Bleki – Nevera

Poklanjajući mi ovu noć

besanu i nježnu

koja briše prošlost

obasjanu budućnošću

u tragovima uspomena

postaješ svitanje

nad mirisnom dolinom

naših   života

upijajući zaborav





Kjube  moje

ne hiti suzama

dan postaje nevin i snen

obasjan rastankom

a kajanja ni

jer i u neveri

sve milosne riječi  dunjalučke

udomljene u  ljubav i snove

rasuh vjetrom

poklonih tvojoj čednosti





 a opet

dok me kradu domu tvome

pitam se

da li imah dovoljno riječi

Aleksa Šantić – Pred kapidžikom

Kapidžik otvori, jer, moga mi dina,

Izvaliću direk i baglame tvrde,

Pa neka se na me svi alimi srde,

Jer za tobom, beli, umrijeh, Emina!





Il’ si ljuta na me što po heftu dana

U mehani sjedim, niti drugo marim

No razbijam derte s bekrijama starim

Uz udare sitne tankih terzijana?





A ko ne bi pio?… Ko se jednom svrne

U tvoj sokak, pa ti vidi oči crne,

Taj se mahnit vraća domu i akrebi.





I kadija, valah, bekrija bi bio!

Da te jednom vidi, bukarom bi pio

I nikad se više avertio ne bi!…