Noćas sam sama sred noćne jave –
bez sna i bez doma – duše sive.
Noćas imam sve ključeve i brave
od kapija ove prestonice divne!
Nesanica me istjera na put studi,
o kako si mi divan, tamni moj Kremlju!
Noćas, evo, ljubim u meke grudi
ovu okruglu, ratničku zemlju!
Podiže se – ne kosa, već krzno vetrom
što preteški u dušu mi se svale.
Noćas želim sve ljude planetom
bilo da ih vole, bilo da ih žale.