Bajka o Galeriji Bosna zemlja Božije milosti u Sarajevu Gradu čednosti – Uvod

  
  

 Prihajna besjedo in navodilo

oliti predmuhabet





Imamo Galeriju ; nijeme, gluho bilo . insani.

Ovu množinu će jednog dana objasniti , a možda neće biti ni potrebno.

Mlađi , poprilično samobitni brat Baška baŠa , pomalo šeret , malo više mahalaš i vječni đuvegija , na dan otvaranja Galerije , u društvu nekih drugih obavezno nepozvanih , ali neizostavno prisutnih prelijepih mahalkinja i nešto manje ugodnih mahalaša, usporeno , mahalski precizno natandari muhabet :

“Uvijek si slovio kao pametan čovjek , ali sada znam da si izuzetno pametan.

Dok si bio mlad rasipao si energuiju , vrijeme , bio vrijedan baštovan i … ma uvijek si volio cvijeće i đardine,i još svašta nešto.

Iskustvio i nauk su  učinili svoje.

Što ćeš rasipati energiju i gubiti dragocjeno vrijeme koje ti odjednom ponestaje, nisi frajer .

Otvorio si Galeriju da ti ljepote dođu na noge , na dohvat ruku i skuta  i dive se njihovim rukotvorinama ,umjeću , životu i  ljubavi.

Znaš i sam ; muškarci k'o muškarci , uglavnom blentovije i hablečine , se k'o hajvani razumiju u kulturu i umjetnost , ostavljaju prostor za estetsko bitisanje isključivo nježnim ženskim dušama , rukama i šta ti ja znam u čemu još,

U saučešnistvu i divljenju  prema umjetnosti se rađa simpatija , iz simpatije razumjevanje , iz razumjevanja sazrijeva  ranjivost i nježnost, i onda tebi , kao đentlmenu ne preostaje ništa nego da odabiraš i bereš zrele jabuke , jal’ ostale voćke i slastice.

Znam reći ćeš takarli vremena brate moj!Moralo se !

Aha , kak’ ne! Ali to kod mene ne pije hladnu vodu sa bjelavskih česmi . Kod tebe uvijek neki takarli, damarli, dertli vakt'i. Idi bolan, pa se leči.”

A i Mojsije umjetnik i prorok se mor'o nadovezati:

“Ne samo pametno , već i jako lukavo. Pored toliko ekspresivnih mjesta u gradu , nađe impresiju i kotu na 17 cm od Love bridge ,salona Beauty. Koje li milimetarske slučajnosti?”

A rahmetli Deba , preranoletač u nebeske visine ,( dugo očekivani  belaj  u jeku priprema za otvaranje galerije) i belajsuz po vokaciji, bi zasigurno ( jes’ kad bi mu pržun bar na tren dopustio da ohane ), sletio i zakatančio završni naturalistički eglen:

” Joj lava ljudi moji!,boli glava!Atelje , poetski , muzički i umjetnički kafe salon, za damarli divana dušu dao i još mu ljepote druženje plaćaju kupovinom slika, ‘oću reći finansiraju ovu podmuklu barabu. A ime mu je Dobro ; aha , kako ne.”

Znamo ih svakog pojedinačno i svakog sveukupno , proširiće se u mahali nesvrstana priča. Osnovana ili neosnovana, nije bitno. Svaka će mahalska blentovija dodati svoj obol na kantar taze mahalskeog prosedea i eto belaja. Ode obraz, namah i bez diskursa.

Skoro totalna nevinost , u još neobranom grožđu ; ni zabranjene voćke brao , ni slastice dirao i mirisao i u njima uživao , a Galerija već  na lošem glasu.

Iako se pretpostavljalo da će se broj posjetiteljki vremenom povećati , dal’ zbog “lošeg glasa ” il’ neobičnog i prelijepog galerijskog kolorita i ambijenta , a mere biti i zbog slika ( tko da zna ) , moralo se nešto poduzeti i razbiti preuranjeni muhabet prije nego postane mahalska istina.

Strogoća i Mudrost , godine , a i vaspitanje priječe da se švera ok'o kere pa na mala vrata i razuvjeravaju mahalski kuloari , sa akcentom na kuloarice, jer su one uvijek bile pogubni izazov za lični ego i jednostavnu mahalsku filozofiju ,”dvoje se nađu pa se poslije ne nađu” , prozvani se odlučio za manje popularni i isto tako nesvrhishodni javni demantij.

To vam je k'o mač sa dvije oštrice: jal’ upali , jal ne upali!? Hoće se reći jal’ u sridu’ , jal’ ukrivo, a to mu dođe skoro na isto. Pitajte Maru , jal’ Daskaru , jal Gataru.

Zvuči malo poznato i odbranaški ,ali izbora se nema, jer istina je uglavnom  bar malo ljepša i drugačija i uvijek ,  ama baš uvijek između…( Quod erat demonstrandum ) .

Prepuštamo , šenkrat plaho , riječ sveznajućim i manje pametnim naratorima , u mahali prokuženim takarli baljezgatorima.

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši