Autor
Hajro Šabanadžović
Petnaest dana proljeća – V dio
Vesna Morena S. Zarobljena ruža
Auto portret Mila moja
Autoportretova ljubav Autoportretova zahvalnost proljeću
Autoportretovo proljeće Zahvalnost
Uzbibanost Svijet azura
Svijet krugova Ljetna ljubav
Nebo vjernosti Bezuslovna ljubav
Svijet radosti Bolna praznina
Prekrasan dan Usnula ljubav
Blistavi put Svjetlost na kraju puta
Što Te sputava, srce moje, da ne progovoriš iz dubina
Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći?
Noćas gledaš kako se odražava u Armu red svjetiljaka
Firentinskih.
Zar nisi o tome davno sanjarila
U djetinjstvu, dok su nad glavom
Drhtale zvijezde, u vinogradu?
Noćas, gle! Kako osjećaš vjetar što dolijete s Arna ,
Sa rijeke koju gledaš otvorenim očima,
A moglo bi je rukama grabiti kao vodu
S potoka u Rastušju. U Rastušju je mati,
Moja mati, i moje sestre, i kuća. Jeste li spremile
Ljetinu, vas tri koje ste same
Ostale kod starinske kuće mojih djedova,
Čuvajući oganj da ne zgasne med zidovima
Doma koji ostaviše muške ruke? Gledao sam
Danas u San Lorenzu „ Zoru ¨, koju stvoriše Ruke
U tamnim tišinama mutnoga stoljeća;
Bez prestanka mislim na ruke te
I ne mogu da vjerujem da su zaista
Mrtve. Mrtve ruke.
Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja
Raskidane misli redam nevješto u tihe rečenice.
Vi možda već znate da sam ja pjesnik iz Hrvatske,
Koji ne može vjerovati da su vaše ruke
Mrtve. Mrtve ruke.
Mislim na moje polje, koje su neznane
Ruke požnjele, spavaj, srce moje,
I ne slušaj muziku u gostionicama,
I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom
Sa svijetlima. Ruka će sigurno
Ugasiti svjetiljke. Spavaj.
Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti,
I pepeo. Spavaj.
Iz zbirke – Ja ljublju vas, navsegda
I dalje teku rajski dani
suncem ljubavi obasjani
a za čaroliju malo treba
sneno dijete i parče neba
Šta će ti više
tuga se briše
čaroliju na grudi stavi
sunčica sija ludoj glavi
Ne treba ti ni stih ni rima
snove želiš poklanjati svima
znaš čari svake jeseni
nalik su čarobnoj ženi
Dobrotu svoju u duši nosi
djevičansku ružu u kosi
u očima slutim bola mnogo
d'bro nema što ne bih mogo
Dodirom blagim brisati tugu
ljubiti kao ni jednu drugu
možda i mangup sneni biti
na glavi dubit bol izbrisati
ponekad mi stih nestašan,
šta ću na tvoje oči bojazan
želji tvojih rućica slabašan
kako odolit ovako vremešan
Nemam ni opravdanja
bez imalo vrdanja
priznajem kriv sam
utješen nije to san
Nemam ni kapce dodat
đe'š ba ljepoti odolit
nisam lud nimalo hud
volim i kad nemam kud
Zemlja je jajolika ,kao i njena sistemski jedina poznata zvijezda Sunce.
Već odavno NASA u svojoj bazi podataka, duboko zakopanoj od javnosti , sakriva činjenicu da Sunce i Zemlja imaju oblik nojevog jajeta. Zašto baš nojevog, to nismo uspjeli doznati.
Povjerljivi izvor je tražio dodatne finasije, ne shvatajući da su normalni mislioci uglavnom kokuzi. Ipak smo uspjeli doći do slike – dvije ,nama najživotnije zvijezde , snimljene teleskopom Huble.
Uživajte u novoj viziji svjestskog poretka.
Ovaj podatak se skriva kao najstrožija tajna , da se ne bu uznemirili glupani koji tvrde da je zemlja ravna, hablečine koje svake godine predviđaju po nekoliko apokalipsi i maloumnici koji tvrde da je univerzum star oko 6.000 godina.
NASA to objašnjava činjenicom da će njihov ptičiji mozak pogrešno shvatiti jajoliki oblik Zemlje i pomisliti da su se izlegli njenim direktnim porođajnim mukama . Pomišlja se da i sljedbenici Nojeva , u nepameti , često zavlače glavu upijesak. Kažu tamo se najbolje mjeri plićak uma.
A sem toga Noji/Nuhu odgovara da su zemlja i sunce Nojevi nus produkti.
No , to je samo dio probleme. Onaj teži je , da bi to pučanstvo pilećeg uma moglo pomisliti da im je višefazni Mjesec otac , jer je on ,rodno , najbliži Zemlji.
U svom ozbiljnom pristupu svakoj gluposti ,zaboravljaju da su možda oprašeni sa kometa , meteora , ili nepozantih letećeg baluna koji prohujaju pored Zemlje. Sistem ” pčelica Maja”.
U svakom slučaju oni nisu normalni kao svi ostali Zemljani. Imaju privilegiju da im je pamet prohujala mimo moždane šupljine i ostavila dovoljno praznog prostora za smišljanje novih “genijalnosti” .
Trebas mi, trebas u osvit zore
kada se misli sa tugom bore
trebas mi, trebas svakog trena
jer ja sam samo zena
Ref. 2x
Umrla ne bih da zadnju bitku bijem
zednela ne bih da gorku vodu pijem
al’ srce jadno stalo bih moje
da nije ljubavi tvoje
Trebas mi, trebas u suton plavi
kad mi se zelja za tobom javi
trebas mi, trebas svakog trena
jer ja sam samo zena
Ref. 2x
Trebas mi, trebas kad sunce greje
kada se srce zivotu smeje
trebas mi, trebas svakog trena
jer ja sam samo zena
Ref. 2x
Mili naši,
evo stiže Vam pismo iz ovoga,donjega takarli sveta,
nikoga ne bi pomiljali ,osim onih iz naših ljeta.
Ljeta hiljadu devestotina šezdeset osme i još okolne neke ,
kada sve bilo je tako puno ljubavi ,milosti,snova i muzike.
Pregršti boja rasulo se u mirisna cvijeća
sada nam osta samo pokoja tanka svijeća
jer u đepu ne nađosmo od kopejke više
novac posta težak teret i stalno snježe kiše.
Mili naši,vi znate
hteli ste da date
život je još lijep
čovjek je slijep.
Ostalo nije bilo do vas
vjerujte ni ič od nas
šta se tu iole može
bijedu neuki množe.
Kundera je zapisao „Nepodnošljiva lakoća živeljenja“.
Đenis je plakala Ljetne stađune.
Bitlsi su poruku slali : Ljubav je sve što želimo
Dorsi su izveli „ Nepodnošljivu lakoću sviranja“ da bi im djevojčice palile vatru.
Indexi su pokonili „Nepodnošljivu plemenitost muzike“ , negdje na kraju u zatišju.
Mi smo živjeli „ Laganu bremenitost ljubavi“.
Zajednička crta ; svi smo djeca cvijeće i ljubavi.
Ne po godinama i fizičkoj pripadnosti, već po srcu.
Peas brother,peas.
Selam sister,selam.
Hvala vam na muzici i ljudskosti.
Blagdan je. Nama je svajki dan blgadan.
Znate nas, a nema vas .
Nestali su vas.
Hvala vam i čestiti vam snovi.
Slutimo da tamo negdje slavite Stvoritelja i ljubav.
Make love , no war.
Alelujah!
I Amin!
Mili naši,
Vidimo vas u prelijapim poljima cvijeća,obasjani ljubavlju i milošću.
Tamo vlada vječna blagost i mir.
Vi,Kundera,Dorsi,Indexi i mi.
Normalno i još neki.
Istovjetni sni.
Svi smo imali zajedničku viziju.
Svjetlost i Ljubav.
Svi smo voljeli cvijeće.
Svi smo voljeli najljepši cvjetak.
Ženu
Lotos Milosti .
Neke se nestali zajedno sa vama.
Neke su odustale od snova.
Tako neuki kažu,ali nisu u pravu.
Ne može se pobjeći od milosti i ljubavi, sve da hoćeš.
Neki su pjevali do groba.
Nisu se oni umorili.
Ne može se čovjjek umoriti od muzike, koja milost i ljubav priziva.
Nego se to grob , ponekad,neprimjetno prišulja.
I šta će slabašni čovjek!?
Nema izbora.
Prileći mora.
Svi zajedno snivali o ljubavi i lotosu, i poslije groba.
Znali smo, to nam niko ne može oteti.
Imali smo samo Jednog , ali jako Moćnog zaštitnika.
Njegovo ime je Svjetlost.
Sve ljepote su njegovo djelo.
Mi smo te ljepote upijali i slavili.
Muziku,cvijeće i najljepši cvijetak ponekad krali i sakrivali ( i još svašta nešta…) .
Milostiv je On,možda i previše.
Oprostiće.
Mudri zna,samo smo dijelili darove koje nam je u srca usadio.
Dobri smo mi.
Bar tako mislimo.
U svakom slučaju,nismo rđavi.
No, nikad se ne zna.
Mili naši.
Mi još hodimo prelijepim stazama i putanjama koje ste vi proprtili.
Muzika naša ,koju smo dijelili nije ljepša.
Ostala je kao i uvek prije, modro zelena i prelijepa.
Samo jedan njen dio je nijansu plemenitija i prefinjeniji.
Za to ste krivi vi i Indexi.
Učitelji i savršeni učenici.
O ljubavima prošlim,sadašnjim i budućim još uvijek pjevamo i snijemo.
Malo smo umorniji,klecaviji i svjetliji.
Čini nam se i prozračniji,jer bolje vidimo nutrinu, srce i dušu.
Nekako nam je lakše odvojiti misli i sjećanja i podjeliti sa drugima.
Sve nas je manje.
Sve smo ranjiviji.
Ne znamo da li ćemo uspijeti prenijeti sve snove i ljubavi koje u sebi nosimo.
Grehota je da dunjaluk ne primi naš testament u cjelosti.
Vi ovo sve i onako znate.
Bdjeli ste nad nama.
Čuvajte nam naše mirisne grlice.
Krhke su one ,ali lepršave.
Mogle bi odlepršati.
Mnoge smo umorili i rastužili.
Nismo htjeli ,ali desi se.
Neka se mole za nas i Nadu da se sretnemo.
Mili naši,
Halelujah!
I Amin.
Nekad vrlo davno
rekoše mi
blentovija
opičen ko teslina struje
šutjeh šta ću
nema mi druge
bijah mlad
tanak sa godinama
uvijek zaljubljen bjeh
u te žene magične
Prije nekog vremena
rekoše mi
blentovija
nikad pameti ne dođe
prešutjeh šta ću
nema mi druge
moji kalendari
sa mnogo listova
navsegda su zaljubljeni
u te žene čarobne
Možda nikad nećeš znati
da sam tvoj i da si moja
Tvoj me pogled stalno prati
ti si plavo mojih boja
Možda nikad nećeš znati
da nas prsten sudbe veže
Tvoj me pogled stalno prati
dok nam život plete mreže
Moja tajna ljubavi
nitko neće saznati
Da si moje jedino
da si moje skriveno
Dok nas divlja ljubav vreba
k'o sve miljenike neba
Ja te volim ispotiha,
ti si dio moga stiha
Uzalud se ljudi među sobom glože,
Ti si, koji meni put pokazat’ može.
Kaži mi ga! Druge ja slijedit’ neću,
Jer su svi prolazni, a ti vječan Bože!
Vjeru od bezvjerja samo časak dijeli,
spoznaju od dvojbe isto tako – veli
mudrac; zato dobro taj časak cijeni –
za me časak traje naš život cijeli!
Da ću jednom umrijeti – ja o tom ne dvojim,
eto zato ni najmanje smrti se ne bojim.
Na svijetu k’o amanet duša mi je data,
kad god hoće, da je vratim, ja pripravan stojim!
O, ti, koji svačije tajne misli znadeš,
koji svakom u muci tvoju pomoć dadeš,
Bože, primi ispriku i pokoru moju,
Ako zeru milosti za mene imadeš!
Iz Arhiva
BY ADMIN4. JANUARA 2016.MAGAZIN, RESTLOVI
Evo danas je četvrti Januar i pade posred nedelje. Dokraja godine je ostalo još neki tričavi 361 dan. Znači današnji dan je četvrti, mjeseca Januara/Sječnja . Nema mu druge.
Volimo što nas je majka rodila pametne pa nas računica plaho pazi. Računica ide, ali lova nikako . Zaglavila u trezorima. Ne nardoskim, nego nacionalističkim.
Recimo naš drug Dostojevski je skonto da je 2 plus dva jednako pet sasvim u redu. Hem dobro zvuči , hem nikoga nije briga jel to tačno, osim matematičara. A oni ne čitaju književna djela. Šta će im to? Tamo brojeva ima samo da označe stranice. A to su brojke za sitnu raju.
Velika raja voli milionske cifre. Pitajte Bakira Izetija, Milorada Dodika i Dragana Čovića. Ni oni ne čitaju Dostojevskog. A trebali bi. Napiso čovjek dobru knjigu Zločin i kazna. Njihov fah i ako Bog da njihov temperaturni dom. Jako vreo temperaturni dom. I to na jako dug period. Najskromnije rečeno; eonima.
Oni drmaju Bosnom i sve znaju. Eto , garant znaju gdje je otišlo narodsko blago, Morali bi znati. Bez njih ne jedan lahorac ne smije zapuhati.
A Mladen Ivanić, pitate vi. On je sića , rabi procente , kao i vehti Lagumđija i malehni guto Nikšić. Nisu džabe ekonomisti, ko fol opozicija.
E sad o njihovim ženama ne možemo ništa loše kasti. Nije da ne znamo. Ali mi smo đentlmeni i ne odajemo ženske tajne. Jazuk. Rečeno nam: Lako je po ženi, isto ko po mački.
I , nije da mi ne volimo po ženi.
O volimo i te kako. Ali samo kako i kada to one požele i vole. A meščini to je skoro uvijek. Neka , tako valja. Pa, zar zbog toga nismo istjerani iz gornjeg đardina. Ako je već tako priliku treba maksimalno iskoristiti.
A bogami ima mački i mački. Pitajte koga hoćete , osim političara troglavate nacionalističke bagre. Zašto da ne pitamo njih , pitate se vi? Vrlo jednostavno:
-Nikad ih ništa ne pitate. Valjda strah. Ne smijete glasno postaviti pitanje. Pučanstvo zagubilo hrabrost. Ne smijete jedan drugog u frljavo oko pogledati.
Što bi poete rekle:
Lijepi strah.
U prevodu
Nacionalista jednom, nacionalista i pljačkaška bagra uvijek.