Ludi snovi haman košman

U susret godišnjici otvaranja Galerije Bosna zemlja Božije milosti

Rijeka moje mladosti

Dobrom se za rata belaj desio. Spotaklo ga zlo sa brda; triput minimum. Od tada neprestano  ili sanja, ili sanja da sanja, ili se u prošlost vraća da opet sanja. Puno je to sanja. A opet kada ne sanja, uspomene i snove miluje. Nekad ovakve, nekad onakve. Neki mu draži, neki manje dragi. Sve ih voli ko malu djecu; njegovi su.

Tako jednom u neko doba Dobri usnio san.

Sanja da Davorin Popović u nekom plavetnilu sjedi zavaljen u fotelju mehku i bijelu, sav u bijelom, skoro se ne vidi . U ruci mu klipača i Drina bez filtera. Pred njim sto i prazan arak papira na njemu. Iza uha plajvaz, pravi pravcati mastiljavi mu se kliberi.

Pristavio Indexe, Modru rijeku i Baladu u usti mah. Fadiljov recept. Dvije stvari raditi u isto vrijeme. Davor ga prešišo pa radi pet odjednom: Puši, pije, piše, sluša dvije pjesme i pjevuši treću, onu jedinoj mojoj ljubavi.

Mislim, aferim momče, nebo te poslu naučilo. Moš pet stvari u jenom raditi.

A Pimpek ni jene.  Vadi kurvoazije I Drinu bez filtera skoro puna. Sipa i nutka, upaljač pruža,

– E ova ti valja, nikad nigdje ovakve cigare na dunjaluku nije bilo. Ovi novi papci je izbaciše iz repetoara. Ja nogiro duvan zbog toga. Nema mi nikakav drugi cigar gušta.

– Vidiš Dobri , ovdje samo ova Drina bez gaća ima. Ne prave filtere, nije ekološki, nikad se razgraditi.

Zapalim i cugnem, nego šta ću. Nisam pizdun  , ono ko fol fin, da se ustručavam.

Pjevač:

-Mi o cigarama, ni vozdra bite, nema zamjeriti ,nema dobro došo – dobro te našo…

Dobri:

-Ješta, mai.

Pjevač:

-Može jedno zaduženje, savjet i mala molba.

Dobri:

-Pazi ovo, ti gore a od mane jako vođe i izgruhanog molbe prosiš.

Pjevač:

-Dolje oni pojma nemaju ni o čemi; šta valja ili ne valja. Skonto ja to prije, ali sad odozgo bolji pogled i pregled inasan ima.

Dobri :

-Blago tebi.

Pjevač:

-Ne znam šta ti rijeti. I jeste i nije. Ponekad mi fali Sanja ili Dario, ali ih vidim i divim im se kako sami duraju. Nešto me malo iznevjerila raja, ne mene nego najmilije, a to mu je isto. Zbog toga mi raja rjeđe padne na um. Ovdje imam mir ko nikad u životu i pjesme one stare i neke nove. Ima nas guta od Indexa i dobrih ovdje.

Posla i ima i nema. Ono dobri samo prođu.Takav propis dok se ne hobiknu. Oni drugi sve s nešto mutavi prave ko zalutali i probleme mi i posla zadaju. Mora im čovjek objašnjavati: gdje su, gdje im je, zašto im je , kako im je mjesto i na koji ulaz moraju poći. Jednočasnovno vrijeme, milina. Ima mnogo toga za pričat, ba.

Svega ima čak i previše toga lijepog. Malo usporeno , ja mislio niko nije usporen ko vi mahalaši, kad ovdje taman koliko treba. Da mi je kako ove ljepote dole heknut.

Dobri:

-Sve ne smijem ali moram pitati.Odakle ja ovdje. Jesam li ja to malo rikno?

Pjevač:

-Nisi još. Boca je falila da krepaš.

Dobri:

-Kakva boca?

Pjevač:

-Zamjenili te sa drugim , a ja na vrijeme  skonto pa te vadim.

Dobri :

-A gdje sam ja ovo, da nije kakav EPP.

Pjevač:

-Duga priča, ali da skratim i da ti pjevač štone žeka: Ti misliš da sanjaš ili da imaš viziju. Da si se napušio ili majmuna na leđa nabacio, nisi , jer nisi šupak da to radiš. Da si zvizno nisi; jer nisi papak da zvizneš. Da si se udrmio, mere bit da bidne, ali koliko ja znam nisi ni bjele mačke počeo sanjati a kamo li male miševe.

O dimenzijama nema govora; to su dole glupaci izmislili. Ovo je jedno mjesto, jedan ulaz gdje sam ja stražar jedan sat, obdan, svaki mjesec ili dva-tri. Isto ko što sam u Sarajevu stražar bio. Klipača u jednu, cigar u drugu ruku i samo kužio da se mome Gradu čednosti nešto ne desi. Samo čuvam ovaj kloster da se ne ušunja neko nepoželjan i neprihvatljiv.

Dobri:

Čuj, tebe zapo raj da ga čuvaš i braniš.

Pjevač:

Nije raj već djelić njega resor muzika.

Dobri:

-Znači ti posto portir.

Pjevač:

-Ti nikako tih mahalaština da se kutarišeš. I nemoj ,dok meni zaprave ne dođeš.A onda ćemo nešto smisliti.

Dobri:

-Znači i ja u muzičku akciju, a nikad nisam ni sviro ni pjevo.  

Pjevač:

-Vidi , nije akcija nego resor ili baš ako hoćeš po muzički sekcija. A ono nisi sviro? Kako bolan nisi. Čuj da ti pjevač štone žeka: sviro si i te kako sviro.

Sam si izmislio da je žena najljepši, najmilozvučniji , najsavršeniji, najtananiji  instrument na dunjaluku i u bližoj i u daljoj okolici, a to su ti maglice mimo naše galaksije. Virtuoz si postao svirajući sa onim čarobnim djevojčicama od snova i čežnje  nabreklih. A vidio sam ja, pokazali mi ovdje unazadnu snimku, da si ti uz Indexe, Mojsija i djevojčice dosta toga i o muzici u đardinima naučija.

Padne i ovdje ponekad svirka. Ovdje je zona nepodnošljive lakoće sviranja isto kao u Gradu čednosti, gdje nam je to  uvijek tako nekako lahko išlo. Ima i podosta djevojčica o kojima smo pjevali i mnogo onih drugih djevojčica sa kojima smo naše snove i muziku djelili i poklanjali. I majki njinih.

Mogu ti reći da je ovdje samo ljubav bitna i snovi se ne sanjuju, oni se ostvaruju i žive.

Dobri:

-Siguran si da mi epp murafe ne valjaš, ko što si šibice valjo?

Pjevač:

-Vi mahalaši uvijek isto.Vrijeme je da se vratiš. Savjet ti je , dolje idi na višu bocu. Blog je ograničavajući. To je za dobre ljude, ti si malo previše opičen i lajav da bi bio dobar. Zahvali dobrim ljudicama  i idi dalje, ali se osvrći i na njih pazi.

To što radiš ima smisla. Treba poslati utješne riječi dobrim ljudima u susret i pružati ruke. Istinu – ružnim i zlim natandariti pred kešinu. Malo, bocu jednu oštrinu utišaj da tebe, mene i i ove druge tvoje što su gore; zbog grubih riječi tvojijeh dobri ljudi ne omrznu. Njima se izvinjavaj i kada pogriješiš i kada ne pogriješiš, jer nikad ne znaš kada si pogriješio.

Ponekad o muzici onoj pravoj, od srca, iskrenoj mrven više piši. Ne zna dica današnja mnogo toga, nema ko da ih uputi ; pa krive stvari slijede i slušaju. Pomozi im, malo uputi. Ovaj san neka ti bude prvenac. Ajd sad briši, vrni se dolje!.

Dobri:

A molba?

Pjevač:

-Nezgodno ti je to sa molbama. Htio bih poručiti nešto, pozdraviti nekog. Imah mnogo za poručiti i pozdraviti. A ljudi ko ljudi, ili pogrešno shvate ili zamjere.

Molba , ma eto poruči mojim da sam dobro i da ništa ne brinu. Mi odavde sve vidimo i sve znamo. Sve će biti u redu. I kaži da je pjevač poručio:

– Volite se ljudi, mnogo se volite, to je jedino što je vrijedno u dunjalučkim stvarima.

San ko rukom odnešen, dim duvanski ispuštam, u jednoj ruci mi Drina bez filtera, u drugoj čaša rubinove tekućine. Kontam ovo je neka štimaljka, okrenem se , ustajem sve odaje obletim i pretražim. Nigdje nikoga, ni muhe;samo me jedan crni gavran, odnekle poznat, kroz prozor zenta i cereka se.

Na kompjuteru zapisane riječi stoje;

Bosna zemlja Božje milosti.  

Galerija.

A sasvim dolje u uglu bljesne , pa nestane, pa opet bljesne pa nestane sve dok mi se u mali mozak ne ureže:

Modra rijeka.

Bog je Milostiv.

Tišina sni.

Nešto je  ovdje previše savršeno!

Ili mi Davorin Popović mozak munta i nešto poručuje , pa me cigarom i kurvoazijeom  podmićuje ili je konzilij skonto fol kako da mi dohaka – mnoge im tajne sijem.

Što jest jest , leže mi ovaj cigar i konjak. Lakše se diše i  misli su bistrije.

A i za Modru rijeku ćemo skontat nešto , nek plovi i leprša koliko joj je ćeif , ne mre nam ona nikud pobjeći.