Nepravomoćnom presudom Dodik je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane bavljenjem politike.
Uvažena sudinica Sena Uzunović je za razliku od Miloprada Dodika pokazala veliku dozu pameti, časnosti i uvažavanja za funkciju koju osuđernik obavlja, ali i brigu i za vlastiti i osuđenikov lični integritet.
Milorad Dodik je dobio najminimalniju kaznu za djelo koje je počinio , a koje je u potpunosti dokazano.
Svi su propustili da primjete dvije bitne stvari.
Prvo, Miloradu je ovo prvo djelo za koje je sudski sankcionisan , odnosno nije ranije osuđivan, i da je to Sena Uzunović imala u vidu obzirom na visinu kazne.
Drugo , ovom kaznom je sankcionisala djelo ali je ostavila mogućnost Dodiku da se žali i da do okončanja procesa presuda nije obavezujuća.
Šta to u praksi znači?
U zavisnosti od kvaliteta advokata / branitelja osuđenika žalbeni proces se može odugopvlačiti skoro šest godina.
Zakon odzvoljava otkup sudske kazne do godinu dana. Ako imenovani nema novaca , ima dovoljno sljedbenika da skupa sadaku i da plati otkupninu za neodlazak u zatvor.
Dakle bez obzira na konačni ishod žalbenog postupka , u pravnom smislu Milorad Dodik ne mora ići u zatvor i ne mora prekidati političko djelovanje.
Na suprot mudrom , umirujućem i prijateljskom postupku sudinice Sene Uzunović ; Milorad Dodik se ponaša onako kako je navikao – kao kukavićka , raspomamljena , prosta i vulgarna pijačarska fukara .
Šta će te , tako vam je to.
Uvijek su na djelu sukobi dobra i zla, odgoja i nevaspitanja , pameti i nepameti…
Bibliotekarstvo i arhivistika , odnosne biblioteke i arhivi , uz muzeje i galerije , su posredstvom njihovih drevnih čuvara , kroz vijekove što prolaze , postali nijemi svjedoci koji poput monumentalnih stećaka i monolitnih građevina jasno i glasno, svejdoče o životu, kulturi , umjetnosti i drugim značajkama sveukupnosti života na određenom prostoru.
Sarajevo , Grad Čednosti , je jedina prava svjetska metropola humanizma, multikonfesionalnosti, multietičnosti, multirasnosti … , zasnovanih na izvornim uzansama Božanskih principa odnosa u jednoj velikoj zajednici.
Multi predispozicije Sarajeva , kroz razvoj grada protokom vremena se najbolje ogledaju u dostupnoj i sačuvanoj bibliotekartskoj, arhivskoj , muzejskoj i galerijskoj građi.
Kao svaki grad i Sarajevo je živi organizam koji radi, raste i diše svim onim specifičnim karakteristikama živih bića. I ima svoje zapretene tajne i ljepote , skrivene daleko od očiju javnosti.
U tim zanemarenim institucijama postoje ljudi koji čuvaju blaga sa kojim šira javnost ima manje mogućnosti dodire i prepoznavanja bila vlastite sredine. Ti posebni ljudi žive osjećajući puls grada i vremena kome pripadju; u svom radu prepoznaju i povezuju sveukupnost odnosa prošlosti i sadašnjosti .
Zahvaljujući njima , uprkos nerazumjevanju i zanemarivanju, povremeno na dnevnu svjetlost isplivaju bogatstva i svjedočanstva o nepoznatim ili malo poznatim historiografskim detaljima iz perioda raznih datosti.
Jedan od njih je Velid Jerlagić , uposlenik Istorijskog arhiva Sarajevo , veliki entuzijsta i zaljubljenik u svoj grad, vremena bivša i buduća i posao koji obavlja.
Zahvaljujući BHRT , ciklusu Nova avantiura, izlaganjem Velida Jerlagića je predsatavljen je jezgroviti i sveobuhvatni kartografski prikaz kodirane / mapirane slika geografske stvarnosti Sarajevo od austrougarskih do današnjih vremena, sa implikacijama na duboku prošlost od postannja našeg lijepog Grada.
Izražavajući duboku zahvalnost na nadahnutoj prezentaciji date teme , možemo dodati:
Carstva , osvajači i ugnjetači , mapiranti i kartografi kartama su propali i nestali. Vrijeme ih je pregazilo i nestalo.
Sarajevo , Grad Čednosti i Bosne zemlje Božije milosti , zahvaljujući Božijoj ljubavi i dalje persistiraju u svojoj iskonskoj ljepoti i umilnosti ,unatoč pokušajimazlih hordi da ih zbrišu sa karte zemaljske.
-Kako se i zašto stvorila kamera u pratećem automobilu ?
kako je znala šta će i kada će da snima?
-Kako gledaoc zna da je Aleksandar Vučić bio u ugroženom automobilu?
Pojavlju se dva odvojena snimka kao dokaz.
Mnogo prostora za najeftiniju manipulaciju.
-Oni me žele ubiti ( neidentifikovane strane sile NSS jo malo pa SNS ) ? -tvrdi peder..
Po svemu sudeći organizatori “atentata” SNS ( strana neidentifikovana sila) su odabrali veoma glup , najgluplji , skoro nemogući način za ubijanje ciljane ličnosti.
I još nešto veoma bitno.
Ako “atentat” nije urađen u režiji najveećeg serbkog iluzioniste , peder bi trebao da se zabrine. U njegovom najužem obezbeđenju postoje ljudi koji su spremni da ga prodaju. Više njih.
Providno , jako providno skretanje pažnje sa pobune raje koja dostiže kritičnu masu prije krajnje eksplozije. Ako je i od Likaninog pušača mnogo je.
Na po sekunde sam do tri frtalja vijeka. Mnogo je to kalendara! Kažu – jako mnogo! A pretvoriše se u eon, koji se poput fleš bljeska od nekoliko sekundi , brzinom svjetlosti bliži neumiotnom kraju.
Valjalo bi neku pametnu promubabetiti, prije nego nas hepiend iznenada ščoli iza okuke. Ostaviti za sobom neki muhur poput stećka, makar pismeni pomen, a da nije baš veht , ni vodnjikav. Tek toliko da se ljudi zadeveraju pismenijem , i kažu e’ jes vala plaho pametan bio, i da u toj nepameti ne primjete da je blentovija rikno. Ili crko . Ili krepo. Njima se nikad ne zna. A možda se samo ispare. Oni pametniji usniju. Oni neodređeni se samo tiho , bez pompe presele tamo gdje misle da će im biti bolje.
A opet mene oci učili:
“Jedan dan na ovom dunjaluku je berićetniji nego tisuće godina u nekoj očekujućoj neizvjesnosti, neodređenog i mračnog limba.
Nemam vam ja pametnih. Riječi dakako. Sve sam ih potrošija, pobuco il’ iskanto. Ostale, mere bit, dvi tri. No, one nisu za muhabet. Svijet bi se tada naglo opametio i eto kraja rahatluku.
A život je bajka!
Sve sama ljepota , mir, ljubav i milost.
A bajke se ne pišu same. Za njih se treba izboriti. Život je neprestana, zadivljujuća borba sa usudom za svaki prelijepi trenurak, za svaku želju , čežnju i nadu . I dok ti pregovori traju, usud odluči koje bitke treba da dobiješ jer su ti nanijećene upravo zbog te borbe.
Za takav život ljudi, obično nemaju ni sabura , ni vremena, najćešće ni dara.
Nema u životu ništa na brzaka. Ništa od jadanja, kukanja,samohvale, zla, licemjerja, nepristojnosti, malicioznosti , neodgojenosti, ružne riječi, dodvoravanja, šupljanja,zbijanja u horde, nekulture, idiotizma , i svih raznih izama i tizama kojima su ljudi svikli, a čime hrane svoje bolesne , nestrpljive i neiživljene duše i tijela.
Dobri ljudi nemaju vremena za te infantilnosti . I ne osvrću se! Nastave dalje . Znaju – ako ohanu samo na tren, prelijepi život piči dalje. Bez njih dakako.
I na kraju jednostavno ne trebaju ni podvlačiti crte sumo sumarum – ab ovo. Život ih naučio . Zato što su živjeli ne moraju se pitati:
-Koja su vas bića činila/čine ponosnim i čistim! Zbog kojih ljudi se osjećate izuzetno.
Ta divna bića koja nas dotaknu ne zanima koliko ste pametni ili glupi , siromašni ili bogati. Samo trebaju ljubav i dobrotu.
Bezuslovno im dajte srce svoje, oni će vam pokloniti svoje. Podarite im nježnost i toplu, iskrenu milost i riječ i oni će vam neizmjerno uzvratiti.
Okrenite se unazad. Pogledajte u danas. Sutra vam možda pobjegne. Za koliko ljudi možete reći da su ispunili vaš život?
Što je više slika i uspomena u vašim seharama ljubavi i milosti to ste bogatiji i ponosniji.
I ponizno , najiskrenije se predaju Bogu jedinom. Znaju Božija Milost i Ljubav uvijek nagrađuju dobre .