Autor
Hajro Šabanadžović
Ples iskri
I. Dio
Portret golubara Vinograd
Terarijum Pritke
Grlica let Milost
Snovi iskre Svijeće radosnice
Cvijeće Krug radosti
Snježni most Blaženstvo
Behar cvate Plam đardina
Trg Vjernost
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe…
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja…
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro…
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste…
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo…
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale…
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke…
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh…
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: “Drži se dobro… ”
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše…
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem –
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
Bijah pjesnik ljubavi
zanijemiše mi riječi
sada dušom o tebi snivam.
Bijah slikar snova
prosule se boje
sada te zvijezdama milujem
uspjeh sakriti ćamac ljubavi
tvojim imenom zvan
Bog je milostiv dobri Anđelu moj
vrijeme je da se odi maleno moje
oceanu Tišina i sni
brodica vakta mom čvorištu se bliži
kad Nevere sinje čuješ huk
to ime tvoje s ljubavlju
dobri čovjek iskonu polaže
Ne znam što da radim sa sobom
Na šta misli da bacim,
Eto stvaram polako pjesmu o tebi.
Gledam tvoje tijelo,
Ludujem za njim,
I ponavljam u sebi samo jedno.
Poljubi me,
Pa mi prste u kosu uvuci
I zagrli me.
Poljubi me,
Pa se privij tik uz mene i zapjevaj
Ako znaš bilo što
Želim da se stisnem uz tebe,
Da te milujem,
Da ti šapućem na uho bisere.
Da pričam o slobodi,
Da se glupiram,
Da ti kažem – oh ti ludo jedina.
Poljubi me,
Pa mi prste u kosu uvuci
I zagrli me.
Poljubi me,
Pa se privij tik uz mene i zapjevaj
Ako znaš bilo što
Vrijeme nam prolazi u neprestanoj jurnjavi.
Ponekad ohanemo i osvrnemo se.
I ustuknemo , zadivljeni nesagledivom ljepotom i milinom Stvoriteljovog djela.
Ništa ne prostaje nego da kleknemo i izustimo:
Alelujah!
Ma sto da zelim sve je tako daleko
i sad mi zao sve bih opet ponovo
najljepsu pjesmu tebi bih pjevao
hej, kamo srece da sam pjevat’ mogao
Ptice u bijegu, tisina gradi zidove
zvoni zbogom, rijeci kazne Bozije
te tvoje usne opojne, jos uvijek sanjam
kako su me ljubile
Ref.
Jesen u meni tuguje, zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode nikuda
(bez tebe)
jesen u meni caruje, a u tebi proljece
ni Sunce ne moze, ne moze kroz oblake
rano moja, hej
S’ kime sada putujes
ma sto da bilo nemoj da mi tugujes
najljepsu pjesmu tebi bih pjevao
hej, kamo srece da sam pjevat’ mogao
Slovo o čovjeku
Zatvoren u tjelu
Zatvoren u koži
Sanjajš da se nebo vrati i umnoži
Zatvoren u mozak
Zarobljen u srce
U toj tamnoj jami
Vječno sanjaš sunce
Zarobljen u meso
Zarobljen u te kosti
Prostor taj do neba
Kako da premostim
Zatvoren u rebra
Zarobljen od srebra
I kad sivi sokol
Bjeljiji od srebra
Zatvoren u tjelu
Zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi
Otrgnutog neba žudiš hljeba, vina
Al’ u domu tvome kaće domovina
Obje ruke tvoje, ko da jedna nije
Koja hoće, hoće da pobije
Zatvoren u mozak
Zatvoren u srce
U toj tamnoj jami
Vječno zoveš sunce
Sanjaš da se nebo
Približi il’ vrati
Tjelo se kroz vlati
U pijanstvu klati
Uzi lišće s lišćem
Zatvoren u krvi
U tom kolu bola
Potoni il’ prvi
U tom kolu bola
Potoni il’ prvi
Zapjenjenog tijela
Kad će tjelo da postane djelo
Kad će tjelo da postane djelo
Jedne modre večeri
bol se ponovo rodi
vidjeh beskonačnu tebe
sa zvijezdama kako sanjaš
i po nebu ljubav šaraš
zbogom dragi , zbogom mili
u opraštanju mira nemam
vjetar će mi istinu donijeti
kamo anđeli odlaze
Od kad te nema..ne mogu budan biti..
Jer sve sto zelim..u tome budes i ti..
Pa budan sanjam da snovi duze traju…
U svakoj prici ti si mi na kraju…
Ti si pocetak i kraj..
Ti si tama i sjaj..
Svaku mi nadu dijelis po pola..
Dajes mi mrvice sa svoga stola..
I znam…bez tebe ostat cu sam..
Jos uvijek sanjam da smo zajedno..
‘Ko nekad davno ti i ja…
Al’ jutro svaki put mi pokvari
tu slatku prevaru iz sna.
Jos uvjiek sanjam da smo zajedno…
I da je sve ‘ko prvi put…
Al’ jutro nosi golu istinu…
da sve je bilo uzalud..
Od kad te nema..
Nema ni pola mene…
Jer sve u meni od tog dana vene…
Pa budan sanjam da snovi duze traju…
U svakoj prici samo ti si mi na kraju…
Ti si pocetak i kraj..
Ti si tama i sjaj..
Svaku mi nadu dijelis po pola..
Dajes mi mrvice sa svoga stola..
I znam…bez tebe ostat cu sam..
Jos uvijek sanjam da smo zajedno..
‘Ko nekad davno ti i ja…
Al’ jutro svaki put mi pokvari
tu slatku prevaru iz sna..
Jos uvjiek sanjam da smo zajedno…
I da je sve ‘ko prvi put…
Al’ jutro nosi golu istinu..
da sve je bilo uzalud….
Mile i ljupke oči tvoje
kao safiri sjaju,
o, triput je srećan onaj
kog s ljubavlju pogledaju.
Tvoje je srce dijamant
što plemenito se zari,
o, triput srećan je onaj
kom s ljubavlju ono se žari.
Usne ti, najlepše na svetu,
rubina imaju boju.
O, triput je srećan onaj
kom priznaju ljubav svoju.
O, kad bih znao srećnika tog,
o, da ga sretnem gde
sama u šumi, za tren bih ga ja
lišio sreće te.
