Moj Unuk Vedran









Moj unuk Vedran

Kada na prleijepom dječijem licu vidite

radost plavetnog neba

znajte sreli ste mog unuka





Ime mu je nebom obojeno

zove se Vedran

nadimak mu je sušta ljubav





Oh , veliki je on dječak

Heroj neustrašivi ,  borac pravi

 bitke je mnoge dobio





A opet najbolje se osjeća

u dedinom naručju kao mala beba

što bezbrižne djetinje snove sanja





Ako čujete ciku , vrisku il’ lom

sigurno će iz meteža izroniti

„nevinašceta“ kudrava kosa tamna





A kada vas obasja osmjehom vedrim

što radost djetinje igre nosi zaboravite

i ime svoje zapisanog u ljepoti djetinjeg oka





Zaboravićete  svoje teške dane

kada vam reče To sam ja Vedran

samo se malo igram ko raspjevani leptir





A to najbolje i radi ,  igra se i na sve strane žuri

po vas'vedri dan iz zagrljaja u zagrljaj žuri

i nikad se od silne ljubavi ne umori





Doduše ponekad ga usred graje i vreve

nespremnog zateknu snovi pa kapke sklopi

da u snu nove vragolije sprema i juri.

***

Zbog tehničkih problema sa dva dana zakašnjkenja.

djeda se pridružuje rođendanskim čestitkama voljenom unuku

No, oprostiće Maleni dedin, već sada mu je široko srce

i milošću miriše čedna djetinja duša