\u0161e im nije mjesto na ovom prolaznom dunjaluku.<\/p>\n\n\n\n
On kleknu pored kreveta , ti\u0161e od najti\u0161eg , Polo\u017ei joj ljubi\u010dice uz uzglavlje . Gleda u nju . Ne trep\u0107e. Znam da se moli , jer \u010dujem meni strane rije\u010d , iako on skoro ne otvara usta :<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Bismill\u0101hi-r-rahm\u0101ni-r-rah\u012bm.<\/p>\n\n\n\n
A onda kao da se sjeti da sam ja tu , progovori tu molitvu da je ja razumijem:<\/p>\n\n\n\n
-U ime Boga, Sveop\u0107eg Dobro\u010dinitelja , Milostivog\u2026<\/p>\n\n\n\n
Bilo mi je malo \u010dudno. Nisam znala da Dobri ima te molitve u sebi . Kasnije sam nau\u010dila da svaki prvovjernik pominjanjem Boga po\u010dinje novi dan , svako novo poglavlje , svako novo \u010dak i najsitnije de\u0161avanje u svom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n
\u010cujem i rije\u010d :<\/p>\n\n\n\n
-Amin !<\/p>\n\n\n\n
Ali to ne izgovara on , ve\u0107 Grdelinka koja se u tom momentu na tren budi i ponovo usni.<\/p>\n\n\n\n
Ne znam , neka uzvi\u0161ena ljepota me ganu i ja glupavo pomislih:<\/p>\n\n\n\n
-Joj , \u010dudnog li skupa , jo\u0161 nam samo neki Kerubin ili Mojisjeva Zlata fali . -reko bi Deba. <\/p>\n\n\n\n
Sakrijem misao , jer sam nau\u010dila da mahala\u0161i skoro uvijek pogode \u0161ta drugi misli.Moja misao kao da nanovo probudi uspavanu ljepotu :<\/p>\n\n\n\n
-Dobro mi do\u0161ao ljubljeni moj! Oprosti mi \u0161to sam zaspala .Malo sam umorna.Pri\u010daj mi o ljubavi. Pri\u010daj mi o danima kada su an\u0111eli hodali zemljom , a zaljubljeni bila djeca koja \u017eele samo da se vole , igraju i ljube. Pri\u010daj mi kako se dvoje vole i zauvijek \u017eive sretno. Pri\u010daj mi kao da se nikada rastali nismo<\/p>\n\n\n\n
I on joj je pri\u010dao. Gledao je radosnim i nje\u017enim pogledom punim ljubavi i \u010de\u017enje . I pri\u010dao \u2026 <\/p>\n\n\n\n
Pri\u010dao joj je \u010detrdeset dana i no\u0107i , skoro bez prestanka. Pri\u010dao i dr\u017eao joj ruku . Ponekad bi je poljubio , u usne , u kosu , u obraz , jedva \u010dujnim lahorcem da je ne probudi. Glavu prislanjao na grudi da \u010duje kako di\u0161e. Znao je koliko je umorna.<\/p>\n\n\n\n
Oplemenjene rije\u010di su se nizale u \u0111erdan nasvjetlucavijih dragulja , svjedoka jedne divne pro\u0161losti , jednom snu , jednoj bajci koja je \u017eivi i miluje dvoje mladih . Bajka koja se nikada ne\u0107e mo\u0107i izbrisati i bi\u0107e zapisana u vje\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n
-Bila jedna ku\u010dica u cvije\u0107u .<\/p>\n\n\n\n
U ku\u010dici \u017eivjelo dvoje mladih . I ljubav vje\u010dna .Godinama .<\/p>\n\n\n\n
Ku\u010dica svjetlo\u0161\u0107u i mirisima cvije\u0107a obasjana , dozivala je cvrkut ptica , sutone i svitanja. Strast , milovanja , ljubav , dodiri , poniranja i uzleti obavijeni \u010de\u017enjom i bolom ljepote , sve su pretvorili u jedan tren, bez pro\u0161losti i budu\u0107nosti. Ona i on , dje\u010dak i djevoj\u010dica i beskona\u010dnost. Ona i on , djevojka i mladi\u0107 i vje\u010dnost. Ona i on , mu\u017e i \u017eena i iskon.<\/p>\n\n\n\n
Nisu smjeli stati. Nisu smjeli jedan jedini poljubac presko\u010diti. Nisu \u017eeljeli jecaje predavanja kriti. Smijali se i plakali. Znali su ;ovoliko sre\u0107e i ljepote ne sluti na dobro.Gr\u010devito su se zbijali u jedno klupko , u jedno bi\u0107e , da ih ni\u0161ta ne rastavi.<\/p>\n\n\n\n
I bi kao \u0161to stari ka\u017eu :<\/p>\n\n\n\n
-Sve ima svoj po\u010detak i kraj?<\/p>\n\n\n\n
Niotkud , ni\u010dim izazvan dunu stra\u0161an vjetar. Nadvi\u0161e se crni, zlokobni oblaci.Zapada velika ki\u0161a. Zavlada tama. Dvoje mladih usnu\u0161e i razdvoji\u0161e se.Devet godina je vladao nerazum i mrak. Devete godine smilova\u0161e se Su\u0111aje . Dvoje mladih su svoje grijehe molitvom , pokorom i dobrotom iskupili.<\/p>\n\n\n\n
I evo njega , na koljenima kle\u010di i prsten zlatni na \u010detvrti prst njene lijeve ruke stavlja , da vena amoris srcem , a sve\u0161teno lice u bijeloj mantiji svetom knjigom u ruci , svjedo\u010di njihovom zavjetu.<\/p>\n\n\n\n
Prelijepa nevjesta sva u bijelom otvara o\u010di , pridigne se , ljubi ga i izusti:<\/p>\n\n\n\n
-Lijep dan i divan prsten , ljubljeni moj. Hvala ti .Volim te . I da , svim srcem te uzimam za mu\u017ea.<\/p>\n\n\n\n
I zatvori o\u010di .<\/p>\n\n\n\n
Sve\u0161teno lice izgovori : Amin , ostalo znate i u \u017eurbi ode .<\/p>\n\n\n\n
Ona jo\u0161 jednom otvara o\u010di . Uh , koliko je neodoljive ljepote , radosti , \u010de\u017enje i nje\u017enosti bilo u tim prelijepim svjetlucavim o\u010dima boje tirkiza. Zovnu ga rukom. \u010ceka ga .<\/p>\n\n\n\n
On se izu , le\u017ee kraj nje . Normalno sa lijeve strane. Okrenu je sebi , \u010dvrsto je zagrli i ljubi . Ona mu uzvra\u0107a. Ljubavni\u010dki poljubac . Dug , nje\u017ean , strastven , malo gr\u010devit. Znaju znanje i znanje . Poslijednji je.<\/p>\n\n\n\n
Osje\u0107aju\u0107i da ostaje bez daha , on se odvoji od nje . Prime se za ruke, ponovo spojene za \u017eivota. Lijeva u desnoj , desna u lijevoj. Jedno srce i jedna du\u0161a svjetlo\u0161\u0107u iskre.<\/p>\n\n\n\n
Ona ne povrati dah i prestade disati. Tek tako , kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.<\/p>\n\n\n\n
On je i dalje dr\u017ei za ruke. Zna da je jo\u0161 tu i \u010duje ga . I pri\u010da joj:<\/p>\n\n\n\n
-Bila jedna djevu\u0161ka bajna . Zvali su je Marija Magdalena sjajna. Na ovome svijetu nije bilo ni\u0161ta ljep\u0161e od Krasotice te.Voljela je nebo , slobodu i djevi\u010danske ljubi\u010dice i oni nju. I mene sretnika . O\u010daran ljepotom njenom , sa njom sam snivao najljep\u0161e snove i evo nudim joj svijet na dlanu.<\/p>\n\n\n\n
Tugo moja , ona mu ne odgovara.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim ,jedna prelijepa grdelinka izmili iz grudi njene vjen\u010danice , nje\u017eno se pope na njegovo lijevo rame , primi\u0107e mu se usnama ,nesta\u0161no ih kljunom dodiruje i kroz otvoren prozor prhnu ka nebu.<\/p>\n\n\n\n
Marija Magdalena Grdelinka, Krasotica i Sirotica je imala trideset jednu godinu kada je Bo\u017eijom Milo\u0161\u0107u uznesena na nebo .<\/p>\n\n\n\n
Dobri je imao dvadeset sedam godina kada je u jednom sretnom , svjetlosnom jesenjem danu postao voljeni mu\u017e i udovac.<\/p>\n\n\n\n
Tako nas \u010dudesna sudba raduje i tuguje . I lije\u010di rane.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Uf! Jes kako ne ?- hulili bi skeptici.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pro\u0111e godina , dvije , tri\u2026 Tihu idilu je poremetila vijest da Dobri ide na operaciju neke izrasline na jeziku. On se pravio nehajan i govorio da je to neki nebitni benigni tumor. Mahalom je kru\u017eila pri\u010da da je melanom. Mahala\u0161i to nisu mogli prihvatiti. Bili su utu\u010deni. Ali nisu\u2026 Pro\u010ditajte vi\u0161e…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[30,28],"tags":[],"class_list":["post-100142","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-frka-frkica","category-ko-fol-roman"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/100142","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=100142"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/100142\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":105562,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/100142\/revisions\/105562"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=100142"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=100142"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/bosnazemljabozijemilosti.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=100142"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}