Dan kada te nisam upoznao





Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća,

ali nisam.

Geografska udaljenost?

Premostiva, zakon lebdenja.

Patrijahalni odgoj?

nije ga bilo,sloboda  zanemarivanja.

Nazori ?

Skromni bez opsesija.

Krutost socijalnog okruženja?

Vehtost se uvijek da zaobići.

Šta onda?

Nećeš vjerovati mila moja,

ljubav me spriječila

da budem dijete cvijeća

koja su sušta ljubav.





Ljubav me vodili tebi

A to je drugi smjer.

Neusmjereni.

Lepršav.

Mnogo sanjiv.





Priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom

nema stroge kanonske definicije,

forma prijateljskog časkanja,

mislila je mladost,

Milosrdni Bog je to uvažavao.

On sve zna.

Nikad od njega nisam pobjegao

Plivajući na putevima

Njegove milosti i ljubavi.

Srce je srce

Duša je duša.





Lična shvatanja ugodnog izgledu

lice bez dlakavih obilježja

želja za dopadanjem

Bogu Blagorodnom

narcisoidnom gledalu

tebi koja ćeš tek doći

mila moja

grlicama

lepršavost mojega života.





Higijene nisu bila dobra preporuka

onome što je nalikovalo revoluciji djeci cvijeća.

Njih nije bilo briga,

Bila im je dovoljna ljubav

hej, ou je je , muzika na na na

kako bajkovito predivna

kakvi predivni krajolici

rosnop cviječe koje ne vene





avaj mladosti

sva nesebična u davanju

a ja sam tragao za sviđanjem,

naivno odbijajući sve što nije skladno.

Nisam volio predugu kosu

brade bilo kog tipa

eksperimentisalo sa

vrlo,vrlo kratko,tek dan dva

brico umro

ljubav se vodila

pa se zaboravilo.

Ovo ti baš nisam smio reći

šta se može

vazda iskrenost prije pameti





Tada

taj i taj

takav i takav tebe upoznah ljubavi moja.

Još uvijek ne,malo kasnije

Pjesma je iskrenija

istinu zbori.

Ljuti se na tebe,

kasnila si.





Sada su kose osnježene

smiješne bore postale očitije

duboke brazde što iskustvom slove

ono ko fol

djeci ne treba pamet

bilježe mnogo ljubavi

pređenih puteva.

Ipak

Naslućuje se lik

onog dječaka ,

nalik onom ,

odlepršalom Malom Princu.





Ali sam volio tu djecu.

I to jako

neku bezrezervno

bez upoznavanja.

Djeci nije nimalo teško sanjati

i dosanjati bliskost

čarolije susreta i boli.

bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu

glede dešavanja tih godina,

onim milenijumima prije,

decenijama poslije

vrište mila moja

ne pomaže vata u ušima

Dan kada te nisam upoznao

Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća,
ali nisam.
Geografska udaljenost?
Premostiva, zakon lebdenja.
Patrijahalni odgoj?
nije ga bilo,sloboda zanemarivanja.
Nazori ?
Skromni bez opsesija.
Krutost socijalnog okruženja?
Vehtost se uvijek da zaobići.
Šta onda?
Nećeš vjerovati mila moja,
ljubav me spriječila
da budem dijete cvijeća
koja su sušta ljubav.

Ljubav me vodili tebi
A to je drugi smjer.
Neusmjereni.
Lepršav.
Mnogo sanjiv.

Priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom
nema stroge kanonske definicije,
forma prijateljskog časkanja,
mislila je mladost,
Milosrdni Bog je to uvažavao.
On sve zna.
Nikad od njega nisam pobjegao
Plivajući na putevima
Njegove milosti i ljubavi.
Srce je srce
Duša je duša.

Lična shvatanja ugodnog izgledu
lice bez dlakavih obilježja
želja za dopadanjem
Bogu Blagorodnom
narcisoidnom gledalu
tebi koja ćeš tek doći
mila moja
grlicama
lepršavost mojega života.

Higijene nisu bila dobra preporuka
onome što je nalikovalo revoluciji djeci cvijeća.
Njih nije bilo briga,
Bila im je dovoljna ljubav
hej, ou je je , muzika na na na
kako bajkovito predivna
kakvi predivni krajolici
lepršavo cviječe koje ne vene

avaj mladosti
sva nesebična u davanju
a ja sam tragao za sviđanjem,
naivno odbijajući sve što nije skladno.
Nisam volio predugu kosu
brade bilo kog tipa
eksperimentisalo sa
vrlo,vrlo kratko,tek dan dva
brico umro
ljubav se vodila
pa se zaboravilo.
Ovo ti baš nisam smio reći
šta se može
vazda iskrenost prije pameti

Tada
taj i taj
takav i takav tebe upoznah ljubavi moja.
Još uvijek ne,malo kasnije
Pjesma je iskrenija
istinu zbori.
Ljuti se na tebe,
kasnila si.

Sada su kose osnježene
smiješne bore postale očitije
duboke brazde što iskustvom slove
ono ko fol
djeci ne treba pamet
bilježe mnogo ljubavi
pređenih puteva.
Ipak
Naslućuje se lik
onog dječaka ,
nalik onom ,
odlepršalom Malom Princu.

Ali sam volio tu djecu.
I to jako
neku bezrezervno
bez upoznavanja.
Djeci nije nimalo teško sanjati
i dosanjati bliskost
čarolije susreta i boli.
bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu
glede dešavanja tih godina,
onim milenijumima prije,
decenijama poslije
vrište mila moja
ne pomaže vata u ušima
ne pomaže led u srcima
ne pomažu okovi nad dušama.

Privlačilo me ono što mi je bilo blisko,
njihovo prihvatanje i slavljenja biti života.
Bezuslovna ljubav
Lav lav lav
Ol vi nid iz lav
mir ljudima
pis sist'selam
peas brad’ selam
Avaj My Lord.

Svijet bez rata
Kojeg izmisliše ljudi neki zli
Zašto podjela bilo kog tipa,
umobolno arijevskih,
kad
svi ljudi su braća
križarski trulih mačeva i vatre
Abraham sleđen
bijedno rasnih, praotac Adam plače
bespolno polnih,
Eve siluju
religijski a Jedan Bog
nacionalnih i svih drugih podjela
nedostojnih Boga i Ljubavi.

Većina ljudi nemaju pamćenje
ni misli.
Amebe i vinske mušice,
majmuni i roboti
svijet su za sebe.
Humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije
uglavnom.
Izvinjenje amebama
vinskim mušicama i majmunima
robotima ne
bilo bi glupo
nisu stasali.
Protiv njih nemam ništa
i ne želim ih porediti sa ljudima.

Bog je sve sa svrhom stvorio,
nauka uvijek kaska
krajnji okviri intelektualnih tajni
takar nasljednih dometa
mnogo toga i još čega
ključi sakriveni.
I zato je trebalo nestati djecu cvijeća,
i svu drugu slobodu
Talasali se tokovi ustrojenog života
uškopljenog skicama bespolnog celibata
dvopolni Savletovi testamenti
sterilni duh Ivančice,
zlokobnih proročanstava družbenika pakla
blzudnice sa sedam bregova…

Bez djece surova stvarmost
sasvim izvjesno postaje
nepodnošljiva i turobna,
ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava.
Niko im neće remetiti učmalost
genocidnu blaženost krvavog mira

Prvi dan je prošao.
Osjećao sam te,
mila moja
ali nisam sreo.
Pjesak je bio tužan.
Snijeg je vejao.
Ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.
Bio sam umoran od puta
osjećaji su oteknuti i neelastični.
Ljutio sam se na tebe
neznanko ljubavi moja

Nije važno,
djeca uvijek mogu dozvati čaroliju
mogu vidjeti plavkasti led
blješte razasuti biseri moga srca
po livadi naših snova.
Led se ne dira,
biseri se nižu
svjetlucave ogrlice naših budućih dana.
Znam
sutra ću te zasigurno sresti,
punu zanosa sa suncem u kosi
morem čežnje i sanja
sa vanilin sladoledom u ruci
i tada
dva puta dva jesu četiri
mili moj
mila moja
četiri je uvijek par
dvije i dvije ruke
a to je ljubav.
Tujinko moja nestašna.

ne pomaže led u srcima

ne pomažu okovi nad dušama.





Privlačilo me ono što mi je bilo blisko,

njihovo prihvatanje i slavljenja biti života.

Bezuslovna ljubav

Lav lav lav

Ol vi nid iz lav

mir ljudima

pis sist'selam

peas brad’ selam

Avaj My Lord.





Svijet bez rata

Kojeg izmisliše  ljudi neki zli

Zašto podjela bilo kog tipa,

umobolno arijevskih,

kad

svi ljudi su  braća

križarski trulih mačeva i vatre

Abraham sleđen

bijedno rasnih, praotac Adam plače

bespolno polnih,

Eve siluju

religijski a Jedan Bog

nacionalnih i svih drugih podjela

nedostojnih Boga i Ljubavi.

Većina ljudi nema pamćenje

ni misli.

Amebe i vinske mušice,

majmuni i roboti

svijet su za sebe.

Humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije

uglavnom.

Izvinjenje amebama

vinskim mušicama i majmunima

robotima ne

bilo bi glupo

nisu stasali.

Protiv njih nemam ništa

ali ne želim ih porediti sa ljudima.









Bog je sve sa svrhom stvorio,

nauka uvijek kaska

krajnji okviri intelektualnih tajni

takar nasljednih dometa

mnogo toga i još čega

ključi sakriveni.

I zato je trebalo nestati djecu cvijeća,

i svu drugu slobodu

Talasali se tokovi ustrojenog života

uškopljenog skicama bespolnog celibata

dvopolni Savletovi testamenti

sterilni duh Ivančice,

zlokobnih proročanstava družbenika pakla

bludnice sa sedam bregova…





Bez djece surova stvarmost

sasvim izvjesno postaje

nepodnošljiva i turobna,

ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava.

Niko im neće remetiti učmalost

genocidnu blaženost krvavog mira





Prvi dan je prošao.

Osjećao sam te,

mila moja

ali nisam sreo.

Pjesak je bio tužan.

Snijeg je vejao.

Ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.

Bio sam umoran od puta

osjećaji su oteknuti i neelastični.

Ljutio sam se na tebe

neznanko ljubavi moja





Nije važno,

djeca uvijek mogu dozvati čaroliju

mogu vidjeti plavkasti led

blješte razasuti biseri moga srca

po livadi naših snova.

Led se ne dira,

biseri se nižu

svjetlucave ogrlice naših budućih dana.





Znam

sutra ću te zasigurno sresti,

punu zanosa sa suncem u kosi

morem čežnje i sanja

sa vanilin sladoledom u ruci

i tada

dva puta dva jesu četiri





mili moj

mila moja

četiri je uvijek par

dvije i dvije ruke

a to je ljubav.

Tujinko moja nestašna.

Salvador Dali i fašizam današnjice

Salvador Dalije i posthumno ovjekovječio glupost mase , kako je to i za života radio. Vjerovatno se sada u grobu gromoglasno cereka. Normalno , ako mu to dozvoljava slobodno vrijeme koje provodi u društvu sa Franciskom Frankom, Adolfom Hitlerom i Benitom Musolinijem

Glupost mase je obrnuto proporcionalna inteligenciji pojedinca je stari mahalski aforizam, sa dubokom i istinitom satirično filozofskim konotacijom.

Nemamo mi problema sa  Dalijem  i njegovom  umjetnošću.To je zapisano u leksikonima , enciklopedijima i drugim historijskim spisima.

Dali je samo jedam vrlo mali ospkurni  čovjek ,   koji je svojim kontraverzama  činio sve da  sebe stavi u prvi plan.

„ Svakog jutra kada se probudim, najveću radost mi pričinjava spoznaja da sam: Salvador Dalí .“

 I masa je to klimakterično pušila, iako je čitavog života prezirao masu i običan , prost puk.

Dali je :

Čovjek kome je jedino bilo stalo dosamog  sebe.

Čovjek koji bio na strani monarhista i otvoreno se divio i ulizivao  monstruoznom diktatoru Franka, kada je čitav slobodarski svijet bio na strani španskih revolucionara.

Čovjek velika kukavica i izdajica koji je ostavio prijatelje i domoljube da se bore protiv svosvjetskog fašističkog zla.

Čovjek  kome su se  gadile  ideje španskih revolucionara o slobodi i jednakosti svih ljudi.

Čovjek koji je pobjegao iz Španije kada je počeo građanski rat i  nastanio se u blagodetima Pariza.

Čovjek koji je pobjegao iz Pariza u Holivud , kada su Nijemci umarširali u Francusku.

Čovjek  kojeg je Orwell kritizirao   da je “pobjegao kao štakor čim je Francuska bila u opasnosti.”   Dodajući sljedeći komentar:

 „Kada se približava europski rat, on ima samo jednu preokupaciju: kako naći mjesto s dobrom kuhinjom, a iz kojeg može brzo pobjeći ako se opasnost previše približi.”

Čovjek koji je za šaku dolara amerikancima a  prodao svog najboljeg prijatelja Luisa Bunjela.

Čovjek koji se preoteo ženu svome nadrealističkom  uzoru pjesniku  Polu Elijaru .


Najednostavnije Dali je   čovjek savitljive  kičme koji je radi ličnog probitka i slave duvao u tikvu sa bilo kim i gazio preko leševa.

I sada ukrajem druge decenije 21. vijeka dolazimo do masovne nerazumne ekstaze.

Pojava španska serija La Casa de Papel ( u prevodu Kuća od papira) je prošla nako i nako, uzlazno stagnirajuće.
Svjetsku promociju preuzela je  Netflix, Inc. Američki pretplatnički striming servis i produkcijska kompanija. Kada je Netfliks počela producirati i postavljati na svoje mreže La Casa de Papel zaraza se počela širiti svijetom.

Koje li neukosti i bedastoeće :

Pljačkaši koji se skrivaju iza crvenih  maski ( i odjeće ) sa likom španskog umetnika  nadrealizma, Salvadora Dalija ,  baš i nije neka mudrost i problem.

I „Vrisak „ je imao svoju  šaljivo monstruoznu masku .

Čitamo:

„U pripremi je još jedan ples na temu iz popularne serije “La Casa de Papel“ (Money Heist).

Crvene kapuljače i maske sa likom Salvadora Dalija postale su simbol bunta, revolta i otpora širom svijeta. Kada se tome doda partizanska pjesma “Bella Ciao” – kreće najezda adrenalina, budi se masovno nezadovoljstvo života u podijeljenoj stvarnosti, svijetu dvostrukih aršina i istina koje uvijek imaju dva kraja, a običan čovjek uvijek izvlači deblji…“

Međutim ,  predstavljati i slaviti Dalija   kao protivnika modernog kapitalističkog društva i nekakvog antiheroja kao „ simbola bunta, revolta i otpora širom svijeta „ je blago rečeno licemjerno  ispiranje mozga širokih masa.

Nije nam jasno kako  degutantno i morbidno poigravanje  sa umom pučanstva širom prolazi nijemo , bez ijedne trunčice protivljenja., bunta ili barem nelagode.

Spajiti crvenu boju i  partizansku pjesmu “Bella Ciao” sa likom degutantnog i krajnje nehumanog  Salvadora Dalija i izazivati euforuiju tim nespojivim  glupostima  je znak fašističkog   slijepila , umjentičkog i etičkog neukusa , ali i  moralnog morbiditeta sveukupnog  političkog i sociološkog posrnuća današnjice.

A prihvatanje tog izazova izaziva veliku sumnju u razum, znanje , obrazovanje o onteligenciju zavedenih masa.